Intervju: Franka Dodig, iskustva s međunarodnom mobilnošću

Intervju: Franka Dodig, iskustva s međunarodnom mobilnošću

Putem Erasmus+ programa za područje mladih dostupne su brojne mogućnosti grupne i pojedinačne mobilnosti mladih i osoba koje rade s mladima. Mladi imaju priliku otići na razmjenu, volontirati, komunicirati s donositeljima odluka ili biti dio inicijative mladih.

Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Frankom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti 😊

Intervju je provela naša Kristina, a o svojim iskustvima govori Franka Dodig iz Zagreba, koja je koristila Erasmus+ mogućnosti.

Kristina: Kada i kako si čula za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?

Franka: Za mogućnost mobilnosti čula sam prvo na faksu, iako mislim da je premalo pažnje, odnosno vremena bilo posvećeno tome da nas upoznaju s mogućnostima međunarodne razmjene studenata. Sjećam se da je jednom u 5 godina koliko traje faks, došla profesorica i ukratko nam predstavila tu razmjenu u kojoj možemo sudjelovati. Mislim da me upravo zato i nije zainteresiralo, zaboravila sam na to. Nakon toga prijateljica mi je otišla u Tursku na 10-dnevni trening o socijalnoj uključenosti, pa sam je pitala kako to da joj je sve plaćeno i ona mi je rekla da je to preko Erasmus+ programa. Tada sam se zainteresirala.

Kristina: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristila? Da li si putovala pomoću Erasmus+ kao pojedinka ili kao osoba koja radi s mladima?

Franka: Ja sam koristila mogućnost sudjelovanja na 4-dnevnom treningu osobnog i profesionalnog razvoja. Putovala sam kao osoba koja radi s mladima, jer je trening bio namijenjen za youth workere.

 Kristina: Kako si se odlučila na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

Franka: Prvenstveno, bila sam znatiželjna. Zanimalo me koje mogućnosti imam za sudjelovanje u bilo kakvim programima koji bi meni bili zanimljivi i gdje bih mogla naučiti nešto novo, a da usput i malo putujem. Pretraživala sam stanicu Salto youth i tamo sam pronašla trening čiji mi se program jako svidio i odlučila sam se prijaviti.

 Kristina: U koje zemlje si putovala pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidjela tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravila u nekoj zemlji?

Franka: Putovala sam u Španjolsku, na sjever Španjolske i tamo sam bila 6 dana. Bili smo smješteni u jednom malom selu Gopegi. Tamo ljudi uzgajaju konje, krave, mjesto je podno planine koja je ujedno i nacionalni park. Sve u svemu lipa priroda, čist zrak i otvoreni ljudi. Bili smo i u gradu- Vitoria Gasteiz. Meni se Španjolska sviđa, ljudi su topli i otvoreni, podsjeća me na Dalmaciju. Isto tako bila sam u Nizozemskoj na 10 dana, ali trening na kojem sam bila u Nizozemskoj nije financiran od strane Erasmus +, iako sam taj trening našla na Salto Youth web stranici koja inače oglašava Europske programe za mlade.

 Kristina: Koja iskustva si stekla tijekom svojih putovanja?

Franka: Stekla sam pravo životno iskustvo. Uspjela sam doživjeti sebe u raznim situacijama u kojima se inače ne nalazim i to sve s ljudima koje sam tek upoznala. Meni je to bilo neprocjenjivo. Dio treninga na kojem sam sudjelovala bio je i dan koji smo dobili da istražimo okolinu i radimo što god hoćemo, ali nismo smjeli ponijeti novce, mobitel ni ništa sa sobom. Uspjeli smo užicati besplatnu vožnju busom do grada, ostavljali smo ljudima poruke u sandučićima, pokisli, osušili se, plesali s uličnim sviračima, hodali kroz šumu, „vozili se“ na balama sijena. Ništa mi nije bilo negativno. Upoznala sam ljude iz različitih europskih zemalja i s nekima ostvarila stvarno blizak odnos.

Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

Franka: Da, iskustva koja sam doživjela pomogla su mi da doživim svoj život na drugačiji način. Na primjer na sjeveru Španjolske vrijeme je stvarno promjenjivo, u jednom danu izmjene se sunce i kiša po par puta i isto tako i temperatura. To je nešto što se događa. A ja sam ta koja na to ima određenu reakciju i koja može izabrati tu reakciju. Kad pada kiša, pada kiša. To za mene više nije razlog za lošije raspoloženje ili za odgađanje određenih aktivnosti. Isto tako prije sam imala određenu dozu socijalne anksioznosti, u smislu da bi ako s ljudima provedem puno vremena u danu imala jaku potrebu da pobjegnem negdje i budem sama. Na treningu sam shvatila da sam zapravo cijelo vrijeme bila s ljudima i da mi se to nije dogodilo. Nije da sad više ne volim biti sama, volim, ali sam puno opuštenija kad sam s ljudima. Zapravo puno sam opuštenija tamo gdje jesam, bez potrebe da pobjegnem i budem na nekom drugom mjestu. Čitavo iskustvo, sve što smo radili na treningu zapravo me navelo na to da razmišljam na drugačiji način o sebi i stvarima koje radim, da pogledam koje stvari bi u svom životu željela promijeniti i na koji način da to napravim. Sa sobom sam također ponijela iskustvo sudjelovanja u neformalnim metodama rada i učenja kroz igru, pokret i prirodu što me fasciniralo i na mene imalo puno veći efekt nego što to imaju druge, formalne metode učenja.

 Kristina: Da li si se susretala s problemima prilikom putovanja ili u zemljama u kojima si boravila?

Franka: Ne. Ovo je bio prvi put da putujem sama van države i sve je prošlo super.

 Kristina: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?

Franka: Ako mi se pruži prilika definitivno ću ju iskoristiti. Ali mislim da sam ja sama ta koja će pronaći priliku i isto tako ne bi otišla negdje samo da odem. Otišla bi na trening ili program koji me stvarno zanima. Na taj način imam osjećaj da dobivam, da učim ono što želim.

 Kristina: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?

Franka: Ovo iskustvo mi je pomoglo da dobijem ideju o novim načinima rada s mladima i metodama koje bih mogla iskoristiti ukoliko se i sama odlučim napraviti nešto slično.

 Kristina: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?

Franka: Što čekate? Rekla bi im da odu. Svako novo iskustvo je vrijedno, tako ja gledam na to. I ako im se ne svidi (mislim da je to mala vjerojatnost), opet će saznati nešto o sebi. Vidjet će što za njih funkcionira, što ne, što im je prihvatljivo, što nije. I doći će kući bogatiji.

Podijeli članak

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.