Intervju: Lara Hamer – Iskustvo studiranja u inozemstvu

Što je sve potaknulo Laru na studij u inozemstvu, kako se je snašla te koja je sve iskustva stekla možete pročitati u ovom zanimljivom intervjuu.

Kristina:   Kako si se odlučila na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

 Lara: Sve se dogodilo nekako spletom okolnosti. Faks u Hrvatskoj sam kiksala, imala sam osjećaj da tapkam na mjestu i budućnost mi se činila nekako mutnom pa i nisam imala prave motivacije, nedostajao mi je jasan cilj. Odlučila sam se maknut odavde, radila sam kao au Pair u Barceloni i New Yorku i onda sam shvatila da bi možda mogla dati priliku studiju u inozemstvu. Smjer koji sam htjela upisati ovdje ni ne postoji, osim na privatnim veleučilištima, pa alternative nije ni bilo. Nisam opet htjela ponoviti istu gresku i upisat opet nesto „reda radi“ i onda opet razvlacit taj studij bez prave ideje sto bih nakon njega uopce radila. Takodjer, nemam bas povjerenja u hrvatsko visoko skolstvo, smatram ga zastarjelim i nekonkurentnim za svjetsko trziste rada, pa je moja odluka bila utemeljena i na tome.

 Kristina:  Koja iskustva si stekla tijekom studiranja vani? Da li je bilo i negativnih iskustava?

 Lara: Studij vani je sjajna stvar. To je iskustvo koje ti omogućuje da puno saznaš o sebi samom i svojim mogućnostima. Mislim da je tako sa svim starima koje te  „iščupaju“ iz zone komfora. Negativnih iskustva ima uvijek, ali bitno je da prevladaju ona dobra. Sam studij u Engleskoj puno je drugaciji od naseg, temeljen vise na prakticnom radu, istrazivanjima i tvojim interesima.

Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

 Lara: Naravno da jesu, zato i svima preporučam da otiđu studirat van, ali i da se s stečenim znanjima vrate u Hrvatsku. Tokom studija sam imala priliku raditi na projektima u kojima sam sama imala interes, koje sam sama mogla pokrenuti i voditi, ali i za koje sam mogla dobiti potporu Sveucilista kada bi negdje zapelo. Osim toga, radila sam u konferencijskom centru u kojem sam naucila puno prakticnih vjestina. Sve su to stvari koje kasnije nosis sa sobom, gdje god te zivot odveo i koje mozes stavit u zivotopis jednom kad krenes trazit posao u struci. Osim toga, zivis malo drugacijim nacinom zivota, stranac si u tudjoj zemlji i to se osjeti u svakodnevnom zivotu, radis s ljudima iz cijelog svijeta i naucis kako funkcionirati ili raditi s osobama koje dolaze iz skroz jedne druge price. Sve su to vrlo vrijedne stvari.

Kristina: Da li si se susretala s problemima tijekom studiranja u zemlji u kojoj si boravila?

Lara: Naravno da jesam! Iako je Europa relativno mala, kulturološke razlike postoje, a mi ne možemo biti različitiji od Britanaca nego što jesmo. Mentalitet nam je puno drugačiji, a nije pomogla ni činjenica da sam se ja doselila točno u vrijeme Brexit referenduma pa su postojale određene tenzije prema onima s malo drugacijim naglaskom. Međutim, te tenzije se nisu osjetile na samom fakultetu niti medju obrazovanijim ljudima koji razumiju nacin na koji EU funkcionira i dobre stvari koje ona donosi i samoj Velikoj Britaniji. Osim toga, zna se dogoditi da si toliko „homesick“ da te sve sto nije hrvatsko nervira hahaha.

Kristina:  Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao i sl.)?

Lara: Pa odmoglo mi sigurno nije hahaha 😀

Iskreno, ja sam tokom svog studija vani imala stvarno intenzivan tempo zivota jer sam htjela maksimalno iskoristiti tu priliku. Naravno, u mojem slucaju ulogu je igrao i faktor da sam ja vec neuspjesno studirala u Hrvatskoj pa sam ovo shvatila kao svojevrsnu drugu priliku.Uz fakultet sam radila na svojem projektu, radila u konferencijskom centru jer je nekako trebalo i platiti rezije i volontirala sam. Na koncu, kada sam se vratila, posao koji sam dobila, dobila sam zbog kombinacije svega toga, tako da mogu rec da se trud i odricanje isplate. Takodjer, sama cinjenica da imam stranu diplomu isto je pomogla.

Kristina: Zašto si se odlučila vratiti u Hrvatsku?

Lara: Vise me stvari ponukalo da se vratim. Neki inat, svi govore da se ovdje ne moze…e pa ja mislim da se moze, ali treba puno raditi. Ovdje vlada jedan oblak frustracije, svi su ljuti ili ljubomorni na one koji uspiju i previse se obaziru na dosta irelevantne, svjetonazorske stvari (necu ovdje ic u detalje jer bih mogla napisati pet stranica samo o tome). Treba radit, fokusirat se na sebe, okruzit se optimizmom i imat vjeru u sebe i to da stvari mozes promijenit na bolje. S druge strane, pokrenula sam, zajedno s jos dvije kolegice koje su samnom studirale u Engleskoj, projekt koji bi se dotakao problemom nezaposlenosti medju mladima u HR, pa sam nekako osjetila potrebu da taj projekt vodim od doma. Projekt je trenutno u fazi trazenja financijske potpore, ali vjerujem da ce dobre stvari nastati iz njega.

Kristina:  Ako ti se pruži ponovno prilika za život vani, hoćeš li ju iskoristiti?

Lara: Iako trenutno ne razmisljam o tome, mlada sam i nikad ne znas kakve prilike ti zivot moze donjeti. Voljela bih iskusiti zivot i u nekoj drugoj drzavi, osim u Engleskoj, medjutim vecina drzava koja mene privlaci ima problematicnu ekonomsku situaciju, pa je tamo jednako tesko naci dobro placen posao kao i u Hrvatskoj.