Nekategorizirano

Nova SVID Michael Treschow stipendija dostupna je studentima koji su završili preddiplomski studij dizajna i planiraju nastaviti svoje obrazovanje na diplomskoj razini, u Švedskoj.

SVID je švedska fondacija za industrijski dizajn, koja radi na tome da se dizajn koristi u svim inovacijama i da dovede do promjena u radu. Dizajn stvara kompetitivnost i inovacije zasnovane na potrebama korisnika. SVID se pokazao kao institucija koja širi znanje o metodama u dizajnu, kako u privatnom tako i u javnom sektoru. SVID aktivno djeluje po cijeloj Švedskoj, kako bi privukao što više sudionika da implementiraju dizajn u svom radu.

Stipendija iznosi oko 9394,96 eura.

Rok za prijavu je 28. listopada 2018.

Više informacija na linku.

Preuzeto sa: http://informiraj.me/stipendija-za-diplomski-studij-dizajna-u-svedskoj/

Photo by Joanna Kosinska on Unsplash

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja je projekt Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, Ministarstva pravosuđa i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj Hrvatska (UNDP), osnovan 2013. godine. Koristi jedinstveni i standardizirani besplatni broj 116 006 na kojem sve žrtve i svjedoci kaznenih djela i prekršaja te članovi njihovih obitelji mogu anonimno dobiti emocionalnu podršku, pravne i praktične informacije te ih se po potrebi može uputiti na institucije ili druge organizacije civilnog društva na daljnje ostvarivanje prava. Sveobuhvatnu podršku pružamo na hrvatskom i engleskom jeziku.

Prijavni proces sastoji se od 3 faze:
1. Prijava
2. Selekcijski razgovor
3. Edukacija

1. PRIJAVA:

Prvi korak koji morate učiniti kako biste se pridružili našem volonterskom timu je ispunjavanje prijavnog obrasca na sljedećem linku: https://goo.gl/forms/jTpbGmj2xZikty2K2
Natječaj je otvoren od 17. rujna do 09. listopada do 23:59 sati te će samo u tom terminu prijavni obrazac biti aktivan.

2. SELEKCIJSKI RAZGOVOR:

Svim kandidatima koji su ispunili prijavni obrazac ćemo se povratno javiti s ponuđenim terminima za održavanje selekcijskog razgovora, od kojih će svatko moći izabrati jedan koji mu odgovara. Razgovor provode koordinatorice Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja s ciljem boljeg upoznavanja kandidata. Prosječno trajanje razgovora je 20 minuta.

3. EDUKACIJA:

Kandidati koji zadovolje na održanom selekcijskom razgovoru bit će pozvani na višednevnu edukaciju koja će se održati kroz mjesec listopad i studeni.

Pravni dio edukacije održat će se 19. i 20. listopada, nakon čega će kandidati biti obvezni doći u prostorije Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja na praktični dio edukacije koji uključuje rješavanje pravnih vježbi i upoznavanje s našom bazom podataka.
Komunikacijski dio edukacije održat će se 09. i 10. studenog nakon čega slijedi još jedan dolazak u naše prostorije.

Završi dio prijavnog procesa je simulacija poziva kroz koji svaki kandidat mora proći, a procjenjuje se je li kandidat usvojio materiju s edukacija i uspio je primijeniti u praksi.
Na kraju, s kandidatima koji su zadovoljili se potpisuju volonterski ugovori.

UVJETI:

Volonteri moraju imati navršenih 18 godina i služiti se engleskim jezikom.
Od volontera se očekuje nediskriminatorno ponašanje prema svim pripadnicima društva, otvorenost, odgovornost i pouzdanost.

POGODNOSTI:

Svi volonteri imaju priliku unaprijediti svoje komunikacijske vještine i pravna znanja, pohađati brojne edukacije, radionice i seminare, raditi u dinamičnom i empatičnom okruženju te umrežiti se s ostalim organizacijama civilnog društva. Nakon završenog volontiranja, volonteri dobivaju Potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, a nakon 200 odvolontiranih sati i preporuku za posao.

Preuzeto sa: http://pzs.hr/2018/09/17/poziv-na-volontiranje-u-nacionalni-pozivni-centar-za-zrtve-kaznenih-djela-i-prekrsaja/

Nastavljen ciklus radionica zdravoga kuhanja u sklopu četvrtog ciklusa projekta „Zdravo i fino“ koji se provodi s Dječjim gradskim vijećem u Društvu „Naša djeca“ Zabok

RADIONICA KUHANJA ZA DJECU „GORANSKA, ISTARSKA, PRIMORSKA I DALMATINSKA JELA“ – „OD GORJA DO MORA“

 Novi, četvrti ciklus radionica zdravog kuhanja za djecu u sklopu projekta „Zdravo i fino“ Društva „Naša djeca“ Zabok koji se provodi s članovima i članicama Dječjeg gradskog vijeća, Dječjeg foruma i ostalom zainteresiranom djecom te učenicima Srednje škole Zabok nastavljen je u subotu 15. rujna 2018. godine u ugostiteljskom kabinetu Srednje škole Zabok, partnera na Projektu. Koncept četvrtog ciklusa radionica kuhanja jest upoznavanje djece s tradicijskim regionalnim jelima hrvatske kuhinje, spremljenim na tradicionalni način, spajajući tradicionalno s modernim te korištenjem zdravih i sezonskih namirnica i začina na temu „Hrvatska tradicijska jela“.

Druga radionica u ovom ciklusu pod nazivom „Goranska, istarska, primorska i dalmatinska jela“ – „Od gorja do mora“okupila je iskusnu i uhodanu ekipu volonterki i volontera DND-a i profesorica Srednje škole Zabok u sastavu Anka Ilinčić, Renata Tršinski, Dubravka Kolarić, Vjekoslav Flegar, Anja Kolarić, Jana Borovčak, Igor Jadan, Doris Tkalčević, Tomislav Jadan na čelu s voditeljicom radionica kuhanja Snježanom Krpes i voditeljicom projekta Jasenkom Borovčak. Nastavljena je i vrlo uspješna suradnja s fotografkinjom i stilisticom hrane Majom Danicom Pečanić i fotografom Mirkom Cvjetkom.

U uvodnom izlaganju o zdravim i tradicijskim jelima voditeljica kuhanja Snježana Krpes djecu je upoznala s tipičnim namirnicama i jelima goranskog kraja i Like, Istre, Primorja i Dalmacije. Jela Gorskog kotara i Like su jednostavna i prevladava sir, krumpir, pečeni kupus, divljač, gljive, šumsko voće i med. Istarska i primorska kuhinja poznata je po šparogama, maneštrama (juhama na žlicu), tjesteninama, tartufima (aromatičnoj vrsti gljive) te obilju morskih plodva, školjaka i ribe. Mediteranska kuhinja i dalmatinska spiza (hrana) spoj je tradicije, glazbe (uz dobro jelo uvijek ide i dobra pjesma) i kulinarskog umijeća. Riba, hobotnica, sipa, muzgavci, lignje, samoniklo bilje, povrće (blitva, rajčica, krumpir, bob, mahune, patlidžan), maslinovo ulje, pašticada, rižoto, šalša (umak od rajčice) omiljena su dalmatinska jela i namirnice.

U ovoj radionici kuhanja povezali smo sve namirnice i okuse od gorja do mora. Doručak smo započeli goranskim smoothiejem od borovnica i štrudlom, spremljenom po tradicionalnoj recepturi. Napravljen je i soparnik, domaće jelo od blitve i tijesta, zaštićenim na UNESCO-ovoj list. Uz istarski kruh sa sjemenkama suncokreta, bundeve, lana i sezama poslužili smo domaći pekmez od šljiva spravljenog u Lici, džema od smokava i naranče tipičnih za Dalmaciju te pekmezom od borovnica iz Gorskog kotara.

Posebno smo se zabavili spravljanjem istarskih pljukanaca (vrsta valjuškaste tjestenine), zadebljanog trbuščića i tanjih rubova. U dalmatinska jela uvrstili smo i spremili otočku juhu od rajčice, salatu od hobotnice, zapekli smo hobotnicu i na starinski način s krumpirima, kaparima i začinima (majčina dušica i kadulja), napravili šalšu od svježe rajčice i luka te pohanu (friganu) srdelu u sezamovim sjemenkama i pire krumpirom s češnjakom i salatom od rikule, luka, krastavaca, slanutka i kockica dalmatinskog sira. Za desert smo se odlučili na kroštule, pečeno tijesto u obliku mašnica i sočnu primorsku pitu s rogačem, jabukama i višnjama.

I na ovoj radionici pripremali smo glavno demonstracijskog jelo – dalmatinski rižoto s kozicama i lignjama. Poseban gost radionice bio je kuhar Luka Bošnjak iz Šibenika koji nam je otkrio i pokazao sve kuharske trikove potrebne za skuhati pravi dalmatinski bijeli rižoto. Osim kvalitetne debele i okrugle riže, za dobar rižoto potreban je riblji temeljac, kozice, lignje, crveni luk i začini.

U sklopu projekta „Zdravo i fino“ osim radionica zdravoga kuhanja planira se i vršnjačka edukacija u Osnovnoj školi K.Š. Gjalskog u Zaboku i još nekim školama u Krapinsko-zagorskoj županiji kako bi se i ostalu djecu poučilo blagodatima zdrave prehrane i usvajanju zdravih prehrambenih navika, dok se sljedeća radionica zdravoga kuhanja planira u prosincu 2018. Sve aktivnosti projekta „Zdravo i fino“ ne bi bilo moguće realizirati bez financijske podrške Krapinsko-zagorske županije i naših stalnih suradnika Zavoda za javno zdravstvo KZŽ, Srednje škole Zabok, Škofine i Meditexa – rekla je tajnica DND-a Zabok i voditeljica projekta Zdravo i fino Jasenka Borovčak.

Preuzeto sa: https://www.zabok.hr/clanak/odrzana-radionica-zdravoga-kuhanja-u-cetvrtom-ciklusu-projekta-zdravo-i-fino-dnd-a-zabok

Kroz volontiranje, čovjek dolazi do nekih spoznaja koje može otkriti samo kroz pomaganje drugima. Jedan od primjera tih ljudi je mlada i pozitivna Lorena Martinić. Studentica Učiteljskog fakulteta na trećoj godini obožava provoditi svoje slobodno vrijeme sa svojim društvom i najmilijima, a ono što je još posebnije, isto to slobodno vrijeme nesebično ulaže u dobrobit zajednice kroz volontiranje. Osim što je volonterka koja sudjeluje u raznim volonterskim akcijama, Lorena je i voditeljica Igraonice „Kutić slikovnica“ i programa “Bajkaonica”.

Sudjelovala sam s Lorenom u puno volonterskih akcija, ali najviše pri održavanju Igraonice. Njezina volja i sreća koje ulaže prilikom volontiranja, a pogotovo u rad s djecom te njezino strpljivo vođenje programa potaknuli su me da joj postavim nekoliko pitanja, u nadi da će okolina shvatiti pravu vrijednost volonterstva te dobiti prikaz kako su Lorenin, a i rad svakog volontera vrijedni ponosa i divljenja.

Melita: Gdje i kada si se prvi put susrela s volontiranjem? 

Lorena: Prvi sam se put s volontiranjem susrela u Društvu „Naša djeca“ Zabok gdje sam i danas aktivna članica. Na volontiranje me potaknulo članstvo u DND-u Zabok – isprva sam i sama pjevala u Zabočkim mališanima i bila članica Dječjeg foruma i tako sam, nakon što sam napunila godine za napustiti navedene aktivnosti, vidjela šansu da i ja sama mogu pomagati u nekim aktivostima u DND-u. Od osnovne sam škole bila volonterka i u samoj školi, ali i nakon nje svoju sam aktivnost u volonterskim akcijama nastavila u zabočkoj Gimnaziji. Većina volonterskih akcija bila je zajednička i s DND-om pa sam se tako sve više upuštala u pomaganje unutar DND-a.

Melita: Što ti je bitno kada se uključuješ u volontersku akciju odnosno što je presudno da se odlučiš za uključivanje u tu određenu volontersku akciju? Molim te da objasniš.

Lorena: Već na sam spomen neke volonterske akcije znam da ću biti prisutna u njoj. Jednostavno mi je sudjelovanje u takvim akcijama postalo normalno, prirodno. Kada čujem da se provodi neka akcija unutar našeg DND-a odmah se angažiram i maksimalno potrudim da na njoj budem prisutna koliko god to uz fakultet i ostale obaveze mogu. Za uključivanje u neku od volonterskih akcija presudna je uvijek misao vodilja „pomagati drugima“.

Melita: Voditeljica si Igraonice „Kutić slikovnica“ i programa “Bajkaonica”, možeš li nas upoznati s radionicama?

Lorena: Igraonica „Kutić slikovnica“ namijenjena je djeci od 3 do 6 godina koja ne idu u vrtić. Ove je godine igraonicu pohađalo sveukupno 17-ero djece. Tijekom igraonice djecu pokušavam potaknuti na aktivno slušanje priče, zatim na sudjelovanje u kreativnoj radionici vezanoj uz priču, a na kraju i na zajedničku igru. U svakom se segmentu igraonice bavim time da su uključena sva djeca u svakoj radnji. Evo primjera jedne igraonice „Kutić slikovnica“:U početnom dijelu igraonice djeci pročitam priču „Pinokio“ o kojoj zatim malo popričamo da vidimo koliko smo zapamtili i koliko nam je bila zanimljiva. Nakon toga imamo kreativnu radionicu u kojoj smo nakon priče „Pinokio“ izrađivali drvene lutkice nalik na Pinokia. Budući da su djeca uvijek vrijedna, preostalo vrijeme igraonice (najčešće pola sata od ukupnih sat i pol koliko traje igraonica) igramo neke zajedničke igre kao što su Glazbene stolice, Ide maca oko tebe, Naokolo šalata i slično. Naravno, uz svaki posebniji datum kao što je to za Božić, Valentinovo, Noć vještica i drugo imamo i priče i radionice vezane uz povezane događaje. Jako volim ulogu voditeljice igraonice „Kutić slikovnica“ jer u tih nekoliko mjeseci, koliko se djeca i ja družimo (od listopada do svibnja), postanemo jedna mala povezana „obitelj“ kojoj se jako teško rastati na zadnjoj igraonici. Jedva čekam listopad kako bi i ove godine mogla započeti s novim ciklusom svoje igraonice!

Program Bajkaonice noviji je segment u DND-u. Bajkaonicu pokreće Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske u sklopu NIVEA projekta. Budući da se u današnje vrijeme sve manje čitaju i pričaju priče, ovaj je program pravi pokretač oživljavanja pričanja bajki. Izabrana sam za voditeljicu Bajkaonice iz razloga što sam kao volonterka DND-a Zabok pokazala zainteresiranost za vođenje tog programa te sam završila edukacije prošle i ove godine u organizaciji Saveza DND-a. Bajkaonicu provodimo tijekom godine na različitim mjestima. Prvu sam Bajkaonicu održala  mališanima – polaznicima igraonice „Kutić slikovnica“, zatim jednu u Gradskoj knjižnici i u OŠ Ksavera Šandora Gjalskog za vrijeme svoje stručno-pedagoške prakse. Od samog početka Bajkaonice u planu nam je posjetiti i dječji odjel Opće bolnice Zabok i jako se veselim svojim pripovijedanjem bajki usrećiti i razveseliti bolesne mališane koji se tamo zateknu.

Melita: Kako se osjećaš nakon što volontiraš kao voditeljica radionica?

Lorena: Nakon svake radionice koju sam održala osjećala sam se sretnom, ispunjenom pozitivnom energijom i spremnom na pripremanje za neku novu radionicu. Volim taj posao i, kao buduća učiteljica, stvarno sam se pronašla u tome. To je ono što me zaista ispunjava jer kad vidim oduševljena i sretna dječja lica tijekom i nakon radionica znam da sam uspjela i da mi trud nije bio uzaludan. Djeca su pravi, iskreni pokazatelji uspješnosti jer svaku primjedbu koju imaju izreku na licu mjesta bez oklijevanja, a to je ono što mi je potrebno za svoje usavršavanje. Jako mi je drago da takvim radionicama mogu pristupati kao volonterka bez ikakve nadoknade jer tek tada pokažem i sebi i drugima kako to radim iz velike ljubavi prema djeci i svemu što nam rad s djecom pruža.

Melita: Koja iskustva, znanje i vještine si stekla volontiranjem? Da li je bilo i negativnih iskustava?

Lorena: Volontiranjem sam se upoznala s različitim oblicima rada s djecom budući da najviše volontiram u DND-u, najveći dio mog volontiranja posvećen je upravo radu s njima. Jako sam zahvalna što mogu puno raditi s klincima budući da će moj budući posao biti upravo svakodnevno provođenje nastave s djecom u školi. Mislim da sam nakon toliko godina volontiranja s djecom stekla mnogo vještina i znanja kojima djeci mogu zaokupiti slobodno vrijeme zanimljivim aktivnostima, zabaviti ih i razveseliti. Dakako, sva stečena znanja i vještine želim nadopunjavati da bi se što bolje mogla posvetiti i prilagoditi dječjim interesima i zanimanjima. Naravno, kao i u svakom poslu, tako i u volontiranju postoje i negativna iskustva. Ponekad mi se to dogodi u igraonici „Kutić slikovnica“ da neko dijete baš ne želi slušati priču, pa ta ideja povede većinu djece i krenu se zabavljati s igračkama dok ja pokušavam na zanimljiv način ispričati priču ili pak tijekom „Bajkaonice“ kada treba ispričati priču bez greške na zanimljiv i primamljiv način da bi djeca slušala, a meni se baš onda desi neki „blef“ zaborava teksta ili izjava neke krive rečenice pa djeca uz cijelu priču primijete baš tu jednu pogreškicu koju pamte do kraja priče kako bi me pitali nešto baš o njoj. To sve nisu neka velika neugodna iskustva, već su to šaljive nezgode tipične za svaki rad s djecom i publikom jer se za svako od njih lako pronađe način kojim se odgovorima i rješenjima neprimjetno „izvući“ iz takvih situacija. Ove su mi aktivnosti i stečena iskustva pomogli smanjiti osjećaj srama i neugode  te će mi olakšati provedbu javnih satova u školama koji me čekaju na narednim godinama studija.

Melita: Smatraš li da se dovoljno tvojih vršnjaka uključuje u volonterske akcije?

Lorena: Smatram da je premalo mojih vršnjaka uključeno u volonterske akcije. Volonterskih akcija ima velik izbor, ne samo ove naše vezane uz rad s djecom, nego su dostupne na različitim područjima interesa. Kao volonterka i sama pokušavam svoje prijateljice i prijatelje uključiti u što više akcija koje se nude. Sigurna sam da bi se svaki od mojih vršnjaka mogao pronaći u jednoj od njih.

Melita: Što bi poručila mladima kako bi ih pozvala da sudjeluju u volonterskim akcijama?

Lorena: Mladima bih poručila da se čim više uključuju u volonterske akcije jer to je najbolji način korisnog provođenja slobodnog vremena. Sudjelovanje u takvim akcijama pruža dobrobit i nama, ali i onima za koje radimo nešto dobro te pruža osjećaj ispunjenosti i sreće, a mislim da danas mladi, uz sve obaveze koje nose na leđima, nisu ni svjesni da taj osjećaj mogu postići.

Autorica: Melita Hršak

Broj nezaposlenih u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Krapina smanjen je u kolovozu. Ukupno je registrirano 2.636 osoba, što je za 2,3 posto manje nego u srpnju, odnosno za 25 posto manje nego u kolovozu prošle godine. Prijavljeno je 605 potreba za radnicima, što je 15,9 posto više nego mjesec ranije. Najviše radnika tražilo se u obrazovanju, prerađivačkoj industriji, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, pružanju smještaja i usluživanju hrane te građevinarstvu. Najtraženiji su bili prodavači, konobari, njegovatelji starijih i nemoćnih osoba, bravari, elektroinstalateri, fizioterapeuti, odgojitelji predškolske djece, kuhari, čistačice, zidari itd. Iz evidencije nezaposlenih izašlo je 387 osoba, od čega je 270 osoba zaposleno na novim poslovima. U kolovozu su novoprijavljene 324 nezaposlene osobe.

Preuzeto sa: http://www.radio-stubica.hr/nov.php?i=8861