Ovisnost o igranju igrica

Ovisnost o igranju igrica

“Ako kontroliraš online vrijeme, možeš postati što god želiš”, geslo je kojim u centru nazvanom “The Internet Dream Vilage” (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=uOm5aXXjzzM )(klinici za odvikavanje) u Južnoj Koreji, motiviraju bivše ovisnike da prežive još jedan dan bez ekrana. Iako se glagol “preživjeti” u ovom smislu može činiti pretjeranim, nakon igranja video igara između 10 i 14 sati dnevno, pacijenti spomenute klinike uistinu uče preživljavati drugačije. Pritom prevladavaju duboki osjećaj anksioznosti, a svojim ponašanjem pokazuju sve simptome apstinencijske krize: grizu nokte, preosjetljivi su, svađaju se oko sitnica i mnogo psuju.

Sa igranjem igrica mnogi započinju iz zabave ili kako bi prevladali dosadu, no kada izgube osjećaj za vrijeme ili za stvarnost općenito, ovisnost o igranju igrica može biti jednako opasna kao i svaka druga ovisnost.  Pristupajući ovoj temi krajnje ozbiljno, stručnjaci u Japanu ovisnike o igranju igrica službeno su prozvali “hikikomori”. Naziv je to za igrače koji ne izlaze iz svojih domova, ne idu u školu niti na posao, već po cijele dane igraju igrice. Kad ne jedu i ne spavaju, onda igraju. Postepeno izgube pojam o vremenu pa neki od njih provedu i prestaju komunicirati sa osobama iz stvarnog života. Kada takvo ponašanje potraje duže od 6 mjeseci, postane jasno da će osoba vrlo teško izaći iz te situacije. Primjerice, Ryoji Tani u svojih 32 godine života 8 godina je bio hikikomori.

(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=wE1UIK85E3E)

Kada uzmemo u obzir koliko vremena pojedinci troše na igrice, logično je zapitati se zašto to uopće rade. Neki japanski stručnjaci smatraju da razlog tome (ne)funkcioniranje obitelji u toj zemlji. Naime, očevi često mnogo rade i nedovoljno su prisutni u odgoju djeteta, a majke su prisutne, ali fokusirane na to da svojoj djeci prenesu što više životnog znanja i osiguraju što bolje obrazovanje. U školi djeca nerijetko proživljavaju vršnjačko nasilje, koje može biti i jedan od razloga zašto “bježe” u virtualni svijet.

Kada svladaju vještinu igranja neke igrice i njihovi rezultati to počnu pokazivati, igrači dobivaju neku vrstu (lažnog) samopouzdanja. (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=EHmC2D0_Hdg) Mladi Korejac Changhee Bae, koji je odrastao u SAD-u, kao bivši ovisnik o igranju igrica, poštovanje drugih igrača navodi kao jedan od razloga zašto je igrao. (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=3U0bjF5ucg8) Osim toga, igrice su Baeu pružale prilike za socijalnu interakciju s ljudima koji imaju iste interese kao i on, a njihova bi povezanost dodatno rasla ako su govorili istim jezikom. Igrači u igricama imaju kontrolu nad događajima, npr. zapovijedaju u nekom izmišljenom carstvu, što nije nevažno ako ispred ekrana provode toliko vremena da sve manje razlikuju virtualni od stvarnog svijeta.

Kako ne bi došlo do ovakve situacije, ranije spomenuta klinika u Južnoj Koreji, korisnike uči komunicirati i izražavati svoje emocije. Mnogo pričaju o snovima za budućnost, a svoj skriveni unutarnji svijet izražavaju i kroz poeziju, pišući o ljubavi, obitelji i prirodi.  Bivši ovisnici o igranju igrica uče se i samokontroli. Njihov liječnik, dr. Shim Young Chool, naglašava da je sat ili dva sata igranja igrica dnevno sasvim dovoljno, a sve više od toga je previše.

Kada osoba shvati da je ovisna o igranju igrica, najprije mora to sama sebi priznati, objašnjava Changhee Bae. Nakon tog koraka, Bae je prestao gledati videa igranja igrica i deinstalirao sve povezano s igricama. Ono što je isprva bila zabava, postalo je ovisnost na vrlo jednostavan način, no za potpuni izlaz iz ovisnosti o igranju igara Baeu su trebale tri godine. Ni njemu, kao ni mnogima koji javno progovaraju o ovoj temi, nije bilo lako pronaći nove stvari koje ga zanimaju, ali sada u stvarnom životu.

Neki provode više vremena u prirodi, neki u teretani, a neki čitajući knjigu, no u svemu je ključ – ravnoteža. Promjena uzrokuje da postanemo jači i bolje se suočavamo sa svakodnevnim teškoćama, no ako ne uspostavimo životnu ravnotežu, ono što je nekoć bilo zabava i razonoda, s vremenom može postati zatvor sa nevidljivim rešetkama. Stoga, sa svime što ti je na raspolaganju postupaj oprezno, pazeći da to ne preuzme kontrolu nad tobom.

Autor članka: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Podijeli članak

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.