Što očekivati od neočekivanog?

Kada na ulici susretnemo nekoga za koga smo čuli da je srdačna, topla i prijateljski nastrojena osoba najčešće ćemo joj pristupiti isto tako srdačno i prijateljski, bez obzira je li pretpostavka točna. Takav, pozitivan pristup vjerojatno će izazvati i pozitivnu reakciju osobe koju smo sreli. Ugodna reakcija sugovornika će ujedno i potvrditi prvu informaciju  o srdačnosti i prijateljskom raspoloženju kao karakternim odlikama te osobe.  Ovaj primjer na jednostavan način objašnjava jedan psihologijski fenomen poznat kao samoispunjavajuće proročanstvo.

Zašto bi ovaj fenomen bio interesantan mladima i osobama koje rade s mladima najbolje ćemo razumijeti ako promotrimo neke od najčešćih pojavnih oblika tog fenomena, ali i generalno to kako očekivanja okoline doprinose razvoju i postignućima mladih osoba.

Često se ističe primjer samoispunjavajućeg proročanstva u školskom okruženju. Primjerice, ako je učitelj prvi put zapazio učenika zbog lošijeg uspjeha na nekom ispitu  onda je vjerojatno da će takav učenik mnogo teže kasnije dokazati neke dobre karakteristike ili da će se manje truditi jer će upravo njegov pokazani domet biti ono što se smatra prihvatljivim, iako možda  nije u skladu s njegovim mogućnostima.

Kako bi testirali pojavnost samoispunjavajućeg proročanstva u školama, istraživači ovog fenomen su rekli učiteljima u osnovnim školama da su znanstvenici s Harvarda kreirali poseban IQ test kojim se može mjeriti „intelektualni procvat“ kod učenika. Nakon provedbe testa ( inače običnog IQ testa) izabrali su nekoliko učenika koji su imali prosječan rezultat u odnosu na drugu djecu te rekli učiteljima da se od njih te godine očekuje „ intelektualni procvat“  zbog izuzetno dobro riješenih IQ testova. Iako je to bila laž odabrana djeca do kraja školske godine zaista  su ostvarivala  bolje rezultate na IQ testovima u odnosu na ostalu.

Definirane  su četiri dimenzije ponašanja putem koji su učitelji prenosili pogrešna uvjerenja, a koja su kasnije rezultirala samoispunjenjem proročanstva i to :

1) stvaranje toplog i prijateljskog okruženja za učenike

2) pružanje prilike učenicima da razviju svoje vještine

3) pružanje prilike učenicima da prakticiraju usvojene vještine

4) pružanje povratne informacije na temelju postignuća.

Sva navedena ponašanja, iako proizašla iz pogrešnog uvjerenja, stvaraju plodno tlo za poticanje napretka i „izvlačenje“ onih dobrih i poželjnih osobina. Iako to možemo i trebamo primjenjivati u obrazovanju, ništa manje taj princip nije primjenjiv na svakodnevne odnose i razbijanje različitih predrasuda. Važna je spoznaja da naša očekivanja i uvjerenja o ljudima zapravo kreiraju njihovu stvarnost!

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

IZVORI:

TEKST : Madon, S., Willard, J., Guyll, M. & Scherr, C. (2011). Self-Fulfilling Prophecies: Mechanisms, Power, and Links to Social Problems. Social and Personality Psychology Compass (2011) 578–590.

SLIKA:  Pixabay.com