O trenutnim izazovima online života

Gužva na pregledniku

Iako smo u trendu digitalizacije i internetizacije društva već 30-ak godina, pojavom društvenih mreža, došlo je do naglog rasta sudjelovanja ljudi u online životu, kako poslovno i obrazovno, tako u velikoj mjeri i privatno. Različiti portali i online platforme, nude svoje sadržaje preko društvenih mreža. Tako na jednom mjestu možemo vidjeti informacije iz svijeta politike, obrazovanja, kuhanja, showbusiness-a i mnoštva drugih područja koja naizgled nemaju veze jedna s drugima. Ipak, naši mozgovi sada već očekuju da ih konstantno informiramo o svemu i svačemu pa nam nije strano da npr  već par sekundi nakon naslova članka koji izvještava o sukobima i stradavanju na Bliskom istoku, gledamo jako smiješan TikTok video, a nakon toga odlučimo komentirati fotografiju poznatog neznanca ili neznanke kako bi konkurirali za paket proizvoda za njegu lica, vrlo skupog brenda. Onda to još podijelimo na svom profilu, označimo sestru i najboljeg prijatelja. Ako ćemo za primjer uzeti tu situaciju, unutar jednog otvorenog tab-a, možemo zamisliti kako u nekom drugom paralelno imamo otvoren informacijski sustav koji koristimo u obrazovne ili radne svrhe, šaljemo izvještaje i komuniciramo s profesorima ili kolegama. U trećem tab-u otvoren je video blog o putovanjima pa slušamo i o tome kako je javni prijevoz u nekoj zemlji izuzetno jeftin.

Svi smo se sigurno našli u takvoj ili sličnoj situaciji, a koliko god nam sve te informacije ili aktivnosti mogu biti od koristi, možda je vrijeme da se zapitamo koliko nam služi ta gužva u mislima i podražajima iz mnoštva različitih izvora. Ako mislite da sebi ne trebate ograničavati vrijeme provedeno online, napravite lagani test: ostavite par sati mobitel u drugoj prostoriji (na “bešumno”) i mjerite koliko će vremena proći da ne posegnete za njim kako biste “samo” nešto provjerili. Ovaj test mogao bi nam pokazati i kolika je okupacijska snaga online sadržaja i koliko ovisimo o tome da konstantno sve pratimo, bez jasne odluke o tome koji nas sadržaji bogate za znanje ili iskustvo, a koji nas iscrpljuju i smanjuju osjećaj povezanosti sa svijetom oko sebe.

Kako procjeniti što čitamo

Nastavno na gornji zaključak, nameće se pitanje i kako odabrati kvalitetan medijski sadržaj za sebe. Nije to samo pitanje preferencija, već i pitanje snalaženja u “šumi” informacija, od kojih su neke lažne, neke istinite, a neke su negdje između. Ove posljednje, poluistine, najteže je prepoznati jer katkad djeluju kao laž, a mnogo češće kao istina. Provjera istinitosti informacije dobar je način da se zaštitimo od lažnih. Međunarodna federacija knjižničarskih društava i ustanova – IFLA prije dvije godine predložila je osam jednostavnih koraka za provjeru vjerodostojnosti bilo koje vijesti. (Izvor: http://www.medijskapismenost.hr/osam-jednostavnih-koraka-za-provjeru-bilo-koje-vijesti/)

Prvi korak trebalo bi biti razmišljanje o izvoru vijesti. Naslovi su često formulirani tako da nas prije svega namame na brzi zaključak ili još brži klik, stoga je potrebno pročitati npr. cijeli članak i vidjeti o čemu zapravo govori. Treći korak provjere je saznati više o autoru, ako je to moguće. Ako u članku ili ispod njega postoje dodatni izvori, čitatelj treba i njih proučiti, jer se često u preuzimanju vijesti “izgube” neki bitni dijelovi informacija. Datum objave, posebno dodatnih izvora, može nam pokazati je li neka vijest aktualna ili postoje možda noviji podaci o temi od onih koje trenutno čitamo. Predzadnji korak provjere, vjerojatno najizazovniji, je osvijestiti vlastite stavove. Osobni stavovi o temi mogli bi utjecati na način kojim percipiramo informaciju pa trebamo uzeti u obzir i vlastitu (ne)objektivnost. Konačno, uvijek je dobro obratiti se nekom stručnjaku iz područja o kojem slušamo ili čitamo i provjeriti stanje stvari. Ako poduzmemo barem neki od ovih koraka, na dobrom smo putu za razumijevanje šireg konteksta informacije, a svakako ćemo se kao gledatelji ili čitatelji zaštiti od nepouzdanih i neželjenih poruka te dodatno razviti osjećaj  za selektiranje online sadržaja.

Konstuktivi online sadržaji za mlade

Od izbijanja pandemije koronavirusa, ionako ogromna količina online sadržaja dobila je pojačanje. U velikoj mjeri su svi obrazovni i edukativni sadržaji prebačeni u virtualni svijet, u taj ionako krcat zbir informacija. A koliko god internet mladima je prirodno stanište, sada više nego ikada treba voditi računa o kvaliteti sadržaja kojima punimo značajno vrijeme provedeno online. Osim redovitog obrazovnog online sadržaja, brojne organizacije civilnog društva su svoje edukativne i rekreativne sadržaje također prebacile u online svijet pa sada mladi imaju priliku iz svog doma ili iz nekog drugog okruženja (preko mobilnih uređaja) sudjelovati u različitim radionicama te slušati edukativna predavanja iz područja koje ih interesira. Iako takav rad s mladima ima ograničenja zbog nedostatka interaktivnog rada na kakav smo do sada naviknuli, on sa sobom donosi i priliku stvaranja dodatnih sigurnih Internet kutaka sa zabavnim i konstruktivnim sadržajima. U pitanju je online rad s mladima (online youth work-a) koji je u nekim zemljama kao koncept već zaživio dok se kod nas krenuo razvijati unatrag par godina. Osmišljavanje i usavršavanje online sadržaja koji se pružaju mladima procesi su u kojima i mladi trebaju sudjelovati i kojima svojim znanjem mogu doprinijeti. Stoga, svakako iskoristite online sadržaje za mlade koji vam se nude u vašoj zajednici, ali i šire, s obzirom na to da u virtualnom svijetu ne postoje tako jasne teritorijalne granice. Iznesite svoju pohvalu, ideju ili kritiku onima koji takav sadržaj za mlade stvaraju i pružaju te aktivno sudjelujte u stvaranju boljeg online svijeta.

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: Pixabay