Društvena odgovornost mladih u doba koronavirusa
U jeku podizanja svijesti o važnosti društvene odgovornosti svih građana i njenom utjecaju na dobrobit društva te suzbijanje koronavirusa, važno je osvrnuti se na društveni diskurs podjele te odgovornosti i njegov utjecaj na mentalno zdravlje svih članova društva. U ovom slučaju fokus ćemo staviti na mlade, na njihov položaj u gornjem kontekstu te ponuditi mišljenje i informacije koji bi mogli oslikati jednu od perspektiva, pa i kritiku društvenog diskursa koji je prisutan kada se razgovara o mladima u doba koronavirusa. Kako bi oslikali neke univerzalne trendove, ali i zbog manjka konkretnih istraživanja u Hrvatskoj, u tekstu se nude i slike aktualnosti izvan hrvatskog konteksta.
Posljedice pandemije na mentalno zdravlje tinejdžera ,a posebno mladih odraslih osoba relativno su odsutne kako u istraživanjima tako i u medijima. Iako se određena pažnja posvećuje nepovoljnim iskustvima poput propuštenih ceremonija diplomiranja, maturalaca ili svadbi, malo je pažnje posvećeno akutnijim posljedicama pandemije za mlade, za koje je na nekim mjestima pokazano da sve više zloupotrebljavaju alkohol ili druga opojna sredstva kako bi se nosili s posljedicama mjera socijalne distance i drugim promjenama u svakodnevici.
“Pandemija mladima izaziva višestruke šokove. Ne uništava samo njihova radna mjesta i prilike za zapošljavanje, već i prekida njihovo obrazovanje i osposobljavanje i ozbiljno utječe na njihovu mentalnu dobrobit.” glavni direktor MOR-a Guy Ryder.
Tako je nedavno istraživanje provedeno u Kanadi, pokazalo je da mladi smatraju da se njihovo mentalno zdravlje značajno pogoršalo od prije pandemije. Pored dokaza o povećanoj upotrebi supstanci, nedavni porast smrti od predoziranja opioidima, također u Kanadi, pokazuje kako razloga za zabrinutost svakako ima. Otprilike 45 posto nedavnih smrtnih slučajeva predoziranja opioidima u Britanskoj Kolumbiji (kanadska pokrajina) dogodilo se među pojedincima u dobi od 19 do 29 godina. Što se tiče hrvatske statistike možemo se referirati na istraživanje nekih drugih aspekata dobrobiti koje je proveo tim psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu među studentskom populacijom. Nalazi kažu da je 40 posto studenata imalo teškoća u koncentriranju, a 60 posto i poteškoće u samoregulaciji (pridržavanju rasporeda, motivaciji za učenje i slično). Gotovo svaki peti student osjetio je zabrinjavajuće visoku razinu anksioznosti, depresivnosti i stresa, zbog čega je oko 30 posto njih iskazalo da će vjerojatno potražiti pomoć psihologa. Takvo stanje odnosi se na razdoblje prije ljetnog porasta oboljelih, pojavljivanja novih kako društvenih, političkih tako i javnozdravstvenih okolnosti s kojima je čak i povećana razina neizvjesnosti povezana s nastavkom normalnog funkcioniranja mnogih životnih segmenata.
U posljednje vrijeme svjedočimo kako se u hrvatskim medijima mlade sve češće proziva za širenje zaraze koronavirusa. Posljedično visokim stopama zaraze, pogotovo u ljetno vrijeme, mladi su upućeni da promijene svoje ponašanje u skladu s preporukama koje su objavile javnozdravstvene vlasti. Iako je priopćavanje javnozdravstvenih informacija od vitalnog značaja za širenje svijesti o pandemiji među mladima, ciljanje mladih individualizira krivicu i nepravedno stavlja težište na mlade, a udaljava se od šire društvene odgovornosti građana.
Pristup okrivljavanja, a donekle i posramljivanja mladih problematičan iz više razloga. Pripisivanje širenja virusa aktivnostima mladih umanjuje važnost drugih čimbenika koji doprinose širenju. Što je još važnije, javnozdravstvene poruke usmjerene mladima mogu imati negativne posljedice za već rizičnu i ranjivu mladu populaciju. Sram i okrivljavanje su odavno poznati kao neučinkoviti načini za poticanje promjene ponašanja. Na primjer, posramljivanje zbog pretilosti i “nezdravog života” kao odgovor na epidemiju pretilosti, ne samo da ne djeluju, već može povećati negativne, kako fiziološke tako i psihološke posljedice. Slično tome, u slučaju da mladi putem ovih poruka internaliziraju odgovornost za buduće zdravlje i opstanak šire populacije, to bi mogao postati još jedan faktor rizika i dodatno psihološko i emocionalno opterećenje s kojim se mladi moraju nositi.
Takav pristup tumačenju društvene odgovornosti mladih za vrijeme pandemije može dovesti i do toga da oni počnu pribjegavati “podzemlju” tj “undregound-u” kako bi se družili, upoznavali, upoznavali nove prijatelje i uključili se u različite društvene aktivnosti. Izgledno je da će mladi i dalje biti društveni, ali se ta druženja zbog stigme neodgovornosti zbog socijalnog i fizičkog kontakta, u nekoj mjeri sele u tajnost, tako ostavljajući manje prostora za provođenje preventivnih inicijativa i pružanje smjernica odraslih i drugih relevantnih mentora. Povijesno gledano, mladi su oduvijek bili podložni stereotipnim tumačenjima metoda socijalizacije koje odabiru, a prebacivanje odgovornosti za prijenos koronavirusa mladima može povećati tu stigmatizaciju te ih dodatno marginalizirati.
Nužno je da službenici za javno zdravstvo, političari i novinari osvijeste poruke koje se usmjeravaju mladima te da težište preusmjere na priznavanje složenosti prenošenja zaraznih bolesti te zauzmu empatičan i podržavajući pristup. Ako je vjerovati nalazima koji su proučavali preventivne programe s ciljem suzbijanja droga i alkohola, najučinkovitiji programi su oni koji mladima prenose vještine, a ne samo informacije o štetnosti i pogrešnosti određenih ponašanja.
Konačno, vlade bi trebale nadići bombardiranje javnozdravstvenim porukama i razviti programe koji će mladima pomoći da identificiraju i pristupe platformama koje omogućavaju druženje, istraživanje i potvrđivanje njihove neovisnosti i autonomije, poštujući prakse društvenog distanciranja. Nadamo se da će takva potreba čim prije biti prepoznata od strane svih relevantnih društvenih aktera.
Izvori:
https://kakosi.ffzg.unizg.hr/kako-smo/
https://www.healthing.ca/news/opinion-stop-shaming-and-blaming-youth-for-covid-19
https://pixabay.com/photos/question-question-mark-survey-2736480/
Autorica članka: Simona Mravak
Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Odgovori