Utjecaj pandemije koronavirusa na kvalitetu obrazovanja na sveučilištima
Obrazovni sustav se uslijed pandemije koronavirusa susreo s mnogim ograničenjima i izazovima. Kako bi izbjegla ponavljanje godine, mnoga su sveučilišta, više ili manje uspješno, nastavila s radom online putem. Kako su studenti prihvatili održavanje nastave na daljinu i prigrlili digitalnu etapu studiranja, te s kojim su se novim problemima suočili tijekom online studiranja, pročitajte u nastavku.
Pandemija koronavirusa i mjere uvedene s ciljem sprječavanja njegovog širenja i minimiziranja zdravstvenih rizika u velikoj su mjeri utjecali na sve sfere naših života. Jedna od najpogođenijih društvenih skupina svakako su studenti, koji su se osim suočavanja sa osiromašenim društvenim životom morali priviknuti i na studiranje u izvanrednim uvjetima, odnosno prelazak na digitalni oblik nastave.
Prema riječima profesorice i bivše ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, Hrvatska je u početcima održavanja nastave na daljinu u usporedbi s drugim europskim zemljama odgovorila vrlo brzo i iznad očekivanja. Škole su se ipak malo bolje snašle u novonastaloj situaciji zbog centralnog upravljanja, dok se reakcija sveučilišta koja imaju veći stupanj autonomije mogla promatrati samo zasebno, snalaženje u organizaciji predavanja i ispita variralo je od fakulteta do fakulteta. Dok su se mnoge zemlje susrele s teškoćama pri prelasku na online nastavu, Hrvatska je reagirala pravovremeno – učenici i profesori imali su priliku nadograditi svoje vještine informatičke pismenosti u sklopu edukacija i projekata i nastava se uspješno nastavila održavati u online obliku. No, koliko je kvaliteta online podučavanja uistinu usporediva s klasičnom nastavom, naročito u visokom obrazovanju?
Prema podatcima istraživačkog projekta koje je proveo Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, većina studenata je svoje stambene i materijalne uvjete ocijenila kao zadovoljavajuće i mogla se bez smetnji posvetiti online studiranju. 90% studenata imalo je na raspolaganju stalno dostupno osobno računalo. Zanimljiv podatak je da, suprotno očekivanom, većina studenata nije imala većih problema s tehničkim uvjetima i iskusila je tek povremene prekide internetske veze i pada sustava CARNET-a. Većina studenata i djelatnika sveučilišta zadovoljna je svojim digitalnim kompetencijama, tako da im susret s platformama za učenje i online alatima nije bio stran.
Jedna od otežavajućih okolnosti u uvjetima studiranja u doba pandemije je pristup i nabava literature, budući da upute profesora o literaturi nisu bile jasne kao na predavanjima uživo, a pristup knjižnicama i čitaonicama bio je ograničen ili nemoguć. Upravo to je i uzrok problema s pronalaskom mirnog mjesta za učenje, jer velik dio studenata, naročito onih koji su ostali u studentskim domovima kao mjesto za učenje preferirao je knjižnice. Često prijavljena teškoća s kojom su se studenti susreli jest manjak motivacije i otežana samoregulacija u novim uvjetima studiranja (60%). Gotovo trećina studenata požalila se na količinu zadataka koje su otežano izvršavali u odnosu na studiranje prije pandemije.
Zabrinjavajući podatak iz istraživanja AZVO-a je da čak 50% ispitanih studenata kvalitetu online poučavanja procjenjuje lošijom nego prije karantene, naročito vezano uz praktični rad i vježbe na fakultetima (57%). Mnoge studente je zabrinulo hoće li uspjeti steći kompetencije koje zahtijeva njihova buduća karijera, a čak tri četvrtine studenata opterećivali su online ispiti i njihova izvedba te (ne)mogućnost uspješnog završetka akademske godine. Čitav je spektar iskustava vezanih uz provođenje online ispita. Dok se dio studenata žalio na lošu organizaciju online ispita – prekratko vrijeme koje su imali na raspolaganju za rješavanje i postavke poput nemogućnosti vraćanja na prethodna pitanja, mnogi su izvijestili i o povećanju učestalosti neetičnog ponašanja, odnosno češćem pribjegavanju varanju na ispitima nego prije karantene. Ishodi učenja i kriteriji su se prema tome prilično promijenili, tako da trećina studenata smatra da pri online studiranju ocjena nije temeljno mjerilo znanja niti vjerodostojan pokazatelj savladavanja gradiva.
Profesori i studenti jednoglasni su u odgovoru da je interakcija pri izvođenju nastave online i sama komunikacija između profesora i studenata te studenata međusobno puno slabija nego prije pandemije. Zajedničko mišljenje imaju i oko opterećenosti online nastavom; veći teret ne osjećaju samo studenti, već i profesori pri organizaciji kolegija online putem.
Jedan od najvećih problema, kojeg su žrtve ne samo studenti, već cjelokupna populacija suočena s pandemijom jest narušeno psihološko zdravlje. Manjak socijalnih kontakata u dugom periodu ostavio je ogromne i nepovratne posljedice na mentalno zdravlje, naročito kod studenata koji su prethodno imali u manjoj ili većoj mjeri izražene psihološke smetnje. Došlo je do porasta razina anksioznosti, depresije i stresa u općoj populaciji. Psihički problemi s kojima se studenti suočavaju za vrijeme pandemije mogli bi ostaviti neizbrisiv trag i na fizičko zdravlje, te voditi kroničnim bolestima i brojnim drugim zdravstvenim problemima. Iako je većina studenata imala podršku obitelji, nedostajao im je kontakt s prijateljima, koji u adolescenciji igra veliku ulogu za potpun razvoj osobnosti. Dug period izolacije, praćenje rasplamsavanja pandemije preko društvenih mreža i drugih medija, bolest u obitelji, neizvjesnost koja je postala naša nova realnost i brojni drugi stresori zahvatili su cijelu populaciju, a oporavak je dug i težak.
Lošije psihičko stanje rezultiralo je i time da se čak 40% studenata nije moglo koncentrirati na akademske obveze u mjeri u kojoj su to obavljali prije pandemije. Nedostatak izravnog kontakta ne predstavlja prijetnju samo opstanku i održavanju prijateljskih i ljubavnih veza, već i samom iskustvu i uspješnosti poučavanja. Mogu li online sastanci, snimke predavanja i pisani materijali biti dostojna zamjena izravnom prenošenju znanja, naročito praktičnih?
Online nastava ipak je ponudila i nove, fleksibilne načine učenja preko različitih platformi i metoda koje se nisu prakticirale prije pandemije. Mnogi studenti isprva su osjećali rasterećenje zbog oslobođenog rasporeda, tako da su slobodno vrijeme mogli organizirati bolje i raditi uz fakultetske obveze. Grupni rad se također pokazao kao dobra metoda, a studenti su putem izlaganja seminara mogli vježbati svoje govorničke sposobnosti, a da nisu direktno suočeni s publikom. Online nastava sa sobom je donijela i privilegiju ugošćivanja brojnih predavača do kojih je otežano doći u normalnim okolnostima. Otvorile su se i mogućnosti poput održavanja online predavanja u budućnosti, ukoliko se pojavi problem kao što je manjak profesora, studenti ili profesori koje žive u udaljenim područjima ili su zbog različitih razloga spriječeni prisustvovati nastavi. Upoznati s varanjem na ispitima, mnogi profesori su tražili načine ocjenjivanja kroz primjenu i praktična znanja, što je dovelo do jačanja kritičkog razmišljanja i problemskog pristupa kod studenata.
Iako se nastava na daljinu u kriznim vremenima pokazala praktičnom i primjenjivom, naročito za teorijska znanja, osobni kontakt i interakcije u “offline” okruženju nužne su i nezamjenjive. Online nastavu treba podržati kao dopunu klasičnoj nastavi ili oblik hibridne, kombinirane nastave, no nastava uživo, koja uključuje izravno prenošenje znanja i informacija, praktično učenje, dijaloge i debate te brojne socijalne kontakte upravo čini jedinstveno iskustvo studiranja.
Autorica članka: Dora Kučina, studentica 3. godine preddiplomskog studija logopedije i volonterka novinarka Info – centra za mlade Zagor
Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i nužno ne izražava stajalište Mreže udruga Zagor.
IZVORI
https://www.dw.com/hr/sveu%C4%8Dili%C5%A1ta-u-doba-korone-digitalna-klopka/a-54849498
Razgovor u sklopu projekta Green Post-Corona Talks Hrvatska (Forum za održivi razvoj Zeleni prozor) – Sugovornice – prof.dr.sc. Blaženka Divjak i Janja Banić, dipl.inf.
Odgovori