MY ESC LIFE: AMAZING MEMORIES AND CHALLENGES

Kako se je Evin odlučila na volontersku službu u Zaboku, kako je izgledao čitav proces te što je sve radila i naučila možete pročitati u članku.

Day at university… I was sitting with my friends and we were drinking coffee. We talked about the articles we need to write, projects and of course, we joked. I got a message from my friend. He sent me an announcement from Mreža udruga Zagor. I remember that I was so happy and immediately asked him for more details.

After our conversation, my journey has begun. I sent my motivation letter and Europass CV.The next day I had an interview with Zagor. I was worried because I am from Turkey and I need a visa for Croatia. However, after the interview, Zagor chose me as one of the volunteers and we started the visa process. Of course, process for getting a visa was difficult but we managed to solve everything on time.

I took a break from my college; resigned from my jobs and came to Croatia. I can say that I do not regret it because I got a lot of experiencethat I could not get if I had stayed in Turkey.

When I first came in Zabok, it was hard for me because I did not have friends and I did not know what I could do in Zabok. On the second day after my arrival, I met my colleagues from the office and my mentor. They gave me some advice about Zabok. In addition, my mentor gave me a lot of information about transportation, supermarkets etc. Having a good mentor is an important because when volunteers come to another country they start a new life, and they live in a different culture and it is exciting and challenging. I was lucky because I had an understanding and helpful mentor.

When I came here, my life changed. I was living in Istanbul and Istanbul is a crowded city. Always I had to rush and walk fast. If I want to go to another district, at least I should spend 1-2 hours on the road. In addition, there were always some events in Istanbul. Life is slow in Zabok. I do not have to rush, walk fast. Because Zabok has only nine thousand people and there is not a lot of traffic and people are chill. There are fewer events than in Istanbul. When I came to Zabok, I realized that I still walked fast. However, after a few months, I also started to walk slowly and be more relaxed. Of course, sometimes I get bored. Nobody says that you will always have fun. When you apply for an ESC project, you should know that sometimes you would get bored, feel mad, and miss your old life. It is a normal process. If you were living with your parents, be ready to cook your food, clean your home and respect other people’s space. Sometimes you can feel alone. When I came here, it was difficult for me because I did not get used to staying at home. After a few months, I found close friends and started a deeper conversation with them. Nevertheless, I can say that if you live in a small city and you like to meet people, you should pay more attention to finding friends. I learned that sometimes I can feel alone, mad and tired but it taught me many things about myself.

The good thing is that I work here. I resigned from my old job but I started volunteering in the organization. People from the organization are kind, helpful and open-minded. I learned many things from them. Probably when I go to my own country and look afar, I will better understand what they have given me.

When I came here, I already had some projects in my mind. When I told my colleagues, they supported me and I started. My first project was creating the “Stories of ESC Volunteers” podcast channel. I talked with people who participated in the ESC project and I ask them questions about their ESC experiences. It was important for me because young people like me do not have a lot of knowledge about ESC. This is a good opportunity for living abroad, improving language skills etc. In this podcast, I asked what kind of problems they were faced, and what they recommend for those who want to apply for the ESC project. I learned many things from old volunteers. Sometimes when I had some problems, they gave me some advice about ESC life and sometimes we shared our amazing memories. One of my good memories, I interviewed Marija Ratkovic from Serbia with whom I had not met before.  I met her through zoom thanks to my mentor. I went to Serbia 3 months after the interview and I met Marija face to face. It was a great memory for me.

My other project is mla-dost.dobro magazine. I can say that this magazine is like my baby.

The decision to publish the magazine was easy but when I started to make plans for it, I realized that I have to spend a lot of time on creating a magazine. I was lucky because my mentor Marija Gebert is a graphic designer and she designed the magazine. We had our first meeting on 9 February and we talked about the magazine with young people. Moreover, we shared our first issue in April! I cannot explain my feelings at that time. We spend a lot of time but we succeed!

I wanted to do it because I wanted to meet the young people and create a free zone for young people. Also, I think the continuing of journalism on mla-dost.dobro can be an opportunity for the creative participation of young people. Young people can contact each other and they can write about their interests in this magazine.

I had some concerns before publishing. I did not know many young people and I was afraid that we would not be able to find articles. However, after a few months, we managed to reach local young people. Now I cannot believe that we already published five issues. I got a lot of good feedback, especially from local young people. We are still working on it and every day more and more people hear about the magazine.

I am still volunteering in Zabok. I know that I will experience many things. I will meet many people, talk with them and learn more. When I return to my country, I will have many memories to tell. Maybe years later, I will look at the magazine issues and the photos, congratulate myself for my courage, and be grateful for everything I have been through.

Thanks to everyone who has already come my way.

 Evin Arslan

Članak je napravljen u sklopu Eurodesk programa.

#eurodesk

#erasmus

#europeansolidaritycorps

Pročitaj više...

INTERVJU S MLADIM POLJOPRIVREDNIKOM: IGOR HARAPIN

Igor Harapin (30 godina), dolazi iz Klanjca, grada u Krapinsko-zagorskoj županiji. Njegova obitelj i on se bave uzgojem Haskapa, sibirske borovnice.

Leon: Kada i zašto si se počeo baviti poljoprivredom i kako si se odlučio na vlastiti OPG?

Igor: Poljoprivredom sam se počeo baviti još od malih nogu, a OPG sam otvorio 2018. godine. Nakon razgovora s obitelji i malo čitanja o proizvodnji voća, htio sam nešto čega baš i nema na našem tržištu, te sam se odlučio za sadnju sibirskih borovnica (Haskapa). Obradivu zemlju sam imao, te sam krenuo u nabavu i sadnju prvih 700 komada Haskapa, a 2021. godine smo posadili još 500 novih sadnica, te sada ukupno brojimo 1200 komada. U startu smo odlučili da naši proizvodi budu ekološki i 100% prirodni.

Leon: Kako izgleda tvoj radni dan?

Igor: Zaposlen sam, te uz posao stižem napraviti sve što se tiče OPG-a, naravno, uz veliku pomoć moje obitelji. Uz dobru organizaciju, uvijek ima vremena kako za poslovne obveze, tako i za privatni život.

Leon: Koliko zemlje obrađuješ i dali dobivaš poticaj od države? Da li si iskoristio neku mjeru prilikom pokretanja vlastitog posla?

Igor: Obrađujem 1,47 hektara zemlje, od čega samog Haskapa 0,56 hektara. Dobivamo poticaj od države, a uvelike nam je pomogla Krapinsko-zagorska županija i LAG Zagorje-Sutla. Pomoću njih kupili smo prešu, pasterizator i mlin za lakšu preradu našeg Haskapa, te traktor i malčer. Trenutno nemamo niti jednu zaposlenu osobu u OPG-u.

Leon: Da li se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom?

Igor: Zadnjih godina nam se povećala proizvodnja. Za sada nismo osjetili neku konkurentnost, sve naše proizvode uspijemo prodati na kućnom pragu. Imamo sve više i više ljudi koju prepoznaju naš rad, cijene ga, te su vrlo zainteresirani za naše proizvode.

Leon: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Igor: Imamo velikih i puno planova za budućnost. Želimo proširiti naš asortiman proizvoda, proizvodnjom i stavljanjem na tržište džem, sok, sirup i vino. Nadam se da ćemo uspjeti u realizaciji tih planova.

Leon: Koju poruku bi poslao mladima koji se žele baviti poljoprivredom?

Igor: Preporuka za mlade je ako imate obradivu zemlju, krenite nešto stvarati jer su nam stigla teška vremena, te treba proizvoditi sve više i više domaćih proizvoda, vjerovati i truditi se da će biti bolje. Ne mogu za sad reći da se može živjeti od poljoprivrede, ali u našem slučaju dodatna zarada nije na odmet. Treba ići korak po korak, biti strpljiv, te uz dobru volju i rad, mislim da bi svatko trebao uspjeti.

Možete nas pronaći na Facebook stranici:

Haskap by OPG Harapin

i na Instagram profilu: haskap_by_opg_harapin

Pročitaj više...

Poziv za sudjelovanje na 17. Sajmu udruga KZŽ

Poštovane udruge,

s veseljem Vam javljamo da će se 17. Sajam udruga Krapinsko-zagorske županije održati u Zaboku, na prostoru Trga Ksavera Šandora Đalskog, 28.05.2022. od 09:30 do 12:00 sati.

Cilj Sajma udruga Krapinsko-zagorske županije je promocija rada udruga koje djeluju na području Krapinsko-zagorske županije te međusobno upoznavanje udruga radi buduće suradnje na projektima. Sajam udruga namijenjen je udrugama i njihovim članovima/cama, te onima koji/e se žele uključiti u rad udruga i doprinijeti razvoju civilnog društva u Krapinsko-zagorskoj županiji. Također, na Sajam pozivamo i predstavnike/ce raznih tijela/povjerenstava/vijeća u kojima sudjeluju udruge u jedinicama lokalne/regionalne samouprave (Savjeti mladih, Savjet za razvoj civilnog društva, Povjerenstva,…).

U okviru prvog dijela Sajma će biti pripremljen prigodan program koji će uključivati glazbeni i kulturno-scenski nastup udruga. Kako bismo organizirali stolove/štandove molimo Vas da se prijavite najkasnije do 12.5.2022. sa svim traženim podacima na sljedećem linku:

Prijavnica

17. Sajam udruga organizira Mreža udruga Zagor u partnerstvu s udrugom PETROŽE-KRUŠLJEVO SELO, Bedekovčanskom udrugom mladih i udrugom Mraz uz potporu Grada Zaboka  i Krapinsko-zagorske županije.

Za sve dodatne informacije slobodno nas nazovite (Kristina: 091 94 103 10) ili nam se javite putem maila: kristina@zagor.info.

Veselimo se Vašem dolasku i ponovnom druženju!

Pročitaj više...

Utjecaj pandemije koronavirusa na kvalitetu obrazovanja na sveučilištima

Obrazovni sustav se uslijed pandemije koronavirusa susreo s mnogim ograničenjima i izazovima. Kako bi izbjegla ponavljanje godine, mnoga su sveučilišta, više ili manje uspješno, nastavila s radom online putem. Kako su studenti prihvatili održavanje nastave na daljinu i prigrlili digitalnu etapu studiranja, te s kojim su se novim problemima suočili tijekom online studiranja, pročitajte u nastavku.

Pandemija koronavirusa i mjere uvedene s ciljem sprječavanja njegovog širenja i minimiziranja zdravstvenih rizika u velikoj su mjeri utjecali na sve sfere naših života. Jedna od najpogođenijih društvenih skupina svakako su studenti, koji su se osim suočavanja sa osiromašenim društvenim životom morali priviknuti i na studiranje u izvanrednim uvjetima, odnosno prelazak na digitalni oblik nastave.

Prema riječima profesorice i bivše ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, Hrvatska je u početcima održavanja nastave na daljinu u usporedbi s drugim europskim zemljama odgovorila vrlo brzo i iznad očekivanja. Škole su se ipak malo bolje snašle u novonastaloj situaciji zbog centralnog upravljanja, dok se reakcija sveučilišta koja imaju veći stupanj autonomije mogla promatrati samo zasebno, snalaženje u organizaciji predavanja i ispita variralo je od fakulteta do fakulteta. Dok su se mnoge zemlje susrele s teškoćama pri prelasku na online nastavu, Hrvatska je reagirala pravovremeno – učenici i profesori imali su priliku nadograditi svoje vještine informatičke pismenosti u sklopu edukacija i projekata i nastava se uspješno nastavila održavati u online obliku. No, koliko je kvaliteta online podučavanja uistinu usporediva s klasičnom nastavom, naročito u visokom obrazovanju?

Prema podatcima istraživačkog projekta koje je proveo Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, većina studenata je svoje stambene i materijalne uvjete ocijenila kao zadovoljavajuće i mogla se bez smetnji posvetiti online studiranju. 90% studenata imalo je na raspolaganju stalno dostupno osobno računalo. Zanimljiv podatak je da, suprotno očekivanom, većina studenata nije imala većih problema s tehničkim uvjetima i iskusila je tek povremene prekide internetske veze i pada sustava CARNET-a. Većina studenata i djelatnika sveučilišta zadovoljna je svojim digitalnim kompetencijama, tako da im susret s platformama za učenje i online alatima nije bio stran.

Jedna od otežavajućih okolnosti u uvjetima studiranja u doba pandemije je pristup i nabava literature, budući da upute profesora o literaturi nisu bile jasne kao na predavanjima uživo, a pristup knjižnicama i čitaonicama bio je ograničen ili nemoguć. Upravo to je i uzrok problema s pronalaskom mirnog mjesta za učenje, jer velik dio studenata, naročito onih koji su ostali u studentskim domovima kao mjesto za učenje preferirao je knjižnice. Često prijavljena teškoća s kojom su se studenti susreli jest manjak motivacije i otežana samoregulacija u novim uvjetima studiranja (60%). Gotovo trećina studenata požalila se na količinu zadataka koje su otežano izvršavali u odnosu na studiranje prije pandemije.

Zabrinjavajući podatak iz istraživanja AZVO-a je da čak 50% ispitanih studenata kvalitetu online poučavanja procjenjuje lošijom nego prije karantene, naročito vezano uz praktični rad i vježbe na fakultetima (57%). Mnoge studente je zabrinulo hoće li uspjeti steći kompetencije koje zahtijeva njihova buduća karijera, a čak tri četvrtine studenata opterećivali su online ispiti i njihova izvedba te (ne)mogućnost uspješnog završetka akademske godine. Čitav je spektar iskustava vezanih uz provođenje online ispita. Dok se dio studenata žalio na lošu organizaciju online ispita –  prekratko vrijeme koje su imali na raspolaganju za rješavanje i postavke poput nemogućnosti vraćanja na prethodna pitanja, mnogi su izvijestili i o povećanju učestalosti neetičnog ponašanja, odnosno češćem pribjegavanju varanju na ispitima nego prije karantene. Ishodi učenja i kriteriji su se prema tome prilično promijenili, tako da trećina studenata smatra da pri online studiranju ocjena nije temeljno mjerilo znanja niti vjerodostojan pokazatelj savladavanja gradiva.

Profesori i studenti jednoglasni su u odgovoru da je interakcija pri izvođenju nastave online i sama komunikacija između profesora i studenata te studenata međusobno puno slabija nego prije pandemije. Zajedničko mišljenje imaju i oko opterećenosti online nastavom; veći teret ne osjećaju samo studenti, već i profesori pri organizaciji kolegija online putem.

Jedan od najvećih problema, kojeg su žrtve ne samo studenti, već cjelokupna populacija suočena s pandemijom jest narušeno psihološko zdravlje. Manjak socijalnih kontakata u dugom periodu ostavio je ogromne i nepovratne posljedice na mentalno zdravlje, naročito kod studenata koji su prethodno imali u manjoj ili većoj mjeri izražene psihološke smetnje. Došlo je do porasta razina anksioznosti, depresije i stresa u općoj populaciji. Psihički problemi s kojima se studenti suočavaju za vrijeme pandemije mogli bi ostaviti neizbrisiv trag i na fizičko zdravlje, te voditi kroničnim bolestima i brojnim drugim zdravstvenim problemima. Iako je većina studenata imala podršku obitelji, nedostajao im je kontakt s prijateljima, koji u adolescenciji igra veliku ulogu za potpun razvoj osobnosti. Dug period izolacije, praćenje rasplamsavanja pandemije preko društvenih mreža i drugih medija, bolest u obitelji, neizvjesnost koja je postala naša nova realnost i  brojni drugi stresori zahvatili su cijelu populaciju, a oporavak je dug i težak.

Lošije psihičko stanje rezultiralo je i time da se čak 40% studenata nije moglo koncentrirati na akademske obveze u mjeri u kojoj su to obavljali prije pandemije. Nedostatak izravnog kontakta ne predstavlja prijetnju samo opstanku i održavanju prijateljskih i ljubavnih veza, već i samom iskustvu i uspješnosti poučavanja. Mogu li online sastanci, snimke predavanja i pisani materijali biti dostojna zamjena izravnom prenošenju znanja, naročito praktičnih?

Online nastava ipak je ponudila i nove, fleksibilne načine učenja preko različitih platformi i metoda koje se nisu prakticirale prije pandemije. Mnogi studenti isprva su osjećali rasterećenje zbog oslobođenog rasporeda, tako da su slobodno vrijeme mogli organizirati bolje i raditi uz fakultetske obveze. Grupni rad se također pokazao kao dobra metoda, a studenti su putem izlaganja seminara mogli vježbati svoje govorničke sposobnosti, a da nisu direktno suočeni s publikom. Online nastava sa sobom je donijela i privilegiju ugošćivanja brojnih predavača do kojih je otežano doći u normalnim okolnostima. Otvorile su se i mogućnosti poput održavanja online predavanja u budućnosti, ukoliko se pojavi problem kao što je manjak profesora, studenti ili profesori koje žive u udaljenim područjima ili su zbog različitih razloga spriječeni prisustvovati nastavi. Upoznati s varanjem na ispitima, mnogi profesori su tražili načine ocjenjivanja kroz primjenu i praktična znanja, što je dovelo do jačanja kritičkog razmišljanja i problemskog pristupa kod studenata.

Iako se nastava na daljinu u kriznim vremenima pokazala praktičnom i primjenjivom, naročito za teorijska znanja, osobni kontakt i interakcije u “offline” okruženju nužne su i nezamjenjive. Online nastavu treba podržati kao dopunu klasičnoj nastavi ili oblik hibridne, kombinirane nastave, no nastava uživo, koja uključuje izravno prenošenje znanja i informacija, praktično učenje, dijaloge i debate te brojne socijalne kontakte upravo čini jedinstveno iskustvo studiranja.

Autorica članka: Dora Kučina, studentica 3. godine preddiplomskog studija logopedije i volonterka novinarka Info – centra za mlade Zagor

Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i nužno ne izražava stajalište Mreže udruga Zagor.

IZVORI

https://www.dw.com/hr/sveu%C4%8Dili%C5%A1ta-u-doba-korone-digitalna-klopka/a-54849498

https://web2020.ffzg.unizg.hr/covid19/wp-content/uploads/sites/15/2020/06/Kako-smo_Preliminarni-rezultati_brosura.pdf

https://www.azvo.hr/hr/azvo-vijesti/2443-predstavljeni-rezultati-istrazivanja-o-iskustvu-studiranja-tijekom-pandemije-koronavirusa-i-socijalne-izolacije

Razgovor u sklopu projekta Green Post-Corona Talks Hrvatska (Forum za održivi razvoj Zeleni prozor) – Sugovornice – prof.dr.sc. Blaženka Divjak i Janja Banić, dipl.inf.

 

Pročitaj više...

Europska godina mladih 2022.

Mladi su kroz prethodne dvije godine naišli na mnoga ograničenja. Povodom mjera koronavirusa bio im je limitiran društveni život i otežano obrazovanje. Kao odgovor na strpljenje i solidarnost koji su mladi pokazali pridržavanjem mjera, Europski parlament je donio odluku da se 2022. godina proglasi Europskom godinom mladih. Više informacija o tome što će se novo za mlade osigurati i što se od njih očekuje saznajte u članku. 🙂

Europska godina mladih 2022

Pročitaj više...

Upitnik za ocjenu kvalitete pripravništva/stažiranja u EU

Poštovani/a,

molimo Vas da ispunite upitnik u nastavku. Upitnik je dio cjelokupnog evaluacijskog procesa koji vodi Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (DG EMPL), a ocjenjuje se kvaliteta provedbe Preporuke Vijeća iz 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo (EN: The 2014 Council Recommendation on a Quality Framework for Traineeships (QFT)).

Cilj upitnika je prikupiti informacije o pripravničkim iskustvima mladih, o preprekama s kojima su se susreli tijekom staža/pripravništva te je cilj prikupiti i prijedloge za poboljšanje pripravništva / stažiranja širom EU

Upitnik je anoniman i dostupan na 23 jezika (uključujući hrvatski).

Rok za ispunjavanje upitnika je uskoro, 13.3.2022. godine, a link na upitnik je ovdje:

https://ec.europa.eu/eusurvey/runner/15bf4662-0944-70c9-521a-61e02ca5cdd8

Pročitaj više...

Pokrećemo podcast s pričama volontera/ki Europskih snaga solidarnosti!

Naša volonterka Evin će svaki mjesec na našem novom kanalu Sopotify-a (Mreza Udruga Zagor) razgovarati s volontrima/kama i njihovim iskustvima s volontiranjem kroz Europske snage solidarnosti. Razmjenom iskustva i pozitivnim pričama želimo potaknuti mlade na korištenje prilike volontiranja kroz Europske snage solidarnosti.

Prva priča je o Asmin Ayçe İdil Kaya iz Turske koja je volontersku službu provela u Bugarskoj, mjestu Primorsko. Prvi intervju možeš slušati na spotify-u: https://open.spotify.com/episode/6B31xZ1qmlrn0vxNI48khq?si=_5yNnvNqTMiXxc92luxQ6A

Ili pogledati intervju kroz video na našem kanalu Youtubea: https://youtu.be/jNx91VJnfIo

Pročitaj više...

Danny Trejo – glumac s najviše onscreen smrti

Proboden kolcem kroz prsa, osakaćen, upucan, obezglavljen, mučen, poginuo u saobraćajnoj nesreći i eksploziji – samo su neki od scenarija u kojima ovaj holivudski zlikovac završi mrtav.

Danny Trejo, slavni holivudski antagonist, glumio je preko 400 uloga u raznim filmovima i televizijskim serijama, a na filmskom je platnu ubijen nevjerojatnih 65 puta, čime drži ovaj svjetski rekord. Trejo je glumac vrlo prepoznatljivog izgleda, čije su glavne osobine kosa svezana u rep, brkovi, lice u ožiljcima, prijeteći izraz lica, duboki, grubi glas i mišićavi torzo s tetovažom meksičke kaubojke, koji se nerijetko pojavljuje na filmovima. Fantastični glumac s lakoćom je utjelovio brojne negativce, a na to ga je pripremio, osim impresivnih glumačkih vještina, turbulentan kriminalni život kojim je živio do svoje 25. godine.

Danny Trejo rođen je u 1944. godine u Los Angelesu, Kaliforniji, u radničkoj obitelji meksičko-američkog podrijetla. Kroz odgoj je Trejo bio iznimno izložen štetnim posljedicama „toksične muškosti“, morajući se od najranije dobi dokazivati kao odlučan i agresivan, što se reflektiralo na velik dio njegovog života.

Trejov ujak Gilbert od njega je bio stariji samo šest godina, a Treju je poslužio kao svojevrsni životni uzor koji je njegovu mladost odveo u pogrešnom smjeru. Iz perspektive osmogodišnjaka, Trejo je osjećao snažno divljenje prema svom ujaku koji je uvijek imao mnogo novca, posjedovao dobre aute i bez straha radio što god je htio. Nije se dobro slagao ni sa kime u svojoj okolini, s čime se poistovjećivao i Trejo. Zbog njihovog druženja, Trejo je uživao popularnost među svojim vršnjacima. Osim što ga je naučio boksu, Gilbert je svog nećaka vrlo rano uveo u svijet droge. S 8 godina je Trejo počeo konzumirati marihuanu, a već s 12 je prvi put koristio heroin. Kako bi podržao svoju ovisnost, Trejo je zajedno s Gilbertom počinio brojne oružane pljačke i počeo konzumirati i prodavati drogu. Uživao je u osjećaju moći i adrenalinu koji donosi novac i nasilje, te se već od ranog puberteta našao u svijetu kriminala.

Kako je Trejo velik dio svog odrastanja proveo u maloljetničkim zatvorima, kada je 1966. godine završio u strogo čuvanom zatvoru San Quentin, već bio poznato lice. Ono što je pogodovalo tituli Treja kao ozloglašenog zatvorenika, bila je upravo njegova vještina boksa. U zatvoru je stekao titulu prvaka u lakoj i poluteškoj kategoriji. Sam Trejo kaže kako su ga, osim njegovog stava, zastrašujući izgled i muskulatura spasili od mnogih sukoba i dali mu određenu vrstu “imuniteta” u zatvorskoj ćeliji.

  1. godine, nakon što je ozlijedio zatvorskog čuvara kamenom ga pogodivši u glavu, Trejo je smješten u samicu u zatvoru Soledad gdje se susreo s mogućnošću izricanja smrtne kazne. Gledajući smrti u oči, prvi put u životu zaista preplašen, Trejo je molio Boga da mu omogući dostojanstvenu smrt ili pruži još jednu priliku, a on je zauzvrat obećao moliti svaki dan i truditi se biti dobar čovjek. Njegove su molitve bile uslišane – tužba je odbačena jer nije bilo svjedoka o događaju. Trejo je dobio uvjetnu kaznu i 1969. godine je pušten na slobodu.

Nakon izlaska iz zatvora, Trejo je uistinu počeo mijenjati svoj život kako je obećao. Tek kada je izašao iz zatvora, za Treja je počela prava životna borba i suočavanje s posljedicama vlastitih djela. Odlučio je liječiti se od ovisnosti od droga, redovito je odlazio na sastanke liječenih ovisnika i nastavio se rekreativno baviti boksom, budući da mu je zbog dosjea komisija odbila izdati licencu. Kao osoba bez radnog staža, Trejo je isprva zarađivao snalazeći se, radio je manje poslove na pola radnog vremena i sudjelovao u klubovima boraca.

Trejo je iskoristio svoje životno iskustvo i postao savjetnik za ovisnike o drogi, a radio je i na projektima za prevenciju uporabe narkotika i prevencije samoubojstava. Upravo je ovo zanimanje bilo prekretnica u životu glumca i njegova velika vrata za ulazak u svijet glume. Naime, dok je radio kao savjetnik na sastanku anonimnih ovisnika o kokainu, Treju se za pomoć obratio 18-godišnji ovisnik koji je bio statist na filmu Pomahnitali vlak ruskog redatelja, Andreja Končalovskog. Adolescent mu je objasnio da većina glumaca, čak i na snimanju aktivno koristi droge. Na setu je Treju prepoznao scenarist i bivši poznanik iz zatvora, Edward Bunker. Vidjevši Trejovu tetovažu na prsima, sjetio se njegovih boksačkih sposobnosti i ponudio mu posao trenera na filmu. Trejo je boksu podučavao glumca Erica Robertsa za 320 dolara dnevno. Ta plaća  se Treju u nezavidnoj situaciji činila astronomski velika, a  glumac nije ni slutio da će za tridesetak godina biti težak 16 milijuna dolara. Impresioniran Trejovim radom, redatelj je Treju ponudio sporednu ulogu boksača i osuđenika, koja je omogućila Trejov veliki ulazak u svijet glume.

“To je bila najsmješnija stvar koju sam čuo. Bio sam u Soledadu, San Quentinu, Folsomu, Susanvillu, Sierri – i sad me čovjek pita: “Možeš li glumiti osuđenika?”. Sjećam se da sam mu rekao “Pokušat ću”.” Trejo se nakon te uloge nastavio pojavljivati u mnogim filmovima, uglavnom kao teški zločinac i antijunak. Pojavio se u brojnim filmovima redatelja Roberta Rodrigueza. Ipak, svoju svestranost je pokazao ulogama u nekoliko komedija, dječjim filmovima, a posuđivao je glas za filmove i videoigre. Neke od njegovih najpoznatijih uloga su Machete u filmu Spy Kids (2001.) i Machete (2010.),Geronimo u filmu Blood in Blood out (1993.), Najavas u filmu Desperado (1995.) i Razor Charlie u filmu From Dusk till Dawn (1996.).

Danny Trejo se danas potpuno razlikuje od likova koje utjelovljuje. U privatnom životu, Trejo zadivljuje skromnošću, humorom i optimizmom. Još uvijek radi u području savjetovanja ovisnika o drogi i suzbijanju i prevenciji kriminaliteta, a otvorio je i svoj lanac restorana. Djeluje u mnogim humanitarnim udrugama i na glasu je za nekoliko junačkih i filantropskih djela. Kaže da je njegov život u drugom smjeru odvelo upravo pomaganje drugima i da je sve dobro što mu se dogodilo upravo izravna posljedica toga. Diže svijest populacije o štetnosti „toksične muževnosti“ koja je pogubna za mentalno i fizičko zdravlje muškarca, a koju je iskusio na vlastitoj koži. Izjavio je da su mu u razbijanju rodnih stereotipa najviše pomogla njegova djeca.

Danny Trejo se i kroz svoje filmove primarno bori protiv glorifikacije kriminalnog ponašanja. U mnogim intervjuima spomenuo je kako je jedini razlog iz kojeg se uporno pojavljuje u ulogama gangstera, huligana i antiheroja upravo iz edukativnih razloga. Trejo se slaže s tim da njegov karakter, odnosno filmska uloga umre ili se suoči s posljedicama svojih djela, kako bi pokazao djeci da kriminal ne vodi ničemu dobrom i kako se zločin ne isplati.

O Trejovom uzdizanju s dna i potpunom obratu životnog stila, snimljen je dokumentarni film Zatvorenik #1 (2019). Trejo je uz koautora Donalda Loguea napisao knjigu Moj život zločina, iskupljenja i Hollywooda (2021) u kojoj se suočava sa  svojim davno potisnutim traumama, zlostavljanju o djetinjstvu, govori o ovisnosti i nasilju koje se transgeneracijski provlače kroz njegovu obitelj i o borbi s rakom jetre. Priča o Trejovu prerastanju iz kriminalca u holivudsku zvijezdu i humanitarca može poslužiti kao odličan primjer mlađim generacijama. Trejo je živući dokaz da nije bitno odakle se u životu počne, već gdje se na kraju završi.

Napomena: “Toksična muškost ili toksična muževnost podrazumijeva nepisana pravila ponašanja kojih bi se muškarci trebali podržavati kako bi potvrdili svoj status i ulogu muškarca. Uključuje pridržavanje tradicionalnih muških rodnih uloga kroz stereotipna muška ponašanja i osobine kao što su: dominantnost, nadmetanje, agresija, mizoginija, emocionalna represija, uporaba opojnih sredstava. Posljedica je višestoljetnog patrijarhata, a uzrok je brojnim psihološkim i socijalnim problemima.”

Autorica članka: Dora Kučina, studentica 3. godine preddiplomskog studija logopedije i volonterka novinarka Info – centra za mlade Zagor

Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i nužno ne izražava stajalište Mreže udruga Zagor.

 

AKO TE VIŠE ZANIMA MOJI IZVORI SU:

https://www.bbc.com/news/newsbeat-53327437

https://www.nbcnews.com/news/latino/actor-danny-trejo-explores-redemption-new-memoir-rcna1360

https://www.imdb.com/name/nm0001803/bio

https://dnevnik.hr/showbuzz/celebrity/proslost-dannyja-treje—537160.html

https://jokermag.com/danny-trejo-death-penalty-hollywood/

https://www.youtube.com/watch?v=m6ph5_yysW8

Pročitaj više...

Brodoto organizacija traži zainteresirane osobe koje bi se pridružile hrvatskom timu na Erasmus + treningu u Zagrebu, u Ilici u Timeout Heritage, od 16. studenog do 22.studenog, na temu DesignThinking!

Ako imaš 21+ godina i osoba si koja je zadužena za osmišljavanje i provedbu sadržaja i aktivnosti u svojim organizacijama, ovaj trening ti itekako može pomoći da budeš još bolji u tome.

Tijekom sedmodnevnog treninga naučit ćeš kako se služiti design thinking metodologijom i to zahvaljujući profesionalnom treneru.

Design Thinking je inovativan i zabavan alat čije poznavanje predstavlja odličnu prednost na današnjem tržištu. Kreativnom metodom Design Thinkinga osim što ćeš poboljšati svoje profesionalne kompetencije, možeš se i njime služiti prilikom osmišljavanja novih projekata za mlade, svoju organizaciju i sebe.

Pročitaj o svemu u infopacku, prijavi se na ngo@brodoto.com i ne propusti priliku da sedam dana se družiš i učiš zajedno sa svojim vršnjacima iz Grčke, Litve, Rumunjske i Portugala, i to u centru Zagreba!

*Doručak, ručak i večeru pokrivaju domaćini

Naknada za sudjelovanje se ne naplaćuje! Troškovi smještaja nisu pokriveni.

Design Thinking in Youth Work Info pack Advertising Flyer

Pročitaj više...