Autorski članci

Adolescenti u slobodno vrijeme!

Lagodne i rekreativne aktivnosti često se smatraju same sebi ciljem, a ne sredstvom za postizanje nekog drugog (konkretnijeg) cilja. Odnosno, njihov benefit proizlazi prije svega iz tog da su ugodne i pričinjavaju zadovoljstvo, a ako su pritom i korisne to je samo dodana vrijednost. Primjerice, netko može voljeti trčati jer se osjeća dobro, a Iako je trčanje oblik vježbanja i doprinosi zdravlju, primarna motivacija je trčanje samo za sebe. Mnogo istraživanja sugerira da su aktivnosti koje radimo samo zato što ih volimo, također povezane sa zdravljem. Tako slobodno vrijeme i vrijeme koje poklanjamo osobnim zadovoljstvima uvelike doprinose našoj osobnoj dobrobiti.

Ipak, slobodno vrijeme također može biti sredstvo za postizanje cilja. Svrhovito provođenje slobodnog vremena (tj. bavljenje slobodnom aktivnošću radi postizanja cilja) također je korisno ako taj cilj adolescentu pričinjava zadovoljstvo. Sviranje u bendu za humanitarne svrhe, u većini je slučajeva, suštinske prirode – ljubav prema sviranju, iako je usmjeren ka cilju. Raditi aktivnost za unutarnje zadovoljstvo uvijek ima značajniji pozitivni utjecaj nego kada bavljenje aktivnošću proizlazi iz neke vanjske motivacije. Naravno, postoje mnoge slobodne aktivnosti kojima se adolescenti bave zbog nekog oblika vanjske prisile. Pritisak vršnjaka, zahtjevi roditelja i vanjske nagrade ili neki status, neosporno stvaraju određenu motivaciju. Međutim, sudjelovanje vođeno isključivo vanjskim čimbenicima vjerojatno neće pomoći adolescentima da ubiru važne razvojne i zdravstvene blagodati koliko bi interno motivirana akcija. Vjerojatnije je i da će se aktivnosti kojima se pristupa s iskrenom unutarnjom motivacijom dulje održati u rasporedu. Adolescenti koji su motivirani iznutra vjerojatnije će ostati usredotočeni i držati se aktivnosti čak i kad se suoče s izazovima, poput poteškoća u prijevozu ili nedostatkom početnih vještina. Sudjelovanje i razvijanje u aktivnostima koje pričinjavaju zadovoljstvo dovodi do razvoja inicijativnosti, što je važno za poticanje prijelaza iz adolescencije u zrelu dob. Vjerojatno je i da će to doprinijeti oblikovanju identiteta i usmjeriti mladu osobu u puno širem smislu, a osjećaj postignuća i uspješnosti generalno pridonose unutarnjoj motivaciji. Slobodne aktivnosti su i put za razvijanje vještina i osjećaja vlastitog majstorstva. Mladi koji se bave npr. učenjem sviranja u bendu, ne samo da stječu glazbene vještine, već uče i raditi s drugima te riskirati. Prakticiranje neke vještine u grupi dugoročno doprinosi i razvoju zdrave kompetitivnosti.

Svi mladi mogu pronaći slobodnu aktivnost u kojoj se mogu istaknuti, čak i ako nisu toliko uspješni u akademskom smislu. Osim toga, zabava i učenje u slobodno vrijeme mogu pridonijeti stvaranju pozitivnih obrazovnih ishoda, dakle imati pozitivan utjecaj na akademska postignuća u školi. Mladi čije su slobodne aktivnosti organizirane i strukturirane imaju bolji akademski uspjeh u usporedbi s onima koji u slobodnim aktivnostima nemaju strukturu i disciplinu.

Slobodne aktivnosti važan su put za formiranje identiteta adolscenata. Kako je i ranije navedeno, unutrašnja motiviranost, sloboda uključivanja i izražavanje kroz koje se grade kompetencije mogu postati način da mladi shvate tko su u odnosu na druge i svijet oko sebe. Kako se mladi identificiraju sa širim društvenim kontekstom, počinju razvijati osjećaj zajedništva i poduzimati akcije koje mogu pridonijeti zajednici. Kako sazrijevaju, oni također razvijaju razumijevanje socijalnih i kulturnih tradicija i normi te osjećaj za dobro i zlo.

Društvene su aktivnosti među najčešćim oblicima razonode među adolescentima. Ujedno su i najčešće željeni oblik razonode jer adolescenti žude za osjećajem pripadnosti i zajedništva. Socijalni kontekst razonode važan je za razvoj adolescenata jer pruža mogućnosti učenja empatije, odanosti i intimnosti u grupnim aktivnostima, kao i pregovaranja s vršnjacima, rješavanja sukoba i zajedničkog rada na zajedničkim ciljevima. Kroz slobodno vrijeme mladi mogu pronaći i sigurna mjesta za testiranje različitih uloga i neformalno ulaženje u svijet romantičnih odnosa. Konačno, ali bitno je da adolescenti aktivnosti iz slobodnog vremena često opisuju kao pozitivna emocionalna iskustva, a ona služe kao olakšanje za stres iz drugih životnih područja. Radost, zabava i uzbuđenje uvijek prate razonodu. Uz to, razonoda je odličan način za proživljavanje protoka svijesti i otkrivanje vlastitog flow-a.

 Linda L Caldwell  & Peter A. Witt (2011) Leisure, recreation, and play from a developmental context. New Directions for Youth Development 2011(130):13-27.

Autorica članka: Simona Mravak

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Društvena odgovornost mladih u doba koronavirusa

U jeku podizanja svijesti o važnosti društvene odgovornosti svih građana i njenom utjecaju na dobrobit društva te suzbijanje koronavirusa, važno je osvrnuti se na društveni diskurs podjele te odgovornosti i njegov utjecaj na mentalno zdravlje svih članova društva. U ovom slučaju fokus ćemo staviti na mlade, na njihov položaj u gornjem kontekstu te ponuditi mišljenje i informacije koji bi mogli oslikati jednu od perspektiva, pa i kritiku društvenog diskursa koji je prisutan kada se razgovara o mladima  u doba koronavirusa. Kako bi oslikali neke univerzalne trendove, ali i zbog manjka konkretnih istraživanja u Hrvatskoj, u tekstu se nude i slike aktualnosti izvan hrvatskog konteksta.

Posljedice pandemije na mentalno zdravlje  tinejdžera ,a posebno mladih odraslih osoba relativno su odsutne kako u istraživanjima tako i u medijima. Iako se određena pažnja posvećuje nepovoljnim iskustvima poput propuštenih ceremonija diplomiranja, maturalaca ili svadbi, malo je pažnje posvećeno akutnijim posljedicama pandemije za mlade, za koje je na nekim mjestima pokazano da sve više zloupotrebljavaju alkohol ili druga opojna sredstva kako bi se nosili s posljedicama mjera socijalne distance i drugim promjenama u svakodnevici.

 

“Pandemija mladima izaziva višestruke šokove. Ne uništava samo njihova radna mjesta i prilike za zapošljavanje, već i prekida njihovo obrazovanje i osposobljavanje i ozbiljno utječe na njihovu mentalnu dobrobit.” glavni direktor MOR-a Guy Ryder.

Tako je nedavno istraživanje provedeno u Kanadi, pokazalo je da mladi smatraju da se njihovo mentalno zdravlje značajno pogoršalo od prije pandemije. Pored dokaza o povećanoj upotrebi supstanci, nedavni porast smrti od predoziranja opioidima, također u Kanadi, pokazuje kako razloga za zabrinutost svakako ima. Otprilike 45 posto nedavnih smrtnih slučajeva predoziranja opioidima u Britanskoj Kolumbiji (kanadska pokrajina) dogodilo se među pojedincima u dobi od 19 do 29 godina. Što se tiče hrvatske statistike možemo se referirati na istraživanje nekih drugih aspekata dobrobiti koje je proveo tim psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu među studentskom populacijom. Nalazi kažu da je 40 posto studenata imalo teškoća u koncentriranju, a 60 posto i poteškoće u samoregulaciji (pridržavanju rasporeda, motivaciji za učenje i slično). Gotovo svaki peti student osjetio je zabrinjavajuće visoku razinu anksioznosti, depresivnosti i stresa, zbog čega je oko 30 posto njih iskazalo da će vjerojatno potražiti pomoć psihologa. Takvo stanje odnosi se na razdoblje prije ljetnog porasta oboljelih, pojavljivanja novih kako društvenih, političkih tako i javnozdravstvenih okolnosti s kojima je čak i povećana razina neizvjesnosti povezana s nastavkom normalnog funkcioniranja mnogih životnih segmenata.

U posljednje vrijeme svjedočimo kako se u hrvatskim medijima mlade sve češće proziva za širenje zaraze koronavirusa. Posljedično visokim stopama zaraze, pogotovo u ljetno vrijeme, mladi su upućeni da promijene svoje ponašanje u skladu s preporukama koje su objavile javnozdravstvene vlasti. Iako je priopćavanje javnozdravstvenih informacija od vitalnog značaja za širenje svijesti o pandemiji među mladima, ciljanje mladih  individualizira krivicu i nepravedno stavlja težište na mlade, a udaljava se od šire društvene odgovornosti građana.

Pristup okrivljavanja, a donekle i posramljivanja mladih problematičan iz više razloga. Pripisivanje širenja virusa aktivnostima mladih umanjuje važnost drugih čimbenika koji doprinose širenju. Što je još važnije, javnozdravstvene poruke usmjerene mladima mogu imati negativne posljedice za već rizičnu i ranjivu mladu populaciju. Sram i okrivljavanje su odavno poznati kao neučinkoviti načini za poticanje promjene ponašanja. Na primjer,  posramljivanje zbog pretilosti i “nezdravog života” kao odgovor na epidemiju pretilosti, ne samo da ne djeluju, već može povećati negativne, kako fiziološke tako i psihološke posljedice. Slično tome, u slučaju da mladi putem ovih poruka internaliziraju odgovornost za buduće zdravlje i opstanak šire populacije, to bi mogao postati još jedan faktor rizika i dodatno psihološko i emocionalno opterećenje s kojim se mladi moraju nositi.

Takav pristup tumačenju društvene odgovornosti mladih za vrijeme pandemije može dovesti i do toga da oni počnu pribjegavati “podzemlju” tj “undregound-u”  kako bi se družili, upoznavali, upoznavali nove prijatelje i uključili se u različite društvene aktivnosti. Izgledno je da će mladi i dalje biti društveni, ali se ta druženja zbog stigme neodgovornosti zbog socijalnog i fizičkog kontakta, u nekoj mjeri sele u tajnost, tako ostavljajući manje prostora za provođenje preventivnih  inicijativa i pružanje smjernica odraslih i drugih relevantnih mentora. Povijesno gledano, mladi su oduvijek bili podložni stereotipnim tumačenjima metoda socijalizacije koje odabiru, a prebacivanje odgovornosti za prijenos koronavirusa mladima može povećati tu stigmatizaciju te ih dodatno marginalizirati.

Nužno je da službenici za javno zdravstvo, političari i novinari osvijeste poruke koje se usmjeravaju mladima te da težište preusmjere na priznavanje složenosti prenošenja zaraznih bolesti te zauzmu empatičan i podržavajući pristup. Ako je vjerovati nalazima koji su  proučavali preventivne programe s ciljem suzbijanja droga i alkohola, najučinkovitiji programi su oni koji mladima prenose vještine, a ne samo informacije o štetnosti i pogrešnosti određenih ponašanja.

Konačno, vlade bi trebale nadići bombardiranje javnozdravstvenim porukama i razviti programe koji će mladima pomoći da identificiraju i pristupe platformama koje omogućavaju druženje, istraživanje i potvrđivanje njihove neovisnosti i autonomije, poštujući prakse društvenog distanciranja. Nadamo se da će takva potreba čim prije biti prepoznata od strane svih relevantnih društvenih aktera.

Izvori:

https://kakosi.ffzg.unizg.hr/kako-smo/

https://www.healthing.ca/news/opinion-stop-shaming-and-blaming-youth-for-covid-19

https://pixabay.com/photos/question-question-mark-survey-2736480/

https://radpomjeri.eu/mor-svaki-sesti-mladi-radnik-prestao-raditi-gotovo-svakom-drugom-smanjeni-prihodi/?fbclid=IwAR01CLnD__QL-CZ4maTqis1_IXzL9aOn3ykw454CgvFmgCONGECiCsbHV_w

 

Autorica članka: Simona Mravak

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

 

Pročitaj više...

“Rad s mladima bi trebao biti dostupan svima”

Rad s mladima je koncept o kojem ste na ovom portalu mogli čuti iz različitih uglova, bilo da je o njemu bilo direktnog govora ili da je predstavljeni sadržaj upravo bio neki oblik informiranja ponuđen mladim osobama. Informativni centri za mlade kao i klubovi i centri za mlade, sabirna su mjesta rada s mladima, a osobe koje u njima rade najviše svjedoče prirodi takvog rada te upravo od njih najviše možemo naučiti kada je u pitanju rad s mladima. Ovom prilikom odlučili smo predstaviti rad s mladim iz perspektive programske voditeljice Centra za mlade grada Zagreba, Matejom Kušić te je pitati neka od najaktualnijih pitanja s ciljem informiranja svih koji se još uvijek pitaju o čemu se točno radi, ali i kako bi saznali što se trenutno događa u području rada s mladima. S Matejom smo razgovarali u prostoru Centra za mlade grada Zagreba, u Gajevoj 2 u Zagrebu, a u nastavku možete pročitati što nam je ona ispričala.

 

Što je rad s mladima?

Rad s mladima se ne odnosi samo na rad s mladima u školi, u formalnom obrazovanju jer bi po takvoj definiciji mogli reći da su svi profesori osobe koje rad s mladima. Međutim, onako kako mi to shvaćamo i u našem Centru za mlade, to se odnosi na rad putem neformalnih metoda učenja temeljen isključivo na dobrovoljnom sudjelovanju. Mi to vidimo kao nekakav most između formalnog obrazovanja i odraslog života, gdje oni bivaju osnaženi i podržani u interesima i inicijativama. A naš rad, dodatno informiranje i pružanje sigurnog mjesta za razvoj i istraživanje taj prelazak čine nešto bezbolnijim.

Je li takav rad dostupan svima?

Mi u Centru radimo prema  Europskoj povelji o informiranju mladih i prema principima otvorenog rada s mladima te smo članica POYWE mreže gdje je rad s mladima besplatan i svima pristupačan. Dakle, ne bi smjelo biti neke okolnosti koja bi ga učinila nedostupnim mladima, poput nemogućnosti da si ga priušte te da mu fizički pristupe jer ne postoji takva usluga u zajednici.

Što se sve nudi u Centru za mlade?

Osim naših unutarnjih resursa, stručnog kadra Udruge Zamisli, Centar ima veliki broj partnera i suradnika koji su iz udruga mladih i za mlade te su specijalizirani za različita područja. Tako održavamo radionice iz financijske pismenosti, radionice glazbene produkcije, radionice pisanja projekata – za svakog po nešto. Pokrivamo i teme iz područja zdravlja, aktivizma, mobilnosti mladih. Kod nas se mogu informirati o raznim mogućnostima koje pruža ERASMUS i slični projekti.

Trenutno razvijamo jedan proces gdje će svaka mlada osoba koja dolazi u Centar individualno, najavljeno ili nenajavljeno, proći inicijalni intervju kroz koji ćemo ih pobliže upoznati. Takvim pristupom inicijalnom intervju obuhvatit ćemo različita područja važna za mlade. Između ostaloga, želimo saznati kolika je razina njihove informiranosti u raznim područjima te prepoznati i mapirati potrebe za dodatnim informacijama i vještinama. Prema tome će se izraditi plan mentorstva s osobom, a onda će, sukladno planu, ona biti uključena u grupne aktivnosti ili u individualan rad, ako postoji neka specifična potreba.

Osim spomenutih aktivnosti nudimo i zabavne i kreativne sadržaje te učenje nekih praktičnih vještina, poput kuhanja, a s obzirom na to da u trenutnom prostoru imamo i veliku kuhinju imamo i planove razvijanje takvih aktivnosti. Imamo i večeri društvenih igara i slično. Zapravo, nudimo prostor za međuvršnjačko druženje, interakciju, učenje i općenito mjesto gdje se mladi mogu razvijati te stjecati prijateljstva i znanje istovremeno.

Zašto mladi najčešće dolaze u Centar?

Najčešći korisnici usluga Centra su studenti i osobe koje su već završile fakultet, a trebaju dodatne vještine povezane s traženjem posla. Dakle, nezaposlenost mladih je na neki način jedan od osnovnih problema koje smo detektirali. Mi im onda pomažemo u jačanju kompetencija zapošljivosti kroz treninge aktivnog traženja posla, predstavljanja poslodavcu, pisanja životopisa.

Također nam se javljaju i mladi koji imaju poteškoće iz područja mentalnog zdravlja kada primijete simptome koji im otežavaju svakodnevno funkcioniranje. Za taj dio imamo izvrsne suradnike i kolege koji se bave savjetovanjem mladih, a koji ih onda uključe u individualne procese rada na nekoj poteškoći.

Kako trenutno Centar funkcionira, s obzirom na epidemiološku situaciju ?

Trenutno je zbog pandemije Centar zatvoren za fizičke susrete, ali nam se korisnici i dalje javljaju telefonski, putem maila i facebooka u potrazi za nekim informacijama. Tako da informiranje ide na toj razini. Organiziramo i aktivnosti preko Zoom-a što se pokazalo odličnim budući da se mladi onda mogu priključiti neovisno tome gdje se nalaze, možemo uključiti mlade iz cijele Hrvatske, a imali smo uključivanja iz regije, iz zemalja hrvatskog govornog područja, poput Srbije i BIH, tako da je to svakako jedna od prednosti. Isto tako, možemo prihvatiti veći broj sudionika na aktivnostima, čak do 100 osoba. Naravno tu brojku iskorištavamo s obzirom na to kakva je aktivnost u planu. Ako je radionica više interaktivna onda se uglavnom ograničimo na 20ak sudionika, ali odlično je imati takav prostor kakav nudi online rad.

Kako vidiš budućnost rada s mladima, u kojem se smjeru treba razvijati?

Nama je cilj da se u Hrvatskoj podigne svijest o tome što je rad s mladima. I to svijest naše ciljne skupine, dakle mladih koji će biti upoznati s postojanjem mogućnosti da se obrate i uključe u takav oblik rad. S druge strane, jako nam je važno da se podigne i svijest donositelja odluka kako bi rad s mladima bio dostupan svim mladima, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima. Idealna situacija bi bila da svaki grad i mjesto imaju prostor gdje rade profesionalci, osobe koje rade s mladima. Nažalost, takva profesija trenutno kod nas ne postoji, ali idemo prema tome da se rad s mladima profesionalizira te da svako mjesto ima nekakav centar ili klub za mlade. To bi bio značajan doprinos daljnjem razvoju rada s mladima.

 

Više o radu s mladima koji se odvija u Centru za mlade grada Zagreba možete saznati na službenim facebook stranicama : https://www.facebook.com/cmzg.info/.

 

Projekt Centar za mlade grada Zagreba pokrenula je Udruga Zamisli koja s mladima radi dugi niz godina.

 

Autorica članka: Simona Mravak

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

REZULTATI 7. CIKLUSA DIJALOGA EU-a S MLADIMA

Pa ako neće mladi sami odlučivati o svojoj budućnosti, tko će? No, moramo priznati, još se jednom pokazalo da su mladi sve spremniji stvari uzeti u svoje ruke i uhvatiti se u koštac s problemima koji ih muče, svaka čast! Ne samo da su voljni uključiti se u rješavanje problema, mladi su još jednom pokazali da razumiju situaciju u lokalnim zajednicama, prepoznaju potrebe i probleme te su dovoljno hrabri da iste istaknu kako bi se na njihovom rješenju počelo intenzivno raditi. Ovdje uzimamo za primjer 7. ciklus Dijaloga EU-a s mladima čija je tema bila „Stvaranje mogućnosti za mlade“ s fokusom na tri podteme s kojima ćemo se baviti u nastavku.

Prva podtema bila je „Kvalitetni poslovi za sve“ i ovako na prvu, zvuči sasvim jednostavno i nešto što bi već odavno trebalo vrijediti. Ako uđemo dublje u problem, vidimo da su se, prema izvještajima Nacionalnih radnih skupina, mladi koji su sudjelovali u Dijalogu susreli s nekim oblikom diskriminacije ili nejednakosti, odnosno nejednakog postupanja na radnom mjestu. Navedeno se može manifestirati na najrazličitije načine, a mladi su kao rješenje, odnosno privremeni odgovor na ovaj problem predlagali sljedeće:

  • zabranu neplaćenih stažiranja i prakse
  • podršku sudjelovanju mladih u kreiranju politika zapošljavanja
  • Povećanje educiranosti i informiranosti mladih o radničkim pravima, posebno u području diskriminacije.

I tu ne stajemo. Mladi osjećaju da postoji potreba za modernizacijom formalnog obrazovanja te isto doživljavaju kao zastarjelo. Izdvojit ćemo samo neke od mnogih prijedloga mladih koje se odnosi na navedenu. Primjerice, mladi žele pristup kombiniranim mogućnostima rada i učenja, žele pružanje usluga profesionalne orjentacije i usmjeravanja, razvoj praktičnih i mekih vještina relevantnih za tržište rada i sl. Sve to trenutno mladi mogu dobiti kroz neformalne oblike učenja, kroz rad organizacija i u organizacijama mladih i sl., no zamisli kad bi se veći fokus u tom području stavio i u sklopu formalnog obrazovanja? Bi li to značilo i veće mogućnosti za mlade kasnije na tržištu rada?

To nas dovodi do sljedećeg, a to je da mladi žele spajanje rada i učenja, odnosno da se učenici povezuju s tvrtkama te da im se omogući učenje na radnom mjestu. Na taj način mladi rastu, stiču praktična znanja i stvaraju si podlogu i za zaposlenje u istoj tvrtki u budućnosti.

Isto tako, mladi žele da se potiče suradnja između obrazovnog sektora i tržišta rada, a to se nastavlja na prethodno navedeni prepoznati problem, odnosno prijedlog za njegovo rješenje.

Ovo su samo neki od prijedloga koji potiču od samih mladih, odnosno na temelju njihovih stvarnih potreba, a tiču se prve podteme 7. ciklusa.

Druga podtema ciklusa je „Kvalitetan rad s mladima“.

Ovdje primjećujemo određene razlike u razmišljanjima različitih skupina mladih pa će tako neke skupine važnost staviti na neformalno obrazovanje, dok će druge skupine naglašavati važnost podrške aktivnom sudjelovanju mladih u društvu.

Ali kad pogledamo samu bit Dijaloga, shvatit ćemo da ljepota leži upravo u tim različitostima, obuhvaćanju različitih problema i potreba mladih, a sve kako bi se zadovoljio jedan zajednički cilj. Ono što je važno jest da mladi „youth work“ smatraju posebno važnom uslugom za mlade, a čak i sami identificiraju ključne kompetencije koje su potrebne za rad s mladima, primjerice kompetencije temeljene na vrijednostima (otvorenost, tolerantnost…), kompetencije vezane uz metode neformalnog obrazovanja, kompetencije vezane uz upotrebu digitalnih alata, vezane uz kritičko razmišljanje i mnoge druge.

Da, „youth work“ nije nimalo jednostavna profesija, odnosno usluga, ali s promocijom i uključivanjem i samih mladih u navedeno, postiže se i veća kvaliteta rada s mladima, podižu se kapaciteti organizacija koji se istim bave i na kraju krajeva, postižu se pozitivniji rezultati te je utjecaj na ciljanu skupinu znatno veći.

U sažetku rezultata 7. ciklusa Dijaloga stoji da se povećanje pristupa kvalitetnom radu s mladima može postići kroz sljedeće:

  • povećanjem dostupnosti rada s mladima kroz škole
  • Promicanjem centara za mlade i prostora za mlade kao mjesta pristupa radu s mladima
  • Poboljšanjem vidljivosti rada s mladima
  • Kreiranjem mjera za poboljšanje kvalitete rada s mladima

I posljednja, 3. podtema jest „Mogućnosti za mlade u ruralnim područjima.

Jako se velik jaz javlja u razvijenosti ruralnih i urbanih područja, a samim time vidljiv je i jaz u području mladih. Prema zaključcima ovo ciklusa, vidljivo je kako je općeniti stav mladih da postoji velika potreba za stvaranjem različitih mogućnosti za mlade koji dolaze iz ruralnih područja kako bi i sami imali veći broj mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj, ali i s druge strane za uživanjem, zabavom i sl.

Kad govorimo o potrebama, tu se prvenstveno nameće poboljšanje povezanosti autobusnih i željezničkih linija između ruralnih i urbanih područja što se vrlo često zanemaruje. No, kad idemo dalje, mladi ističu i promicanje biciklizma, razvoj javnog prijevoza s naglaskom na bolji pristup obrazovnim mogućnostima te mjere za unaprjeđenje korištenja osobnih vozila.

Mobilnost mladih i mogućnost za neometanim odlascima u urbana područja važna su mladima, a problem se nekako povlači već duže vrijeme. Možda je upravo stiglo razdoblje u kojem će se taj problem početi u sve većoj mjeri i rješavati.

S druge strane, drugi bitan problem je zapošljavanje, a nemogućnost pronalaska kvalitetnog radnog mjesta za mlade obično znači odlazak u urbane sredine i napuštanje ruralnih područja.

Kao rješenje, nameće se nekoliko zanimljivih prijedloga poput privlačenja poduzetništva u ruralna područja i, na taj način, stvaranja novih, kvalitetnih radnih mjesta. Isto tako, kao rješenje se uzima u obzir pružanje poticaja i podrške mladima iz ruralnih područja kako bi u njima ostali i nakon završetka studija te poboljšanje informiranja mladih i stručno osposobljavanje u ruralnim područjima.

Zaključak, a kao i, vjerujemo, nakon svakog ciklusa, bio bi da je sad vrijeme za zasukati rukave i primiti se posla. Ne samo organizacije mladih, razne institucije diljem Europe i sl., već i sami mladi koji su probleme prepoznali, a kojima se, kroz sve prethodno navedeno, otvaraju mogućnosti za aktivno sudjelovanje, a samim time su već sami dali odgovor na jedan od prethodno spomenutih problema, odnosno potreba.

Detaljnije informacije o svemu prethodno navedenom i dodatno pojašnjenje naći ćeš u sažetku rezultata 7. ciklusa Dijaloga EU-a s mladima na linku – https://eupita.eu/wp-content/uploads/2020/06/7ciklusSazetak-1.pdf. Navedeni rezultati ujedno su i izvor te inspiracija za ovaj članak.

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

O trenutnim izazovima online života

Gužva na pregledniku

Iako smo u trendu digitalizacije i internetizacije društva već 30-ak godina, pojavom društvenih mreža, došlo je do naglog rasta sudjelovanja ljudi u online životu, kako poslovno i obrazovno, tako u velikoj mjeri i privatno. Različiti portali i online platforme, nude svoje sadržaje preko društvenih mreža. Tako na jednom mjestu možemo vidjeti informacije iz svijeta politike, obrazovanja, kuhanja, showbusiness-a i mnoštva drugih područja koja naizgled nemaju veze jedna s drugima. Ipak, naši mozgovi sada već očekuju da ih konstantno informiramo o svemu i svačemu pa nam nije strano da npr  već par sekundi nakon naslova članka koji izvještava o sukobima i stradavanju na Bliskom istoku, gledamo jako smiješan TikTok video, a nakon toga odlučimo komentirati fotografiju poznatog neznanca ili neznanke kako bi konkurirali za paket proizvoda za njegu lica, vrlo skupog brenda. Onda to još podijelimo na svom profilu, označimo sestru i najboljeg prijatelja. Ako ćemo za primjer uzeti tu situaciju, unutar jednog otvorenog tab-a, možemo zamisliti kako u nekom drugom paralelno imamo otvoren informacijski sustav koji koristimo u obrazovne ili radne svrhe, šaljemo izvještaje i komuniciramo s profesorima ili kolegama. U trećem tab-u otvoren je video blog o putovanjima pa slušamo i o tome kako je javni prijevoz u nekoj zemlji izuzetno jeftin.

Svi smo se sigurno našli u takvoj ili sličnoj situaciji, a koliko god nam sve te informacije ili aktivnosti mogu biti od koristi, možda je vrijeme da se zapitamo koliko nam služi ta gužva u mislima i podražajima iz mnoštva različitih izvora. Ako mislite da sebi ne trebate ograničavati vrijeme provedeno online, napravite lagani test: ostavite par sati mobitel u drugoj prostoriji (na “bešumno”) i mjerite koliko će vremena proći da ne posegnete za njim kako biste “samo” nešto provjerili. Ovaj test mogao bi nam pokazati i kolika je okupacijska snaga online sadržaja i koliko ovisimo o tome da konstantno sve pratimo, bez jasne odluke o tome koji nas sadržaji bogate za znanje ili iskustvo, a koji nas iscrpljuju i smanjuju osjećaj povezanosti sa svijetom oko sebe.

Kako procjeniti što čitamo

Nastavno na gornji zaključak, nameće se pitanje i kako odabrati kvalitetan medijski sadržaj za sebe. Nije to samo pitanje preferencija, već i pitanje snalaženja u “šumi” informacija, od kojih su neke lažne, neke istinite, a neke su negdje između. Ove posljednje, poluistine, najteže je prepoznati jer katkad djeluju kao laž, a mnogo češće kao istina. Provjera istinitosti informacije dobar je način da se zaštitimo od lažnih. Međunarodna federacija knjižničarskih društava i ustanova – IFLA prije dvije godine predložila je osam jednostavnih koraka za provjeru vjerodostojnosti bilo koje vijesti. (Izvor: http://www.medijskapismenost.hr/osam-jednostavnih-koraka-za-provjeru-bilo-koje-vijesti/)

Prvi korak trebalo bi biti razmišljanje o izvoru vijesti. Naslovi su često formulirani tako da nas prije svega namame na brzi zaključak ili još brži klik, stoga je potrebno pročitati npr. cijeli članak i vidjeti o čemu zapravo govori. Treći korak provjere je saznati više o autoru, ako je to moguće. Ako u članku ili ispod njega postoje dodatni izvori, čitatelj treba i njih proučiti, jer se često u preuzimanju vijesti “izgube” neki bitni dijelovi informacija. Datum objave, posebno dodatnih izvora, može nam pokazati je li neka vijest aktualna ili postoje možda noviji podaci o temi od onih koje trenutno čitamo. Predzadnji korak provjere, vjerojatno najizazovniji, je osvijestiti vlastite stavove. Osobni stavovi o temi mogli bi utjecati na način kojim percipiramo informaciju pa trebamo uzeti u obzir i vlastitu (ne)objektivnost. Konačno, uvijek je dobro obratiti se nekom stručnjaku iz područja o kojem slušamo ili čitamo i provjeriti stanje stvari. Ako poduzmemo barem neki od ovih koraka, na dobrom smo putu za razumijevanje šireg konteksta informacije, a svakako ćemo se kao gledatelji ili čitatelji zaštiti od nepouzdanih i neželjenih poruka te dodatno razviti osjećaj  za selektiranje online sadržaja.

Konstuktivi online sadržaji za mlade

Od izbijanja pandemije koronavirusa, ionako ogromna količina online sadržaja dobila je pojačanje. U velikoj mjeri su svi obrazovni i edukativni sadržaji prebačeni u virtualni svijet, u taj ionako krcat zbir informacija. A koliko god internet mladima je prirodno stanište, sada više nego ikada treba voditi računa o kvaliteti sadržaja kojima punimo značajno vrijeme provedeno online. Osim redovitog obrazovnog online sadržaja, brojne organizacije civilnog društva su svoje edukativne i rekreativne sadržaje također prebacile u online svijet pa sada mladi imaju priliku iz svog doma ili iz nekog drugog okruženja (preko mobilnih uređaja) sudjelovati u različitim radionicama te slušati edukativna predavanja iz područja koje ih interesira. Iako takav rad s mladima ima ograničenja zbog nedostatka interaktivnog rada na kakav smo do sada naviknuli, on sa sobom donosi i priliku stvaranja dodatnih sigurnih Internet kutaka sa zabavnim i konstruktivnim sadržajima. U pitanju je online rad s mladima (online youth work-a) koji je u nekim zemljama kao koncept već zaživio dok se kod nas krenuo razvijati unatrag par godina. Osmišljavanje i usavršavanje online sadržaja koji se pružaju mladima procesi su u kojima i mladi trebaju sudjelovati i kojima svojim znanjem mogu doprinijeti. Stoga, svakako iskoristite online sadržaje za mlade koji vam se nude u vašoj zajednici, ali i šire, s obzirom na to da u virtualnom svijetu ne postoje tako jasne teritorijalne granice. Iznesite svoju pohvalu, ideju ili kritiku onima koji takav sadržaj za mlade stvaraju i pružaju te aktivno sudjelujte u stvaranju boljeg online svijeta.

 

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: Pixabay

 

 

Pročitaj više...

Međunarodna mobilnost mladih – SUMMA SUMMARUM

Dragi/a čitatelju / čitateljko u protekle 2 godine napisao sam i objavio 20 članaka o međunarodnoj mobilnosti mladih. Kroz njih mogli ste da se upoznate sa različitim mogućnostima za mobilnost mladih kao što su razmjene mladih, treninzi, seminari, stažiranje, volontiranje..

Osim mogućnosti mogli ste se upoznati i sa osnovnim pravilima za navedene mobilnosti. Uz to  bili ste u prilici čuti osobne priče mladih ljudi (iz RH kao i inozemstva) koji su bili sudjelovali u različitim programima mobilnosti mladih.

Tako sam vam predstavio: Ricarda (Španjolska), Celeste i Veronicu (Italija), Ana Sofiju (Portugal), Alena (Hrvatska), Jordan (S.A.D.); Elinu (Francuska). Njihove priče o tome kako im je bilo na međunarodnoj mobilnosti možete pronaći kroz ranije članke koji su objavljivani na stranici https://icm-zagor.info/ a to i još više sličnih priča možete naći i na našim stranicama, odnosno www.udrugaiks.hr

U ove dvije godina Udruga IKS je ugostila preko 50 volontera i stažista iz više od 10 zemalja Europe + S.A.D., kroz različite programe kratkoročnog i dugoročne međunarodne mobilnosti mladih.

Osim što primamo strane mlade mi vrlo rado I šaljemo mlade ljude iz Hrvatske na uglavnom volonterske programe koji traju od 1 do 12 mjeseci. Tako ove godine u ponudi imamo programe međunarodne mobilnosti u Urugvaju, Kolumbiji, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj i Francujskoj pa ako je ko za avanturu neka nam se javi!

 

Autor članka: Boris Negeli

Stvovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Ako nešto želiš, izbori se za to!

Kada čovjek nešto jako, jako želi a to mu se ne ostvari, teško mu je, no nakon nekog vremena se s time pomiri jer pretpostavlja kako je to upravo ono što mu se trebalo dogoditi. U mom slučaju radi se o upisu na neželjeni fakultet. Tijekom tog razdoblja trudila sam se pred svima biti dobro, a i sebi dokazati da je sve u redu, no znala sam da nije bilo.

Svima se to barem jednom u životu dogodilo i zna se da unatoč toj pomirbi, ta neostvarena želja će uvijek biti tu, makar u podsvijesti. Moja nije bila u podsvijesti. Bila je toliko jaka da se ne bih čudila da sam se ujutro probudila, pogledala u ogledalo i vidjela ju napisanu posred čela. Ta želja bila je upisati fakultet i smjer koji sada studiram: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, smjer rehabilitacija (ne uključuje zgodne sportaše, kako dosta ljudi misli, radi se o edukacijskoj rehabilitaciji).

Nakon rezultata divne mature i te divne ljestvice poretka za fakultete, nedostajalo mi je jako jako malo za željeni fakultet (čitaj: jedno mjesto), stoga upisala sam svoju rezervu Ekonomski fakultet. I tako sam krenula na fakultet koji nisam željela no s vremenom sam počela poduzimati neke stvari vezano za tu muku koju sam vukla. Nisam ostavila ekonomiju, učila sam i polagala redovito, ali sam uz to počela gledati kako bi bilo kada bih se prebacila na željeni fakultet. I najgore od svega, kako bih ponovno pisala maturu.

Nije da pratim i vjerujem u horoskop, ali kažu kako su vage neodlučne. Ako je stvarno tako, a iz svog primjera vidim da postoji veelika mogućnost da je, onda sam ja najveća i najgora moguća vaga koja hoda po svijetu. Kada bi bilo pametno napraviti popis sa stvarima i rječicom ili između tih stvari i dati taj popis drugoj osobi da odlučuje umjesto mene, prva bih to napravila. Budući da se stalno dvoumim oko nečega i „važem“ skroz nebitne stvari, poput: hoću li danas obući bijele ili crne čarape ili hoću li taj dan ići tramvajem broj 3 ili tramvajem broj 13 (a oba tramvaja voze u istom smjeru), odluka prebacivanja na drugi fakultet je za mene bio mali čovječuljak koji stalno prebacujući se s jedne strane na drugu mom mozgu nije dao spavati i normalno razmišljati, kao niti mojim plućima normalno disati. Zbog toga sam se bacila u istraživanje.

Nekih mjesec dana u komadu sam se raspitivala gdje i koga god sam stigla za neki savjet. Gotovo svaku osobu sam pitala: „Si ti zadovoljan/zadovoljna s tim što si upisao/la? Bi se usudio/la prebaciti na drugi fakultet? Bi ti bilo žao što si potrošio/la jednu godinu na jednom fakultetu i sad bi na drugi?“ I naravno, pitanje koje sam najčešće i s najvećim strahom svakog pitala: „BI SE TI PONOVNO USUDIO/LA PISATI MATURU?“

Nakon nekog vremena, kada sam shvatila da sam već dosadna i sebi i narodu oko sebe, došlo mi je do glave da koliko god ispitivala druge, odluka je samo na meni. Nakon iscrpnog razmišljanja i puno neprospavanih noći, uvjeravajući se kako nemam ništa za izgubiti (osim ponovno pasti u emocionalnu komu nakon drugog neuspjelog pokušaja), odlučila sam probati još jednom prijaviti se na Postani student i pisati maturu iz hrvatskog. U tom trenutku, nisam znala koja od tih dviju stvari mi predstavlja goru noćnu moru.

Uz tu gomilu informacija, doznala sam kako željenom fakultetu, ako ga upišeš, treba dati određenu svotu novca (nije mito, to je obveza u takvoj situaciji), stoga sam stresu u stresu prekrivenog s još malo stresa, dodala još jedan stres i počela raditi. Motivacija mi je bila: sama si si kriva, hoćeš to, sad malo trpi i nadaj se da će se isplatiti. I isplatilo se.

Upisala sam toliko željeni fakultet i kada me netko pita kako je sad, kažem mu riječ preporod. Jer se stvarno tako i osjećam. Prošle godine sam svaki dan išla na fakultet u nadi da ću se pronaći među tim ljudima, predmetima, zapravo cijeloj okolini, no nije išlo. Svaki dan slušala predavanja zbog kojih mi se vrtjelo u glavi jer to nije ono što želim slušati, a kao dodatni šamar, svaki put kada bi profesor ili profesorica rekli: „To je ono čime ćete se u životu baviti. Ovaj problem postoji, no zato ste vi tu da ga u budućnosti riješite.“, najradije bi digla ruku i rekla: „JAA NEEĆU.“  Ove godine, svaki put idem sretna na fakultet jer osjećam da tamo pripadam. Tu su ljudi koji imaju iste interese kao i ja i osjećam se prihvaćeno. Isto tako, tu su predmeti koji me zanimaju i za koje imam volju slušati i učiti. Naravno, nije sve od početka sve bilo bajno. Na primjer, učiti anatomiju, nakon što si zadnje sate biologije odslušao u prvom srednjem, nije bilo nimalo lako. No, to su bile slatke (laž) muke jer kada znaš da si na pravom mjestu, cijeli svijet ti je ružičast.

Isto tako, puno ti znači kada su drugi sretni zbog tebe jer vide koliko si i ti sretan. I prijatelji kao prijatelji, najradije će te zafrkavati jer si ponovno brucoš i izbijati šale da si pao godinu, ali vidiš da im je drago i da su ponosni.

I tko god sad ovo čita, vjerojatno misli: koga briga što si ti upisala prije i sad. I zbog te činjenice mi je trebalo podosta hrabrosti da odlučim napisati ovaj članak, no znala sam da je to ispravno. Ispravno jer možda će nekome koji ima isti problem pomoći. Svima koji se dvoume da li učiniti taj potez ili ne, mogu reći da neće biti lako. Prema mojem iskustvu, svaki dan ćete se pitati da li je to ispravno i često ćete preispitivati svoju odluku. Pogotovo ako ste se odlučili ponovno pisati maturu (naravno, samo ako vam predstavlja toliku muku kao što je meni). U trenutku kada se dijelio ispit, samo sam gledala u njega i postavljala si pitanje: „Dobro, kaj je u životu to tebi trebalo“, ne znajući da li da se smijem ili plačem. I sada vidim da mi je to itekako trebalo jer ne bih bila tu gdje sam sad. I to sretna i ponosna na sebe što sam uz toliko padova ipak na kraju uspjela ostvariti svoj cilj. I možda vam se čini kako se ne isplati izgubiti jednu godinu studiranja, baš kao što se i meni činilo, no kada se bolje pogleda (opet važem), bira se jedna, dvije ili tri propuštene godine na fakultetu koji nije za vas ili neželjeni posao koji radite cijeli život.

Za neke stvari jednostavno treba vremena. Ako nije sve kako treba baš u tom trenutku, nema veze. Bit će nakon nekog vremena. Samo ne odustaj od svog cilja i sna i uloži puno, puno truda. Iscrpljujuće je, ali osjećaj uspjeha na kraju je neprocjenjiv. 🙂

P.S. Bez obzira na promjenu fakulteta, društvo i druženja su i dalje jedina svijetla točka u moru skripti, knjiga i gradiva, a menza je i dalje sveto mjesto svakog studenta. 🙂

 

Autorica članka: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj!6.0” kojeg financira Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

USVOJENI ZAKLJUČCI 7. CIKLUSA DIJALOGA EU-a S MLADIMA

Mišljenja mladih koji žele da se njihov glas čuje uistinu su se čula te je došlo vrijeme da se na temelju tih mišljenja donesu određeni zaključci. Tako je Vijeće EU-a usvojilo zaključke o povećanju mogućnosti mladih u ruralnim i udaljenim (izdvojenim) područjima, a koji su proizašli iz 7. ciklusa Dijaloga EU-a s mladima za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a.

U zaključcima se tako prepoznaje i ističe kako bi svi mladi ljudi trebali imate jednake prilike što se tiče njihovog profesionalnog razvoja i to neovisno o preprekama s kojima se suočavaju, u ovom slučaju, geografskim preprekama. Isto tako, prepoznato je da nejednakost, što se posebice odnosi na mlade, predstavlja politički, socijalni i ekonomski rizik jer generacijske, teritorijalne i edukacijske podjele razvijaju nove oblike isključenosti.

Zaključeno je i kako populacija Europske unije sve više stari, a posebno se to odnosi na ruralna i udaljena područja, što znači da ta područja većinom imaju starije stanovništvo. Razlog? Mladi sve više napuštaju ruralna područja u potrazi za boljim životom, što se može odnositi na odlazak u škole u okolna ili udaljena mjesta, potragu za poslom u drugim područjima pa čak i izvan Hrvatske i sl. Jednom kad mlade osobe otputuju na fakultet u drugi grad, polako se prilagođavaju novim sredinama, pronalaze studentske poslove što kasnije dovodi i do zapošljavanje te ostaju živjeti u istima.

Kako bi se takve stvari svele na manju razinu i kako bi se potaknulo mlade na ostanak u svojim sredinama s posebnim fokusom, u ovom slučaju, u ruralnim sredinama, potrebno je razvijati sustav i poticati smanjenje nejednakosti između ruralnih i urbanih sredina, posebice što se tiče mladih osoba. Ukoliko se uspiju kreirati mogućnosti za mlade na različitim razinama, povećavaju se mogućnosti da će i ti mladi biti zadovoljni životom u svojim sredinama te da će i sami postati aktivni građani i nositelji promjena u svojoj lokalnoj zajednici.

Zaključci ujedno potiču i promoviraju poduzetništvo, uključujući socijalno poduzetništvo kao i različite mogućnosti zapošljavanja u poljoprivrednim i drugim gospodarskim aktivnostima. Države članice pozivaju se na uključivanje mladih u lokalne zajednice različitim mehanizmima aktivnog građanstva, poput volonterskih i solidarnih aktivnosti. Uz to, poziva se države članice i Europsku komisiju na promicanje sinergije između programa i inicijativa EU-a kao što su Erasmus +, Europske snage solidarnosti, Europski socijalni fond i Garancija za mlade (EU Pita, https://eupita.eu/2020/05/28/usvojeni-zakljucci-7-ciklusa-dijaloga-eu-a-s-mladima/?fbclid=IwAR0BXFlHAkHLRqF73_zyeNrKPcPi9_VjC0ydzjS2MRFf6kT7UZuiiR16vRs).

Upravo je ovo i jedan od razloga zašto je izričito važno za sve mlade, bez obzira kojoj skupini pripadaju ili u kakvoj sredini trenutno žive, da se uključe u proces Dijaloga EU-a s mladima.

Na temelju tvojih se mišljenja dolazi do ideja, kreiraju se preporuke i konkretni prijedlozi, odnosno koraci koje je potrebno poduzeti kako bi se aktualni i stvarni problemi mladih u društvu pokušali riješiti.

Dijalog EU-a s mladima je poput osmijeha – ne košta ništa, a donosi mnogo!

Zato ako još nisi, kad krene novi ciklus, obavezno prati online prilike ili prilike koje nudi tvoja organizacija ili bilo koja organizacija u lokalnoj zajednici i priključi se te budi dio promjena koje mladima omogućavaju kvalitetniji i ravnopravniji život!

Izvori:

  1. https://eupita.eu/2020/05/28/usvojeni-zakljucci-7-ciklusa-dijaloga-eu-a-s-mladima/?fbclid=IwAR0BXFlHAkHLRqF73_zyeNrKPcPi9_VjC0ydzjS2MRFf6kT7UZuiiR16vRs
  2. https://eupita.eu/wp-content/uploads/2020/05/Zaklju%C4%8Dci.pdf

 

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora članka osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

Zašto je rad s mladima skroz kul?

Mnogi vjeruju da je rad s mladima osnova za poticanje društvenih promjena i direktna briga o budućnosti. Ipak, takva profesija ne spada nužno u one atraktivne, predvidljive i impresivno plaćene. Pa kako to da se netko ipak odluči na rad s mladima?

Mnoge osobe već u mladenačkoj dobi otkriju sklonost ka društvenom i humanističkom pozivu, postanu aktivisti u svojoj lokalnoj zajednici ili se usmjerene prema karijeri koja na drugi način dotiče mlade osobe. U svakom slučaju, osoba koja radi s mladima može biti definirana na različite načine, ali u ovom kontekstu to se odnosi na one osobe koje u neformalnom smislu, kroz usluge civilnog društva  mladima pružaju različite usluge. Najčešće u tim redovima nalazimo psihologe, socijalne radnike, socijalne pedagoge, profesore, kulturnjake, umjetnike, sportaše te druge pomažuće profesije i aktiviste.

Kod nas u Hrvatskoj još uvijek u potpunosti nije zaživio koncept youth work – a, koji je kao profesija od obrazovanja do samog posla orijentiran isključivo na mlade u punoj širini njihovih potreba. Dakle, radu s mladima još uvijek pristupamo iz različitih uglova pa je i mnogo profesija unutar kojih se možete profilirati u radu s mladima.

Neki kažu da je to poziv, da raditi s mladima ne može svatko, no za slučaj da još niste čuli “taj poziv”, a u sebi nosite odgovor na njega, u nastavku navodimo 5 razloga zašto je skroz kul raditi s mladima

  1. Osobe koje rade s mladima dulje ostaju mlade

Moguće je da smo pronašli eliksir mladosti. No, šalu na stranu, osobe koje rade s mladima često i same jesu mlade, a one iz starijih dobnih kategorija uglavnom zadrže mladenački duh i ljubav prema onom što mladost predstavlja. Za razliku od drugih profesionalaca, osobe koje rade s mladima taj dio sebe koriste kao resurs. Upravo okruženost mladima doprinosi svježini perspektive i osjećaju neistraženosti svijeta, koji mnoge odrasle osobe nažalost zaborave.

  1. Rad s mladima rad je s budućim vođama

Rad s mladima je društveno odgovoran posao jer njime mladima pokazujemo što im društvo ima ponuditi, kako ih gleda te kako vrednuje njihov doprinos i važnost njihova razvoja. Kada spoznamo da će svi ti mladi ljudi relativno brzo postati aktivni građani koji doprinose i sudjeluju u životu društvene zajednice, više ne smijemo podcijeniti to što će i kako oni društvu vratiti. Sigurno da se među mladima kriju budući vođe, bilo iz svijeta politike, kulture ili znanosti, a u kriznim vremenima kada povjerenje u one koji dominiraju vodstvom u društvu opada, rad s mladima nudi priliku da se vrati povjerenje u društvene procese i aktivno doprinosi stvaranju novodobnih i silno potrebnih vođa.

  1. Rad s mladima nudi priliku za sudjelovanje u nečijem rastu

Koliko se s jedne strane to može činiti kao klišej, osoba koja radi s mladima može odigrati važnu ulogu u formiranju njihove slike o svijetu i njima samima. Prilika za sudjelovanje u nečijem rastu je svaki kontakt, a ponekad znači i direktnu potporu, kroz potrebne informacije, savjete i uključivanje mladih u aktivnosti koje im pružaju priliku da se izraze i otkriju nešto novo. Biti prisutan s nekim u životno važnom procesu velika je privilegija jer osim što imamo priliku pomoći imamo priliku i sami narasti kao ljudi.

  1. Rad s mladima omogućuje praćenje tehnoloških dostignuća

Dobro je poznato da su mlade osobe glavni trendsetteri i potrošači kada su u pitanju tehnološke novosti. Korištenje novih platformi i aplikacija koje nude web prostranstva na neki način spadaju u identitetske odrednice svake nove generacije mladih ljudi. Osobe koje s njima rade trebaju “držati korak” s tehnologijom i kontinuirano učiti o promjenjivim komunikacijskim kanalima i trendovima, kako bi lakše razumjeli njihovu realnost i odgovorili na njihove potrebe. Tako da nije pogrešno reći da se osobe koje rade s mladima kontinuirano educiraju iz područja tehnologije i medijske pismenosti i to samo kroz svakodnevni rad i susrete s mladima.

  1. Rad s mladima znači napuštanje komforne zone

Mnogo spontanosti, direktnosti i testiranja granica od strane mladih osoba mogu značiti samo jedno : budite spremni na sve! Sve ono što želimo prenijeti njima, prvo moramo sami demonstrirati. Ako ih potičemo na aktivizam i sami moramo biti spremni na aktivizam. U kojem god polju se nalazili s njima, moramo i sami biti spremni istražiti to polje. To znači da često moramo istupiti iz zone komfora i sami konstantno napredovati. Mladi nam pružaju odličnu priliku.

Skroz kul.

 

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: https://unsplash.com/

 

Pročitaj više...

Nauči programirati samostalno!

Svakodnevno smo okruženi sa sve više tehnologije, od mobitela koje gotovo ne ispuštamo iz ruke, preko prijenosnih računala, osobnih računala pa sve do „pametnih“ kućanskih aparata. Često uzimamo te uređaje i tehnologiju zdravo za gotovo, no što stoji u pozadini? Što ih pokreče?

KOD! Program, koji je neki stručnjak osmišljavao i prilagodio kako bi nam sačuvao nekoliko minuta, sati dnevno, olakšao naše aktivnosti i zadatke. Kao mlade osobe, često se zapitamo možemo li mi to? Sviđa nam se IT sektor i programiranje, u filmovima to tako opasno i uzbudljivo izgleda no kako je to u stvarnosti? Je li teško samostalno naučiti programirati i to znanje u konačnici unovčiti?

Za početak nije nam potrebno imati predznanje, završiti neku tehničku školu ili fakultet. Bitna nam je želja i posvećenost našem cilju.

Određene stvari moramo uvijek imati na umu:

  • Nikada se ne smijemo uspoređivati sa drugima, svatko od nas ima svoj stil i način rada, svoj tempo učenja, pisanja koda i razmišljanja
  • Svaki početak je težak, poželjno je pronaći mentora ili dobru online zajednicu koja nas može usmjeravati
  • Napredak je brz, često nismo svjesni koliko ustvari učimo iz naših „pogrešaka“ stoga nakon nekoliko tjedana tek shvatimo koliko smo napredovali
  • Nikada se ne smijemo prestati usavršavati

Kad se odlučite za novo znanje a možda i profesiju prvo pitanje koje si trebate postaviti je što želim raditi. Nakon što smo odredili našu nišu tražimo programski jezik s kojim ćemo početi. Kod tog odabira nema jednostavnog ili najboljeg rješenja, neki programski jezici su jednostavniji za savladati i imaju privlačnije sučelje, tu dolazi na red istraživanje i „vaganje“ prednosti i mana.

Ukoliko se i dalje ne možete odlučiti počnite od Pythona, C# ili JavaScript-a s obzirom na njihovu fleksibilnost.

Nakon odabira programskog jezika preporuka je upisati neki online tečaj, kako bi imali strukturirano učenje i mogli pratiti svoj napredak. Naravno alternativa je istraživanje i samostalno učenje. Kao jednu od mogućih početnih točaka istaknuo bih: theodinproject.com besplatnu edukacijsku platformu o kojoj se brine zajednica. Ujedno online zajednice važan su izvor znanja, jer sigurno je neko vaše pitanje već odgovoreno, stoga samo treba potražiti. Isto tako možete pronaći i mentora koji će vas voditi kroz vas proces učenja.

Kada steknete dovoljno znanja pokrenite vlastiti projekt i radite nešto što vas pokreće, možda je to nova igra, možda novi program za vođenje financija ili nešto sasvim drugo, radeći na osobnom projektu vaša motivacija će rasti iz dana u dan.

Vlastite projekte važno je prikazati jer upravo to je vaša najbolja prezentacija, u svijetu IT-a nije toliko važno koju ste školu ili fakultet završili već što znate raditi, stoga vam ovaj hobi može postati full-time posao, a svi znamo kako su plaće u IT sektoru izuzetno visoke, pa stoga vrijedi probati.

Zapamtite proces učenja nije toliko zahtjevan, potrebno je samo naučiti osnove, dobro ih razumjeti i započeti vlastiti projekt i nastaviti u krug.

Autor članka: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobno su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...