Author - Ivana

Putem Erasmus+ programa za područje mladih dostupne su brojne mogućnosti grupne i pojedinačne mobilnosti mladih i osoba koje rade s mladima. Mladi imaju priliku otići na razmjenu, volontirati, komunicirati s donositeljima odluka ili biti dio inicijative mladih.

Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Frankom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti 😊

Intervju je provela naša Kristina, a o svojim iskustvima govori Franka Dodig iz Zagreba, koja je koristila Erasmus+ mogućnosti.

Kristina: Kada i kako si čula za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?

Franka: Za mogućnost mobilnosti čula sam prvo na faksu, iako mislim da je premalo pažnje, odnosno vremena bilo posvećeno tome da nas upoznaju s mogućnostima međunarodne razmjene studenata. Sjećam se da je jednom u 5 godina koliko traje faks, došla profesorica i ukratko nam predstavila tu razmjenu u kojoj možemo sudjelovati. Mislim da me upravo zato i nije zainteresiralo, zaboravila sam na to. Nakon toga prijateljica mi je otišla u Tursku na 10-dnevni trening o socijalnoj uključenosti, pa sam je pitala kako to da joj je sve plaćeno i ona mi je rekla da je to preko Erasmus+ programa. Tada sam se zainteresirala.

Kristina: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristila? Da li si putovala pomoću Erasmus+ kao pojedinka ili kao osoba koja radi s mladima?

Franka: Ja sam koristila mogućnost sudjelovanja na 4-dnevnom treningu osobnog i profesionalnog razvoja. Putovala sam kao osoba koja radi s mladima, jer je trening bio namijenjen za youth workere.

 Kristina: Kako si se odlučila na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

Franka: Prvenstveno, bila sam znatiželjna. Zanimalo me koje mogućnosti imam za sudjelovanje u bilo kakvim programima koji bi meni bili zanimljivi i gdje bih mogla naučiti nešto novo, a da usput i malo putujem. Pretraživala sam stanicu Salto youth i tamo sam pronašla trening čiji mi se program jako svidio i odlučila sam se prijaviti.

 Kristina: U koje zemlje si putovala pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidjela tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravila u nekoj zemlji?

Franka: Putovala sam u Španjolsku, na sjever Španjolske i tamo sam bila 6 dana. Bili smo smješteni u jednom malom selu Gopegi. Tamo ljudi uzgajaju konje, krave, mjesto je podno planine koja je ujedno i nacionalni park. Sve u svemu lipa priroda, čist zrak i otvoreni ljudi. Bili smo i u gradu- Vitoria Gasteiz. Meni se Španjolska sviđa, ljudi su topli i otvoreni, podsjeća me na Dalmaciju. Isto tako bila sam u Nizozemskoj na 10 dana, ali trening na kojem sam bila u Nizozemskoj nije financiran od strane Erasmus +, iako sam taj trening našla na Salto Youth web stranici koja inače oglašava Europske programe za mlade.

 Kristina: Koja iskustva si stekla tijekom svojih putovanja?

Franka: Stekla sam pravo životno iskustvo. Uspjela sam doživjeti sebe u raznim situacijama u kojima se inače ne nalazim i to sve s ljudima koje sam tek upoznala. Meni je to bilo neprocjenjivo. Dio treninga na kojem sam sudjelovala bio je i dan koji smo dobili da istražimo okolinu i radimo što god hoćemo, ali nismo smjeli ponijeti novce, mobitel ni ništa sa sobom. Uspjeli smo užicati besplatnu vožnju busom do grada, ostavljali smo ljudima poruke u sandučićima, pokisli, osušili se, plesali s uličnim sviračima, hodali kroz šumu, „vozili se“ na balama sijena. Ništa mi nije bilo negativno. Upoznala sam ljude iz različitih europskih zemalja i s nekima ostvarila stvarno blizak odnos.

Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

Franka: Da, iskustva koja sam doživjela pomogla su mi da doživim svoj život na drugačiji način. Na primjer na sjeveru Španjolske vrijeme je stvarno promjenjivo, u jednom danu izmjene se sunce i kiša po par puta i isto tako i temperatura. To je nešto što se događa. A ja sam ta koja na to ima određenu reakciju i koja može izabrati tu reakciju. Kad pada kiša, pada kiša. To za mene više nije razlog za lošije raspoloženje ili za odgađanje određenih aktivnosti. Isto tako prije sam imala određenu dozu socijalne anksioznosti, u smislu da bi ako s ljudima provedem puno vremena u danu imala jaku potrebu da pobjegnem negdje i budem sama. Na treningu sam shvatila da sam zapravo cijelo vrijeme bila s ljudima i da mi se to nije dogodilo. Nije da sad više ne volim biti sama, volim, ali sam puno opuštenija kad sam s ljudima. Zapravo puno sam opuštenija tamo gdje jesam, bez potrebe da pobjegnem i budem na nekom drugom mjestu. Čitavo iskustvo, sve što smo radili na treningu zapravo me navelo na to da razmišljam na drugačiji način o sebi i stvarima koje radim, da pogledam koje stvari bi u svom životu željela promijeniti i na koji način da to napravim. Sa sobom sam također ponijela iskustvo sudjelovanja u neformalnim metodama rada i učenja kroz igru, pokret i prirodu što me fasciniralo i na mene imalo puno veći efekt nego što to imaju druge, formalne metode učenja.

 Kristina: Da li si se susretala s problemima prilikom putovanja ili u zemljama u kojima si boravila?

Franka: Ne. Ovo je bio prvi put da putujem sama van države i sve je prošlo super.

 Kristina: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?

Franka: Ako mi se pruži prilika definitivno ću ju iskoristiti. Ali mislim da sam ja sama ta koja će pronaći priliku i isto tako ne bi otišla negdje samo da odem. Otišla bi na trening ili program koji me stvarno zanima. Na taj način imam osjećaj da dobivam, da učim ono što želim.

 Kristina: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?

Franka: Ovo iskustvo mi je pomoglo da dobijem ideju o novim načinima rada s mladima i metodama koje bih mogla iskoristiti ukoliko se i sama odlučim napraviti nešto slično.

 Kristina: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?

Franka: Što čekate? Rekla bi im da odu. Svako novo iskustvo je vrijedno, tako ja gledam na to. I ako im se ne svidi (mislim da je to mala vjerojatnost), opet će saznati nešto o sebi. Vidjet će što za njih funkcionira, što ne, što im je prihvatljivo, što nije. I doći će kući bogatiji.

Putem Erasmus+ programa za područje mladih dostupne su brojne mogućnosti grupne i pojedinačne mobilnosti mladih i osoba koje rade s mladima. Mladi imaju priliku otići na razmjenu, volontirati, komunicirati s donositeljima odluka ili biti dio inicijative mladih.

Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Juricom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti 😊

Intervju je provela naša Kristina, a o svojim iskustvima govori JURICA MARKOVIĆ iz Bedekovčine, član Bedekovčanske udruge mladih, koji je sudjelovao u nizu mobilnosti.

Kristina: Kada i kako si čuo za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?

Jurica: S ondašnjim programom ‘Youth in Action’ koji je sada objedinjen u program Erasmus + najviše sam došao u doticaj preko interneta, uglavnom istražujući na svoju ruku mogućnosti koje se nude mladima u Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku Uniju. Uspio sam kroz istraživanje pronaći prave informacije te sam se prijavio prvi put 2013. krajem rujna, dakle prije 4 godine otišao sam i na prvu edukaciju odnosno na studijski posjet u Leeds, UK.

Kristina: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristio? Da li si putovao pomoću Erasmus+ kao pojedinac ili kao osoba koja radi s mladima?

Jurica: Uvijek sam nastojao putovati kao osoba koja radi s mladima i/ili za mlade. Zašto? Na tim putovanjima najviše je upravo edukativnog momenta, a znanje koje se usvoji nikada ne može biti znanje ako se ne prenosi dalje. Uvijek mi je bila motivacija prenositi naučeno i ono što sam iskusio koliko je god moguće na druge i jačati kapacitete organizacije kako bi se mogla napraviti promjena, pomak na lokalnom nivou. Dosad sam sudjelovao na studijskim posjetama, razmjenama mladih, treninzima, konferencijama i seminarima. Svaki tip aktivnosti je različito koncipiran, a mogu reći da sam u osnovi na svakom mnogo učio.

Kristina: Kako si se odlučio na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

Jurica: Oduvijek sam bio istraživački nastrojen. Volim se ponekad zaputiti u nepoznato, neistraženo. Također volim učiti, najviše iskustveno. Kada se ta dva momenta spoje, razmišljajući sada o tome, uopće mi nije čudno da sam se zaputio upravo u tome smjeru. Volim učiti i usvajati novo i nadam se da ću uspjeti zadržati taj duh i dalje.

Kristina: U koje zemlje si putovao pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidio tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravio u nekoj zemlji?

Jurica: Dosad sam bio dva puta u Portugalu (jug u manjem gradu i jednom u selu, tjedan dana živeći u lokalnoj kući), u Francuskoj (Pariz i Orleans), Nizozemskoj (Amsterdam), Ujedinjenom Kraljevstvu (Leeds), Italiji (Sicilija i Kalabrija te Rim), Mađarska dva puta (Budimpešta), Češka dva puta (Prag i pješačenje po snijegu na granici s Poljskom), također sam bio u Poljskoj (Varšava), u Turskoj (Anatalija) u Finskoj (Turku, te ruralna područja uključujući i otok usred Baltičkog mora) te u Makedoniji (Ohridsko jezero), Srbiji (Beograd i Vojvodina), BiH (Sarajevo i Jahorina) i Crnoj Gori (Budva). Obično boravim između 7 i 10 dana.

Kristina: Koja iskustva si stekao tijekom svojih putovanja?

Jurica: Stekao sam zaista mnoga iskustva. Vidio sam prakse rada s mladima u mnogim europskim zemljama. Iskusio sam kako je to živjeti u kući u portugalskom selu, kupati se u hladnom Baltičkom moru i skoknuti u vruću saunu tik do istog tog mora. Iskusio sam kako je to cjenkati se s Turčinom na ruskom za kupaće gaće i skinuti cijenu za jednu trećinu. Iskusio sam kako je to spavati i živjeti na stadionu dva puta, u Francuskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iskusio sam život u većim europskim metropolama. Plesao sam s Grcima i Cipranima u njihovom tradicionalnom kolu, pjevao pjesme s Makedoncima i redovito isprobavao hranu iz svih krajeva Europe, a također predstavljao i Hrvatsku našim proizvodima. Vino iz Zagorja pili su tako također ljudi diljem svijeta i uvjerili se da je mit da su zagorska vina kiseliš. 🙂

Ne mogu reći da su iskustva bila neugodna. Da, bilo je momenata kada su se desile nepredvidive situacije, kao kad su mi se razbile tri litre vina i 2 kisele vode u kuferu koji je pristigao na portugalski aerodrom, sva odjeća bila mi je natopljena vinom tisuću kilometara od kuće. Da, ukrali su mi ruksak sa svim dokumentima i zahvaljujući najviše intervenciji moje obitelji stigao sam 3 sata nakon toga na avion. To je bila prava avantura za koju bih lako mogao napraviti posebni intervju. U tri sata dogodilo mi se više stresnih situacija nego u cijeloj toj godini. No, nikad mi to nije slomilo duh. Smatram da se i iz tih situacija može mnogo naučiti i rasti. Učenje je vječiti proces, a čovjek stalno treba biti otvoren za nova iskustva. Sama po sebi ne bi ih grupirao kao pozitivna ili negativna, to su jednostavno stvari koje vam se dogode, kojih ste više ili manje svjesni u tom trenutku. Događaju se upravo vama i pred vašim očima i kao takva ih prihvaćam.

Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

Jurica: Apsolutno. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam radio i postigao na osobnom razvoju na navedenim edukacijama. Pomogle su mi da sebe i svoje mjesto postavim ne samo u europski već svjetski kontekst jer sam u sklopu ovog programa upoznao ljude sa svih kontinenata i krajeva svijeta. Osim Europljana, upoznao sam i ljude iz SAD-a, Ekvadora, Šri Lanke, Kolumbije, Brazila, Francuske Gvajane, Gane, Izraela, Gruzije, Armenije, Kazahstana, Kirgistana, Australije. Upoznao sam jednom prilikom čak i jednog Kurda te jednog beduina.

Smatram da sam družeći se s tim ljudima u tih tjedan ili više dana naučio izrazito mnogo o pojedinoj kulturi. Ljudi su ti koji stvaraju kulturu, ako želite upoznati pravu kulturu, upoznajte ljude.

Također, svaki put, ali baš svaki put kada se spremam na novu edukaciju uvijek u meni postoji sumnja nemoj ići u nepoznato, doma ti je lijepo, tu je tvoj komfor. Na posljetku uvijek imam osjećaj kao da sam došao i otišao kao druga osoba. Neka razmišljanja i uvjerenja sam podebljao, druga izgradio, treća srušio. Svaki puta se vraćam s novim idejama, obogaćen novim razmišljanjima, nadahnut i motiviran ljudima koje sretnem. A upravo su ljudi ti koji me najviše fasciniraju. Sretao sam svakojaka zanimanja od frizera, masera, dizajnera, psihologa, inženjera raznih zanimanja, odvjetnika, doktora znanosti ekonomije, povijesti i doktora medicine, turističkih vodiča, profesora do poduzetnika. Poznanstva su nešto što je vrijedno na poslovnom, profesionalnom i privatnom planu. S mnogim ljudima sam i dalje u kontaktu. S mnogima se i nalazim i popijem kavu kada posjetim ponovno neki grad ili zemlju u kojoj sam bio. Za mene to predstavlja neprocjenjivu vrijednost.

Kristina: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?

Jurica: Naravno. Kad god imam priliku koristim je i nastojat ću i u budućnosti.

Kristina: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?

Jurica: Iskustvo mi je definitivno pomoglo da bolje shvatim koje je moje područje interesa, što to želim u životu i da je potrebna disciplina i konzistentnost da dođem do tih ciljeva. Definitivno se promijenio moj dotadašnji nazor o volontiranju koje je mnogo raširenije i popularnije u zemljama zapadne Europe.

Kristina: Jesi li koristio Youthpass?

Jurica: Jesam. Imam ih nekoliko. Europska unija će i u narednim razdobljima raditi na jačanju vidljivosti i priznavanja Youthpassa. Vidjet ćemo kako će se stvari po tom pogledu odvijati u budućnosti.

Kristina: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?

Jurica: Poručujem da idu i iskoriste i upotpune ove dane u mladosti novim znanjima, poznanstvima i iskustvima te da prenesu znanje, ukoliko im prilike dozvoljavaju i na lokalnoj razini.

HVALA JURICI NA RAZGOVORU 😊 I NADAMO SE DA ĆE VAS INTERVJU POTAKNUTI DA ISKORISTITE EUROPSKE MOGUĆNOSTI