PROVEDENI SU INTERVJUI U SKLOPU PROJEKTA BEZ PROMILA

U sklopu projekta “Bez promila” proveli smo intervjue s osobama koje su sudjelovale u prometnim nesrećama uzrokovanima vožnjom u alkoholiziranom stanju. Intervjue i oblikovanje je proveo Roman Horvat, tajnik zajednice klubova liječenih alkoholičara krapinsko zagorske županije.

Cilj projekta “Bez promila” je smanjenje broja prometnih nesreća i podizanje svijesti o stravičnim posljedicama konzumiranja alkohola osoba koje sudjeluju u prometu, posebice mladih vozača/ica.

Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva unutarnjih poslova kroz provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

 

Intervju_Još uvijek si nisam oprostio

Intervju_Vožnja koja me probudila

Pročitaj više...

Time to Move_Intervju

Budući da #timetomove kampanja još uvijek traje za vas smo pripremili intervju s našim međunarodnim volonterima Sukainom iz Španjolske te Martom iz Estonije. 😄
 
Kako su se snašli, što im je bio motiv za putovanje te kakvi su njihovi prvi dojmovi pročitajte u zanimljivom intervju!
Pročitaj više...

Mihaela Oborovečki: Mladi i sport

Iza dvadesetrogodišnje Mihaele Oborovečki iz Velikog Trgovišća, studentice engleskog i španjolskog jezika krije se uspjeh koji je vrijedan svake pohvale i divljenja. Već deset godina svoje vrijeme, trud, volju i ljubav posvećuje streljaštvu, a sve uloženo joj je donijelo niz uspjeha, između čega su zauzimanje izvrsnih mjesta na raznim svjetskim rang listama i svjetskim prvenstvima, a i nošenje titule najbolje sportašice Krapinsko-zagorske županije i državne prvakinje. Mihaela već deset godina trenira u Streljačkom društvu Veliko Trgovišće te se trenutno aktivno natječe u disciplini samostrela.

Melita: Kada i kako si se počela baviti streljaštvom?

Mihaela: Trenirati sam počela u osmom razredu. Moj brat i nekolicina prijatelja već su se neko vrijeme bavili streljaštvom, tako da mi nije bilo teško prihvatiti izazov i doći na jedan od treninga (pogotovo jer je u pitanju bio dečko koji mi se tada sviđao). Zanimljive trenutke s prvih nekoliko treninga nikad neću zaboraviti, ali ne mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Nisam bila sigurna da je to sport za mene i predomišljala sam se želim li se doista time baviti. Tada sam u streljaštvu ostala najviše zbog prijatelja koji su kasnije odustali, a ja sam s vremenom toliko zavoljela ovaj sport da sada ne mogu zamisliti drugačiji način života.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Mihaela: Sada mi se način na koji gledam na treninge uvelike razlikuje od samih početaka, ali jedna stvar koje se još uvijek držim je da ne propuštam nijedan trening. Kad sam se tek počela baviti streljaštvom u pitanju su bila tri treninga tjedno koji su se odnosili na samo gađanje, sada je to malo kompliciranije. Broj treninga ovisi o dijelu sezone, pa u pripremnom dijelu i dalje treniram tri puta tjedno. Kako se bliže veća natjecanja povećava se i broj treninga tako da prije najvećih natjecanja treniram gotovo svaki dan, ponekad i dvaput dnevno, a osim samog gađanja tu su uključene i fizičke pripreme.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje sportom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Mihaela: Slobodnog vremena imam ovisno o tome koliko se dobro organiziram, a to je definitivno jedna od vještina koje naučiš kada se počneš baviti nekim sportom. Imam malo manje vremena za izlaske i druženje s prijateljima koji nisu uključeni u streljaštvo, ali prednost bavljenja sportom je da si cijelo vrijeme okružen prijateljima i radiš ono što voliš.

Melita: Koji su tvoji najveći uspjesi?

Mihaela: Uvijek mi je teško dati odgovor na to pitanje jer je meni najveći uspjeh biti zadovoljna s odrađenim nastupom, o kojem se god natjecanju radilo. Naravno da su mi među najvećim uspjesima medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te finala svjetskog kupa. Prošle sam godine osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu i finalu svjetskog kupa, a i ukupno se nalazim na drugom mjestu svjetske rang liste. Budući da mi je to bila prva seniorska sezona, jako sam zadovoljna postignutim rezultatima. Uz Valentinu Pereglin i Sanju Komar članica sam najbolje ženske ekipe po izboru Sportskih novosti, što mi je iznimna čast s obzirom na to da su djevojke već dugi niz godina dominantne kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?

Mihaela: Ne mogu izdvojiti samo jedno natjecanje, pogotovo jer je iza mene nekoliko svjetskih i europskih prvenstava, ali tri su mi manja natjecanja posebno ostala u sjećanju. Na Europa Cup-u u Slavonskom Brodu 2016. kolega iz reprezentacije i ja smo nakon dva dana natjecanja imali identičan rezultat, što se rijetko događa, tako da smo na kraju natjecanja podijelili zlato. Godinu dana kasnije sam na Memorijalu Berislava Rajkovića u Ivanić Gradu po prvi put (zasad i jedini) u ruke dobila prijelazni pehar, što je značilo da sam imala najbolji rezultat natjecanja. To je za mene bio velik uspjeh, pogotovo zato što su među natjecateljima bili najbolji samostrijelci, uključujući mojeg brata te Valentinu i Domagoja Pereglina. Među najdražim natjecanjima mi je i prošlogodišnje državno koje se održalo u Donjoj Stubici. Tamo sam se jednostavno osjećala kao doma, što se kasnije i vidjelo na mojem rezultatu jer sam pomalo neočekivano preuzela titulu državne prvakinje.

Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Mihaela: Kao sportašu vrlo mi je bitna podrška moje obitelji i prijatelja jer mi je to velika motivacija da na natjecanju dam sve od sebe. Mama je uvijek tu uz nas, tata nam je trener, ali moram reći da mi je najbolji trener i najveća podrška ipak moj brat. Koliko god da mi je do prošle godine bio najveća konkurencija, uvijek mi i najviše pomaže da budem bolja od sebe same.

Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?

Mihaela: Ove su sezone nažalost otkazana sva velika natjecanja, tako da su svi planovi pali u vodu. Sada preostaje napuniti baterije te se tako pripremiti za nadolazeću sezonu. Želja mi je ostati u formi i nastaviti s nastupima u reprezentaciji. Dat ću sve od sebe, a rezultate ćemo vidjeti.

Melita: Što bi poručila drugima koji se žele baviti sportom?

Mihaela: Bilo koji sport sam po sebi ima pregršt prednosti. Naravno da nije svaki sport za svakoga, ali to samo znači da moraš pronaći nešto što ti odgovara. Kada se baviš sportom radiš na sebi i u svakodnevnim trenucima vidiš pozitivne promjene. Ono što se meni najviše sviđa kod bavljenja sportom su trenuci koji ti ostaju u sjećanju i uvijek ti izmame osmijeh na lice. Taj se osjećaj ne može opisati riječima, to jednostavno moraš doživjeti.

Veliko hvala Mihaeli na pristanku dijeljenja svoje prekrasne priče sa svima nama i prilici za upoznavanje te sretno u daljnjoj karijeri i ostvarenju ciljeva! 🙂

Intervju pripremila: Melita Hršak

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

 

Pročitaj više...

Tamara Gašpert: Mladi i sport

Tamara Gašpert je sedamnaestogodišnja djevojka iz Desinića koja pohađa Srednju školu Zabok. Slobodno vrijeme voli provoditi sa obitelji i prijateljima, baš kao i većina njezinih vršnjaka. No, ima jedna velika stvar u kojoj se razlikuje, a to je niz uspjeha na europskim i svjetskim natjecanjima te niz priznanja za najbolju sportašicu. Sve to su joj donijeli trud, volja i ljubav prema savate boksu.

Melita: Kada i zašto si se počela baviti savate boksom?

Tamara: Savate boksom sam se počela baviti u 4. razredu osnovne škole. Nikada nisam mislila da ću se baviti uopće bilo kakvim borilačkim sportom, ali eto, i to se dogodilo. Prvo je moj stariji brat krenuo na treninge pa sam nakon nekog vremena i ja, iz znatiželje. Treninzi su mi postajali sve zabavniji, a i društvo mi je bilo odlično. Došlo je i prvo natjecanje na kojem sam osvojila prvo mjesto odnosno pehar za najbolju tehničarku, što me je motiviralo da se i dalje nastavim truditi.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Tamara: Treninge imam navečer, tri puta tjedno ponedjeljkom, srijedom i petkom, no kada imam treninge s reprezentacijom, treninzi se održavaju i vikendom te su malo intenzivniji.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje sportom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Tamara: Aktivno bavljenje sportom utječe na moje slobodno vrijeme na način da ga baš i nemam, osim vikendom. Dio tog slobodnog vremena također iskoristim za školu, kako bi si olakšala obaveze koje imam kroz tjedan. Kod usklađivanja obaveza je ključna organizacija pa si raspodijelim vrijeme koje mi je potrebno da obavim pojedinu obavezu. Sad uspijevam sve uskladiti zato što sam pronašla neku svoju rutinu koja mi odgovara. No, u početku mi je bilo teško kada sam tek krenula u srednju školu, budući da sam jedan tjedan ujutro, a jedan tjedan popodne.

Melita: Koji su tvoji najveći uspjesi?

Tamara: Moji najveći uspjesi su nastupi za reprezentaciju na europskim i svjetskim prvenstvima. Do sad sam dva puta bila treća na svjetskim prvenstvima i jednom na europskom. Prvi put sam nastupila na svjetskom prvenstvu 2017. u Varaždinskim toplicama , 2018. na europskom prvenstvu u Lovervalu u Belgiji  i opet 2019., na svjetskom prvenstvu u Budimpešti u Mađarskoj. Naravno da težim biti što bolja te dam sve od sebe. Također sam dugi niz godina prvakinja države u assautu. Zadnje natjecanje na kojem sam bila je bilo prošle godine u 11. mjesecu u Italiji,  SAVATE ITALIA OPEN gdje sam osvojila prvo mjesto, također još jedno lijepo iskustvo i druženje. 2017. proglašena sam drugom Sportašicom od 14-18 godina grada Zaboka i trećom najboljom sportašicom u županiji. 2018. dobila sam priznanje za promociju grada Zaboka te sam proglašena trećom najboljom sportašicom županije i proglašena sam najboljom juniorkom 2018. od strane HRVATSKOG SAVATE SAVEZA. Također sam dobila zahvalnicu od općine Desinić zahvalnicu za ostvarene dosadašnje rezultate i promicanje općine Desinić. 2019. proglašena sam prvom najboljom sportašicom od 14-18 godina grada Zaboka i drugom najboljom sportašicom županije.

Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?

Tamara: Natjecanje koje bih izdvojila da mi je ostalo posebno u sjećanju je prvo svjetsko prvenstvo na kojem sam sudjelovala. Izdvojila bih ga zato što je to bilo jedno lijepo iskustvo i nikada ni zbog čega nisam bila toliko uzbuđena jer sam tek onda na neki način shvatila „aha, pa to meni dobro ide“…sav trud i odricanja su se konačno isplatila. Što se tiče prijateljstva najviše sam si naravno ostala u dobrim odnosima sa svojim kolegama iz reprezentacije te sam upoznala neke natjecatelja iz drugih država.

 Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Tamara: Najviše mi pomažu i podržavaju moja obitelj, treneri te, naravno, prijatelji. Uvijek su tu da me motiviraju i guraju naprijed pa čak i kada je to ponekad potrebno, utješe.

Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?

Tamara: Moj cilj u budućnosti je biti što bolja, stalno napredovati te naravno osvojiti svjetsko i europsko zlato. Najveći cilj mi je onaj o kojim sigurno većina sportaša sanja a to je sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Velika je čast i ponos predstavljati i boriti se pod svojom zastavom, neopisiv osjećaj.

Melita: Koja je tvoja poruka drugima?

Tamara: Moja poruka mladima je ako se žele i imaju mogućnosti baviti ne samo sportom nego već i nekom drugom aktivnošću koja ih ispunjava neka se bave. Jednog dana će biti ponosni na sve što su ostvarili. Meni je bavljenje sportom pomoglo u tome da se na neki način osamostalim i naučim snalaziti u raznim situacijama. Dobre strane sporta su u tome što si stalno u pokretu, uvijek ima mjesta za napredak te upoznaješ nove ljude te također naučiš organizirati svoje vrijeme. Pogotovo u individualnim sportovima moraš imati povjerenja u samog sebe jer ovisiš sam o sebi. Kada sam u ringu, tamo smo samo moja protivnica i ja, dok u timskom sportu članovi tima ovise jedni o drugima te se teže nadopunjavanju. I na kraju bih se željela zahvaliti svima koji me podržavaju, a najviše svojim bližnjima i trenerima Đini Sinkoviću i Sergeju Grahovcu na koje uvijek mogu računati.

 

Intervju pripremila: Melita Hršak

Inetrvju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

J.R.August: Moj glazbeni put

Nikola Vranić kantautor je iz Zaboka koji djeluje pod umjetničkim imenom J.R. August. Voli pisati pjesme, svirati s ljudima i producirati albume. Od kud njegova ljubav prema glazbi, kako je izgledao njegov glazbeni put, tko su mu glazbeni uzori, što mu je naizazovnije kad ima koncert te mnoge druge zanimljivosti o njemu  saznajte u intervju koji smo proveli s njim.

Intervju_J.R.August

Pročitaj više...

Luka Lešković: Mladi i sport

Luka Lešković (28, Donja Stubica) već 18 godina aktivno trenira savate boks u Savate klubu “Stubica”. Zašto se Luka počeo baviti savate boksom, tko mu pomaže i tko ga podržava, koji su mu najznačajniji sportski uspjesi te što bi preporučio svima koji se žele baviti sportom pročitajte u nastavku.

Kristina: Kada i zašto si se počeo baviti savate boksom?

Luka: Savateom sam se počeo baviti s 10 godina iz čiste dječje znatiželje. Imam dva starija brata koji su to povremeno trenirali pa je i mene zanimalo čime se to oni bave. Nakon nekoliko treninga, trener je vidio da imam potencijala i to mi se svidjelo pa sam tako ostao trenirati i postao doslovno zaluđen tim sportom. Zanimljivo je da na prvi trening nisam ni ušao u dvoranu jer je bilo previše ljudi. Brat me čak pokušao odgovoriti uz riječi da neću ništa naučiti jer nas je previše, ali nisam se dao odgovoriti. Na idući trening sam išao pod svaku cijenu iako je bilo čak i više ljudi nego na onom prvom. Tada je bilo preko 70 ljudi na treningu u školskoj dvorani. Danas je ta brojka nezamisliva…

Kristina:  Na koji način aktivno bavljenje savate boksom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Luka: S obzirom da se savateom bavim većinu svog života, treninzi koji su trenutno 3 puta tjedno, a ponekad i 5-6 puta, spadaju mi u “normalan” raspored. Jednostavno znam da određene dane u 19h imam trening i tako mi je prilagođen dnevni raspored. Kao što svaki dan moramo na posao, faks, u školu, tako i mi sportaši znamo da imamo obavezu, uz sve ostalo, još ići na trening i natjecanja koji su sastavni dio svakog aktivnog sportaša. Nerijetko potrošim godišnji odmor na razna natjecanja umjesto nekog izleta s djevojkom ili prijateljima, ali sve je to u “opisu posla”.

Kristina: Koji su tvoji najznačajniji sportski uspjesi?

Luka: Od najznačajnijih sportskih uspjeha izdvojio bih titulu Savate pro prvaka svijeta. Tu titulu sam osvojio 2017. godine u Donjoj Stubici pobijedivši pred svojom publikom Japanca Keisuke Takahashija. Dvije godine prije toga osvojio sam pojas Savate pro prvaka Balkana u Varaždinu protiv Rumunja Adriana Petenchea. Prvi sam u povijesti savatea koji se borio za tu titulu. Između ostalih rezultata, viceprvak sam Europe (2016.) i svijeta (2017.), nekoliko puta brončani na svjetskim i europskim natjecanjima te 19 puta prvak Hrvatske. Uz ove navedene, jedna od dražih nagrada mi je i ona kada sam proglašen za najboljeg sportaša Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu.

Kristina: Kako si se osjećao u trenutku kada si shvatio da si postao svjetski prvak?

Luka: Pripremao sam se za tu borbu više od četiri mjeseca i nisam si mogao dopustiti da ne osvojim taj pojas, ali svejedno sam bio presretan kada mi je sudac digao ruku. Ma to treba doživjeti, ne može se to riječima opisati. 🙂 Puno je tu razloga za sreću, a najveći je onaj kad znaš da nisi razočarao trenera, publiku, sebe…, i da se sav trud isplatio.

 Kristina: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Luka: Najviše mi pomaže trener Srećko Znika koji je i najzaslužniji za moje rezultate, a i generalno rezultate cijelog kluba. Godinama smo u samom vrhu hrvatskog, a usudio bih se reći i svjetskog savatea tako da mislim da to dovoljno govori kakav je on trener, a prije svega čovjek. Uz njega, tu su dečki i cure iz kluba koji svi redom imaju vrhunske rezultate i međusobno si pružamo ogromnu podršku.

Najveća podrška, a i navijači, su mi obitelj i djevojka. Oni su ti koji zajedno sa mnom proživljavaju dobre i loše trenutke. Uz njih, tu su još i moji prijatelji te kolege s posla i vodstvo firme koji mi uvijek izađu u susret kad se pripremam za borbe ili trebam slobodne dane za iste.

Kristina: Koji su tvoji ciljevi vezani za tvoju sportsku karijeru u budućnosti?

Luka: Trenutni ciljevi za budućnost su odraditi još nekoliko mečeva i onda trenirati samo rekreativno, za svoj vlastiti gušt. To je plan, ali vidjet ću što budućnost nosi.

 Kristina: Koja je tvoja poruka mladima kako bi ih potaknuo na bavljenje sportom?

Luka: Mladima bih poručio da se svakako bave sportom, prvenstveno zbog sebe i zdravlja. Rekreativno ili aktivno, svejedno je, ali najbitnije je da izaberu sport koji vole i koji ih ispunjava. Jedna od prednosti aktivnog, odnosno natjecateljskog bavljenja sportom, je i ta što će proputovati svijet i upoznati nove ljude i kulturu, steći prijatelje i poznanstva za cijeli život te neprocjenjive uspomene.

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Jasmina Šivalec: Moje iskustvo pokretanja vlastitog posla

U radionici Jasmine Šivalec nastaju unikatne torbice pod nazivom Shiva.J koje se ističu svojim okruglim oblikom i dizajnom po želji kupaca. Jasmina dolazi iz Prosenika Gubaševskog, a završila je Strukovno i umjetničko učilište Zabok (današnji ŠUDIGO), koji joj je bio odlična podloga za upisivanje Tekstilno- tehnološkog fakulteta u Zagrebu gdje je diplomirala Dizajn tekstila. Kako se je odlučila na pokretanje vlastitog posla, kako joj izgleda radni dan te kakvi su joj planovi za budućnost pročitajte u nastavku intervjua.

Kristina: Kada i zašto si se odlučio/la na pokretanja vlastitog posla?

Jasmina: Oduvijek sam se htjela baviti poslom koji je usko povezan s dizajnom odjeće, modnih dodataka i sl. Godinama sam se bavila izrađivanjem nakita i raznih ukrasnih predmeta te šivanjem odjeće. Nakon što sam diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, kratko sam radila u jednom zagrebačkom butiku, gdje se zapravo i rodila ideja o pokretanju vlastitog posla. Potaknuta svojim bližnjima i iskustvom koje imam u šivanju odjeće i modnih dodataka, odlučila sam pokrenuti vlastitu radnju. Za početak sam otvorila Domaću radinost te ju usko specijalizirala za izradu modnog dodatka, torbe.  Trebalo ih je izraditi mnogo da proizvod dođe do završnog izgleda i kvalitete izrade, kakav ima danas.

Kristina: Prilikom pokretanja vlastitog posla da li si koristio/la mjeru samozapošljavanja? Ako da, da li ti je iznos potpore bio dovoljan za pokretanje posla i da li ti je bio dovoljan?

Jasmina: 2019. godina je započela jako dobro, pa sam motivirana i ohrabrena predala zahtjev za poticaj i otvorila obrt Shiva.J. Uz pomoć novih šivaćih strojeva, profesionalne pomoćne opreme i funkcionalnijeg radnog prostora, izrada je postala puno jednostavnija i brža. Pošto sam već radila godinu i pol kroz Domaću radinost, s vremenom sam sama uredila prostor, pribavila osnovnu opremu, stvorila zalihe repromaterijala i materijala za šivanje i stvorila mrežu stalnih i provjerenih dobavljača. Iznos potpore je pokrio nabavu dodatnih strojeva. U samom startu sam imala već uhodan posao i radni prostor s osnovnom opremom, tako da je s tog aspekta bilo lakše otvoriti obrt.

 Kristina: Tko ti pomaže u radu? Imaš li zaposlenih?

Jasmina: Trenutno nemam nikog zaposlenog, svaki dio posla (dizajn, krojenje, šivanje, marketing, komunikacija s klijentima, financije) vodim sama te svaki od navedenih dijelova posla zahtijeva određeno vrijeme koje mu moram posvetiti.

Kristina: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako uspijevaš uskladiti poslovne obaveze i privatni život?

Jasmina: Svaki radni dan je drugačiji i sviđa mi se takva dinamika posla. Posao uključuje komunikaciju s klijentima, papirologiju, vođenje svoje stranice na društvenim mrežama, nabavu materijala, i zadnje no ne manje bitno, pripremu i izradu torbi. Pošto sam kratko u obrtničkim vodama, mogu reći da je svaki dan izazov uz borbu za svakog klijenta, ali pozitivna stvar je to što si sama mogu organizirati dan i sama sam svoj šef. Kao i u svakom poslu, ima dana kad je lakše, ali i teže uskladiti privatni život i poslovne obaveze, no dobra organizacija je ključ uspjeha.

Kristina: Kako se nosiš s konkurencijom i da li je velika?

Jasmina: Na društvenim mrežama primjećujem, u posljednje vrijeme, popriličan broj brendova koji se bave izradom torbi. Prednosti pojedinih konkurenata su te da su duže na tržištu, samim time i poznatiji, te njihove profile na društvenim mrežama prati veći broj ljudi. Svaki od tih konkurenata se bavi izradom torbi, ali svatko ima svoj stil i način izrade. Ono što naizgled zaključujem da se tehnika i kvaliteta same izrade razlikuju od jedne od druge, pa tako i moje.  Smatram da je svatko tko se odluči na pokretanje svojeg posla ambiciozan i kreativan individualac koji se na taj način bori za svoju egzistenciju i ne smatram ih zapravo konkurencijom, već kolegama s istim interesima.

Kristina: Prema tvojem mišljenju mogu li mladi poduzetnici uspjeti u Hrvatskoj?

Jasmina: Vjerujem da se može uspjeti, kod pokretanja posla uvijek postoji rizik i strah, ali ako imate dobar plan i ideju, treba se ohrabriti i krenuti. Naravno, treba vremena da se sve pokrene i da tržište prepozna proizvod. Treba biti uporan i vjerovati u sebe i ono što radiš.

 Kristina: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Jasmina: Postoji još puno ideja, tako da mi je svakako želja s vremenom proširiti asortiman. Zbog količine posla i manjka vremena, ne stignem posvetiti vremena osmišljavanju novih proizvoda onoliko koliko bih htjela. Ako će se posao nastaviti ovako razvijati, sigurno ću razmisliti o zaposlenju dodatne osobe.

Kristina: Što bi preporučio/la drugim mladima koji se žele baviti sličnim poslom?

Jasmina: Napraviti prvi korak je najteže, ali ako vas vodi čvrsta želja da se ostvarite u poslu kojeg sanjate, onda nijedna prepreka nije uzalud. Uspjeh ne dolazi preko noći, već je potrebno puno puno upornosti, odricanja i truda da rezultati postanu vidljivi. Vjerujte u sebe i ohrabrite se!

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

Danijel Kunštović: Mladi i poljoprivreda

Danijel Kunštović (29) vlasnik je OPG-a Kunštović te otac dvoje prekrasne djece. Na OPG-u zajedno sa ženom sadi tikve od kojih kasnije radi ulje, a uz ulje u ponudi ima i koštice, brašno, lješnjake, američke borovnice i maline. Kada i zašto se počeo baviti poljoprivredom, kako izgleda njegov radni dan te može li se živjeti od OPG-a možete pročitati u nastavku.

Kristina: Kada i zašto si se  počeo baviti poljoprivredom?

Danijel: Poljoprivredom sam se počeo intenzivnije baviti prije 3 godine. Sve je počelo kada sam posadio manji nasad lješnjaka u svrhu dodatne zarade, a k tome volim raditi i boraviti u prirodi.

Kristina: Kako je izgledao proces stvaranja vlastitog OPG-a?

Danijel: Vlastiti OPG otvorio sam prošle godine u 2 mjesecu. Proces otvaranja je sam po sebi kompleksan te je bilo potrebno dosta papirologije kako bi se to i ostvarilo.

Kristina: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako uspijevaš uskladiti poslovne obaveze i privatni život?

Danijel: Moj radni dan ovisi o godišnjem dobu. Uz rad na OPG-u također radim u jednoj firmi, pa tek nakon obavljenog rada u firmi mogu se posvetiti obavljanju posla oko OPG-a. Tijekom proljeća ima dosta posla jer se onda priprema zemljište, sije se,  okopava,  kosi trava i slično. Tijekom ljeta obično se bavim s košenjem, špricanjem i prodajom proizvoda, a najviše posla dolazi tijekom jeseni jer je onda potrebno ubrati sve proizvode, pravilno ih skladištiti i sl. Jedino tijekom zime odmaramo od posla uz prodaju proizvoda. Poslovne obaveze i privatni život moguće je uskladiti ako se dobro organiziramo, no definitivno nije lako.

Kristina: Koliko zemlje obrađuješ i da li dobivaš poticaj od države? Da li si koristio neku mjeru prilikom pokretanja vlastitog posla?

Danijel: Trenutno obrađujem nešto više od 4 ha zemlje na kojima imam trajne nasade te oranice. Od države dobivamo običan poticaj na obradivu zemlju, a kod otvaranje OPG-a nismo koristili nikakvu mjeru već smo sve napravili vlastitim sredstvima.

Kristina: Koliko imaš zaposlenih osoba na OPG-u?

Danijel: Na OPG u smo prijavljeni ja kao nositelj  i tata kao član. Kada imamo veći opseg posla u pomoć nam priskaču žena i mama, no također potrebno je brinuti i za klince.

Kristina: Kako se nosiš s konkurencijom i da li je velika? Da li se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom?

Danijel: Konkurencija na tržištu je jaka i velika. Što se tiče isplativosti ona ovisi o pojedincu koji ulaže svoje vrijeme i trud. Bitno je naglasiti da se u poljoprivredi ne možete obogatiti preko noći i da je to proces koji traje.

Kristina: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Danijel: Planovi za budućnost su mi veliki te planiram uzeti zemlju u najam i širiti se na površinama s tikvom i trajnim nasadima.

Kristina: Što bi poručio mladima koji bi se željeli baviti poljoprivredom?

Tko ima volju neka radi na zemlji jer će mu se kad-tad isplatiti, također smatram da danas ljudi jako cijene domaću i zdravu hranu te ju trebamo čim više proizvoditi.

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

Intervju: Ivana Plaščar: “Moje iskustvo pokretanja vlastitog posla”

Kako bi vrijeme u izolaciji proveli što zanimljivije odlučili smo napraviti intervju s mladom Ivanom Plaščar koja je pokrenula svoj vlastiti biznis, odnosno otvorila je Beuty centar Prestige u Bedekovčini. Što Ivana kaže o pokretanju vlastitog posla, konkurenciji te kako joj izgleda radni dan možete pročitati u nastavku.

Kristina: Kada i zašto si se odlučio/la na pokretanja vlastitog posla?

Ivana:  Na pokretanje vlastitog biznisa me zapravo nagovorio tata. Dogodilo se kada sam radila par mjeseci bez plaće u bivšem salonu i nakon toga dobila otkaz kao višak radne snage.

Kristina:  Prilikom pokretanja vlastitog posla da li si koristila neku od mjera samozapošljavanja? Ako da, da li ti je iznos potpore bio dovoljan za pokretanje posla i da li ti je bio dovoljan?

Uzela sam potporu od 55 000 kn. Bilo mi je dovoljno za najosnovnije stvari u salonu.

Kristina: Tko ti pomaže u radu? Imaš li zaposlenih?

Ivana: Imam jednu radnicu, ali je već 6 mjeseci na bolovanju zbog povrede ruke.

Kristina: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako uspijevaš uskladiti poslovne obaveze i privatni život? 

Ivana: Moj radni dan izgleda tako da prvo popijem kavu prije posla, a zatim krenem u nove radne pobjede. Što se tiče samog posla uvijek moram biti nasmijana i vedra za svoje klijente kako bi se što ugodnije osjećali. Ako završim prije sa klijentom ili klijent uopće ne dođe na dogovoreni termin nazovem sljedećeg klijenta da dođe prije ako može da nemam rupu između. Posao i privatni život lako mogu uskladiti jer na poslu provodim 7 sati dnevno i nije mi daleko od kuće, pa mogu naći za sve vremena.

Kristina: Kako se nosiš s konkurencijom i da li je velika?

 Ivana: Svi okolni saloni se nisu baš pokazali kao velika konkurencija, a mi smo izrazito sigurni u svoj rad i znanje te se uvijek potrudimo maksimalno oko svojih klijenata koji nam se uvijek vraćaju.

Kristina: Prema tvojem mišljenju mogu li mladi poduzetnici uspjeti u Hrvatskoj?

Ivana: Prema mom mišljenju mislim da nitko trenutno ne smije imati prevelika očekivanja kod pokretanja vlastitog posla, pogotovo ako nije siguran u svoj rad. Smatram da je i naveliko potrebna sreća i strpljenje kako bi uspjeli u svom poslu.

Kristina: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Ivana: Imam puno planova za budućnost, a jedan od njih je da proširim poslovanje i uvedem nekoliko novih usluga.

Kristina: Što bi preporučio/la drugim mladima koji se žele baviti sličnim poslom?

Ivana: Mladima bi preporučila da rade što vole i da budu vrijedni i marljivi, uče i uvode nove stvari u posao koji rade kako bi bili drugačiji od ostalih. Također bi im preporučila da ne ulaze u ovaj posao bez početnog kapitala, znanja i volje za poslom 😊

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

Jelena Kantolić: Moje iskustvo s razmjenama

Od svih ljudi koje sam upoznala, a da su sudjelovali u nekom od Erasmus+ projekta priča Jelene Kantolić i volja s kojom o tome priča je nekako najviše utjecala na mene. Upravo zbog te volje i iskustva koje ima, odlučila sam joj postaviti nekoliko pitanja, kako bi i s drugima podijelila svoje iskustvo na što je, na sreću, pristala. Jelena je studentica ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te dolazi iz Krapinskih Toplica, a  njezini odgovori na pitanja i fotografije će zasigurno svakoga motivirati da razmisli o samoj mobilnosti i mogućnostima o putovanju kroz uključivanje u razne programe i projekte koji se danas nude.

Melita: Što te je potaknulo da se prijaviš  u program Erasmus? (Kako je tekao proces prijave? U kojim projektima u inozemstvu si sudjelovala i možeš li nam opisati svakog od njih).

Jelena: Bila sam 2 puta na studentskoj razmjeni po jedan semestar, prvo u Češkoj a onda u Poljskoj. Također sam sudjelovala i na 6 projekata (Poljska, Bugarska, Rumunjska, Turska, Makedonija, Grčka).

Uvijek me zanimalo kako je studirati u inozemstvu, pošto u Zagrebu  nakon nekog vremena jednostavno dosadi te sam se odlučila prijaviti. Naravno zato što je bilo toliko predivno iskustvo,  prijavila sam se na drugi Erasmus prije nego sam uopće predala sve papire nakon povratka s prvog. Natječaj je uvijek negdje krajem 1. mjeseca i ništa nije komplicirano. Pogledate  s kojim fakultetima vaš fakultet ima sporazum, prikupite papire i nestrpljivo čekate rezultate. 😊

Nakon što sam se vratila iz Češke, nakon 5 mjeseci nedostajalo mi je to internacionalno okruženje i stalno putovanje i onda sam prvi put čula za razmjene mladih, kako  se  ide na projekt na neku određenu temu u inozemstvu gdje se održavaju razne radionice (bez brige, zanimljivo je i zabavno). Smještaj i hrana su vam pokriveni, dok se putni troškovi refundiraju. Tu se ne može ići samostalno nego vas organizacija treba poslati kao hrvatskog sudionika, što znači da za prijavu nađete neku organizaciju koja traži hrvatske sudionike za neki projekt (ima ih stvarno puno) pogledate si datume, temu i mjesto i prijavite se.

Melita: U koje zemlje si putovala pomoću Erasmus+ programa i koje si destinacije vidjela tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravila u nekoj zemlji?

Jelena: Uff.. pa do sada sam posjetila 26 zemalja, većinu upravo zahvaljujući Erasmusu+ programu. Nekad zbog projekta, nekad  jer je većina avionskih karta bila 20€ povratno. U Češkoj i Poljskoj boravila sam 5 mjeseci, dok sam u sklopu drugih  projekata provela nekih 7 do 10 dana.

Melita: Jesi li imala priliku za mobilnost i putovanje uz pomoć nekog drugog programa? (Ako jesi, kojih?)

Jelena: Ima dosta tih mogućnosti, ali ja sam išla samo preko Erasmus+ programa.

Melita: Koja iskustva si stekla tijekom svojih putovanja? Da li je bilo i negativnih iskustava? (Možeš li nam opisati svoje najljepše iskustvo prilikom putovanja u inozemstvo i sudjelovanja u projektu?)

Jelena: Uglavnom su to uvijek pozitivna iskustva. Mene uvijek oduševi velikodušnost nekih kultura i spremnost da ti pomognu u bilo kojoj situaciji. I da ti je, nažalost, nekad u ugodnije u nekoj stranoj zemlji nego u tvojoj.

 I naravno, prilikom sudjelovanja na Erasmusu odlično je čuti životne priče drugih ljudi te upoznati njihovu kulturu. Gledaš na stvari drugačije, razumiješ sve to bolje i sve te to polako gradi kao osobu.

I sve te zabavne i smiješne dogodovštine s ljudima. Kad organiziraš hrvatsku svadbu za nacionalnu večer i vidiš da onaj tko nije s Balkana bome ne zna s rakijom, otkriješ nove talente za koje prije nisi ni znao, ali mislim da je bolje da se ne priča previše o iskustvima, nego otiđite sami i vidjet ćete da će vam Erasmus+ promijeniti život, barem malo.

Melita: Kada posjetiš neku novu zemlju, što te najviše veseli upoznati u njoj te koji dijelovi putovanja su ti najdraži (da li je to upoznavanje ljudi, znamenitosti ili nešto drugo)?

Jelena: Sve je to bitno kao i priroda, hrana, znamenitosti i ljudi dakle sve zajedno čini neki sveukupni dojam. Makar moram priznati za svoja privatna putovanja su mi ipak draže zemlje s očaravajućom prirodom kao Norveška i Island, dok kod projekata mi zemlja nikad nije previše bitan faktor jer na kraju ono što ćete pamtiti su ljudi s kojima ste proveli tih desetak dana, učili i zabavljali se zajedno i nekad vam se stvarno posreći i upoznate prijatelje za život iz cijelog svijeta i onda imate svugdje nekog.

Melita: Da li su ti stečena iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe? (Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo.)

Jelena: Pa biti jedina Hrvatica u malom Češkom mjestu prilično osamostali i „prisili“ te usavršiti strani jezik, tj. engleski u mom slučaju. Jednostavno postaneš otvoreniji, naučiš surađivati  s različitim ljudima iz  različitih kultura, brišu se te neke barijere i sve je to na kraju neki plus za buduće radno mjesto. Pokazuje tu neku fleksibilnost, otvorenost, samostalnost, sposobnost radu u multikulturalnom timu što je u današnjem globaliziranom svijetu sve bitno.

Melita: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš li ju iskoristiti?

Jelena: Uvijek, takve prilike se nikad ne bi smjele propustiti zato se i upravo pakiram za Siciliju. 😀

Melita: Što bi poručila mladima kako bi slijedili tvoj primjer i odvažili se odazvati na natječaj za mobilnost?

 Jelena: Nema se tu što reći osim, svi vi koji niste još probajte i odite na tu jednu razmjenu na tih 10-tak dana i bit ćete oduševljeni. Prekrasno je iskustvo, od nove zemlje, kulture, hrane, svega naučenog na projektu i naravno ljudi.
Postoje neke stvari u životu koje ne možete naučiti u školi nego morate ići u svijet  i probati. A Erasmus+ je izvrsna stvar jer čak ako i nemate financijske mogućnosti možete ići jer kod studija imate stipendiju, a kod projekata je sve plaćeno. A za one koje je strah jezika, jedan razlog više da idete iznenadili bi se kako neki brzo steknu sigurnost u govoru i želju da zapravo nauče taj jezik.

I sretno vam, možda i vi sljedeće godine proputujete pola Europe, čekate  satima na -16C da vidite Auroru, hranite sobove, planinarite do Pulpit Rocka, vidite Poljsku pustinju, posjetite Island i upoznate najbolju ekipu u Rumunjskoj. 😉

 

Autorica: Melita Hršak

Pročitaj više...