INTERVJU S MLADIM POLJOPRIVREDNICIMA -IVAN HORVATIN

Ivan Horvatin (20) iz Novih Dvora Klanječkih, Klanjec, grada u Krapinsko-zagorskoj županiji. Moja obitelj i ja bavimo se uzgojem aronije, lavande, običnih buća i suncokreta (ukrasnog cvijeća). 3. sam godina studija Informacijske tehnologije te imam samostalni obrt HORKI DETAILING za pranje i dubinsko čišćenje automobila.

Leon: Kada i zašto si se počeo baviti poljoprivredom?

Ivan: Poljoprivredom sam se počeo baviti još od malih nogu uz svoju obitelj, a intenzivno nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja.

Leon: Kako je izgledao proces stvaranja vlastitog OPG-a?

Ivan: Vlastiti OPG otvorio sam 2020. godine nasljeđujući od svoje obitelji koja se već bavila ekološkim uzgojem 1000 sadnica aronije i zagorskih purana. Htio sam uvesti i nešto novo te sam se odučio za lavandu i obične buće koje su odlične za bućnicu koje je jako tražena.

Leon: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako uspijevaš uskladiti poslovne obaveze i privatni život?

Ivan: Moj radni dan započinje rano ujutro na poljoprivrednom gospodarstvu. Zatim se nastavlja u radioni, a popodne na faksu. Uz dobru organizaciju i pomoć obitelji uvijek imam vremena i za druženja s prijateljima, odlaske na izlete, putovanja…

Leon: Koliko zemlje obrađuješ i da li dobivaš poticaj od države? Da li si koristio neku mjeru prilikom pokretanja vlastitog posla?

Ivan: Obrađujem 2,00 hektara zemlje i dobivam poticaj od države kao mladi poljoprivrednik. Također, pomogao mi je i LAG Zagorje Sutla na dobivenoj natječaju gdje sam kupio traktor i sadnice.

Leon: Koliko imaš zaposlenih osoba na OPG-u?

Ivan: Na OPG-u nemam niti jednu zaposlenu osobu.

Leon: Kako se nosiš s konkurencijom i da li je velika? Da li se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom?

Ivan: Dobro se nosim s konkurencijom zato što proizvode prodajem na kućnom pragu. U Hrvatskoj se isplati baviti poljoprivredom kao sporednom djelatnošću i ako su dobri vremenski uvjeti (bez tuče i suše)

Leon: Da li je tvoj rad prepoznat/vrednovan u zajednici?

Ivan: Moj rad je vrednovan u zajednici. Dobro surađujem sa Poduzetničkim centrom Krapinsko-zagorske županije i gosp. Denisom Ranogajcem te s LAG-om Zagorje Sutla.

Leon: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Ivan: Moji planovi za budućnost su veliki. Prvenstveno završiti faks, zaposliti se u struci, paušalno voditi obrt i nastaviti se baviti poljoprivredom te proširiti proizvodnju na džemove od aronije i razne proizvode od lavande.

Leon: Što bi poručio mladima koji bi se željeli baviti poljoprivredom?

Ivan: Mladima bih preporučio da se uz vlastiti posao isplati baviti poljoprivredom zato što su jako traženi domaći proizvodi te da si tako stvoriš i dodatni izvor prihoda.

 

Intervju je proveden u sklopu programa Centar za mlade Krapinsko-zagorske županije.

Pročitaj više...

INTERVJU S MLADIM POLJOPRIVREDNIKOM: IGOR HARAPIN

Igor Harapin (30 godina), dolazi iz Klanjca, grada u Krapinsko-zagorskoj županiji. Njegova obitelj i on se bave uzgojem Haskapa, sibirske borovnice.

Leon: Kada i zašto si se počeo baviti poljoprivredom i kako si se odlučio na vlastiti OPG?

Igor: Poljoprivredom sam se počeo baviti još od malih nogu, a OPG sam otvorio 2018. godine. Nakon razgovora s obitelji i malo čitanja o proizvodnji voća, htio sam nešto čega baš i nema na našem tržištu, te sam se odlučio za sadnju sibirskih borovnica (Haskapa). Obradivu zemlju sam imao, te sam krenuo u nabavu i sadnju prvih 700 komada Haskapa, a 2021. godine smo posadili još 500 novih sadnica, te sada ukupno brojimo 1200 komada. U startu smo odlučili da naši proizvodi budu ekološki i 100% prirodni.

Leon: Kako izgleda tvoj radni dan?

Igor: Zaposlen sam, te uz posao stižem napraviti sve što se tiče OPG-a, naravno, uz veliku pomoć moje obitelji. Uz dobru organizaciju, uvijek ima vremena kako za poslovne obveze, tako i za privatni život.

Leon: Koliko zemlje obrađuješ i dali dobivaš poticaj od države? Da li si iskoristio neku mjeru prilikom pokretanja vlastitog posla?

Igor: Obrađujem 1,47 hektara zemlje, od čega samog Haskapa 0,56 hektara. Dobivamo poticaj od države, a uvelike nam je pomogla Krapinsko-zagorska županija i LAG Zagorje-Sutla. Pomoću njih kupili smo prešu, pasterizator i mlin za lakšu preradu našeg Haskapa, te traktor i malčer. Trenutno nemamo niti jednu zaposlenu osobu u OPG-u.

Leon: Da li se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom?

Igor: Zadnjih godina nam se povećala proizvodnja. Za sada nismo osjetili neku konkurentnost, sve naše proizvode uspijemo prodati na kućnom pragu. Imamo sve više i više ljudi koju prepoznaju naš rad, cijene ga, te su vrlo zainteresirani za naše proizvode.

Leon: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Igor: Imamo velikih i puno planova za budućnost. Želimo proširiti naš asortiman proizvoda, proizvodnjom i stavljanjem na tržište džem, sok, sirup i vino. Nadam se da ćemo uspjeti u realizaciji tih planova.

Leon: Koju poruku bi poslao mladima koji se žele baviti poljoprivredom?

Igor: Preporuka za mlade je ako imate obradivu zemlju, krenite nešto stvarati jer su nam stigla teška vremena, te treba proizvoditi sve više i više domaćih proizvoda, vjerovati i truditi se da će biti bolje. Ne mogu za sad reći da se može živjeti od poljoprivrede, ali u našem slučaju dodatna zarada nije na odmet. Treba ići korak po korak, biti strpljiv, te uz dobru volju i rad, mislim da bi svatko trebao uspjeti.

Možete nas pronaći na Facebook stranici:

Haskap by OPG Harapin

i na Instagram profilu: haskap_by_opg_harapin

Pročitaj više...

PROVEDENI SU INTERVJUI U SKLOPU PROJEKTA BEZ PROMILA

U sklopu projekta “Bez promila” proveli smo intervjue s osobama koje su sudjelovale u prometnim nesrećama uzrokovanima vožnjom u alkoholiziranom stanju. Intervjue i oblikovanje je proveo Roman Horvat, tajnik zajednice klubova liječenih alkoholičara krapinsko zagorske županije.

Cilj projekta “Bez promila” je smanjenje broja prometnih nesreća i podizanje svijesti o stravičnim posljedicama konzumiranja alkohola osoba koje sudjeluju u prometu, posebice mladih vozača/ica.

Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva unutarnjih poslova kroz provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

 

Intervju_Još uvijek si nisam oprostio

Intervju_Vožnja koja me probudila

Pročitaj više...

Time to Move_Intervju

Budući da #timetomove kampanja još uvijek traje za vas smo pripremili intervju s našim međunarodnim volonterima Sukainom iz Španjolske te Martom iz Estonije. ?
 
Kako su se snašli, što im je bio motiv za putovanje te kakvi su njihovi prvi dojmovi pročitajte u zanimljivom intervju!
Pročitaj više...

Mihaela Oborovečki: Mladi i sport

Iza dvadesetrogodišnje Mihaele Oborovečki iz Velikog Trgovišća, studentice engleskog i španjolskog jezika krije se uspjeh koji je vrijedan svake pohvale i divljenja. Već deset godina svoje vrijeme, trud, volju i ljubav posvećuje streljaštvu, a sve uloženo joj je donijelo niz uspjeha, između čega su zauzimanje izvrsnih mjesta na raznim svjetskim rang listama i svjetskim prvenstvima, a i nošenje titule najbolje sportašice Krapinsko-zagorske županije i državne prvakinje. Mihaela već deset godina trenira u Streljačkom društvu Veliko Trgovišće te se trenutno aktivno natječe u disciplini samostrela.

Melita: Kada i kako si se počela baviti streljaštvom?

Mihaela: Trenirati sam počela u osmom razredu. Moj brat i nekolicina prijatelja već su se neko vrijeme bavili streljaštvom, tako da mi nije bilo teško prihvatiti izazov i doći na jedan od treninga (pogotovo jer je u pitanju bio dečko koji mi se tada sviđao). Zanimljive trenutke s prvih nekoliko treninga nikad neću zaboraviti, ali ne mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Nisam bila sigurna da je to sport za mene i predomišljala sam se želim li se doista time baviti. Tada sam u streljaštvu ostala najviše zbog prijatelja koji su kasnije odustali, a ja sam s vremenom toliko zavoljela ovaj sport da sada ne mogu zamisliti drugačiji način života.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Mihaela: Sada mi se način na koji gledam na treninge uvelike razlikuje od samih početaka, ali jedna stvar koje se još uvijek držim je da ne propuštam nijedan trening. Kad sam se tek počela baviti streljaštvom u pitanju su bila tri treninga tjedno koji su se odnosili na samo gađanje, sada je to malo kompliciranije. Broj treninga ovisi o dijelu sezone, pa u pripremnom dijelu i dalje treniram tri puta tjedno. Kako se bliže veća natjecanja povećava se i broj treninga tako da prije najvećih natjecanja treniram gotovo svaki dan, ponekad i dvaput dnevno, a osim samog gađanja tu su uključene i fizičke pripreme.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje sportom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Mihaela: Slobodnog vremena imam ovisno o tome koliko se dobro organiziram, a to je definitivno jedna od vještina koje naučiš kada se počneš baviti nekim sportom. Imam malo manje vremena za izlaske i druženje s prijateljima koji nisu uključeni u streljaštvo, ali prednost bavljenja sportom je da si cijelo vrijeme okružen prijateljima i radiš ono što voliš.

Melita: Koji su tvoji najveći uspjesi?

Mihaela: Uvijek mi je teško dati odgovor na to pitanje jer je meni najveći uspjeh biti zadovoljna s odrađenim nastupom, o kojem se god natjecanju radilo. Naravno da su mi među najvećim uspjesima medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te finala svjetskog kupa. Prošle sam godine osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu i finalu svjetskog kupa, a i ukupno se nalazim na drugom mjestu svjetske rang liste. Budući da mi je to bila prva seniorska sezona, jako sam zadovoljna postignutim rezultatima. Uz Valentinu Pereglin i Sanju Komar članica sam najbolje ženske ekipe po izboru Sportskih novosti, što mi je iznimna čast s obzirom na to da su djevojke već dugi niz godina dominantne kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?

Mihaela: Ne mogu izdvojiti samo jedno natjecanje, pogotovo jer je iza mene nekoliko svjetskih i europskih prvenstava, ali tri su mi manja natjecanja posebno ostala u sjećanju. Na Europa Cup-u u Slavonskom Brodu 2016. kolega iz reprezentacije i ja smo nakon dva dana natjecanja imali identičan rezultat, što se rijetko događa, tako da smo na kraju natjecanja podijelili zlato. Godinu dana kasnije sam na Memorijalu Berislava Rajkovića u Ivanić Gradu po prvi put (zasad i jedini) u ruke dobila prijelazni pehar, što je značilo da sam imala najbolji rezultat natjecanja. To je za mene bio velik uspjeh, pogotovo zato što su među natjecateljima bili najbolji samostrijelci, uključujući mojeg brata te Valentinu i Domagoja Pereglina. Među najdražim natjecanjima mi je i prošlogodišnje državno koje se održalo u Donjoj Stubici. Tamo sam se jednostavno osjećala kao doma, što se kasnije i vidjelo na mojem rezultatu jer sam pomalo neočekivano preuzela titulu državne prvakinje.

Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Mihaela: Kao sportašu vrlo mi je bitna podrška moje obitelji i prijatelja jer mi je to velika motivacija da na natjecanju dam sve od sebe. Mama je uvijek tu uz nas, tata nam je trener, ali moram reći da mi je najbolji trener i najveća podrška ipak moj brat. Koliko god da mi je do prošle godine bio najveća konkurencija, uvijek mi i najviše pomaže da budem bolja od sebe same.

Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?

Mihaela: Ove su sezone nažalost otkazana sva velika natjecanja, tako da su svi planovi pali u vodu. Sada preostaje napuniti baterije te se tako pripremiti za nadolazeću sezonu. Želja mi je ostati u formi i nastaviti s nastupima u reprezentaciji. Dat ću sve od sebe, a rezultate ćemo vidjeti.

Melita: Što bi poručila drugima koji se žele baviti sportom?

Mihaela: Bilo koji sport sam po sebi ima pregršt prednosti. Naravno da nije svaki sport za svakoga, ali to samo znači da moraš pronaći nešto što ti odgovara. Kada se baviš sportom radiš na sebi i u svakodnevnim trenucima vidiš pozitivne promjene. Ono što se meni najviše sviđa kod bavljenja sportom su trenuci koji ti ostaju u sjećanju i uvijek ti izmame osmijeh na lice. Taj se osjećaj ne može opisati riječima, to jednostavno moraš doživjeti.

Veliko hvala Mihaeli na pristanku dijeljenja svoje prekrasne priče sa svima nama i prilici za upoznavanje te sretno u daljnjoj karijeri i ostvarenju ciljeva! 🙂

Intervju pripremila: Melita Hršak

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

 

Pročitaj više...

Tamara Gašpert: Mladi i sport

Tamara Gašpert je sedamnaestogodišnja djevojka iz Desinića koja pohađa Srednju školu Zabok. Slobodno vrijeme voli provoditi sa obitelji i prijateljima, baš kao i većina njezinih vršnjaka. No, ima jedna velika stvar u kojoj se razlikuje, a to je niz uspjeha na europskim i svjetskim natjecanjima te niz priznanja za najbolju sportašicu. Sve to su joj donijeli trud, volja i ljubav prema savate boksu.

Melita: Kada i zašto si se počela baviti savate boksom?

Tamara: Savate boksom sam se počela baviti u 4. razredu osnovne škole. Nikada nisam mislila da ću se baviti uopće bilo kakvim borilačkim sportom, ali eto, i to se dogodilo. Prvo je moj stariji brat krenuo na treninge pa sam nakon nekog vremena i ja, iz znatiželje. Treninzi su mi postajali sve zabavniji, a i društvo mi je bilo odlično. Došlo je i prvo natjecanje na kojem sam osvojila prvo mjesto odnosno pehar za najbolju tehničarku, što me je motiviralo da se i dalje nastavim truditi.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Tamara: Treninge imam navečer, tri puta tjedno ponedjeljkom, srijedom i petkom, no kada imam treninge s reprezentacijom, treninzi se održavaju i vikendom te su malo intenzivniji.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje sportom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Tamara: Aktivno bavljenje sportom utječe na moje slobodno vrijeme na način da ga baš i nemam, osim vikendom. Dio tog slobodnog vremena također iskoristim za školu, kako bi si olakšala obaveze koje imam kroz tjedan. Kod usklađivanja obaveza je ključna organizacija pa si raspodijelim vrijeme koje mi je potrebno da obavim pojedinu obavezu. Sad uspijevam sve uskladiti zato što sam pronašla neku svoju rutinu koja mi odgovara. No, u početku mi je bilo teško kada sam tek krenula u srednju školu, budući da sam jedan tjedan ujutro, a jedan tjedan popodne.

Melita: Koji su tvoji najveći uspjesi?

Tamara: Moji najveći uspjesi su nastupi za reprezentaciju na europskim i svjetskim prvenstvima. Do sad sam dva puta bila treća na svjetskim prvenstvima i jednom na europskom. Prvi put sam nastupila na svjetskom prvenstvu 2017. u Varaždinskim toplicama , 2018. na europskom prvenstvu u Lovervalu u Belgiji  i opet 2019., na svjetskom prvenstvu u Budimpešti u Mađarskoj. Naravno da težim biti što bolja te dam sve od sebe. Također sam dugi niz godina prvakinja države u assautu. Zadnje natjecanje na kojem sam bila je bilo prošle godine u 11. mjesecu u Italiji,  SAVATE ITALIA OPEN gdje sam osvojila prvo mjesto, također još jedno lijepo iskustvo i druženje. 2017. proglašena sam drugom Sportašicom od 14-18 godina grada Zaboka i trećom najboljom sportašicom u županiji. 2018. dobila sam priznanje za promociju grada Zaboka te sam proglašena trećom najboljom sportašicom županije i proglašena sam najboljom juniorkom 2018. od strane HRVATSKOG SAVATE SAVEZA. Također sam dobila zahvalnicu od općine Desinić zahvalnicu za ostvarene dosadašnje rezultate i promicanje općine Desinić. 2019. proglašena sam prvom najboljom sportašicom od 14-18 godina grada Zaboka i drugom najboljom sportašicom županije.

Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?

Tamara: Natjecanje koje bih izdvojila da mi je ostalo posebno u sjećanju je prvo svjetsko prvenstvo na kojem sam sudjelovala. Izdvojila bih ga zato što je to bilo jedno lijepo iskustvo i nikada ni zbog čega nisam bila toliko uzbuđena jer sam tek onda na neki način shvatila „aha, pa to meni dobro ide“…sav trud i odricanja su se konačno isplatila. Što se tiče prijateljstva najviše sam si naravno ostala u dobrim odnosima sa svojim kolegama iz reprezentacije te sam upoznala neke natjecatelja iz drugih država.

 Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Tamara: Najviše mi pomažu i podržavaju moja obitelj, treneri te, naravno, prijatelji. Uvijek su tu da me motiviraju i guraju naprijed pa čak i kada je to ponekad potrebno, utješe.

Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?

Tamara: Moj cilj u budućnosti je biti što bolja, stalno napredovati te naravno osvojiti svjetsko i europsko zlato. Najveći cilj mi je onaj o kojim sigurno većina sportaša sanja a to je sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Velika je čast i ponos predstavljati i boriti se pod svojom zastavom, neopisiv osjećaj.

Melita: Koja je tvoja poruka drugima?

Tamara: Moja poruka mladima je ako se žele i imaju mogućnosti baviti ne samo sportom nego već i nekom drugom aktivnošću koja ih ispunjava neka se bave. Jednog dana će biti ponosni na sve što su ostvarili. Meni je bavljenje sportom pomoglo u tome da se na neki način osamostalim i naučim snalaziti u raznim situacijama. Dobre strane sporta su u tome što si stalno u pokretu, uvijek ima mjesta za napredak te upoznaješ nove ljude te također naučiš organizirati svoje vrijeme. Pogotovo u individualnim sportovima moraš imati povjerenja u samog sebe jer ovisiš sam o sebi. Kada sam u ringu, tamo smo samo moja protivnica i ja, dok u timskom sportu članovi tima ovise jedni o drugima te se teže nadopunjavanju. I na kraju bih se željela zahvaliti svima koji me podržavaju, a najviše svojim bližnjima i trenerima Đini Sinkoviću i Sergeju Grahovcu na koje uvijek mogu računati.

 

Intervju pripremila: Melita Hršak

Inetrvju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

J.R.August: Moj glazbeni put

Nikola Vranić kantautor je iz Zaboka koji djeluje pod umjetničkim imenom J.R. August. Voli pisati pjesme, svirati s ljudima i producirati albume. Od kud njegova ljubav prema glazbi, kako je izgledao njegov glazbeni put, tko su mu glazbeni uzori, što mu je naizazovnije kad ima koncert te mnoge druge zanimljivosti o njemu  saznajte u intervju koji smo proveli s njim.

Intervju_J.R.August

Pročitaj više...

Luka Lešković: Mladi i sport

Luka Lešković (28, Donja Stubica) već 18 godina aktivno trenira savate boks u Savate klubu “Stubica”. Zašto se Luka počeo baviti savate boksom, tko mu pomaže i tko ga podržava, koji su mu najznačajniji sportski uspjesi te što bi preporučio svima koji se žele baviti sportom pročitajte u nastavku.

Kristina: Kada i zašto si se počeo baviti savate boksom?

Luka: Savateom sam se počeo baviti s 10 godina iz čiste dječje znatiželje. Imam dva starija brata koji su to povremeno trenirali pa je i mene zanimalo čime se to oni bave. Nakon nekoliko treninga, trener je vidio da imam potencijala i to mi se svidjelo pa sam tako ostao trenirati i postao doslovno zaluđen tim sportom. Zanimljivo je da na prvi trening nisam ni ušao u dvoranu jer je bilo previše ljudi. Brat me čak pokušao odgovoriti uz riječi da neću ništa naučiti jer nas je previše, ali nisam se dao odgovoriti. Na idući trening sam išao pod svaku cijenu iako je bilo čak i više ljudi nego na onom prvom. Tada je bilo preko 70 ljudi na treningu u školskoj dvorani. Danas je ta brojka nezamisliva…

Kristina:  Na koji način aktivno bavljenje savate boksom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Luka: S obzirom da se savateom bavim većinu svog života, treninzi koji su trenutno 3 puta tjedno, a ponekad i 5-6 puta, spadaju mi u “normalan” raspored. Jednostavno znam da određene dane u 19h imam trening i tako mi je prilagođen dnevni raspored. Kao što svaki dan moramo na posao, faks, u školu, tako i mi sportaši znamo da imamo obavezu, uz sve ostalo, još ići na trening i natjecanja koji su sastavni dio svakog aktivnog sportaša. Nerijetko potrošim godišnji odmor na razna natjecanja umjesto nekog izleta s djevojkom ili prijateljima, ali sve je to u “opisu posla”.

Kristina: Koji su tvoji najznačajniji sportski uspjesi?

Luka: Od najznačajnijih sportskih uspjeha izdvojio bih titulu Savate pro prvaka svijeta. Tu titulu sam osvojio 2017. godine u Donjoj Stubici pobijedivši pred svojom publikom Japanca Keisuke Takahashija. Dvije godine prije toga osvojio sam pojas Savate pro prvaka Balkana u Varaždinu protiv Rumunja Adriana Petenchea. Prvi sam u povijesti savatea koji se borio za tu titulu. Između ostalih rezultata, viceprvak sam Europe (2016.) i svijeta (2017.), nekoliko puta brončani na svjetskim i europskim natjecanjima te 19 puta prvak Hrvatske. Uz ove navedene, jedna od dražih nagrada mi je i ona kada sam proglašen za najboljeg sportaša Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu.

Kristina: Kako si se osjećao u trenutku kada si shvatio da si postao svjetski prvak?

Luka: Pripremao sam se za tu borbu više od četiri mjeseca i nisam si mogao dopustiti da ne osvojim taj pojas, ali svejedno sam bio presretan kada mi je sudac digao ruku. Ma to treba doživjeti, ne može se to riječima opisati. 🙂 Puno je tu razloga za sreću, a najveći je onaj kad znaš da nisi razočarao trenera, publiku, sebe…, i da se sav trud isplatio.

 Kristina: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Luka: Najviše mi pomaže trener Srećko Znika koji je i najzaslužniji za moje rezultate, a i generalno rezultate cijelog kluba. Godinama smo u samom vrhu hrvatskog, a usudio bih se reći i svjetskog savatea tako da mislim da to dovoljno govori kakav je on trener, a prije svega čovjek. Uz njega, tu su dečki i cure iz kluba koji svi redom imaju vrhunske rezultate i međusobno si pružamo ogromnu podršku.

Najveća podrška, a i navijači, su mi obitelj i djevojka. Oni su ti koji zajedno sa mnom proživljavaju dobre i loše trenutke. Uz njih, tu su još i moji prijatelji te kolege s posla i vodstvo firme koji mi uvijek izađu u susret kad se pripremam za borbe ili trebam slobodne dane za iste.

Kristina: Koji su tvoji ciljevi vezani za tvoju sportsku karijeru u budućnosti?

Luka: Trenutni ciljevi za budućnost su odraditi još nekoliko mečeva i onda trenirati samo rekreativno, za svoj vlastiti gušt. To je plan, ali vidjet ću što budućnost nosi.

 Kristina: Koja je tvoja poruka mladima kako bi ih potaknuo na bavljenje sportom?

Luka: Mladima bih poručio da se svakako bave sportom, prvenstveno zbog sebe i zdravlja. Rekreativno ili aktivno, svejedno je, ali najbitnije je da izaberu sport koji vole i koji ih ispunjava. Jedna od prednosti aktivnog, odnosno natjecateljskog bavljenja sportom, je i ta što će proputovati svijet i upoznati nove ljude i kulturu, steći prijatelje i poznanstva za cijeli život te neprocjenjive uspomene.

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Jasmina Šivalec: Moje iskustvo pokretanja vlastitog posla

U radionici Jasmine Šivalec nastaju unikatne torbice pod nazivom Shiva.J koje se ističu svojim okruglim oblikom i dizajnom po želji kupaca. Jasmina dolazi iz Prosenika Gubaševskog, a završila je Strukovno i umjetničko učilište Zabok (današnji ŠUDIGO), koji joj je bio odlična podloga za upisivanje Tekstilno- tehnološkog fakulteta u Zagrebu gdje je diplomirala Dizajn tekstila. Kako se je odlučila na pokretanje vlastitog posla, kako joj izgleda radni dan te kakvi su joj planovi za budućnost pročitajte u nastavku intervjua.

Kristina: Kada i zašto si se odlučio/la na pokretanja vlastitog posla?

Jasmina: Oduvijek sam se htjela baviti poslom koji je usko povezan s dizajnom odjeće, modnih dodataka i sl. Godinama sam se bavila izrađivanjem nakita i raznih ukrasnih predmeta te šivanjem odjeće. Nakon što sam diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, kratko sam radila u jednom zagrebačkom butiku, gdje se zapravo i rodila ideja o pokretanju vlastitog posla. Potaknuta svojim bližnjima i iskustvom koje imam u šivanju odjeće i modnih dodataka, odlučila sam pokrenuti vlastitu radnju. Za početak sam otvorila Domaću radinost te ju usko specijalizirala za izradu modnog dodatka, torbe.  Trebalo ih je izraditi mnogo da proizvod dođe do završnog izgleda i kvalitete izrade, kakav ima danas.

Kristina: Prilikom pokretanja vlastitog posla da li si koristio/la mjeru samozapošljavanja? Ako da, da li ti je iznos potpore bio dovoljan za pokretanje posla i da li ti je bio dovoljan?

Jasmina: 2019. godina je započela jako dobro, pa sam motivirana i ohrabrena predala zahtjev za poticaj i otvorila obrt Shiva.J. Uz pomoć novih šivaćih strojeva, profesionalne pomoćne opreme i funkcionalnijeg radnog prostora, izrada je postala puno jednostavnija i brža. Pošto sam već radila godinu i pol kroz Domaću radinost, s vremenom sam sama uredila prostor, pribavila osnovnu opremu, stvorila zalihe repromaterijala i materijala za šivanje i stvorila mrežu stalnih i provjerenih dobavljača. Iznos potpore je pokrio nabavu dodatnih strojeva. U samom startu sam imala već uhodan posao i radni prostor s osnovnom opremom, tako da je s tog aspekta bilo lakše otvoriti obrt.

 Kristina: Tko ti pomaže u radu? Imaš li zaposlenih?

Jasmina: Trenutno nemam nikog zaposlenog, svaki dio posla (dizajn, krojenje, šivanje, marketing, komunikacija s klijentima, financije) vodim sama te svaki od navedenih dijelova posla zahtijeva određeno vrijeme koje mu moram posvetiti.

Kristina: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako uspijevaš uskladiti poslovne obaveze i privatni život?

Jasmina: Svaki radni dan je drugačiji i sviđa mi se takva dinamika posla. Posao uključuje komunikaciju s klijentima, papirologiju, vođenje svoje stranice na društvenim mrežama, nabavu materijala, i zadnje no ne manje bitno, pripremu i izradu torbi. Pošto sam kratko u obrtničkim vodama, mogu reći da je svaki dan izazov uz borbu za svakog klijenta, ali pozitivna stvar je to što si sama mogu organizirati dan i sama sam svoj šef. Kao i u svakom poslu, ima dana kad je lakše, ali i teže uskladiti privatni život i poslovne obaveze, no dobra organizacija je ključ uspjeha.

Kristina: Kako se nosiš s konkurencijom i da li je velika?

Jasmina: Na društvenim mrežama primjećujem, u posljednje vrijeme, popriličan broj brendova koji se bave izradom torbi. Prednosti pojedinih konkurenata su te da su duže na tržištu, samim time i poznatiji, te njihove profile na društvenim mrežama prati veći broj ljudi. Svaki od tih konkurenata se bavi izradom torbi, ali svatko ima svoj stil i način izrade. Ono što naizgled zaključujem da se tehnika i kvaliteta same izrade razlikuju od jedne od druge, pa tako i moje.  Smatram da je svatko tko se odluči na pokretanje svojeg posla ambiciozan i kreativan individualac koji se na taj način bori za svoju egzistenciju i ne smatram ih zapravo konkurencijom, već kolegama s istim interesima.

Kristina: Prema tvojem mišljenju mogu li mladi poduzetnici uspjeti u Hrvatskoj?

Jasmina: Vjerujem da se može uspjeti, kod pokretanja posla uvijek postoji rizik i strah, ali ako imate dobar plan i ideju, treba se ohrabriti i krenuti. Naravno, treba vremena da se sve pokrene i da tržište prepozna proizvod. Treba biti uporan i vjerovati u sebe i ono što radiš.

 Kristina: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Jasmina: Postoji još puno ideja, tako da mi je svakako želja s vremenom proširiti asortiman. Zbog količine posla i manjka vremena, ne stignem posvetiti vremena osmišljavanju novih proizvoda onoliko koliko bih htjela. Ako će se posao nastaviti ovako razvijati, sigurno ću razmisliti o zaposlenju dodatne osobe.

Kristina: Što bi preporučio/la drugim mladima koji se žele baviti sličnim poslom?

Jasmina: Napraviti prvi korak je najteže, ali ako vas vodi čvrsta želja da se ostvarite u poslu kojeg sanjate, onda nijedna prepreka nije uzalud. Uspjeh ne dolazi preko noći, već je potrebno puno puno upornosti, odricanja i truda da rezultati postanu vidljivi. Vjerujte u sebe i ohrabrite se!

 

Intervju pripremila: Kristina Franc

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...