Intervjui

Posljedice cyberbullyinga su razorne, jer se žrtva osjeća bespomoćno, živi u strahu, povlači se u sebe, ima lošu sliku o sebi, osjeća se nesigurno, gubi povjerenje sebe i druge. Nažalost te posljedice mogu biti dugoročne i rezultirati težim poremećajima.

Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem Interneta, videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, uvrijedilo, ogovaralo,  prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uključuje verbalni ili psihičko uznemirivanje od strane pojedinca ili skupine prema žrtvi koja se ponavlja.

Specifičnost elektroničkog nasilja je dostupnost, može biti prisutno 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Čineći djecu izloženim i kod kuće. Publika koja svjedoči ovakvom obliku nasilja može bit velika, a određena anonimnost koju Internet omogućava često smanjuje osjećaj odgovornosti za svoje ponašanje kod počinitelja. Djeca nemaju izravan kontakt sa žrtvom te često nemaju uvid u posljedicu i štetu koju mogu nanijeti. Često i poruke koje djeca šalju iz šale, bez loše namjere, mogu nekoga povrijediti.

Igor Kanižaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti navodi podatak, prema portalu medijskapismenost.hr (https://www.medijskapismenost.hr/4-razredu-bila-zrtva-elektronickog-nasilja-osjecala-se-bezvrijedno/),  da 34 posto djece u dobi od 10 do 14 godina jednom mjesečno doživi neki oblik cyberbullyinga. Elektroničko nasilje razlikuje od fizičkog nasilja jer nema fizičkog kontakta, odnosno ne ostavlja doslovno modrice, ali ostavlja velike štete na pojedinca koji trpi nasilje, narušava ugled žrtve, vrijeđa ponižava, te u ekstremnim uvjetima može dovesti do samoubojstva žrtve.

Roditelji mogu zaštiti djecu na način da sami nauče više o Internetu i osnovnim pojmovima koje se koriste u virtualnom svijetu, dogovoriti sa svojom djecu pravila o korištenju kompjutera i Interneta, upoznati se sa djetetovim načinom korištenja Interneta i mobitela, podučiti svoju djecu da ne prosljeđuju niti komentiraju  sadržaje koje mogu nekoga povrijediti, osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti kako bi im se djeca povjeravala te informirati se o programima  koji filtriraju web stranice za koje ne žele da budu dostupne djetetu.

Škole također imaju veliku ulogu sprječavanja  cyberbullying: škole bi trebale aktivno promicati svijest o kaznama za cyberbullying;  prijavljivanje cyberbullyinga bi trebalo uvelike olakšati; nove tehnologije razvijaju se konstantno, zbog čega bi škole trebale uvijek biti informirane o upotrebama tehnologije kod mladih ljudi; učenike bi trebalo podsjećati na potrebu za uključivanjem u odgovorno online ponašanje. Djeci i mladima treba pomoći da shvate što je zapravo bullying u njegovim raznim oblicima, te upozoriti na njegov utjecaj kroz sastanke i radionice. Djeci bi trebalo dati savjete o tome kako reagirati i informirati ih kome se mogu obratiti za pomoć. Za učitelje, ne-učiteljsko osoblje i roditelje trebali bi postojati regularni anti-bullying informativni treninzi. Jedna osoba, obično školski ravnatelj, trebala bi preuzeti vodstvo u razvoju anti-bullying mjera.

stvari koje učenici mogu napraviti kad su žrtve bullyinga:

1)  Razgovarajte s nekim kome možete vjerovati i recite im što se dogodilo.

2)  Zadržite kopije bilo kakvih uvredljivih tekstova, e-mailova, poruka koje ste dobili, a koji sadrže datum i vrijeme.

3)  Pokušajte ne odgovarati na poruke jer će to samo dati povod zlostavljaču.

4)  Koristite opciju blokiranja pojedinih osoba na raznim društvenim mrežama ako je to potrebno. Ako se zlostavljanje nastavi, a vi ste već prijavili dotičnu osobu, razmislite o privremenom gašenju profila, ili čak trajnom brisanju.

https://www.youtube.com/watch?v=ln3G2FK3UWc&feature=youtu.be

 Izvor: youtube kanal DeleteCyberbullying HR

Autorica: Ivana Kuzmanić

U sklopu volonterskog programa Centra za socijalnu skrb Zabok  djeca s poteškoćama u razvoju su zajedno s volonterima/kama Srednje škole Zabok izrađivala vesele mobile kojima je ukrašen dječji odjel Opće bolnice Zabok. Svoju podršku prilikom održavanja kreativnih radionica pružalo je i Društvo „Naša djeca“ Zabok. Što volontiranje predstavlja mladima i kakvu ulogu igra u njihovim životima pročitajte u zanimljivom članku u kojem su svoje dojmove i iskustva podijelile tri volonterke iz Srednje škole Zabok. Članak je napisala naša volonterka novinarka Melita Hršak.

„Ovo je bilo moje prvo iskustvo u volontiranju s djecom. Na početku sam bila zabrinuta kako će se to sve odvijati, no kasnije sam shvatila kako je s njima još lakše raditi jer su djeca puna ljubavi, pažnje i dobrote. Zajedno zabavljajući se jedni s drugima, sati su nam prolazili brzo. Tražili smo zabavu u svakom kutku, i zajedno ju i pronašli. Bilo je crtanja, smijanja, izrezivanja, zabavljanja i svega što ti može poboljšati dan. Volim rad s drugima, a posebno s djecom, jer u dvoje je bolje. Želim sudjelovati u još ovakvih radionica, jer osmjesi djece su najbolji lijek za tmurne dane, a toga na ovakvim radionicama ima za svakog. Također bih željela da i drugi osjete taj slatki doživljaj koji možeš samo pronaći na radionicama s djecom. Pa pozivam sve koji imaju slobodno vrijeme, a žele stvoriti nova iskustva i prijateljstva s djecom i drugim volonterima, da dođu te da izgrade zajedno s nama dječju radost i zabavu.“ (Ana Sinković)

„Kada sam čula da se u našoj školi priča kako netko volontira odmah sam se počela raspitivati jer nikad prije nisam imala priliku volontirati, a jako sam to željela. Pomoći nekome ili olakšati, a da ništa ne da, osim svog osmijeha. Moje iskustvo u volonterskim vodama ne bi mijenjala ni za što. Jako me se dojmilo. Inače obožavam djecu, a sudjelujući u ovim volonterskim aktivnostima imala sam priliku upoznati i raditi s djecom s poteškoćama. Djeca s kojom sam radila imaju poteškoće, ali ni po čemu drugom nisu drugačija od ostale djece.“ (Ema Frigan)

„Volontiranje u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb moje je prvo volontiranje takve vrste. U samom početku nisam znala što očekivati i kako će sve izgledati pošto mi je bilo nepoznato. Ali već kod samog ulaska djece obuzeo me je osjećaj kojeg je teško opisati riječima. Shvatila sam da je toj djeci potrebno vrlo malo kako bi bila sretna, a to su razumijevanje i strpljenje. A još veća sreća je kada shvatite da ste upravo vi nekome uljepšali dan. Druženje je proteklo uz mnogo smijeha i međusobnog pomaganja, a najvažnije je da su djeca otišla kući sretna i ispitujući: „Mama, hoćemo doći opet?“. Preporučila bih svim mladim osobama da se više uključe u volontiranje jer je ono najbolji način za kvalitetno provođenje vremena. Ako ste osoba koja voli stjecati nove prijatelje i  isprobati nove stvari u životu, a da pri tome imate utjecaj i na druge ljude, volontiranje je idealno rješenje. Svojom dobrom voljom možete nekome uljepšati dan i pobuditi u njemu osjećaj da je važan kao i svaki drugi čovjek i da ne vrijedi manje. (Sandra Hercigonja)

Osim sudionica/ca koje su podijelile dojmove, ostale volonterke koje su sudjelovale u izradi mobila su Petra Sačer, Tihana Đurđević, Melita Hršak (volonterke Srednje škole Zabok) i Lorena Benko (volonterka DND Zabok). Ovo je samo jedna od brojnih volonterskih akcija u kojim je vidljivo kako su djeca ona mala bića koja unose radost i boje u tmurnu i crno-bijelu svakodnevnicu. Sudjelovanjem u ovim volonterskim aktivnostima s djecom s poteškoćama u razvoju, svaki volonter nije bogat samo za još jedno volontersko iskustvo, već za niz uspomena koje su vrijedne čuvanja i prisjećanja jer su upravo u tim trenucima izazvali osmijeh i lijep događaj u životu te dječice. A što je još ljepše, dijeljenje osmijeha i lijepih trenutaka bilo je obostrano.

Autorica: Melita Hršak

Volontiranjem se, u smislu Zakona o volonterstvu, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit. Osim za koristi za društvo u cjelini, volontiranje ima i cijeli niz pozitivnih učinaka na samog pojedinca. Što volontiranje predstavlja mladima i kakvu ulogu igra u njihovim životima pročitajte u zanimljivom intervju koji je provela naša volonterka novinarka Melita Hršak. Intervju je proveden s Lucijom Strugar kojoj je dodijeljeno priznanje za “Volonterku godine” za 2016.godinu, priznanje koje dodjeljuje Krapinsko-zagorska županija.

U intervju možete pročitati što je Luciju potaknulo da počne volontirati, koja su njezina iskustva te što poručuje mladima.

Melita: Možeš li nam za početak reći nešto ukratko o sebi (od kud dolaziš, koju školu pohađaš, koji su ti hobiji)?

Lucija: Zovem se Lucija Strugar, učenica sam 4. razreda medijskih tehničara u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Dolazim iz malenog mjesta po imenu Krušljevo Selo. Bavim se filmom, fotografijom i općenito umjetnošću. U slobodno vrijeme igram badminton i plivam. Obožavam putovati i družiti se s obitelji te pokušavam što više ispuniti svoje slobodno vrijeme. Osim toga, volim raditi s djecom i volontirati.

Lucija: Gdje i kada si se prvi put susrela s volontiranjem, odnosno što je tebe potaknulo da kreneš volontirati?

Prvi put sam se susrela s volontiranjem u prvom razredu srednje kada nas je profesorica pitala tko bi se želio pridružiti volonterima te sam se prijavila zajedno sa svojim prijateljima. Želja za volonterstvom se pojavila još u osnovnoj školi kada sam bila u grupi Crvenog križa i hodala na natjecanja, ali nikada nisam znala kako i gdje se prijaviti, pa mi se u srednjoj pokazala idealna prilika. Prvo sam volontirala u igraonici Kutić slikovnica, a nakon toga sam počela i dolaziti na “Čitaj mi” u gradskoj knjižnici u Zaboku. Kako sam sve duže volontirala to sam se i u više akcija priključivala koje je organizirao DND Zabok. Ne znam koja mi je najveća i glavna motivacija za volontiranjem, jednostavno to volim. Osjećam se ispunjeno nakon volontiranja i nakon spoznaje da sam korisno iskoristila slobodno vrijeme te nekome pomogla.

Melita: Da li ti je bitna vrsta akcija u kojim volontiraš? Molim te da objasniš.

Lucija: Nije mi bitna akcija u kojoj volontiram, ali do sada sam većinom radila s djecom zato što sam volotirala za DND Zabok. Mislim da nije stvar u kakvoj akciji volontiraš, nego je stvar u tome da si na bilo koji način doprinjeo zajednici te pomogao na najbolji mogući način.

Melita: Koja iskustva, znanja i vještine si stekla volontiranjem? Da li je bilo i negativnih iskustava?

Lucija: Kroz volontiranje sam upoznala jako drage ljude i stekla nove prijatelje, postala sam otvorenija osoba i komunikativnija. Naučila sam raditi s različitim tipovima ljudi, razvijala svoju kreativnost i snalažljivost jer često puta se dogodilo da sam morala improvizirati u trenutku zbog iznenadnih promjena ili nečega. Osim toga učila sam kako raditi u timu. Volotiranjem na Kiki festivalu sam usavršavala svoje poznavanje filma i proučavala nove tehnike snimanja iz različitih dijelova svijeta.

Melita: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života?

Lucija: Postignuta iskustva mi svakodnevno pomažu, kada sam na snimanju nije mi problem raditi, pomagati, naučena sam raditi u timu te samo usavršila sposobnost organizacije. S lakoćom komuniciram s ljudima kada sam na festivalima ili bilo gdje drugdje.

Melita: Smatraš li da se dovoljno tvojih vršnjaka uključuje u volonterske akcije?

Lucija: Mislim da ih je dosta uključeno, ali volontera nikad neće biti dovoljno, tako da uvijek ih se može više uključiti. Mislim da je problem s mladima što ne shvaćaju volontestvo ozbiljno ili jednostavno nisu dovoljno informirani o svim postojećim akcijama, a nekima se jednostavno neda.

Melita: Što za tebe znači nagrada “Naj volonterka godine”?

Lucija: Jako teško pitanje. Nagrada “Naj volonterka godine” je nešto posebno za mene i to vam ne mogu opisati. Svaki put kada je vidim na svome zidu se razveselim. Drago mi je da su ljudi osjetili moju ljubav prema volonterstvu i izabrali me za naj volonterku. Mislim da nitko ne može zaista opisati što za njega znači ta nagrada. To je kao da pitate redatelja što za njega znači Oscar.

Melita: Što želiš poručiti mladima kako bi ih potaknula na volontiranje?

Lucija: Budite primjer zajednici, iskoristite slobodno vrijeme tako da pomognete nekome. Danas se sve vrti oko materijalnog, budite primjer da čovjeku ne treba materijalno da bude sretan jer čovjek je ispunjen tek kada pomogne drugome.