Putem Erasmus+ programa za područje mladih dostupne su brojne mogućnosti grupne i pojedinačne mobilnosti mladih i osoba koje rade s mladima. Mladi imaju priliku otići na razmjenu, volontirati, komunicirati s donositeljima odluka ili biti dio inicijative mladih.
Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Juricom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti ?
Intervju je provela naša Kristina, a o svojim iskustvima govori JURICA MARKOVIĆ iz Bedekovčine, član Bedekovčanske udruge mladih, koji je sudjelovao u nizu mobilnosti.
Kristina: Kada i kako si čuo za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?
Jurica: S ondašnjim programom ‘Youth in Action’ koji je sada objedinjen u program Erasmus + najviše sam došao u doticaj preko interneta, uglavnom istražujući na svoju ruku mogućnosti koje se nude mladima u Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku Uniju. Uspio sam kroz istraživanje pronaći prave informacije te sam se prijavio prvi put 2013. krajem rujna, dakle prije 4 godine otišao sam i na prvu edukaciju odnosno na studijski posjet u Leeds, UK.
Kristina: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristio? Da li si putovao pomoću Erasmus+ kao pojedinac ili kao osoba koja radi s mladima?
Jurica: Uvijek sam nastojao putovati kao osoba koja radi s mladima i/ili za mlade. Zašto? Na tim putovanjima najviše je upravo edukativnog momenta, a znanje koje se usvoji nikada ne može biti znanje ako se ne prenosi dalje. Uvijek mi je bila motivacija prenositi naučeno i ono što sam iskusio koliko je god moguće na druge i jačati kapacitete organizacije kako bi se mogla napraviti promjena, pomak na lokalnom nivou. Dosad sam sudjelovao na studijskim posjetama, razmjenama mladih, treninzima, konferencijama i seminarima. Svaki tip aktivnosti je različito koncipiran, a mogu reći da sam u osnovi na svakom mnogo učio.
Kristina: Kako si se odlučio na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?
Jurica: Oduvijek sam bio istraživački nastrojen. Volim se ponekad zaputiti u nepoznato, neistraženo. Također volim učiti, najviše iskustveno. Kada se ta dva momenta spoje, razmišljajući sada o tome, uopće mi nije čudno da sam se zaputio upravo u tome smjeru. Volim učiti i usvajati novo i nadam se da ću uspjeti zadržati taj duh i dalje.
Kristina: U koje zemlje si putovao pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidio tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravio u nekoj zemlji?
Jurica: Dosad sam bio dva puta u Portugalu (jug u manjem gradu i jednom u selu, tjedan dana živeći u lokalnoj kući), u Francuskoj (Pariz i Orleans), Nizozemskoj (Amsterdam), Ujedinjenom Kraljevstvu (Leeds), Italiji (Sicilija i Kalabrija te Rim), Mađarska dva puta (Budimpešta), Češka dva puta (Prag i pješačenje po snijegu na granici s Poljskom), također sam bio u Poljskoj (Varšava), u Turskoj (Anatalija) u Finskoj (Turku, te ruralna područja uključujući i otok usred Baltičkog mora) te u Makedoniji (Ohridsko jezero), Srbiji (Beograd i Vojvodina), BiH (Sarajevo i Jahorina) i Crnoj Gori (Budva). Obično boravim između 7 i 10 dana.
Kristina: Koja iskustva si stekao tijekom svojih putovanja?
Jurica: Stekao sam zaista mnoga iskustva. Vidio sam prakse rada s mladima u mnogim europskim zemljama. Iskusio sam kako je to živjeti u kući u portugalskom selu, kupati se u hladnom Baltičkom moru i skoknuti u vruću saunu tik do istog tog mora. Iskusio sam kako je to cjenkati se s Turčinom na ruskom za kupaće gaće i skinuti cijenu za jednu trećinu. Iskusio sam kako je to spavati i živjeti na stadionu dva puta, u Francuskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iskusio sam život u većim europskim metropolama. Plesao sam s Grcima i Cipranima u njihovom tradicionalnom kolu, pjevao pjesme s Makedoncima i redovito isprobavao hranu iz svih krajeva Europe, a također predstavljao i Hrvatsku našim proizvodima. Vino iz Zagorja pili su tako također ljudi diljem svijeta i uvjerili se da je mit da su zagorska vina kiseliš. 🙂
Ne mogu reći da su iskustva bila neugodna. Da, bilo je momenata kada su se desile nepredvidive situacije, kao kad su mi se razbile tri litre vina i 2 kisele vode u kuferu koji je pristigao na portugalski aerodrom, sva odjeća bila mi je natopljena vinom tisuću kilometara od kuće. Da, ukrali su mi ruksak sa svim dokumentima i zahvaljujući najviše intervenciji moje obitelji stigao sam 3 sata nakon toga na avion. To je bila prava avantura za koju bih lako mogao napraviti posebni intervju. U tri sata dogodilo mi se više stresnih situacija nego u cijeloj toj godini. No, nikad mi to nije slomilo duh. Smatram da se i iz tih situacija može mnogo naučiti i rasti. Učenje je vječiti proces, a čovjek stalno treba biti otvoren za nova iskustva. Sama po sebi ne bi ih grupirao kao pozitivna ili negativna, to su jednostavno stvari koje vam se dogode, kojih ste više ili manje svjesni u tom trenutku. Događaju se upravo vama i pred vašim očima i kao takva ih prihvaćam.
Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?
Jurica: Apsolutno. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam radio i postigao na osobnom razvoju na navedenim edukacijama. Pomogle su mi da sebe i svoje mjesto postavim ne samo u europski već svjetski kontekst jer sam u sklopu ovog programa upoznao ljude sa svih kontinenata i krajeva svijeta. Osim Europljana, upoznao sam i ljude iz SAD-a, Ekvadora, Šri Lanke, Kolumbije, Brazila, Francuske Gvajane, Gane, Izraela, Gruzije, Armenije, Kazahstana, Kirgistana, Australije. Upoznao sam jednom prilikom čak i jednog Kurda te jednog beduina.
Smatram da sam družeći se s tim ljudima u tih tjedan ili više dana naučio izrazito mnogo o pojedinoj kulturi. Ljudi su ti koji stvaraju kulturu, ako želite upoznati pravu kulturu, upoznajte ljude.
Također, svaki put, ali baš svaki put kada se spremam na novu edukaciju uvijek u meni postoji sumnja nemoj ići u nepoznato, doma ti je lijepo, tu je tvoj komfor. Na posljetku uvijek imam osjećaj kao da sam došao i otišao kao druga osoba. Neka razmišljanja i uvjerenja sam podebljao, druga izgradio, treća srušio. Svaki puta se vraćam s novim idejama, obogaćen novim razmišljanjima, nadahnut i motiviran ljudima koje sretnem. A upravo su ljudi ti koji me najviše fasciniraju. Sretao sam svakojaka zanimanja od frizera, masera, dizajnera, psihologa, inženjera raznih zanimanja, odvjetnika, doktora znanosti ekonomije, povijesti i doktora medicine, turističkih vodiča, profesora do poduzetnika. Poznanstva su nešto što je vrijedno na poslovnom, profesionalnom i privatnom planu. S mnogim ljudima sam i dalje u kontaktu. S mnogima se i nalazim i popijem kavu kada posjetim ponovno neki grad ili zemlju u kojoj sam bio. Za mene to predstavlja neprocjenjivu vrijednost.
Kristina: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?
Jurica: Naravno. Kad god imam priliku koristim je i nastojat ću i u budućnosti.
Kristina: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?
Jurica: Iskustvo mi je definitivno pomoglo da bolje shvatim koje je moje područje interesa, što to želim u životu i da je potrebna disciplina i konzistentnost da dođem do tih ciljeva. Definitivno se promijenio moj dotadašnji nazor o volontiranju koje je mnogo raširenije i popularnije u zemljama zapadne Europe.
Kristina: Jesi li koristio Youthpass?
Jurica: Jesam. Imam ih nekoliko. Europska unija će i u narednim razdobljima raditi na jačanju vidljivosti i priznavanja Youthpassa. Vidjet ćemo kako će se stvari po tom pogledu odvijati u budućnosti.
Kristina: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?
Jurica: Poručujem da idu i iskoriste i upotpune ove dane u mladosti novim znanjima, poznanstvima i iskustvima te da prenesu znanje, ukoliko im prilike dozvoljavaju i na lokalnoj razini.
HVALA JURICI NA RAZGOVORU ? I NADAMO SE DA ĆE VAS INTERVJU POTAKNUTI DA ISKORISTITE EUROPSKE MOGUĆNOSTI
