Povijest
U povijesti Hrvatskog zagorja kao i u povijesti Hrvatske drugih europskih zemalja ostali su zabilježeni spomeni i podaci na pojave vještica i čarobnjaštva od 13. stoljeća pa sve do 18. stoljeća te shodno tome organziranje progona, ispitivanja i procesuiranja i suđenja istima kroz insitituciju crkvene istrage – inkvizicije i svjetovnih sudova. Prvi spomeni organiziranih potraga, istraga i suđenja takvim osobama na širem području oko Hrvatskog zagorja i okolice Zagreba nalazimo već u 15. stoljeću, tj. 1432. godine kada grof Herman Celjski, ban Slavonije naređuje i dozvoljava županu i plemićkim sucima Zagrebačke županije da pronalaze, progone i rastjeraju sve žene vračare i trovateljice koje se bave magijom i čaranjem, a osobito one u okrugu Moravča nedaleko Sesveta. Upravo iz ovog zapisa vidimo nekoliko bitnih stvari vezanih za progone vještica. Kao prvo, zahvaljuljući nedavnim analizama istraživača D. Vukelića, u većini slučajeva progonile su se i sumnjičile upravo žene razne životne dobi. Kao drugo, optuživalo ih se da su vještice tj. coprnice koje su se dogovorile s Đavlom činiti zlo i štetu, bacajući uroke, uzimajući mlijeko, uništavajući ljetinu i stoku, leteći na metli, izazivati bolesti i kugu, trovati bunare i pitku vodu, dizati tuče i oluje i slično. Vrlo je vjerojatno da su mnoge od optuženica bile nedužne osobe koje su drugi ljudi optuživali iz raznih razloga poput ljubomore, težnje za prisvajanjem tuđe zemlje („grunta“) kao i poradi toga jer su bile seoske travarice i primalje te kao takve poznavale određene oblike narodne medicine i liječenja koja nisu bila u skladu sa kršćanskom religijom. Optužene i uhvaćene, žene su bile podvrgnute ispitivanjima koja su uključivala fizička mučenja ili torture. Ispitivanje je uključivalo pitanja o tome ima li optužena ugovor s demonom ili Đavlom, s kojom namjerom je sklopljen, je li tko bio prisutan, je li vršila čarobnjaštva te na koji način i kako, koliko puta i gdje (a bi navela da je nešto zakopala i spremila to su istražitelji trebali potražiti kao dodatni materijalni dokaz), je li druge učila čarobnjaštvu i druga slična pitanja. Istražitelji su morali pretražiti odjeću osumnjičene, zatim kuću i stan, te pregledati da nema kod sebe kakve čarobnjačke predmete (npr. ulja, masti, praške, lonce pune kukaca, čarobne svjetiljke, knjige o vračanju). Zatim su osumnjičenoj trebali pregledati tijelo da nema na skrivenom mjestu tajne predmete ili kakve druge demonske znakove (neobični madeži i slično). Ispitivanja su uključivala načine koji nisu baš davali prevelike šanse optuženima da se obrane. Tako su primjerice istražitelji vršili pokus s molitvom “Oče naš” jer se vjerovalo da vještica ne može šest ili sedam puta izmoliti tu molitvu od riječi do riječi, a da ne pogriješi te se smatralo ako bi se bar smela ili zamucala da je to očiti dokaz da je – vještica! Sličan je i pokus sa suzama. Naime, vjerovalo se da vještica ne može plakati te su istražitelji tražili od optužene da zaplače.
Kazne optuženih coprnica
Osim ovakvih istraživanja koje su provodili sudovi kraljevskih gradova i županija, kaznene postupke protiv copernica provodili su i plemići-vlastelini na svojim posjedima temeljem tzv. “prava mača” (latinski jus gladii) kojim su imali zakonsko pravo i obvezu suditi i kažnjavati svoje kmetove i podanike. Dodatno, zakonski članak hrvatskog sabora o progonu vještica iz prve polovice 17. stoljeća je odredio da stanovnici okolnih mjesta gdje se pojavljuju vještice, čarobnice i trovateljice, mogu i trebaju iste slobodno hvatati i dovoditi vlastelinu koji ih pak mora kazniti. Govoreći o kazni za čarobnjaštvo poznato je da je kazna u većini slučajeva bila smrt i to spaljivanjem na lomači.
Copernice na području Zagorja
Što se tiče Hrvatskog zagorja zabilježeno je više slučajeva ovakvih potraga, istraga, optužbi i kažnjavanja i to uglavnom pred vlastelinskom vlašću. Tako je poznato da je jedna žena nepoznata imena optužena 1675. godine za čarobnjaštvo pred Franjom Čikulinijem vlastelinom Oroslavja, a sudska istraga se vodila i protiv Doroteje (Dore) Kralj u Donjoj Stubici 1715. godine. Doroteja je optužena od nekoliko svjedoka da se prijetila napraviti tuču i nevrijeme uputiti na Kraljev Vrh, a također su tijekom jednog „lova na coprnice“ u Donjoj Stubici seljani uhvatili Magdu Kralj koja je dovedena pred veliki oganj priznala da je copernica i da su to također i Ana Slabur, Helena Krušelj, Helena Lacković i Helena Tomić čime se je potjera proširila i na te žene. Nije poznato kako su te žene osuđene, ali se može pretpostaviti kakva ih je kazna mogla snaći jer poznato primjerice da je jedna žena nepoznata imena 1756. godine je spaljena zbog vračanja na lomači u Stubici. Pored navedenih, jedan od poznatijih procesa je onaj iz 1746. godine o obitelji Vlahović iz Kuplenova blizu Stubice. Naime, kovač Stjepan Vlahoviček tužio je svojega šegrta Ivana Vlahovića da je pored toga što mu krade željezo, ujedno i svadljiv i neposlušan. Vlahović se na to odlučio na prekid šegrtovanja te tražio natrag novac koji je njegova majka Margareta uplatila kovaču za obuku sina. Kako kovač nije htio vratiti novac, Ivan mu je zaprijetio da će mu se dogoditi veliko zlo, spominjući u prijetnji i svoju majku. Uskoro je kovačeva žena umrla od nepoznate bolesti od koje joj je po licu i tijelu koža postajala crna,a uskoro su oboljela i njihova djeca. Iako su kovačeva žena i djeca najvjerojatnije oboljela od kuge koja se tih godina širila po Hrvatskoj bilo je lakše optužiti navedenu Margaretu i njezina sina Ivana za čarobnjaštvo jer se ionako vjerovalo da copernice šire kugu na način da truju bunare i izvore te mažući mastima zidove kuća. Naposlijetku je cijela obitelj (uključujući i drugog sina Franju) odvedena na sud u Zagreb gdje je Margareta umrla na mukama, sin Ivan tijekom prijevoza na sud pobjegao, a Franjo oslobođen krivnje. Iste godine je u histeriji i progonu copernica stradala Jela Futaković (Futakovica) koju su seljaci u Donjoj Stubici linčovali i spalili zbog navodnog izazivanja tuče i nevremena poradi čega su kasnije svi kažnjeni- objasnio je dr.sc. Vedran Klaužer s Hrvatskog instituta za povijest.
Progoni i suđenja
Histerija progona i lova na copernice unutar kojega su pored mučenja ili pred velikim ognjem žene priznavale sve te tako širile progone na ostale osobe završila je pedesetih godina 18. stoljeća. Naime, zakonskim člankom Hrvatskog sabora od 26. ožujka 1756. godine donesenog po nalogu carice Marije Terezije svaka osuda zbog zločina čarobnjaštva se podnesti carici na potvrdu. Sam članak iz Općeg zakona kazenog postupka (njemački Allgemeine peinliche Gerichtsordnung, poznatog i kao Theresiana) iz 1768. godine kojeg je izdala carica najbolje govori o pobjedi razuma nad praznovjerjem jer se navodi da je prekomjerno vjerovanje prema nadnaravnim stvarima sklonost priprostog puka i stanovništva, čemu je temelj dalo neznanje koje je pripisivalo demonskim silama pojavu prirodnih pojava poput nevremena ili tjelesnih bolesti, a takva tumačenja su se zatim prenosila s koljena na koljeno generacijama te se tako prilikom procesuiranja optuženih osoba često nije držalo pravnih okvira. Ovim zakonom i odredbama carice Marije Terezije određeno je zapravo da se svaka optužena osoba mora dovesti u Beč na uvid, a kako je to zahtijevalo puno papirologije i novaca procesi protiv copernica jenjavaju. Posljednji poznati slučaj zapisan na hrvatskom prostoru je bio onaj protiv Magdalene Logomer zvane Herucina iz Križevaca 1758. godine koja je bila optužena da je liječila travama, širila bolest i pretvarala se – u muhu! Optužena je odvedena u Beč gdje su dvorski stručnjaci ispitivanjem utvrdili da ona nije vještice te je vraćena natrag čime su procesi na ovim prostorima završili. Na kraju možemo reći da su narodna vjerovanja ostala i do danas nakon prestanka progona i suđenja copernicama u 18. stoljeću, te da svaki kraj našeg Zagorja ima priče o istima, njihovim mjestima sastajanja i slično čime se plašilo i plaši praznovjerje ljudi te malu djecu.
NN: O današnjem praznovjerju i nekadašnjoj istini, pričao nam je dr. sc. Vedran Klaužer s Hrvatskog instituta za povijest
N: „U Hrvatskom zagorju zabilježeno više slučajeva potraga, istraga i optužbi copernica!“
Autorica: Petra Sokolić, 3.MT, Medijska grupa
