Author - Ivana

Putem Erasmus+ programa za područje mladih dostupne su brojne mogućnosti grupne i pojedinačne mobilnosti mladih i osoba koje rade s mladima. Mladi imaju priliku otići na razmjenu, volontirati, komunicirati s donositeljima odluka ili biti dio inicijative mladih.

Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Tenom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti ?

Intervju je provela naša Kristina, a o svojim iskustvima govori Tena Mikša iz Radoboja.

 Kristina: Kada i kako si čula za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?

Tena: Za Erasmus+ program prvi sam put čula 2013. preko kolege s fakulteta koji je sudjelovao u youth exchange projektima. Isprva sam bila skeptična, no ubrzo sam se počela prijavljivati te sam već iduće godine sudjelovala na svojoj prvoj razmjeni u Rumunjskoj.

Kristina: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristila? Da li si putovala pomoću Erasmus+ kao pojedinac ili kao osoba koja radi s mladima?

Tena: Sudjelovala sam na 8 međunarodnih projekata razmjene mladih te na jednom treningu. Na razmjenama mladih iz svake države sudionice obično sudjeluje po 5-6 osoba, dok je na treninzima taj broj nešto manji, po 2-3 osobe. Prijavljivala sam se kao pojedinac te sam svaki sam put bila dio neke grupe sastavljene od pojedinaca koji se nisu poznavali otprije.

Kristina: Kako si se odlučila na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

Tena: Moja osnovna motivacija za sudjelovanjem bila je mogućnost putovanja bez velikih troškova. Sudionicima je osiguran smještaj i hrana te se pokrivaju troškovi putovanja do određenog iznosa (koji je najčešće dovoljan da bi se došlo do odredišta na kojem se projekt održava). Osim toga, obično se može izorganizirati ostajanje 2-3 dana nakon projekta ili raniji dolazak pa se može iskombinirati posjećivanje drugih odredišta o vlastitom trošku. Nadalje, na projektima ste okruženi s 25-30 osoba svoje dobi iz raznih država što je uvijek zanimljivo iskustvo. Bez ustezanja se može reći da sudjelovanje u ovim programima uključuje i znatnu količinu zabave 😉 I zadnje ali ne manje bitno, usput možete nešto i naučiti, ako ste motivirani možete izvući neku korist, a od štete zasigurno nije.

Kristina: U koje zemlje si putovala pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidjela tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravila u nekoj zemlji?

Tena: Bila sam u Rumunjskoj (dvaput), Slovačkoj, Njemačkoj, Bugarskoj, Turskoj, Litvi, Poljskoj i Belgiji. Trajanje svakog projekta bilo je između 8 i 10 dana pa je uz raniji dolazak i kasniji odlazak svaki posjet trajao otprilike dva tjedna. Projekti se obično održavaju u nekim manjim mjestima što smatram prednošću jer je cjelokupno iskustvo tako manje turistički orijentirano. Osim toga, većinu tih destinacija teško da bih posjetila da nije bilo tih programa jer to obično nisu mjesta koja vam padnu na pamet pri spomenu na neku zemlju. Primjerice, u Turskoj sam bila na jugoistoku zemlje, u gradiću Bireciku, na obalama Eufrata što baš i nije turska top destinacija, ali je svakako bilo interesantno biti tamo. Naravno da sam se prije i poslije projekta zadržala malo u Istanbulu tako da sam uglavnom uspijevala spojiti sudjelovanje na projektima te osobne putničke motive.

Kristina: Koja iskustva si stekla tijekom svojih putovanja? Da li je bilo i negativnih iskustava?

 Tena: Budući da je filozofija Erasmus+ programa promicanje neformalnih metoda učenja, sudjelovanje u tim projektima pruža odmak od klasičnog sjedenja na predavanjima, a može rezultirati i kojekakvim kreativnim uradcima. Primjerice, nerijetko je zadatak sudionika snimanje kratkog filma na neku temu, osmišljavanje foto priče ili pak treasure hunt – rješavanje niza zagonetki i zadataka da bi se došlo do nekog cilja. Budući da se ti zadaci obično obavljaju u nasumično oformljenim timovima, prilagođavanje različitim osobama s kojima morate surađivati može predstavljati izazov, ali dugoročno unapređuje interkulturalne kompetencije te jača toleranciju i fleksibilnost. Posebno mi se sviđao veći naglasak na suradništvu nego na natjecanju pa nema straha od evaluacije.

Od negativnih iskustava izdvojila bih različitu kvalitetu projekata. Naime, vrijednost sudjelovanja u znatnoj mjeri ovisi o stupnju u kojem i sami organizatori ozbiljno pristupaju projektu, tj. koliko su aktivnosti kvalitetno osmišljene. S obzirom na to da sam na Erasmus+ projektima sudjelovala za vrijeme svog studiranja, nekad su mi se zadane aktivnosti činile prejednostavnim, tj. primjerenijim za neku mlađu dob. Osim toga, bilo je situacija kada se stjecao dojam da ni samim organizatorima nije osobito stalo do kvalitete rezultata. Primjerice, u jednoj situaciji nam je prilikom izvršavanja nekog zadatka rečeno da nije važno kako to napravimo, glavno da se nešto napravi. Iz razgovora s mladima koji su sudjelovali u većem broju razmjena saznala sam da je bilo projekata na kojima im je doslovce rečeno ‘evo vam papir i flomasteri, pravite se da nešto radite da vas možemo poslikati, a onda imate slobodno vrijeme’.

Kristina: Da li su ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

Tena: Smatram da me sudjelovanje u Erasmus+ programima ohrabrilo na kasnije organiziranje samostalnih putovanja. Primjerice, ovo sam ljeto propješačila Camino de Santiago (del Norte i Primitivo). Koliko god Camino bio strukturiran, organiziran i turistički, sumnjam da bih se usudila sama otići pješačiti da nikad prije nigdje nisam bila.

Kristina: Da li si se susretala s problemima prilikom putovanja ili u zemljama u kojima si boravila?

Tena: Ne pada mi na pamet baš neka problematična situacija. Upravo suprotno, obično se domaćini (organizatori projekta) trude prikazati u čim boljem svijetlu. Bilo je naravno standardnih turističkih pokušaja prevara, no to smatram uobičajenim.

Kristina: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?

Tena: Trenutno nemam namjere sudjelovati u projektima razmjene, no voljela bih otići na EVS u neku manje razvikanu zemlju.

Kristina: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?

Tena: Prije bih rekla da mi je pomoglo na osobnom, nego na profesionalnom planu. Sudjelovanje u Erasmus+ programima stoji mi kao sporedna crtica u životopisu, no ne mislim baš da mi je to znatna komparativna prednost prilikom zapošljavanja. Neformalne metode učenja koje se koriste na tim programima jesu nešto što bi se moglo primijeniti u nekom radu s djecom, no ja u okviru svog trenutnog posla nemam takvih mogućnosti.

Kristina: Jesi li koristila Youthpass?

Tena: Nisam koristila Youthpass, no ako ću se prijavljivati na EVS, dosadašnje sudjelovanje na projektima razmjene mi je svakako prednost.

Kristina: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?

Tena: Svakako bih im preporučila da barem jednom odu na neki od programa. Velika većina ljudi s kojima sam sudjelovala na Erasmus+ projektima imala je pozitivan dojam, a mnogi su otišli i više puta. Razmjene mladih smatram primjerenijim za neku mlađu dob (srednjoškolski uzrast te mlađa punoljetnost), dok training course programi mogu biti zanimljivi i nešto ozbiljnijim sudionicima.