Špajza

U svibnju ove godine u Hrvatsko Zagorje je iz Češke stigla vijest vrijedna divljenja. Naime, Zabočanin Toni Ljubić, inače polaznik Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, smjer Web Dizajn, postao je svjetski prvak u kuglanju. Odgovorivši na nekoliko pitanja, dopustio nam je da doznamo nešto više o njemu i njegovom sportskom uspjehu te kako je došlo do toga da postane ponos i još jedan u nizu uspješnih mladih ljudi Zagorja. 🙂

Melita: Kada i kako si se počeo baviti kuglanjem?

Toni: Počeo sam se baviti kuglanjem prije otprilike 10 godina i sve se desilo slučajno. Prijatelj je na igralištu pričao da hoda na kuglanje i meni se to činilo stvarno zanimljivo. Odmah drugi dan sam krenuo na trening, opet dan poslije toga i rodila se ljubav.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Toni: Treniram 3 do 4 puta tjedno, a kada ne treniram kuglanje hodam u teretanu i trčim zbog održavanja kondicije.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje kuganjem utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Toni: Aktivno bavljenje kuglanjem mi ne predstavlja velike problem i imam vremena za sve. Naime, nisam predobar učenik u školi jer sam više sportski i tip za zabavu nego za školu, ali sve se stigne. Za izlaske također imam vremena svaki vikend kako bi se maknuo od svih umaranja pa otiđem se zabavljati s prijateljima.

Melita: Koji su tvoji kuglaški uspjesi?

Toni: Moji kuglački uspjesi su dosta širok pojam. Imam bronce, srebra i zlata iz svih kategorija do 18 godina, također i medalje s Prvenstava Hrvatske do 23 godine, a najdraža medalja iz PH mi je iz kategorije Sprint – zlato. Najveće postignuće se dogodilo ove godine 2019., kada sam u Češkom gradu Rokycany osvojio svjetsko zlato u kategoriji Sprint do 18 godina.

Melita: Kako si se osjećao u trenutku kada si shvatio da si postao svjetski prvak?

Toni: Kada sam postao svjetski prvak, u meni je bio osjećaj koji se ne može opisati riječima. To je doživljaj koji se pamti do kraja života. U meni je bilo toliko emocija od kojih sam bio izgubljen. Osjećao sam se izvanredno i stvarno posebno, a kada je zasvirala hrvatska himna i digla se hrvatska zastava, potekla je i pokoja suza radosnica.

Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Toni: Što se tiče samog kuglanja, najveće zasluge svih mojih uspjeha idu Kuglačkom klubu Zabok, treneru Željku i trenerici Iri Šutini, i najviše Zdenku Sušcu (treneru reprezentacije) koji je na svakim pripremama intenzivno radio sa mnom. Sve to zahtijeva također puno truda moje obitelji, pošto me često treba negdje voziti, tako da su i oni jedan od važnih čimbenika mojih postignuća.

Melita: Koji su tvoji ciljevi vezani za tvoju sportsku karijeru u budućnosti?

Toni: Moji ciljevi za sportsku budućnost su, naravno, otići na još svjetskih prvenstava, osvojiti još medalja i nastaviti pisati sportsku povijest grada Zaboka jer smo malen, ali veoma uspješan sportski grad.

Melita: Koja je tvoja poruka mladima kako bi ih potaknuo na bavljenje sportom?

Toni: Moja poruka svim mladima je da se čim prije počnu baviti nekim sportom (ako se već ne bave istim) jer je jako dobro za zdravlje, a uz to upoznaje se mnogo ljudi i time se šire poznanstva. Trenirajte i bavite se nečime, a manje budite zatvoreni kod kuće jer to vas neće dovesti nigdje. Širimo sportski duh!

Intervju provela: Melita Hršak

Interes za druge

Uspostavljanje toplog uzajamnog odnosa jedan je od univerzalnih ljudskih interesa. Da bi se isti i uspješno ostvario, potrebne su nam određene vještine i poznavanje različitih faza odnosa. Neke od najvažnijih bi bile vještine pokazivanja iskrenog zanimanja za drugu osobu, vještina aktivnog slušanja te razvoj uzajamnog povjerenja i suradnje. Prije svega, prvo na red dolazi uspostavljanje veze, odnosno prvi kontakt između dvije osobe.

Za uspješan prvi kontakt poželjno je koristiti 2 do 3 od navedenih gesti: kontakt očima, iskreni smiješak, pružanje pomoći kad je netko zatraži, prijateljski pozdrav, uvažavanje, komentar ili pitanje koje pokazuje interes, a nije nametljivo te prijateljsko, ljubazno ponašanje.

Prvi dojmovi

Prvi stvaranju prvih dojmova uglavnom tražimo sličnosti sa drugom osobom i usmjeravam se na zajednička obilježja. U pravilu cijenimo ljude koji imaju slične vrijednosti i uvjerenja kao i mi sami. S druge strane, ono što je različito i drugačije može biti uznemirujuće. Ponekad nam nije ugodno prihvatiti pomisao da bi netko sa drugačijim stavovima, netko drugi, mogao biti “u pravu”, a da smo mi “u krivu”. Kada se susretnemo sa takvom situacijom, naš mozak je sklon dobaciti spasonosne izjave kao što su “to je dosadno”, “on je budala” ili “to je glupost”. Na taj način se ne moramo brinuti i preispitivati jesmo li zaista mi ti koji su “u pravu”.

Kako razvijamo vještine u odnosima s ljudima, tako postajemo svjesni kako su to normalne reakcije, ali ne nužno i točne reakcije. Na taj način, postajemo sposobniji prihvatiti širi raspon različitosti kod drugih ljudi. Učimo pronaći nešto što nam je interesantno u tome što je netko drugačiji od nas i počinjemo cijeniti različitost. K tome, prestajemo gledati na svijet u terminima “dobro-loše”, “točno-pogrešno”, već ga počinjemo gledati kao bogatu paletu najrazličitijih nijansi.

Stvaranje dojmova

Neki od dojmova utemeljeni su na našem stvarnom poznavanju osoba, no većina dojmova stvorena je ”na brzinu” kao i stvaranje prvog dojma. Ovakvi dojmovi često su stvoreni na osnovi nekog izoliranog postupka koji može biti potpuno netipičan za tu osobu ili na temelju onoga što nam je netko rekao o toj osobi. Uz sve ovo, naš dojam može biti obojan i našim predrasudama što se očituje kroz samoispunjavajuće proročanstvo.

Samoispunjavajuće proročanstvo opisuje proces usklađivanja očekivanja i ponašanja. Kada ljudi imaju očekivanje o tome kakva je druga osoba, to očekivanje utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi. To ponašanje dovodi do toga da se ta osoba ponaša u skladu s tim ponašanjem i početnim očekivanjima, čineći tako da se ta očekivanja pokažu istinitima. To ponašanje nije svjesno i namjerno, nego automatsko. Ponekad nismo ni svjesni toga koja je naša vlastita uloga u tome da ponašanje druge osobe potvrđuje naša očekivanja. Uz osvještavanje postojanja samoispunjavajućeg proročanstva, pomoć u njegovom izbjegavanju može biti i razvijanje iskrenog interesa za druge ljude.

Koje su koristi od toga da pronađemo nešto što nam je interesantno u drugim ljudima? Otkrivamo da je svijet oko nas mnogo zanimljiviji, dosada nestaje  i naše životno iskustvo postaje bogatije, osjećamo se mnogo ugodnije u društvu nepoznatih osoba i drugi ljudi se osjećaju ugodnije u društvu s nama.

Sve ovo dovodi i do toga da bolje razumijemo što se oko nas događa i razloge zašto drugi čine to što čine te se možemo bolje snaći u društvenim situacijama. Interes za druge je dio svakodnevnog života, a kada ga upotpunimo sa spoznajama o stvaranju dojmova, upotpunjavamo i naše socijalne vještine i životno iskustvo.

Autor: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Kada razgovaramo o nasilju, relativno često ćemo prije pomisliti na dečke i mlade muškarce kao sudionike nasilnih situacija, od uličnog nasilja do nasilja u odnosima. Ta činjenica ukazuje na to da je povezivanje muškaraca s agresijom dio kulturološkog shvaćanja uloga i prirode različitih spolova. Takvo shvaćanje povijesno je i dugotrajno, a prenosi se kroz odgoj i druge oblike socijalizacije. Tek u posljednjim desetljećima dolazi do trenda neutraliziranja društveno pripisanih osobina u kontekstu roda i spola. Ipak, na dječake se još uvijek polažu uvjerenja i očekivanja okoline o tom što to znači biti muškarac, a još bitnije, što to muškarca čini snažnim i sposobnim.

O agresivnosti i nasilju među muškarcima i od strane muškaraca, razgovarali smo s edukatorima iz udruge Status M, Mirsadom Dalipijem i Tinom Frančićem koji rade na prevenciji i rehabilitaciji nasilničkog ponašanja među muškarcima.

To podrazumijeva rad u školama, odgojnim ustanovama i zatvorima. Dio njihovog angažmana odnosi se i na rad s mladim očevima što smatraju izuzetno bitnom stavkom stvaranja zdravih i slobodnih muškaraca. Očevi su jedinstven izvor znanja o tome kako se muškarcem postaje i što to znači biti muškarac. Kada model oca u obiteljskom okruženju demonstrira nedostupnost, impulzivnost i agresiju u bilo kojem smislu to postaje izvor znanja i nažalost izvor negativnih vještina za dječake (djecu).  Mirsad je istaknuo kako je u svijesti roditelja još uvijek nedovoljno potpuna slika podložnosti djece svim utjecajima iz okruženja. Tako navodi da su roditelji često selektivno toga svjesni te podcjenjuju učinak svog ponašanja na oblikovanje  djece onda kada ponašanje nije usmjereno direktno na djecu. Tin je istaknuo da i u širem društvu izostaje konsenzus o neprihvatljivosti nasilja te da svi imamo razvijenu toleranciju na neke oblike nasilja.

U svom dosadašnjem radu s mladima koji već imaju etiketu „nasilnika“, a neki su i počinitelji ozbiljnih prekršaja i kaznenih djela, imali su priliku upoznati potrebu mladih muškaraca da se netko njima bavi onda kada im treba, te da s njima rade upravo muškarci, edukatori koji ih mogu razumjeti, a s druge strane im ponuditi neke nove alate za razumijevanje sebe i usmjeravanje svojih postupaka u konstruktivnijem smjeru. Specifično je za mlade počinitelje nasilja i kaznenih djela povezanih s nasiljem, kako nam navode edukatori, da se oni osim kao počinitelji trebaju promatrati i kao žrtve, neadekvatne okoline i neučinkovitog sustava te da u sebi često nose razočarenje figurama autoriteta i podrškom koja im je bila dostupna. Tako na svim stručnjacima koji rade s mladima bilo prevenciju nasilja ili rehabilitaciju, prije svega stoji odgovornost da izgrade često izgubljeno povjerenje, a onda na njihove potrebe odgovore kvalitetnim i dosljednim programom.

Pozitivno roditeljstvo, kao i društvo nulte tolerancije na nasilje osnovne su pretpostavke za rast zdrave djece, a tako i muškaraca slobodnih od stereotipnih, a neučinkovitih i destruktivnih metoda za kanaliziranje negativnih emocija i postizanje različitih ciljeva.  Osim toga, potrebno je imati hrabrost i spremnost da se odbaci sve ono što nas više ne služi u trenutnom konceptu življenja, od uvjerenja do ponašanja, a pri tom je važno da svatko krene od sebe pošto mladi, kako nam tvrde iz Statusa M, uče i mijenjaju sebe ovisno o kvaliteti i uvjerljivosti vodstva i programa koji im se nude.

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Slika: Pixabay