Špajza

Što se to točno očekuje od mladih kada se od njih očekuje da budu aktivni građani? Pa očekuje se upravo to, da budu aktivni. Očekuje se da budu aktivni sudionici u društvu te da doprinose promjenama, a ne da čekaju da netko drugi poduzme nešto umjesto njih. Očekuje se da sudjeluju u raspravama, da budu nositelji aktivnosti i inicijativa kojima se rješavaju određeni problemi u društvu, očekuje se da komuniciraju te da budu dio donošenja odluka koje se tiču i mladih i društva u cjelini.

A kako to najbolje napraviti? Jedan od načina jest uključivanje u rad organizacija civilnog društva, posebice, naravno, organizacija mladih koje se bore za prava i položaj mladih u društvu. Ali, vratimo se malo na početak, što to uistinu za mladu osobu znači biti aktivna? Pa to bi trebalo značiti da napuštaju ulogu onog koji priča, koji sjedi negdje na kavi i diže svoj glas među grupom ljudi o tome kako situacija u lokalnoj zajednici nije najbolja, koji se ne slaže s odabirima i odlukama koje su donesene o pitanjima važnima za mlade i odluče preći na onu drugu stranu, stranu koja kontinuirano radi, koja se različitim neformalnim vrstama edukacija dodatno educira kako bi prikupila što veću količinu znanja i vještina, koja osluškuje probleme i potrebe mladih u društvu i koja na njih pokušava odgovoriti, bilo organizacijom različitih vrsta aktivnosti (radionice, predavanja, zabavne aktivnosti, sportske, kulturne i sl.), bilo uključivanjem u savjete mladih u njihovim lokalnim zajednicama koji promiču i zagovaraju prava, potrebe i interese mladih na lokalnoj i regionalnoj razini ili će pak odabrati nešto treće što nudi mogućnost aktivnog građanstva i sudjelovanja mladih u životu lokalne zajednice i, na taj način, diže glas tamo gdje će se on uvažiti i biti jedna od komponenti na temelju kojih će se donositi bitne odluke. Laganim koracima sve prethodno navedeno dovodi nas do volontiranja, jer upravo to je ono što rad u organizacijama civilnog društva u velikoj mjeri ili barem jednom određenom periodu i jest. Što bi to trebalo mlade motivirati da svoje slobodno vrijeme u nešto ulažu, a da za to nisu plaćeni? Ponekad je teško shvatiti koliko pozitivnog nam nešto može donijeti, a da mi to svaki mjesec u određeno vrijeme ne možemo opipati, ne možemo se počastiti, kupiti si nešto što smo oduvijek željeli ili pak negdje otputovati. Već kroz prvi dio članka mogao si naslutiti kako ti se sve što radiš vraća. Prvenstveno to dovodi do jedne zadovoljštvine, osjećaa ponosa i osjećaja da si svojim radom i zalaganjem uspio doprinijeti podizanju kvalitete života mladih u društvu, izborio si se za određena prava mladih koja su doprinijela njihovom razvoju, a pritom si stjecao iskustvo, učio, upoznavao nove ljude i umrežavao se. Naravno, kad bi sve stalo samo na osjećaju zadovoljstva, vjerojatno bi puno manji broj ljudi od očekivanog bio motiviran upuštati se u nešto takvo. Dolazimo do druge strane, one koja će u budućnosti stvarno biti opipljiva. Radom u organizacijama civilnog društva ti stječeš izuzetno bogato iskustvo koje nećeš samo spomenuti prijatelju ili se pohvaliti roditeljima, već ćeš ga redovito upisivati u svoj životopis i čekati da ga potencijalni poslodavci prepoznaju. I već ćeš se tu na jedan način izdvojiti od ostalih kandidata koji će se prijaviti za isti taj posao. Iz tvog životopisa vidjet će se da si aktivno sudjelovao, doprinosio, educirao se i sl. za razliku od samog sjedenje i čekanja da se javiš na neki oglas. To radi veliku razliku. Možda si putem pokupio i pokoji certifikat, potvrdu o sudjelovanju na određenim projektima i edukacijama koja je baš za tog poslodavca vrlo bitna. A sad, ako se pitaš koja konkretna znanja ti može donijeti rad u organizacijama civilnog društva, a bit će od posebne važnosti prilikom zaposlenja? Definitivno ćeš raditi na komunikaciji i izražavanju, a ponekad ne samo na hrvatskom jeziku. Velik broj organizacija bavi se i projektima međunarodnih razmjena na kojima tjedan ili više dana imaš priliku živjeti i raditi u međunarodnom okruženju gdje ćeš dodatno izbrusiti svoju komunikaciju na engleskom jeziku, učiti iz iskustava mladih ljudi i njihovih organizacija iz različitih krajeva Europe, a uz to ćeš se sasvim sigurno i dobro zabavljati. Što još možeš raditi? Sigurno ćeš imati prednost pri sudjelovanju na određenim edukacijama i to, pazi sad, po vlastitom izboru. Imat ćeš priliku učiti i raditi na prijavljivanju projekata na natječaje raznih nacionalnih donatora što uključuje osmišljavanje, pripremu, izradu projektnih prijedloga, komunikaciju s partnerima, prijavu i dr. Imat ćeš priliku te iste projekte i provoditi, organizirati i voditi aktivnosti i sl. Ako ta organizacija organizira određene manifestacije koje mogu biti dugovječne i prepoznatljive na lokalnoj, ali i regionalnoj i nacionalnoj razini, bit ćeš dio tima organizacije takvih manifestacija. Možeš se baviti i marketingom, bilo to za navedene manifestacije ili ćeš voditi profile na društvenim mrežama za organizaciju koje si član te u sklopu toga ući malo dublje u funkcioniranje mreža poput Facebooka ili Instagrama, proučavati analitiku, razvijati strategije objava, pisati objave, kreirati sadržaje i sl. Kad smo kod kreiranja sadržaja, imat ćeš priliku učiti fotografirati, služiti se određenim alatima za obradu fotografija, videa, animacija… Ugl., ako je bitno za organizaciju, imat ćeš priliku stjecati iskustvo iz različitih područja koja će ti itekako biti korisna u budućnosti i što se sasvim sigurno biti prepoznato od strane potencijalnih poslodavaca.  Bit će tu i administrativnih, financijskih poslova i sl., a nakon što si se i sam dovoljno educirao, možda ćeš upravo ti biti taj koji educira i prenosi svoje iskustva na druge. I još jedan od načina na koje si taj koji sudjeluje u procesu donošenja odluka i davanja odgovora na pitanja bitna za mlade ljude u lokalnim, ali i međunarodnim i europskim zajednicama jest uz pomoć strukturiranog dijaloga. Možeš volontirati ili raditi na njegovoj provedbi, a možeš biti i sudionik na temelju čijeg se razmišljanja formiraju preporuke koje će biti podloga za donošenje konačnih odluka.

Sve u svemu, sudjelovanje u radu organizacija civilnog društva, korištenje prilike za dodatno usavršavanje kroz razne edukacije i aktivnosti koje organizacije provode ili na koje mogu poslati svoje članove sve čini aktivnu mladu osobu koja ne sjedi prekriženih ruku već koristi svaku priliku kako bi dala svoj doprinos lokalnoj zajednici i mladima koji u njoj obitavaju, ali i doprinos na nacionalnoj ili međunarodnoj razini.

Autor: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Članak je napisan konzultiranjem nekoliko izvora i članaka na teme koje se kroz njega pojavljuju. Određeni dijelovi članka pisani su kao razmišljanja autora koja su subjektivna te ne moraju predstavljati stvarnu situaciju.

Svaki pojedinac posjeduje svoj jedinstveni osobni prostor – i fizički i psihološki. Poštivanje nečijeg osobnog prostora znači poštivanje nečijeg fizičkog teritorija i imovine, ali i dopuštanje osobi da bude onakva kakva jest. Stvaranjem nekog odnosa između dvoje ili više ljudi, stvara se i socijalni prostor koji pripada isključivo njima. Često je vrlo teško zadržati odgovarajuću emocionalnu i vrijednosnu udaljenost od socijalnog prostora drugih ljudi. Gdje prestaje zajednički socijalni prostor, a počinje osobni prostor svake osobe?

Zdravi međuljudski odnosi su oni u kojima jedna osoba ne ometa fizički, emocionalni i vrijednosni prostor druge osobe. Neizbježno je da će drugi ljudi povremeno narušavati naš osobni prostor, osim ako ga sami ne branimo. Asertivnost je jedan od načina na koji osoba može braniti svoj osobni prostor i utjecati na druge ljude na nedestruktivan način. Asertivno obraćanje drugima je zauzimanje za svoja prava, a da istovremeno ne narušavamo prava drugih.

Osobe koje se ponašaju submisivno:

• pokazuju nedovoljno poštivanje svojih vlastitih potreba i prava koje imaju.
• ne izražavaju svoje iskrene osjećaje, potrebe, vrijednosti i probleme.
• dopuštaju drugima da povrijede njihov osobni prostor, uskrate im njihova prava i ne obaziru se na njihove potrebe.
• rijetko govore o svojim željama, iako je u velikom broju situacija samo to potrebno da bi im se udovoljilo.

Druge submisivne osobe izražavaju svoje potrebe, ali to čine uz toliko ispričavanja i toliko plaho da ih se ne shvaća ozbiljno. Submisivna osoba šalje poruku: ”Nije važno. Možeš me iskorištavati koliko hoćeš, ja ću sve to podnositi. Moje potrebe su beznačajne – tvoje su važne. Moji osjećaji su nebitni, važno je kako se ti osjećaš. Ja nisam važan.”

Submisivno ponašanje je nevjerojatno često u našem društvu – više od 80% ljudi neće reći ni riječ da se izbori za svoja prava ili da ostvari svoje potrebe. U jednom istraživanju promatrani su studenti koji su učili dok ih je jedna osoba smetala puštajući preglasnu glazbu. 80% studenata ju je toleriralo i nije učinilo ništa. 15% studenata je zamolilo osobu da utiša muziku, ali kad ona to nije učinila, nisu ponovili svoj zahtjev. Samo 5% studenata je zamolilo dva puta i postiglo ono što im je trebalo – glazba je utišana!

Kao suprotnost submisivnoj osobi, agresivna osoba izražava svoje osjećaje i potrebe na štetu druge osobe:

• govori glasno i može biti uvredljiva, gruba i sarkastična.
• inzistira na tome da njena riječ uvijek bude zadnja.
• teži nadvladati druge osobe.

Njeno polazište je sljedeće: ”Ovo je to što ja hoću, to što ti hoćeš je manje važno – ili uopće nije važno.”

Asertivna osoba koristi metode komunikacije koje joj omogućuju da zadrži samopoštovanje, zadovolji svoje potrebe, ostvari svoja prava i obrani svoj osobni prostor tako da istovremeno ne iskorištava ili ne dominira drugim ljudima. Asertivnim ponašanjem potvrđujemo svoju vlastitu vrijednost i dostojanstvo uz istovremeno poštivanje vrijednosti i dostojanstva drugih. Asertivno komuniciranje znači zalaganje za svoja prava na jasan, direktan i prikladan način.

Većina ljudi preferira jedan od ovih interpersonalnih stilova ponašanja nad drugima. Neki ljudi će biti submisivni u nekim situacijama i s nekim osobama, dok će s drugima izabrati jedan od ostala dva stila ponašanja. Kod nekih ljudi određeni stil dominira njihovim cjelokupnim interpersonalnim ponašanjem, bez obzira na situaciju.

Druge osobe će nas najbolje razumjeti (i najvjerojatnije nam udovoljiti) ako se izražavamo u obliku JA-poruka. Dobra JA poruka sastoji se od tri dijela:

• opisa ponašanja koje nam smeta, bez osuđivanja
• izražavanja svojih osjećaja
• pojašnjavanja konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja

Iako se može činiti lakim, nije lako oblikovati ni jedan od tri dijela ovakve poruke. Možda je najteže opisati konkretno ponašanje koje nas smeta bez da drugu osobu optužujemo. Optuživanje odmah podiže tenzije, a sugovornik se počinje braniti (vračajući uvredu, navodeći izlike i opravdanja, povlačenjem iz razgovora i sl.). Cilj poruke nije reći osobi da je ona kriva za nešto, nego istaknuti kako je nama. U opisu ponašanja važno je izbjegavati generalizirane izraze poput nikad ili uvijek (”Ti uvijek kasniš!”), te oblike izražavanja koji imaju negativnu konotaciju. Važno je da opis ponašanja bude što jasniji i kraći te da se odnosi na specifičnu situaciju.

Glavni razlog uspjeha trodijelne poruke je u tome što ona opisuje kako ponašanje druge osobe utječe na pošiljatelja poruke. Ljudi su u načelu spremni promijeniti svoje ponašanje ako im se pokaže da ugrožavaju nečije legitimne potrebe. Zbog toga su najuvjerljivije konkretne, stvarne, ”opipljive” posljedice koje na nas ima nečije ponašanje.

Sve ovo može se ilustrirati i primjerom:

Konkretno ponašanje  –  Kada ne dođeš na vrijeme na naš sastanak

Osjećaji – jako se razljutim

Posljedice – jer je to za mene nepotreban gubitak vremena.

Upotrebom Ja-poruka ističemo kako se mi osjećamo u konkretnoj situaciji te se zalažemo za osobni integritet. Ovakva komunikacija uključuje iskreno izražavanje i otvorenost što podiže kvalitetu interakcija. Iskrenim i asertivnim izražavanjem, dugoročno doprinosimo stvaranju kvalitetnih odnosa te svojim modelom pomažemo drugima da iskreno komuniciraju s nama.

Autor: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Udruga IKS četvrtu godinu zaredom „Socijala festival“ u Petrinji. Riječ je o festivalu koji je nastao kao potreba za socijalizaciju i ljetni program za mlade u Petrinji i okolici a nastao je upravo kao inicijativa aktivnih mladih lokalnih volontera.

S’obzirom da mladi nisu imali financijsku podršku festival su kreirali tako da je on „socijalni“ odnosno da sve što naprave i što se dešava na festivalu je dobrovoljno, volonterski odnosno bez ikakve financijske kompenzacije svim onima koji sudjeluju u festivalu.

Lokalni volonteri su se bacili na posao a vrlo brzo su im se pridružili i međunarodni volonteri Europske Volonterske Službe (EVS) koji tijekom 2 mjeseca boravka u Petrinji od srca pomažu u pripremi festivala.

Osim što pomažu lokalnim volonterima, međunarodni volonteri pripremaju i svoj program te na taj način obogaćuju sadržaj i doživljavaju zaista vrijedno životno iskustvo.

„Socijala festival“ svake godine okuplja oko 10 EVS volontera iz različitih zemalja, trenutno imamo volontere iz: Italije, Portugala, Španjolske i Francuske. Često su to mladi iz zemalja u kojima je osjećaj za volonterstvo razvijeno i gdje mladi svako ljeto traže prilike za besplatno i korisno međunarodno iskustvo tijekom ljetnih praznika. Organizacija festivala za druge mlade i sudjelovanje u istom kroz spoj glazbe, zabave i različitih edukativno-kreativno- sportskih aktivnosti je odličan recept za kvalitetno provedeno vrijeme tijekom ljeta a uz to upoznaš i puno novih ljudi, stekneš nove međunarodne prijatelje i svašta nešto naučiš / iskusiš.

Tako se to radi pa hajte i vi mladi iz RH nemojte sjediti doma, odite i vi negdje volontirati i upoznajte čari zajedničke Europe.

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Elektroničko nasilje definira se kao agresija koja se namjerno i opetovano provodi u elektroničkom kontekstu (putem e-maila, twittera, instagrama,snapchata i tekstualnih poruka) protiv osobe koja se ne može lako braniti. (npr., Kowalski, Giumetti, Schroeder, & Lattanner, 2014). Prema istraživanju Američkog psihološkog udruženja (APA) o stresu u Americi, 58% roditelja izjavilo je da brine o utjecaju društvenih medija na fizičko i mentalno zdravlje njihovog djeteta (APA, 2017).

Obilježja elektroničkog nasilja:

• počinitelj ima namjeru povrijediti žrtvu;
• postoji neravnoteža moći između počinitelja i žrtve. To je kod klasičnog nasilja lako uočiti, ali je teže definirati u svijetu interneta. Dokaz te neravnoteže moći može ležati u činjenici da nasilnik ili nasilnici često ostaju anonimni i imaju veliku moć kad gotovo u trenu imaju pristup široj publici dok objavljuju materijal koji može nekoga osramotiti ili povrijediti;
• postoji element ponavljanja ili kontinuirane prijetnje daljnjom agresijom. Jednokratni komentari ili prijetnje, nazivaju se flaming ili trolling i ne smatraju se elektroničkim nasiljem. Ipak treba biti oprezan jer u svijetu interneta, jednokratna agresija koja dolazi od strane više korisnika ili istog korisnika i masovno se dijeli s drugima, prerasta u elektroničko nasilje;
• konačno, najočitije obilježje elektroničkog nasilja jest da uključuje uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (mobiteli, računala, tableti i sl.) i, naravno, interneta.

Prema istraživanju (Kowalski, Giumetti, Schroeder i Lattanner, 2014), internetsko zlostavljanje povezano je s tjeskobom, depresijom, zlouporabom droga, poteškoćama sa spavanjem, povećanim tjelesnim simptomima, smanjenim učinkom u školi, izostajanjem i izostajanjem, napuštanjem škole, i samoubojstvo. Istraživanje također navodi da je vjerojatnije da će djevojčice koristiti društvene medije za komunikaciju, što bi ih moglo izložiti negativnim ishodima kao što je internetsko zlostavljanje (APA, 2017).

SPOLNO ZLOSTAVLJANJE I UZNEMIRAVANJE

Podrazumijeva slanje neželjenih poruka, komentara ili multimedijalnog materijala čiji je sadržaj seksualne prirode; objavljivanje ili prosljeđivanje intimnih fotografija, ili multimedijalnog materijala bez pristanka osobe koja je na slici; ili širenje glasina koje se odnose na seksualnost žrtve, silovanje, bludne radnje, zadovoljenje pohote pred djecom ili mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba, uključivanje djece u snimanje pornografskog materijala i sudjelovanje u pornografskim predstavama pomoću informacijsko – komunikacijske tehnologije.

UZNEMIRAVANJE I ZASTRAŠIVANJE

Vrijeđanje porukama (engl. flaming) nerijetko je prerastalo u ratovanje tekstom, kojem je bio cilj povrijediti jednu osobu ili cijelu skupinu (Willard, 2007). Opetovano slanje poruka obično prerasta u online uznemiravanje (engl. online harassment) koje Berna i Li (2005) definiraju kao prijeteće radnje kojima je cilj prisiliti nekoga da bude u ponižavajućoj poziciji ili prisilnoj podređenosti, dok počinitelj demonstrira svoju moć i dominaciju. Online intenzivno uznemiravanje koje uključuje brojne akcije kao što su zastrašivanje i prijetnje, primjerice fizičkim ozljeđivanjem, a što može rezultirati dugotrajnim osjećajem straha, naziva se elektroničko zastrašivanje (engl. cyberstalking)

OBJAVLJIVANJE NEISTINA

Među oblicima elektroničkog nasilja osobito je popularno i rašireno slanje i objavljivanje tračeva ili glasina koje mogu naštetiti ugledu osobe, što se obično naziva elektroničko klevetanje (engl. cyber denigration).Willard (2007) spominje i druge slične oblike kao što je dezinformiranje  (engl. misinformation) koje se odnosi se na širenje neistinitih informacija preko e-pošte ili web-stranica te objavljivanje “preuređenih” fotografija. U ovu skupinu može spadati i elektroničko razotkrivanje (engl. outing) koje podrazumijeva otkrivanje tajni, dijeljenje osjetljivih, neugodnih privatnih informacija i fotografija koje su najčešće prikupljene dok su osobe bile u bliskom kontaktu. Svi ovi oblici danas cvjetaju na popularnim društvenim mrežama. Njihov je cilj žrtvu prikazati u lošem svjetlu, učiniti je neprivlačnom, ružnom i sl. i tako joj prouzročiti neugodnosti i bol te naštetiti njezinom ugledu.

SPECIFIČNI OBLICI ELEKTRONIČKOG NASILJA

Kao što u realnom svijetu djecu pogađa odbacivanje od vršnjačke skupine, tako im i u virtualnom svijetu veliku bol nanosi namjerno isključivanje iz online grupa, ili brisanje popisa prijatelja, koje se naziva online isključivanje/ostracizam (engl. exclusion). Osobito ozbiljne, konkretne posljedice u offline svijetu može izazvati krađa  identiteta       (engl. impersonation), krađa lozinki ili lažno predstavljanje, a zatim slanje materijala da se žrtva dovede u opasnost ili da se našteti njezinu ugledu (Willard, 2007). U Hrvatskoj je poznat slučaj djevojke koja je nakon svađe s dečkom uzela njegovu lozinku i ispisala ga sa svih fakulteta na koje se prijavio.

OSTALI OBLICI ELEKTRONIČKOG NASILJA

Relativno nov oblik elektroničkog nasilja, u kojem su žrtve drugi vršnjaci, a nerijetko i profesori, je videosnimanje napada (engl. happy slapping). Dok nekoliko učenika najčešće fizički napada žrtvu jedan od njih sve snima (mobitelom, kamerom),a zatim šalje ili objavljuje vidoesnimke napada. Iako u izvornom značenju sadržan izraz happy, što implicira da se radi o šaljivom videu, obično se iza toga krije više puta ponavljano nasilje. Naime, radi se o kombiniranom obliku nasilja, koje se može dogoditi jednom u realnom svijetu i višestruko ponavljati u virtualnom, a što žrtvu dovodi u osobito neugodnu poziciju (Campbell, 2006). U ovu skupinu možemo uvrstiti i sekstiranje (engl. sexsting), koje se opisuje kao slanje, primanje i prosljeđivanje golih i polugolih fotografija, videomaterijala i eksplicitnih tekstualnih poruka seksualnog sadržaja korištenjem različitih elektroničkih uređaja, a oni čije se snimke i fotografije na takav način distribuiraju mogu biti javno ismijavani, sramoćeni, ali i ucjenjivani (Winkelman i sur., 2014).

Savjeti za roditelje o sprječavanju nasilja

Zaustavite nasilje prije nego što počne

Obrazujte svoju djecu o nasilju. Moguće je da vaše dijete ima problema s čitanjem društvenih znakova i da ne zna što čini. Podsjetite dijete da zlostavljanje drugih može imati pravne posljedice. Upoznajte svoje dijete s tim što se ne treba tolerirati i kada treba potražiti pomoć odrasle osobe.

Učinite svoj dom “bully-free”

Djeca uče ponašanje od roditelja. Biti izložen agresivnom ponašanju, omalovažavanju ili pretjerano strogom okruženju kod kuće čini djecu sklonijima nasilju (i u ulozi počinitelja i ulozi žrtve). Roditelji i skrbnici trebaju modelirati pozitivne primjere za dijete u  odnosima s drugim ljudima i s njima. Razmislite i o tom kako vi komunicirate putem interneta.

Budite svjesni samopoštovanja svog djeteta

Djeca s niskim samopoštovanjem često zlostavljaju kako bi se „bolje“ osjećali. Čak i djeca koja izgledaju „popularno“ i sigurno unutar socijalnog okruženja, mogu biti i počinitelji i žrtve nasilja. Osjećaj za vlastitu vrijednost, privatnost i uvažavanje u bliskom okruženju značajni su prediktori ranjivosti djeteta, mlade osobe u virtualnom svijetu.

Budite upoznati i u kontroli „online“ života svoga djeteta

Dok je osoba maloljetna, roditelji i skrbnici zakonski su odgovorni za privatni život svog djeteta. Zbog toga je zavirivanje roditelja u online aktivnosti, razgovore i kontakte djeteta, stvar roditeljske i pravne odgovornosti. Naravno da je pritom važno da roditelj bude transparentan i jasan u namjeri, a ne da takvu ulogu koristi kako bi demonstrirao nadmoć i kontrolu, koja izlazi iz okvira brige.

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Izvori: 

Slike: https://pixabay.com/

Tekst:

Psychologytoday.com: https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-race-good-health/201705/preventing-cyberbullying-among-children-and-adolescents

Medijskapismenost.hr :https://www.medijskapismenost.hr/oblici-obiljezja-elektronickog-nasilja/