Karolina Cesarec: Život u Njemačkoj

Jedna je od nama najpoznatijih osobina Nijemaca njihovo ponašanje pri plaćanju. Svatko plaća svoje. Svoje piće, svoje jelo. Sigurno ste se i vi barem jednom smijali tome kako svatko plaća svoje.

Sada se sjetite neke neugodne situacije koju ste doživjeli pri plaćanju prema našem običaju. Kako ste se osjećali kada je trebalo platiti “rundu”, a svi su gledali u pod dok niste izvukli novčanik? Kako ste se osjećali kada vas je netko pozvao na piće, baš tada kada ste u novčaniku imali za 1 piće, ali ne više? Rado biste porazgovarali s tom osobom, podružili se malo, ali odbijate poziv jer vas je sram što nećete moći počastiti ili ne želite biti počašćeni. Koliko ste puta bili ljuti na nekoga tko svaki, ali baš svaki, put “nema” novčanik sa sobom i tako izbjegava platiti rundu?

Koliko sam sada nabrojali negativnih situacija? Čemu to? Zar nema onda ipak i nečeg pozitivnog u tome da svatko naruči što želi i plati što je naručio i uz to uživa u društvu?

Nijemci su narod koji se ujutro pozdravlja s Wunderschönen Guten Morgen (prekrasno dobro jutro). Grle se i ljube. Vole, pomažu. I vrlo su društveno aktivni. U Njemačkoj postoji vrlo mnogo udruga i vjerojatno je svaki Nijemac član barem jedne udruge.

Postoje udruge za uljepšavanje mjesta (gradova, općina), pa do brojnih sportskih udruga i klubova. Postoje mjesta u kojima je učlanjivanje u neku udrugu obavezno. Zahtijeva se društveno angažiranje. Zvuči možda okrutno, kao i njemački jezik?

Pogledajmo i to s druge strane. Čovjek je biće koje je stvoreno za život u zajednici. Brak je zajednica, obitelj također, postoje stambene zajednice, mjesne zajednice, dalje općine, gradovi, država. U svakoj zajednici postoje neka pravila kako bi svaka zajednica mogla funkcionirati i kako bi se mogla razvijati da svakom članu zajednice bude dobro. Ako bi svi stanovnici u općini npr. rekli da im se ne da u slobodno vrijeme dolaziti na vatrogasne vježbe ili na neke druge skupove udruga, mjesna zajednica/općina/grad ne bi imali dovoljno ljudi koji bi se brinuli o sigurnosti, zabavi, sportu, glazbi i kulturi uopće.

Ima onda ipak neke logike. Pogotovo je za nas došljake zanimljivo i korisno čim prije uključiti se jer se tako brže upoznaje mjesto u kojem se živi, a time i njegovi stanovnici.

Nijemce često opisujemo kao hladne, rezervirane i stroge. Zatvoreni su. Pogotovo prema strancima. Svoje privatne stvari jednostavno neće podastrijeti nekoj nepoznatoj ili malo poznatoj osobi pred noge. Ne razgovara se o osobnim problemima, o nedaćama, o bolestima. To ne znači da nemaju problema, nedaće i da nisu bolesni. O jesu itekako! Bolnica, klinika, ljekarni ima koliko hoćeš.

Ljudskih priča i sudbina isto tako ima raznih. Ljudi koji su radi rastave roditelja sa 17 godina otišli od doma i školovali se dalje sami, onih koji nikada nisu upoznali svog oca, onih koji nisu našli ljubav svog života pa su čangrizavi i ljuti sami na sebe od jutra. Ljutnja – to bi bila jedna riječ koja se često povlači u susretu s Nijemcima.

Ima ih onih koji su ljuti što stranci rade u Njemačkoj, ne mogu reći da nema. To su oni koji su ljuti na svakoga tko je “bolji” od njih, pa i na svog šefa. Ima ih, ali su u manjini. A mogli su se već priviknuti na to s obzirom na to da stranci u Njemačku useljavaju već oko 70 godina, a i duže.

Kada promatram Nijemce s malom djecom, moram priznati da ih ne promatram uvijek baš blagonaklono. Opušteni su i tu. Zato mi i nije lako kada majka s djecom prolazi preko ceste ne držeći ih za ruke! Meni je to malo previše jer sam sama svoju djecu držala uz sebe i “štitila” ih dok god sam mogla. Ili sam mislila da ih štitim. Danas vjerujem da sam ih načinom na koji sam brinula o njima omatala u slojeve nesigurnosti. Te iste nesigurnosti koju prepoznajem kod drugih stanovnika Hrvatske. Vratimo se na Nijemce. Odgajaju djecu na način “vlastito iskustvo”. Djeca pomažu u svakom trenutku od malih nogu, stvarno i oni najmanji. Slažu stvari na pokretnu traku u trgovini, roditelj im uruči novac i oni sami obave transakciju plaćanja. Uče se komunikaciji u svakoj životnoj situaciji. Mama s bebicom od oko godinu dana na semaforu pokazuje kada se smije prelaziti i kada ne. Na bicikle posjedaju djecu čim mogu nogama doseći do poda. Vrlo su popularne prikolice za bicikle. U njima roditelji često voze djecu iz vrtića i u vrtić ili kada idu na vožnju. Roditelji su tako brži i fleksibilniji u prometu. Naravno i zato jer je u svakom pa i najmanjem mjestu označena biciklistička staza. Nije to uvijek na samom pločniku, ponekad je označena isprekidanom crtom na kolniku.

Jedna meni zanimljiva opcija učenja djeteta vožnji bicikla izgleda kao tandem bicikl. Roditelj upravlja istovremeno svojim biciklom i biciklom djeteta tako da je djetetov bicikl, prednjim kotačem odignutim od poda, nekim držačem priključen na zadnji roditeljev kotač. I zadnja etapa jest kada dijete samo ispred ili pored roditelja tjera svoj biciklić. Djeca su inače vrlo izdržljiva pa me tako ne čudi da jedan sedmogodišnjak može na izletu biciklirati i nešto manje od 30km. Naravno, radi se o jednodnevnom izletu.

Ako ste u kategoriji državljana Lijepe naše koja si priušti koje putovanje diljem Europe ili izvan Europe, upoznati ste s činjenicom da nema mjesta na Zemaljskoj kugli gdje nećete naići na Nijemce. Top destinacija jest Tajland. Tamo odlaze umirovljenici zimi. Zašto? Zato što im je povoljnije, toplije i ugodnije. Najskuplji je let tamo i natrag, sve je drugo u Tajlandu Nijemcima povoljno. Provedu 2 – 3 zimska mjeseca u Tajlandu, ne plaćaju troškove grijanja, ne moraju čistiti snijeg i sl. Daleki je istok raj za njihove umirovljenike. I ne samo Nijemce. Tamo rado odlaze svi sjevernjaci, Šveđani, Norvežani, Danci, Nizozemci. Nijemci obožavaju Italiju, njihova jela i njihove gradove. Talijani sele trbuhom za kruhom u Njemačku jednako kao i mi.

Prošli smo vikend odlučili posjetiti jedan Outlet village u blizini. Prvo što nas je impresioniralo bila je veličina parkirališta. Toliko je veliko da zaposlenici u fluorescentnim vestama preusmjeravaju promet, kao kod nas na Mariji Bistrici. Outlet podsjeća na naš zagorski, samo je nekoliko brojeva veći. U životu sam imala prilike vidjeti fancy trgovine iznutra, ali ovako nešto nikada. U tom sam Outletu marke trgovina poznavala uglavnom iz časopisa. Cijene neću komentirati. To je jedan od pokazatelja kolika je kupovna moć u Njemačkoj.

Po šopingiranju se ne razlikuju od nas. Pogotovo su subotama trgovine krcate. Vjerojatno i iz razloga što u velikoj većini Njemačke trgovine nedjeljama ne rade. I to nam je na početku bila činjenica na koju se trebalo priviknuti. U Hrvatskoj sam se stvarno trudila ne odlaziti nedjeljom ili praznikom u trgovinu, ali nisam bila baš potpuno dosljedna u tome. Valjda zato što imaš mogućnost i jednostavno je koristiš. (Pada mi na pamet, je li kod nas toliko prisutna korupcija jer postoji svjesnost o tome da je to jedna opcija pa zašto je ne iskoristiti?) Uglavnom, može se preživjeti i ako trgovine ne rade nedjeljama. Pogotovo one s neprehrambenim proizvodima. Jedna moja prijateljica uvijek ponavlja da se vikendima ponašamo kao da će smak svijeta pri kupovini hrane, a da nas netko zatvori u kuće/stanove, 3 dana imali bi što jesti. Vjerujem da to nije daleko od istine.

Znači vikendom je subota određena za šoping, nedjelja za odmor. Kao u svakoj većinom kršćanskoj državi.

Nije baš tako da baš nigdje ništa nedjeljom ne radi. Ugostiteljski su lokali krcati. Može se vidjeti i ponekog poljoprivrednika da obavlja radove na polju s nekim od svojih ogromnih strojeva.

Poštuje se red. Poštuju se ograničenja brzina na prometnicama koja su većinom postavljena sa smislom, a ponekad i ne. Do sada nisam nigdje čula ružne riječi pri čekanju u redu na blagajni ili kod liječnika ili na općini. Jednostavno se čeka. Znam da je u Zagrebu slično, više je ljudi i time je duže vrijeme čekanja. Kad to uspoređujem sa našim malim mjestima u Zagorju, razlike su u odnosima ogromne.

Poštuju čovjeka. Nisam doživjela da me netko pita nešto o mom privatnom životu. Nitko, ni kolege na poslu. Tek u trenutku kada sami odlučite nešto podijeliti o sebi s drugima, otvarate tu sferu. Trebate slobodan dan (naravno pod uvjetom da imate raspoložive dane godišnjeg ili prekovremenih sati)? Ne morate obrazlagati iz kojeg “vrlo važnog” razloga ga trebate. Ja sam navikom iz svog prošlog poslovnog života pri dogovoru za godišnji odmor u ovoj godini (koji se dogodio u studenom prošle godine) s grčem u želucu krenula objašnjavati i obrazlagati svaki posebice. Moj je pretpostavljeni¸, čim sam spomenula svoju kćer, ispruženih ruku ispred sebe odbio čuti bilo što dalje. Ja imam pravo na godišnji odmor, zaboga! To je moje vrijeme i moje pravo! A što i zašto ne tiče se nikoga pa ni mog neposredno pretpostavljenog. Kada sam nedavno primila isplatnu listu, zahvalila sam pretpostavljenom, na što je on izjavio: „Gospođo, nemate zašto zahvaljivati. Vi ste to zaslužili! Ja trebam Vama zahvaliti na svemu što radite.”

Znam da u Hrvatskoj postoje i tvrtke i organizacije u kojima je jednak slučaj, ali ja na žalost nemam takvih iskustva. Mislim da svi oni koji također rade kod privatnika u Hrvatskoj dijele ista ili slična iskustva sa mnom. U Hrvatskoj je Zakon o radu nešto čega se treba držati kako bi zadovoljio formu i držao si razne inspekcije dalje od vrata. Ništa drugo. Pauze, godišnji odmori, nagrade zaposlenicima, isplate plaća, regresi, božićnice, radno vrijeme na žalost se često u praksi ne poštuju. O tome se ne govori. O tome se šuti. Kada bi se progovorilo, ostalo bi se bez posla. Jednom sa pročitala da ako od svog poslodavca čujete “Budi sretan što uopće radiš”, treba od njega otići. Brzinom munje. Znam i da naša sveopća svjesnost nije na tom nivou da bi to napravili. Poslodavac bez zaposlenika ne može proizvesti niti zaraditi.

To je ono što čini život u Njemačkoj prekrasnim. Nema ružnih riječi. Nema ponižavanja od strane pretpostavljenih. Nedavno sam čula za jedan tako ružan slučaj ponižavanja žena u Zagorju, koje rade za minimalac ( koji iznosi cca. 2000 – 2500 kn, a ne kako se piše 3500 kn) da sam vrlo zahvalna što sada živim i radim u Njemačkoj. Život bez ogovaranja i toga tko je koga ili možda još nije, ali bude, tko si je što kupio, kako izgleda i sl. vrlo je ugodan. Činjenica kako je tko obučen, ima li stare ili nove tenisice, prekratke ili preduge hlače ne komentiraju se. Svatko može biti ono što želi, pa i muškarac u suknji.

Svi smo različiti i raznoliki. Nitko nije savršen, ali smo svi jedinstveni.

Sve što sam napisala isključivo su moja viđenja i moja mišljenja i moji doživljaji. A priča i doživljaja ima i bit će.

 

Autorica: Karolina Cesarec

Fotografija: Pixabay

 

 

 

 

 

Pročitaj više...

Što je to strah od promjena i na koje načine se može prevladati?

Jeste li ikad razmišljali o strahu? Što je strah zapravo i koje sve vrste postoje? Svi se nečeg boje, no zašto je to tako?

Definicija kaže: „Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna.“ Čak i nije toliko komplicirana, ali ipak postoji neka potreba za iščitavanjem te rečenice i svake njezine riječi ponovno i ponovno kako bi osoba mogla smjestiti svako slovo te definicije u svoj primjer straha i obrnuto.

Kako biste vi definirali strah? Nisam psiholog, no znam da je osjećaje teško opisati riječima. Kada bi mi netko postavio to isto pitanje, sigurna sam da bih ga nijemo gledala barem 2 minute i razmišljala koje riječi bih mogla odabrati da od njih ispadne neka smislena rečenica. Isto tako, unaprijed znam kako bi to izgledalo. Dok bi to dvominutno nijemo gledanje trajalo, u glavi bi mi se vrtjele slike stvari kojih se ljudi obično najčešće boje: malih prostora, gubitka, neuspjeha, mraka, visine, zmija, svih mogućih malih letećih organizama, tzv. kukaca ili podosta većih letećih i poluletećih organizama s perjem, ili pak malih crnih organizama s malim nožicama, tj. miševa. (Tko god me poznaje, zna koliko ih „obožavam“. Opisala sam ih lijepim i slatkim riječima, no u mojem slučaju, u tim riječima je velika, velika doza sarkazma.)

Ovih dana mi se nekako po glavi vrti jedna vrsta straha, no problem je taj što ne znam da li se to moje razmišljanje može poistovjetiti s tom vrstom. Stoga, ne uzimajte moje laičko psihološko mišljenje (ne znanje) kao stručnu literaturu, već kao jedan motivirajući sastav za sve mlade i one koji se tako osjećaju.  🙂

Bilo kako bilo, nazovimo taj strah strahom od nepoznatog. Preciznije, u ovom slučaju, mislim na strah od upoznavanja nečeg (legalnog i poželjnog, naravno J ) i nekoga novog. Još preciznije, ulaska u nešto novo.

To „netko“ ili „nešto“ novo i način kako se do toga može doći, opisat ću kroz nekoliko točaka.

  1. „NAPORNI PRIJATELJI“

Svi imamo barem jednog prijatelja koji stalno govori: “Daaaj idemo! Nemaš što za izgubiti. Prestani učiti, ostavi tu knjigu i idemo! (Vjerovali ili ne, ima i toga.) Ajmo se uključiti u ovo, zvuči zanimljivo.“ Koliko god ste vi i vaš prijatelj slični ili različiti, iz svojeg iskustva mogu vam reći da ga poslušajte jer je vrlo vjerojatno u pravu.

  1. „ŠARENI POSTERI I PLAKATIĆI KOJE PROČITA SVA TREĆA OSOBA I DOSADNI LJUDI KOJI DIJELE LETKE“

Idete na posao, fakultet ili u školu. Pogledajte oko sebe i zasigurno ćete vidjeti barem jedan plakat koji vas poziva da se uključite u neku udrugu ili neki događaj. Stanite ispred njega i pročitajte ga. Možda pročitate baš nešto što vas zanima. Ako vam se svidi, odazovite se i zasigurno ćete upoznati gomilu ljudi s kojima ćete „kliknuti“ jer ako se nalazite na istom mjestu, vjerojatno imate slične interese. Isto tako, ako vam netko udijeli letak, nemojte ga baciti u prvi koš za smeće, već ga uzmite s veseljem (bez kolutanja očima) i pročitajte ga.

  1. „BEZVEZNI POSAO“

Ako imate viška vremena, pogotovo ako ste studenti, iskoriste svaku priliku da zaradiš nešto novaca. Oglasa za neke kratke ili dulje poslove uvijek ima. Osim što ćete biti bogatiji za nešto kuna, bit ćete obogaćeni još nečim vrjednijim, a to je novo iskustvo. A uz to, poboljšat ćete radne navike.

  1. „RADIM, AL’ BESPLATNO“

To je volontiranje. Kao volonterka, danonoćno bih mogla pričati o volontiranju, osjećaju i prednostima koje donosi, a većini bi to bila samo mrtva slova na papiru koja nemaju nikakvog značenja i koja ne bude nikakve osjećaje.

Uključi se u bilo kakvu volontersku akciju da bi shvatio dublji smisao tih riječi. Pitaj bilo kojeg volontera o njegovim iskustvima i vjerujem da će te motivirati.

  1. „PROJEKTI I NATJECANJA“

Uključi se u neke projekte i natjecanja, bilo kakve tematike jer neko dodatno znanje nikada nikome nije naštetilo. Uz to često idu i razvijanje komunikacijskih vještina, davanje svojeg mišljenja i izražavanje kreativnosti na različite načine.

  1. „NE DA MI SE JER NEMA NIKOG“

Najgore je biti lijen provoditi vrijeme sam sa sobom. Neka te ne sprečava uključiti se nekamo, upoznati nešto novo samo zato što si sam u tome jer nema nikog tebi poznatog koji je zainteresiran. ! Kamo god išao, upoznat ćeš nove ljude i tada sigurno nećeš biti sam. Ili ako se radi o nekim banalnim stvarima, poput trčanja, odlaska u teretanu, šetnje, odlaska u kino ili muzej. Ako nemaš ići s kim, idi samo. Zavoli provoditi vrijeme sam sa sobom

Na sve ovo me navelo iskustvo koje sam doživjela prošli tjedan. Inače, nemam strah od ulaska u nešto novo, meni potpuno nepoznato i nije mi problem biti u nečemu sama. No, prošli tjedan, došlo je do situacije u kojoj se sve toliko brzo iz događalo da još nisam ni svjesna da je to bilo stvarno. Iskustvo je vezano za točku 1. Na nagovor prijateljice (da, bila je naporna, ali hvala joj na tome), našla sam se na večernjem druženju s velikom grupom ljudi koji su došli iz SAD-a, točnije iz Atlante. Upoznala toliko divnih ljudi, čula njihove priče koje su svakome tko ih je slušao, čak i u najmanjem dijelu, promijenile život i otputovala s njima na izlet u Austriju, u Graz. 4 dana, a toliko divnih trenutaka i iskustava koje je vrijedno pamtiti cijeli život. Druženje s ljudima iz SAD-a koji su mi postali prijatelji. Još uvijek mi zvuči nestvarno, no mogu biti zahvalna i sretna što mi se nenadano pružila takva prilika i što sam je iskoristila.

Poanta svega napisanog je da se nije vrijedno bojati. Nema potrebe za strahom izaći iz svoje komforne zone i ući u nešto novo, nepoznato. Što god ono bilo, snaći ćete se. Učite, izlazite, uključujte se, upoznajte, budite znatiželjni, volontirajte, radite, otiđite u nepoznato. Ako ste s prijateljima u tome, odlično, no ako ste sami, još bolje jer ćete tako naučiti vjerovati u sebe, svoje odluke i postupke.

Istražujući neke podatke o strahu od nepoznatog, u jednom članku pročitala sam jednu rečenicu koja mi je zapela za oko te ju želim podijeliti: „Ljudi mogu različito reagirati na promjene, ali neke od najčešćih reakcija možemo podijeliti u dvije kategorije ljudi – na one koji hrabro prihvaćaju promjene i one koji ih se užasavaju.“

Postanimo ljudi koji će biti smješteni u kategoriju: oni koji hrabro prihvaćaju promjene. J

P.S. Pošto se u članku radi o jednom od strahova, podijelit ću s vama neke nazive i vrste strahova za koje vjerojatno niste ni znali da postoje.

 

ABLUTOFOBIJA: strah od pranja i kupanja

ALIUMFOBIJA: strah od češnjaka

BIBLIOFOBIJA: strah od knjiga

BATRAHOFOBIJA: strah od žaba

DROMOFOBIJA: strah od prelaska preko ulice

DIDASKALEINOFOBIJA: strah od odlaska u školu

FILOFOBIJA: strah od zaljubljivanja

OKTOFOBIJA: strah od broja osam

PARASKEVIDEJATRIAFOBIJA: strah od petka 13.

 

Autorica: Melita Hršak

Fotografija: Pixabay

 

 

 

Pročitaj više...

Youth Wiki i politike za mlade

Youth Wiki je enciklopedija o nacionalnim politikama za mlade u Europskoj uniji.

Projekt oblikovanja hrvatske verzije Youth Wiki provodi se u Institutu za društvena istraživanja. Nacionalni korespondent za Youth wiki je Marko Kovačić sa spomenutog instituta u Zagrebu. Za korespondenta ga je nominiralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a imenovala Europska komisija imenovala. O radu na hrvatskoj verziji Youth wiki, Kovačić kaže: “Moj zadatak je prikupiti informacije o politikama za mlade po metodologiji koju nam daje Europska unija. Nakon međunarodne recenzije, sadržaj se objavljuje na stranicama Europske komisije.”

Pritom područje javnih politika podrazumijeva:
– Politike prema mladima – EU strategija prema mladima potiče vlade država članica da slijede zajednički pristup u formiranju politika prema mladima;
– Volonterske aktivnosti – cilj je uklanjanje prepreka (administrativnih, financijskih ili kulturalnih) koje mlade sputavaju u volontiranju, u lokalnoj zajednici ili diljem Europe;
– Zapošljavanje i poduzetništvo – kroz ovo područje mladi dobivaju pomoć u dolasku do kvalitetnog zaposlenja ili ostvarenja vlastite poslovne ideje;
– Socijalna uključenost – priopritet ovog područja jest sprječavanje socijalne isključenosti i siromaštva kod mladih u Europskoj uniji;
– Sudjelovanje – proširuju se mogućnosti i resursi za uključivanje mladih u sfere politike i društva;
– Obrazovanje i treninzi – osigurava se jednaki pristup kvalitetnom obrazovanju i treninzima te različite prilike za cjeloživotno učenje;
– Zdravlje i dobrobit – podržava se zdravlje i odabir zdravih stilova života kod mladih, kao i očuvanje mentalnog zdravlja;
– Kreativnost i kultura – promovira kulturni izričaj kao dio osobnog razvoja, još od ranog djetinjstva;
– Mladi i svijet – sudjelovanje mladih u suočavanju sa globalnim izazovima.

Sigurno te zanima barem jedno od spomenutih područja. Istraži na Youth Wiki!

 

Preuzeto sa: www.icm-zg.info

Pročitaj više...

POVJERENSTVO ZA PRIZNANJA KZŽ PREDLOŽILO DOBITNIKE OVOGODIŠNJIH ŽUPANIJSKIH PRIZNANJA

Za životno djelo plaketa Dragutinu Bratkoviću, a za doprinos ugledu i promociji KZŽ, Specijalnoj bolnici “Sveta Katarina” i Dragutinu Ranogajcu

Povjerenstvo za priznanja Krapinsko – zagorske županije, na čelu s predsjednicom Vlastom Hubicki, nakon provedenog javnog poziva, odlučilo je predložiti Županijskoj skupštini donošenje Odluke o dodjeli priznanja Krapinsko – zagorske županije. Za dobivanje plakete za životno djelo, predložen je Dragutin Bratković, dok se plaketa za doprinos ugledu i promociji KZŽ u zemlji i svijetu planira uručiti Specijalnoj bolnici “Sveta Katarina” u Zaboku i Dragutinu Ranogajcu. Za dobivanje plakete za iznimno postignuće u protekloj godini predloženi su Ivana Habazin i Denis Vincek, a povelja KZŽ namjerava se uručiti Stjepanu Fotivcu, Dragutinu Kozini, Stjepanu Sovecu, Mirku Štefanu, Udruzi žena Hum Stubički iz Gornje Stubice, Branku Cvrtili, Tei Ban, Darku Raškaju, Loreni Domiter, Tomislavu Križancu, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Pregrada, Danici Pelko, Udruzi Hrvatska žena Oroslavje, predsjedniku i članicama koordinacijskog tima za promicanje dojenja na području KZŽ, Obrtu “Josip Pleško” obrada metala i trgovina, vlasnika Davora Pleška, Borisu – Romanu Blažiniću, Filatelističkom društvu “Zaboky” iz Zaboka, Darku Kucelju, Dijani Franke, te Udruzi hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a KZŽ.

Plakete i povelje bit će uručene na svečanoj proslavi Dana županije uz Jurjevo, 23. travnja.

 

Preuzeto sa: www.zabok.hr

Pročitaj više...

Pokretači promjena

Kao što smo već spomenuli, a i trebalo bi biti prilično jasno, sam razgovor s mladima nije nešto na čemu bi trebali stati. Nakon razgovora, a da bi cijeli taj proces bio strukturiran, potrebno je identificirati konkretna rješenja za poboljšanje situacije za mlade u lokalnim zajednicama, a odmah zatim i na nacionalnim i europskoj razini.

U zanimljivoj publikaciji Mreže mladih Hrvatske pod nazivom ‘Lokalne priče: strukturirani dijalog kao pokretač lokalne promjene’, a koja je proizašla kao rezultat istoimenog projekta, može se pronaći dobar uvod u proces strukturiranog dijalog, odnosno što je to strukturirani dijalog te na koji se način provodi. Uz to, u publikaciji se mogu naći zanimljivi primjeri dobre prakse koji su uspješno provodili projekte strukturiranog dijaloga te na temelju njih identificirali konkretna rješenja za unaprjeđenje i poboljšanje kvalitete života mladih u lokalnim zajednicama. Primjerice, projekt KUD-a Belec pod nazivom ‘Go, Go, NGO!’ nastojali su utjecati na nepostojanje savjeta mladih u Jedinicama lokalne i regionalne samouprave te na netransparentnost JLS-a u pružanju podrške organizacijama na lokalnoj razini. Zanimljiv odabir problema koji utječe, odnosno daje rješenja ne samo na lokalnim razinama već i na nacionalnoj te u velikoj mjeri može pomoći mladima u tome da se njihov glas čuje i tamo gdje to do sada nije bio slučaj. Možemo reći kako su i Savjeti mladih jedan od načina provođenja strukturiranog dijaloga jer su mladi u mogućnosti direktno komunicirati s donositeljima odluka te se na taj način boriti za ostvarenje svojih, odnosno interesa mladih koje zastupaju u lokalnim zajednicama, a nepostojanje tih tijela u gradovima ili općinama znači i manje prilike za pokretanje promjena.

Bilo kako bilo, postoji pregršt primjera iz kojih se može naučiti, ali i prikupiti ideje na temelju kojih i sami možemo postati pokretači promjena u svojim zajednicama. I na kraju krajeva, da bi svjedočili promjenama koje želimo vidjeti u lokalnim zajednicama, moramo se pokrenuti i samo postati pokretači tih promjena.

 

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...

PETROŽE obilježile Svjetski dan šuma i voda

U sklopu Svjetskih dana šuma i voda koji se u cijelom svijetu obilježavaju 21. i 22.ožujka, udruga PETROŽE-KRUŠLJEVO SELO iste je obilježila kroz dvodnevne ekološke aktivnosti a u kojima su sudjelovali kroz partnerstvo Osnovna škola Oroslavje, Područna škola Krušljevo Selo, Srednja škola  Oroslavje, Turistička zajednica grada Oroslavja, Grad Oroslavje i Mreža  udruga Zagor. U prvom dijelu članovi udruge i volonteri  posadili su 7 sadnica voćaka i drveća (višnja, jabuka,crveni kesten) kod Područne škole Krušljevo Selo i na potinama u centru Krušljevog  Sela. Kestene su donirali Dunja Horvatin i Damir  Vojtić,  suradnici i volonteri udruge a voćke je u sklopu programa rada posadila udruga.

U drugom dijelu članovi udruge su odradili edukativnu radionicu na temu šuma i voda na kojoj su asistirali mladi članovi udruge i sekcije za djecu i mlade „Štrumfovi“, Viktoria Kuleš i Matej Novosel. Kroz edukaciju korisnici su informirani o važnosti i ulozi šuma i voda, njihovom utjecaju na zajednicu, svakodnevnicu i svijet, njihovom očuvanju i recikliranju. Ponukana time, udruga PETROŽE i voditelj radionice Darko Krušelj, prezentirali su recikliranje pvc boce za vodu u svrhu korištenja hranilica za ptice stanarice naše zajednice. Pokazani  su načini izrade za 2 vrste ambalaže, od ½ litre i 1 litre. Nakon punjenja boca, hranilica sa sjemenkama za ptice je postavljena na drvo magnolije ispred Područne škole. Korisnici radionice su za sudjelovanje nagrađeni bocom vode hrvatskog proizvođača, drvenom grafitnom olovkom koja je rezultat projekta udruge-„Papirus“ i  slatkim poklon-iznenađenjima. Školi  i učiteljicama, Tanji Tukač i Moniki Čretni  poklonjene su knjige za lektiru i čitanje, kao i edukativni flajeri i brošure kao zalog nastavka širenja male knjižnice u sklopu Područne škole Krušljevo Selo.

 

Pripremio: Darko Krušelj

Pročitaj više...

NAPRAVLJENA ANIMACIJA “ŠTO JE PARTICIPATIVNI PRORAČUN”

Što je participativni proračun i u kojim gradovima će se održati saznajte u animaciji koju je izradila Magdalena Janđel.

Projekt „Uzmi pare i napravi nešto za mlade: Participativnim proračunom do aktivnog sudjelovanja mladih u lokalnoj zajednici“ provodimo s partnerima Mreža udruga Zagor te Grad PregradaGrad Klanjec i Grad Zabok – info. Projekt sufinancira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

https://drive.google.com/file/d/1rMWghO7ygDM8ZYxFz4nHZMTlUkGER6lu/view

Pročitaj više...

AMPEU je objavila brošuru o hrvatskim uspješnicama sudjelovanja u programu Obzor 2020.

Svrha je ove brošure upoznati javnost sa 285 inovativnih projekata financiranih sredstvima iz EU fondova. U brošuri su prikazani rezultati sudjelovanja hrvatskih institucija od početka provedbe programa 2014. godine do 1. lipnja 2018. godine.

Agencija za mobilnost i programe Europske unije brošuru je objavila u suradnji sa Ministarstvom znanosti i obrazovanja brošuru, na engleskom jeziku. Brošura je dostupna OVDJE.

Preuzeto sa: www.icm-zg.info

Pročitaj više...

Djevojačko međuvršnjačko nasilje

Zamaskiranost djevojačkog bullyinga

Kada razmišljamo o vršnjačkom nasilju vjerojatno je da ćemo prije pomisliti na ono među dečkima, a možda upravo zbog toga djevojke koje vrše bullying često ostaju kao neprepoznati agresori. Ako gledamo iz daleka, teško je razlikovati grupu djevojaka koje vrše bullying od grupe djevojaka koje samo zajedno stoje i druže se.

Djevojačko međuvršnjačko nasilje različito je od onog među dečkima

Djevojke se socijaliziraju drukčije nego dečki. Kako odrastaju njihova se međuvršnjačka interakcija sve više temelji na emocionalnom i verbalnom povezivanju i to kroz dijeljenje doživljaja, nada i snova. Sukladno razlici u povezivanju ili barem različitim prioritetima kod istog, logično je očekivati da će i nasilničko ponašanje biti različito.

Nasilne taktike kojima se koriste djevojke su zapravo izvrnute varijante uobičajenih mehanizama društvenog probitka i razvoja. Istraživanja (Bjorgvist i Peltonen, 2011.) pokazuju da djevojke koriste alijenaciju, ostracizam, namjerno i proračunato isključivanje i širenje glasina kako bi vršile nasilje nad drugim djevojkama, ali i dečkima.

Kod djevojaka je prisutno i poticanje drugih djevojaka, najčešće prijateljica, da se okome na odabranu žrtvu kako bi demonstrirale moć i kontrolu nad grupnom dinamikom. Ponekad, isprovociraju druge na agresivnost prema žrtvi, a satisfakciju dobiju promatranjem takvog događaja.

Nasilje među djevojkama često nije prepoznato

Učitelji i roditelji često razgovaraju o očitom kad je riječ o nasilju. To očito bi podrazumijevalo tučnjave na igralištu, nazivanje pogrdnim imenima, krađu, uništavanje osobne imovine i slično. No, kada su djevojke nasilne, situacija nije tako očita. Štoviše, djevojke mogu biti suptilno i tiho okrutne, zbog čega će odrasli često propustiti odreagirati na takvo ponašanje kao na bullying.

Ako postoji fizička manifestacija nasilja ili direktna verbalna agresivnost odrasli će relativno brzo intervenirati i onda kada je to potrebno, takvo ponašanje sankcionirati, ali kad nasilničko ponašanje poprimi manje očite oblike odrasli često ne čine mnogo. To nam sugerira zaključak da većina odraslih ne tumači ove suptilne metode zlostavljanja kao bullying.

Mentalni sklop na društvenoj razini još uvijek karakterizira uvjerenje da sva djeca nisu i ne mogu biti prijatelji. Društvena struktura školskog sustava potiče formiranje grupa,  čime se učvršćuje i ideja društvene hijerarhije. Zbog toga se izopćavanje, kao oblik nasilja karakterističan primarno za djevojke, tumači kao nesretna okolnost uobičajene socijalizacije i formiranja društvenih grupa.

Stvaranje kulta popularnosti kod djevojaka također može biti pasivan način vršenja bullyinga. Suština takvog ponašanja je stvaranje osjećaja neadekvatnosti i straha kod autsajdera, a za nasilnu osobu i njen uzak krug stvaranje ideje nadmoći i poželjnosti. Ova metoda često one koji nisu skloni nasilnom ponašanju čini pasivnim sudionicima jer zbog straha od izopćavanja prihvaćaju nasilne postupke drugih, a nekad u njima i direktno sudjeluju.

Jasno je da se svako nasilje, pa tako i vršnjačko ili bullying događa unutar odnosa i da se takav odnos u najmanju ruku stvara ako se stvori dinamika na relaciji počinitelj-žrtva. Kod djevojačkog nasilja, uskraćivanje za odnos u bilo kojoj formi je izrazito prisutna metoda.  Kao što je ranije navedeno, nasilne djevojke često koriste izvrnute varijante uobičajenih mehanizama povezivanja pa tako uskraćivanje odnosa postaje ultimativni znak postojanja istog odnosa.

Nasilje među djevojkama često ostavlja nevidljive tragove, a upravo zbog toga je važno da znamo da se ono svejedno događa.  Svako nasilje je potrebno staviti u fokus, prevenirati, educirati djecu i mlade te ponuditi podršku žrtvama, počiniteljima, ali i roditeljima i stručnjacima koji se iz svojih specifičnih uglova susreću s cijelom pričom. Ako čitate članak iz bilo koje od navedenih uloga, ohrabrite se na obraćanje dostupnim izvorima podrške ili anonimnim linijama podrške žrtvama nasilja, poput Hrabrog telefona (0800-0800).  Ako posumnjate da je riječ o nasilju, svakako provjerite i ispričajte svoju priču!

Autor: Denis Marijon

Fotografija: https://unsplash.com/photos/28S1UBUM7aQ

 

Pročitaj više...

Javno savjetovanje: Nacrt Pravila za sufinanciranje projekata organizacija civilnog društva

Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge otvara javno savjetovanje o Nacrtu Pravila za sufinanciranje projekata organizacija civilnog društva ugovorenih u okviru programa Europske unije  i inozemnih fondova za 2019. godinu.
Pravilima se određuju kriteriji i postupak kojim će Ured Vlade RH za udruge izabrati i sufinancirati projekte ugovorene u okviru programa Europske unije i inozemnih fondova  raspoloživih organizacijama civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Sredstva za sufinanciranje osigurana su u Državnom proračunu iz dijela prihoda od igara na sreću u proračunskom razdjelu Ureda za udruge.

Internetsko javno savjetovanje otvoreno je do 26. ožujka 2019. godine, a svi zainteresirani mogu slati svoje primjedbe i komentare putem obrasca za sudjelovanje u savjetovanju. Po završetku javnog savjetovanja Ured za udruge će objaviti sve zaprimljene primjedbe i komentare kao i izvještaj o rezultatima savjetovanja.

Objava Javnog poziva za podnošenje zahtjeva za sufinanciranje projekata organizacija civilnog društva ugovorenih u okviru programa Europske unije i inozemnih fondova za 2019. godinu očekuje se u travnju 2019. godine.

 

Preuzeto sa: www.civilnodrustvo-istra.hr

Pročitaj više...