Djevojačko međuvršnjačko nasilje

Djevojačko međuvršnjačko nasilje

Zamaskiranost djevojačkog bullyinga

Kada razmišljamo o vršnjačkom nasilju vjerojatno je da ćemo prije pomisliti na ono među dečkima, a možda upravo zbog toga djevojke koje vrše bullying često ostaju kao neprepoznati agresori. Ako gledamo iz daleka, teško je razlikovati grupu djevojaka koje vrše bullying od grupe djevojaka koje samo zajedno stoje i druže se.

Djevojačko međuvršnjačko nasilje različito je od onog među dečkima

Djevojke se socijaliziraju drukčije nego dečki. Kako odrastaju njihova se međuvršnjačka interakcija sve više temelji na emocionalnom i verbalnom povezivanju i to kroz dijeljenje doživljaja, nada i snova. Sukladno razlici u povezivanju ili barem različitim prioritetima kod istog, logično je očekivati da će i nasilničko ponašanje biti različito.

Nasilne taktike kojima se koriste djevojke su zapravo izvrnute varijante uobičajenih mehanizama društvenog probitka i razvoja. Istraživanja (Bjorgvist i Peltonen, 2011.) pokazuju da djevojke koriste alijenaciju, ostracizam, namjerno i proračunato isključivanje i širenje glasina kako bi vršile nasilje nad drugim djevojkama, ali i dečkima.

Kod djevojaka je prisutno i poticanje drugih djevojaka, najčešće prijateljica, da se okome na odabranu žrtvu kako bi demonstrirale moć i kontrolu nad grupnom dinamikom. Ponekad, isprovociraju druge na agresivnost prema žrtvi, a satisfakciju dobiju promatranjem takvog događaja.

Nasilje među djevojkama često nije prepoznato

Učitelji i roditelji često razgovaraju o očitom kad je riječ o nasilju. To očito bi podrazumijevalo tučnjave na igralištu, nazivanje pogrdnim imenima, krađu, uništavanje osobne imovine i slično. No, kada su djevojke nasilne, situacija nije tako očita. Štoviše, djevojke mogu biti suptilno i tiho okrutne, zbog čega će odrasli često propustiti odreagirati na takvo ponašanje kao na bullying.

Ako postoji fizička manifestacija nasilja ili direktna verbalna agresivnost odrasli će relativno brzo intervenirati i onda kada je to potrebno, takvo ponašanje sankcionirati, ali kad nasilničko ponašanje poprimi manje očite oblike odrasli često ne čine mnogo. To nam sugerira zaključak da većina odraslih ne tumači ove suptilne metode zlostavljanja kao bullying.

Mentalni sklop na društvenoj razini još uvijek karakterizira uvjerenje da sva djeca nisu i ne mogu biti prijatelji. Društvena struktura školskog sustava potiče formiranje grupa,  čime se učvršćuje i ideja društvene hijerarhije. Zbog toga se izopćavanje, kao oblik nasilja karakterističan primarno za djevojke, tumači kao nesretna okolnost uobičajene socijalizacije i formiranja društvenih grupa.

Stvaranje kulta popularnosti kod djevojaka također može biti pasivan način vršenja bullyinga. Suština takvog ponašanja je stvaranje osjećaja neadekvatnosti i straha kod autsajdera, a za nasilnu osobu i njen uzak krug stvaranje ideje nadmoći i poželjnosti. Ova metoda često one koji nisu skloni nasilnom ponašanju čini pasivnim sudionicima jer zbog straha od izopćavanja prihvaćaju nasilne postupke drugih, a nekad u njima i direktno sudjeluju.

Jasno je da se svako nasilje, pa tako i vršnjačko ili bullying događa unutar odnosa i da se takav odnos u najmanju ruku stvara ako se stvori dinamika na relaciji počinitelj-žrtva. Kod djevojačkog nasilja, uskraćivanje za odnos u bilo kojoj formi je izrazito prisutna metoda.  Kao što je ranije navedeno, nasilne djevojke često koriste izvrnute varijante uobičajenih mehanizama povezivanja pa tako uskraćivanje odnosa postaje ultimativni znak postojanja istog odnosa.

Nasilje među djevojkama često ostavlja nevidljive tragove, a upravo zbog toga je važno da znamo da se ono svejedno događa.  Svako nasilje je potrebno staviti u fokus, prevenirati, educirati djecu i mlade te ponuditi podršku žrtvama, počiniteljima, ali i roditeljima i stručnjacima koji se iz svojih specifičnih uglova susreću s cijelom pričom. Ako čitate članak iz bilo koje od navedenih uloga, ohrabrite se na obraćanje dostupnim izvorima podrške ili anonimnim linijama podrške žrtvama nasilja, poput Hrabrog telefona (0800-0800).  Ako posumnjate da je riječ o nasilju, svakako provjerite i ispričajte svoju priču!

Autor: Denis Marijon

Fotografija: https://unsplash.com/photos/28S1UBUM7aQ

 

Podijeli članak

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.