Volontiranje u Velikoj Britaniji

Dragi čitatelju, u ovom članku bih vam želio prenijeti iskustvo jedne mlade osobe iz Hrvatske koja još traži svoj put u životu a na tom putu je naišao i na Europsku Volontersku Službu  unutar Erasmus+ programa, a koji je preko Udruge IKS uspio dobiti 8-mjesečnu službu u Velikoj Britaniji. Evo njegovih impresija..

Moje ime je Alen Šabanagić, imam 20 godina, iz Hrvatske.

Čuo sam za EVS od moje tetke, samo me pitala: “Alen, što misliš o odlasku izvan Hrvatske nekoliko mjeseci ili godinu dana?” Razmišljao sam o tome da sam imao nekoliko intervjua za posao koji nigdje nisu otišli jer su ljudi povlačili veze kako bi bili iznad mene, pa rekoh, znate što – zašto ne!

Dan nakon toga dobio sam Info paket o ovo EVS projektu i udruzi „Youth Action“ koja ga realizira. Moje najveće iznenađenje je bilo da dobijete smještaj, hranu i mjesto za poboljšanje sebe te mjesečnu naknadu – mislio sam da zvuči predobro da propustim, plus postoji intervju. Mislio sam da je to previše dobro da bi bilo istinito ili su šanse da me prihvate nikakve ali hajmo probati. Želim promjene u svom životu.

Nekoliko dana kasnije otišao sam u Udrugu IKS koja je partner na ovom projektu iz Hrvatske. Kako ovo radi? Što trebam poslati toj nepoznatoj organizaciji u Velikoj Britaniji? Kad su mi rekli da moram poslati životopis i motivacijsko pismo, bio sam poput: Što je motivacijsko pismo ?! Pitao sam svog najboljeg prijatelja kako ga napisati, poslao mi je cijelo predavanje sa fakulteta o tome kako napisati motivacijsko pismo. Trebala su mi 3 dana, jedan dan sam pisao na hrvatskom, drugi dan sam preveo na engleski, treći dan je bio za poboljšanja.

Otkrio sam da sam prihvaćen za ovaj EVS dok sam bio na zabavi u kući prijatelja. Imali smo još jedan razlog za slavlje.

Došao napokon dan da letim u Veliku Britaniju. Moram napomenuti da mi je to bilo prvi put da sam ikada bio u avionu. Vjerojatno zato mi je avion kasnio 45 minuta. Avion je napokon stigao, a usred leta, pilota je rekao da svi koji idu u Manchester trebaju doći do izlaza 111, ali je bio zatvoren pa smo otišli na 107, gdje smo dobili karte za let za Manchester preko Münchena. Bilo je to zabavno iskustvo. Kad sam napokon stigao ovdje u Blackburn bio sam umoran i samo sam želio spavati.

Kad je započela obuka i Amar (voditelj udruge) je počeo razgovarati o tome što je „Youth Action“ i što su postigli tijekom godina, Ja sam mislio molim vas prestanite. Ne vidim sebe da mogu tako nešto napravit. Trening mi je osobno bio zanimljiv jer volim znanje a prvih nekoliko tjedana bilo vrlo zanimljivih zadataka, mislim da ih nikad neću zaboraviti.

Prvi je bio upoznavanje Blackburn-a kroz  intervjuiranje 6 slučajnih prolaznika koji žive u Blackburnu. Postavili smo im nekoliko pitanja o Blackburnu, što im se sviđa i ne sviđa, omiljeni gablec. Najbolji dio toga je što smo morali imati video ili slikovne dokaze o tom intervjuu. Drugi je bio posjetiti Blackburn muzej i saznati o povijesti Blackburn-a. Oba ova zadatka morala su biti napravljena u PowerPointu i predstavljena pred drugima. Ovi zadatci smo bili osmišljeni i organizirani na  način da smo postali bolji prijatelji jedni s drugima jer smo uvijek bili u različitim parovima.

Najvažniji trening koji je morao proći bio je Zaštita djece razine 1 i 2 jer smo započeli pripreme za naš prvi veliki projekt Junior Jam. Dorina i ja dobili smo umjetnost i obrt. Ne znam više kako je odlučeno, ali znam da smo odabrali origami. Ideja je bila da u Studio 2 imamo Origami zanatsku sobu, dok ćemo u Studio 1 imati turnire s onim istim origamijem koji su radili u Studiju 2. Bio je to omiljena radionica djece tijekom čitavog tjedna. Prvi dan sam bio toliko nervozan kada je Junior Jam počeo, ali imali smo toliko treninga i sve što smo planirali prije toga bilo je ok. Tayyaba, nova članica osoblja, bila je razlog zašto sam se lako „provukao“ kroz Junior Jam, jer sam vidio kako se ona bavi s djecom u ponedjeljak, a isto sam i ja učinio u utorak, kad je bio moj red. To je puno pomoglo.

Takvo je moje iskustvo bilo biti ovdje EVS volonter 8 mjeseci, bilo je uspona i padova. Ne toliko padova koliko uspona. Uvijek sam bio podalje od problema, jer mi to u životu ne treba. Možda se čini da jedina stvar koje sam radio jesu radionice i treninzi ali bilo je i puno mogućnosti učenja. Kao što su Prva pomoć u uredu, Seksualno ponašanje i kako ga prepoznati unutar djece, rad s mladima 1 i mnogi drugi.

Hvala vam što ste pročitali ovo nadam se da ćete uživati ​​čitajući onoliko koliko sam i ja napisao.

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.