Lorena Martinić: Zašto volontiram?

Lorena Martinić: Zašto volontiram?

U ciklusu intervjua mladih koji volontiraju posljednji u nizu je intervju s Lorenom Martinić koja je izabrana za najbolju volonterku 2018. godine.

Lorena Martinić ima 22 godine te živi u Zaboku gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Sada je studentica 4. godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu gdje pohađa Učiteljski studij s modulom informatike. Uz fakultet pjeva u zboru te se aktivno bavi volontiranjem. Najdraži hobi joj je volontiranje s djecom kojem je u potpunosti posvećena, te je zahvaljujući tome izabrana za Naj volonterku Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu.

 

Melita: Kada si počela volontirati i što te potaknulo na volontiranje?

Lorena: Još u osnovnoj školi odlučila sam biti učiteljica kako bi učila i pomagala djeci. Ta ljubav prema djeci zapravo me i dovela do volontiranja. Na to me dodatno potaknulo članstvo u Društvu „Naša djeca“ Zabok koje sam započela već u osnovnoj školi kao članica dječjeg zbora Zabočki mališani (u kojem i danas rado surađujem s novim klincima zborašima na njihovim nastupima i izletima) i Dječjeg foruma, zatim sam nastavila u srednjoj školi te sam upisala Učiteljski fakultet i uz svu ljubav prema djeci, radosno i s veseljem volontiram i dalje. Mislim da nema ništa ljepše, nego svojim dobrovoljnim radom uveseljavati djecu, njihove roditelje, pomagati im kad je to potrebno. Redovito se uključujem u volonterske akcije koje se održavaju na Učiteljskom fakultetu jer putem njih upoznajem sve više svojih kolega i profesora koji također zdušno pomažu drugima. Posebno je lijepi osjećaj kad znaš da sudjeluješ u humanitarnoj akciji za djecu koja su u domu ili bolnici. To mi daje puno elana i nekih novih ideja za sljedeće volonterske angažmane. Kroz volontiranje razvijam samopouzdanje i izgrađujem svoj stav. Osjećam se dobro, jer radim ono što volim, stječem stalno nova prijateljstva i jako sam zadovoljna i ispunjena pozitivnom energijom.

Melita: Možeš li u par riječi opisati volonterske akcije u kojima si sudjelovala? Koja vrsta volonterskih akcija ti je najdraža?

Lorena: Već na sam spomen neke volonterske akcije znam da ću biti prisutna u njoj. Jednostavno mi je sudjelovanje u takvim akcijama postalo normalno i prirodno. Kada čujem da se provodi neka akcija unutar našeg DND-a odmah se angažiram i maksimalno potrudim da na njoj budem prisutna koliko god to uz fakultet i ostale obaveze mogu. Za uključivanje u neku od volonterskih akcija presudna je uvijek misao vodilja „pomagati drugima“. Kao volonter najviše volim raditi s djecom. Zahvaljujući članstvu u DND Zabok taj mi je rad zaista maksimalno omogućen. Najviše me zanimaju aktivnosti koje provodimo s djecom i mladima. Jedna od meni najdražih aktivnosti je moja Igraonica „Kutić slikovnica“ budući sam njezina voditeljica. Također, provodim i NIVEIN program Bajkaonice u kojem pričam bajke pa mi je to još jedna od dražih volonterskih aktivnosti. Uz sve to izuzetno volim voditi igre povodom Noći vještica, Dana igara, Dječjeg fašnika, tijekom Dječjeg tjedna i slično. Sudjelovala sam i u projektu „Prebaci na volontiranje“ i volonterske akcije zamjene i oslikavanja panoa na Trgu K.Š. Đalski u Zaboku koji se u 2018. godini provodio s članovima i članicama Dječjeg gradskog vijeća i Dječjeg foruma. Također, sudjelovala sam i u oslikavanju zida kod OŠ K.Š. Gjalskog Zabok i bojanju kanti za smeće u volonterskoj akciji „Kante kulerice – ako se kanta smije nasmij se i ti pa u nju smeće ubaci.  U okviru dječjeg zbora „Zabočki mališani“ pomagala sam prilikom nastupa u Zaboku te odlaska na nastupe izvan Zaboka i pripremi godišnjeg koncerta Zabočkih mališana. Pripremala sam i pomagala u izradi novih igara koje su izrađene u prošloj godini povodom Europske godine kulturne baštine, na igrama u Dječjem tjednu, likovno-kreativnim radionicama za Noć vještica te Vještičjih igara, pomagala sam i na podjeli poklona povodom Svetog Nikole te kićenju bora u Gradskoj knjižnici u Zaboku s mojim klincima iz igraonice. Naravno, to su samo neke izdvojene aktivnosti, ali svaka volonterska akcija posebno mi je draga i  u svaku se rado uključujem jer znam da će moj rad pridonijeti nečemu ugodnom i korisnom te ostati zapamćen.

Melita: Koje vještine si stekla tijekom volontiranja i jesu li ti navedene vještine i iskustva pomogla u nekim situacijama? Ako jesu, molim te da opišeš te situacije.

Lorena: Za potrebe volontiranja u Društvu „Naša djeca“ Zabok završila sam nekoliko edukacija u organizaciji DND-a Zabok i Saveza DND Hrvatske za vođenje Igraonice „Kutić slikovnica“ i  Programa „Bajkaonica“ te sam stekla znanja i vještine potrebne za provođenje radionica i igraonica s djecom predškolske dobi te pričanja i pripovijedanja bajki i priča za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. U sklopu projekta VolontirAJMO sudjelovala sam u snimanju filma „Kaj volontiraš“ o razvoju volonterstva i promociji volontiranja u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Najviše iskustva stekla sam kao voditeljica Igraonice „Kutić slikovnica“ za djecu od tri do šest godina koja ne pohađaju dječji vrtić s ciljem da se djeci predškolskog uzrasta, koja nisu obuhvaćena nijednim oblikom predškolskog odgoja, omogući da budu uključena u određen oblik organiziranog odgojno-obrazovnog rada. Također sam voditeljica novog Programa u DND-u Zabok pod nazivom „Bajkaonica“ koji uključuje pisanje priča s klincima te pripovijedanje bajki i priča djeci u igraonici, dječjem odjelu Opće bolnice Zabok i Osnovnoj školi K.Š. Gjalskog Zabok.

Iz svega navedenog stekla sam razne vještine i iskustva kao što su dobra komunikacija s drugima, dobra organiziranost i suradnja, sposobnost za rad s drugima i tome slično. Sve stečeno i naučeno zasigurno će mi pomoći u mojem budućem poslu učiteljice te u daljnjem radu s djecom, ali i u svakoj idućoj vrsti mojeg volonterskog angažmana.

Melita: Možeš li opisati svoje najljepše iskustvo koje si stekla volontiranjem?

Lorena: Budući da svakom volonterskom akcijom i novim volonterskim angažmanom steknem neko novo životno iskustvo, teško je izdvojiti najljepše. No ono koje mi je najviše priraslo srcu je povezanost s djecom i njihove pozitivne reakcije na moj rad. Nešto najljepše što u svojem radu mogu osjetiti jest dječja toplina, ljubav i energija koju mi pružaju u radu s njima. Nisam još nikada doživjela negativan dječji stav prema mojim radionicama i to mi pruža dodatni poticaj da se i dalje trudim raditi s njima. Najljepši je osjećaj kada me moji klinci s Igraonice po završetku svake od njih dođu zagrliti i izljubiti s oduševljenjem i rečenicom kako se vesele ponovnom susretu. Mogu reći da najljepše iskustvo koje sam stekla volontirajući s djecom nije ništa materijalnog ili posebnog, već samo višestruko uzvračena dječja ljubav koju mi klinci neprestano pružaju.

Uz dječju ljubav, jedno od najljepših volonterskih iskustava ipak je postati Najvolonterkom godine u svojoj županiji. Naravno, da nije bilo djece i njihove ugodne suradnje i želje za rad sa mnom, ne bih to uspjela postati.

Melita: Što bi poručila mladima kako bi ih potaknula na volontiranje?

Lorena: Većina mojih prijatelja zapravo i ne volontiranju. Uglavnom svi imaju ispunjeno vrijeme bilo to fakultetskim obavezama i učenjem, nekim drugim aktivnostima ili jednostavno imaju svoj bilo studentski ili pravi posao. U svojem društvu uglavnom sam jedina aktivna volonterka. Kad god pronađem neki dobar razlog, pozovem sa sobom što više prijateljica da se zajedno sa mnom uključe u neku volontersku akciju. Svi su moji prijatelji zaista ponosni na moj volonterski rad i često znam čuti pitanja „Kako ti se da raditi nešto takvo od čega nemaš zarade?“ ili „Pa zar si opet u tom DND-u, nikad te čovjek ne može uloviti za kavu.“ Naravno, svi se šale i znaju da je moja ljubav naš DND Zabok i da volim svoje slobodno vrijeme maksimalno provesti u njemu. Kad naša tajnica Jasenka objavi na Facebook profilu i Instagramu fotke koje pokazuju što smo sve postigli na nekoj od akcija, svi se vesele i ponosni su na mene što sam to vrijeme provela tamo radeći nešto korisno. Smatram da je premalo mojih vršnjaka uključeno u volonterske akcije. Volonterskih akcija ima velik izbor, ne samo ove naše vezane uz rad s djecom, nego su dostupne na različitim područjima interesa. Kao volonterka i sama pokušavam svoje prijateljice i prijatelje uključiti u što više akcija koje se nude. Sigurna sam da bi se svaki od mojih vršnjaka mogao pronaći barem u jednoj od njih. Mladima bih poručila da se čim više uključuju u volonterske akcije jer to je najbolji način korisnog provođenja slobodnog vremena. Sudjelovanje u takvim akcijama pruža dobrobit i nama, ali i onima za koje radimo nešto dobro te pruža osjećaj ispunjenosti i sreće, a mislim da mladi danas, uz sve obaveze koje nose na leđima, nisu ni svjesni da taj osjećaj mogu postići.

Melita: Kako je biti naj volonterka?  

Lorena: Biti naj volonterka velika je čast. Jako mi je drago nositi tu titulu i ponosna sam što sam za Najvolonterku godine odabrana baš ja. Isto tako smatram da su i svi ostali kandidati koji su bili predloženi za naj volontere, kao i svi oni volonteri koji nisu nigdje istaknuti, vrijedni i marljivi ljudi. Ovo priznanje mi je samo jedan dobar vjetar u leđa za moj daljnji volonterski rad, da budem još aktivnija u društvu i sigurna sam da ću i dalje dobar dio svojeg slobodnog vremena provesti volontirajući.

 

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavovi udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Share this post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.