PRAKTIKUM KREATIVNOG ŽIVOTA ILITI KAKO SU SE TO IGRALI NADREALISTI?

Što je igra, tko se smije igrati, igraju li se i vanzemaljci lovice ili su pak oni više tip osobe za lego kockice? Igraju li se vanzemaljci uopće?

Ako ne znaš odgovor na prvo pitanje, nema veze, ni autor ovog teksta nije dobar s profesionalnim definicijama koje su izašle iz nekih obrazovanijih glava od naše.

Nije bitno ni znaš li koje igre igra neki tamo daleki potencijalni život udaljen od nas miljama i miljama svjetlosnih godina. Zapravo, nije bitno ni vjeruješ li da taj život uistinu postoji.

Bitno je jednostavno pitanje koje je slučajno zapelo u sendviču onih kompleksnih – tko se smije igrati?

E pa, ako misliš da je odgovor apsolutno svatko tko ima želje, kreativnosti, volje i/ili nekoga za igru, apsolutno se varaš! 

Neke igre stvorene su samo za one čije se godine ovozemaljskog života mogu pronaći između brojeva 5 i 99, a neke druge imaju limitiran broj igrača. 

Igre s kojima ćeš se susreti u ovom članku sastavio je Alastair Brotchie u svojoj knjizi „Surrealist games“, a iste su podijeljene u nekoliko kategorija. Nadrealisti su se igrali jezikom i  govorom, vizualno su eksperimentirali, mijenjali svoju zbilju i tako stvarali umjetnost. Iako same igre neće potaknuti tvoje tijelo na stvaranje hormona potrebnih da bi dobio Salvador Dali brk, zasigurno će pomoći u kreiranju tvoje unutarnje mini verzije tog ekstravagantnog i genijalnog umjetnika.

„Upute za korištenje“ 

Materijali: 1. Stari bakini recepti/ Ikea upute za sastavljanje kauča

                    2. Olovka

 Jedna od igri kojom su se nadrealisti služili u stvaranju poezije bila je „Upute za korištenje“. 

Uzimali bi recepte iz kuhinje ili upute za korištenje određenih alata/predmeta te bi ih zatim primijenili na različitim konkretnim i apstraktnim pojmovima. 

Za primjer koji možete vidjeti zaslužan je Jean-Claude Silbermann. 

„Automatsko crtanje“

Materijali: 1. Flomaster/Olovka/Tuš za oči/Kist

                    2. Komad papira

Automatsko crtanje odraz je naših instinktivnih pokreta. Zanemarujemo trenutni vrtlog misli koje nas opsjedaju i crtežu pristupamo uz minimum svjesne kontrole. 

Automatsko crtanje najlakše je i najzabavnije kada zatvorimo oči i prepustimo ruci da radi što hoće.

Iako nam pravilo ove igre nalaže da olovku cijelo vrijeme držimo na papiru, ako se želimo uistinu predati apstrakciji, možemo ga i zanemariti.

Upravo u neočekivanosti i nepredvidivosti konačnog rezultata leži zabava.

Pro tip: automatsko crtanju možemo pristupiti i kao temelju za daljnji rad na crtežu, a ne samo kao konačnom rezultatu.

„Exquisite corpse“

Materijali: 1. Flomaster/Olovka/Tuš za oči/Kist

2. Komad papira

Ova najpoznatija nadrealistička igra namijenjena je za 2 ili više igrača.

Ako igra ima 3 igrača, svaki igrač presavije svoj papir na 3 jednaka dijela. Prvi igrač crta u prvom dijelu papira te rubovima svojeg crteža minimalno prelazi na drugi dio papira po kojem će crtati igrač broj 2. Kad igrač broj 1 završi crtež, svoj dio presavije tako da je skriven od igrača broj 2. Igrač broj 2 nastavlja svoj crtež, a startna točka su mu  rubovi crteža igrača broj 1 kojima je ovaj ušao u prostor igrača broj 2. Kada je igrač broj 2 gotov sa svojim crtežom, prosljeđuje ga igraču broj 3 i igra se nastavlja.

Najvažnije je da igrači ne vide crtež prijašnjeg igrača te da se ostave linije vodilje za sljedećeg igrača koji će crtati kako bi crtež ipak imao određenu strukturu.

Autor: Gabrijela Rogan

Photos: Brotchie Alastair: A Book of Surrealist Games