Čuvarice Vremena
1. Could you introduce yourself? I can see your success and influence on many important issues, I would like to get to know you from your point of view.
IVANA: Čuvarice vremena su grupa zaljubljenica u povijest koja široj publici nastoji približiti manje poznate sudbine ljudi bez obzira na njihov društveni položaj ili “zloglasnost”. To činimo kroz niz rubrika u kojima prikazujemo teme vezane uz povijesnu svakodnevnicu, žensku povijest, umjetnost, književnost, sport, zabavu, znanost i politiku.
ANA: Za nas povijest nije samo niz godina, događaja, političkih odluka i osoba koje treba memorirati, onako kako se često prezentira u obrazovnom procesu, nego niz ljudskih sudbina, ljudskih života, nekih poznatih, a nekih manje poznatih, koji su utjecali na oblikovanje povijesti i svijeta koji danas znamo.
MARTINA H. V.: Naša ekipa sastoji se trenutno od 6 članica: Nede Novosel, Ivane Kuhar, Martine Piškor, Ane Zbiljski, Đurđice Vitković i Martine Hukavec Vlašić.
2. Can you tell us a bit about the history and mission of Čuvarice vremena, and how you came up with the idea to start this organization?
IVANA: Većinom smo se upoznale preko aktivnosti vezanih uz Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke, a okupile smo se za vrijeme lockdowna. Čuvarice su postale naš odgovor na pandemijsku otuđenost te pokušaj okupljanja radi očuvanja zdravog razuma koji nas je do danas održao.
NEDA: Da, sve nas je zapravo okupila Zagorka, sve smo se njezinim životom, radom, romanima bavile više ili manje, a naše je ljepilo i Ana. Ona nam je isprva svima bila poveznica i potaknula nas da sve ono čime se inače volimo baviti ne ostane samo za nas, nego da u obliku kratkih objava dijelimo s drugima koje bi ovakvo što moglo zanimati. Tako je nastao facebook i instagram profil Čuvarica. Budući da nam je uskoro treći rođendan, kroz ovo smo vrijeme, putem (zbog privatnih obaveza) izgubile dvije Čuvarice, ali su nam se pridružile i dvije nove. I sve imamo osjećaj kao da se znamo već dugo.
ĐURĐICA: Volimo reći da je misija Čuvarica vremena otkrivanje nepoznate i manje poznate povijesti s naglaskom na žensku povijest te njezina prezentacija javnosti.
MARTINA P.: Povijest se često percipira kao dosadna, a mi smo htjele pokazati da to nije istina. Povijest je zanimljivija od bilo kojeg romana i ljudska mašta ne može izmisliti nešto tako ludo i nevjerojatno kao što su istinite povijesne priče. Kroz godine smo stekle zaista mnogo znanja, te smo našu percepciju povijesti i ono što znamo htjele podijeliti s drugima.
3. How does Čuvarice vremena go about researching historical oddities, and what are some of the most interesting discoveries you’ve made?
MARTINA H. V.: Istražujemo preko hrpetine knjiga kojima smo opremile svoje privatne knjižnice i za koje gotovo više nema mjesta, istražujemo kroz periodiku, preko internetskih izvora, članaka, radova stranih i domaćih i sl. Posjećujemo i događanja poput predavanja, izložbi i slično na kojima uvijek saznamo nešto novo.
MARTINA P.: Obično si prvo odredimo temu tjedna, pa kroz brainstorming dođemo do ideja za pojedine dane. Svaka od nas vrsna je u određenom području, te tako ideje pršte same od sebe, jer je neka nešto negdje pročitala, čula, gledala, ili se prisjetimo predavanja s fakulteta. Onda kreće daljnje istraživanje. Uvijek se iznova iznenadimo koliko su žene zapostavljene i zaboravljene. Iako pišemo i o poznatim ženama u svijetu, trudimo se što više osvijetliti živote žena u Hrvatskoj, o kojima se i dalje jako malo zna i piše. Pisale smo tako o prvoj ženi koja je kod nas položila vozački ispit, Almi pl. Balley, a za kojom su njezini suvremenici s omalovažavanjem vikali “bježite, ide vještica Alma!” kada god bi se vozila u svom autu. Tu su i hrvatske vladarice iz doba narodnih vladara, prije ulaska u uniju s Ugarskom, o kojima postoji jako malo zapisa, tu i tamo neki nadgrobni spomenik, kameni ulomak, upis njenog imena u knjizi hodočasnika. Zanimljiva nam je bila i jedna Dubrovkinja iz 16. stoljeća, Marija Gundulić Gučetić, koja je u knjizi svog supruga objavila tekst (pod svojim imenom) u kojem proziva svoje sugrađane za lažni moral i mizoginiju, te se zalaže za ravnopravnost. Nije to mala stvar, napisati takav tekst u vremenu kada žene nisu imale nikakvih prava.
ĐURĐICA: Budući da se za sve tematske cikluse i teme unutar njih dogovaramo zajedno, definitivno se međusobno inspiriramo i kroz zajednički rad otkrivamo nove povijesne poslastice. Svaka od nas ima svoje interese, ali kroz zajednički rad na temama uspijevamo izvući najbolje jedna od druge. Kako je već Martina spomenula, naši privatni i poslovni životi ispunjeni su s puno knjiga, periodika, članaka i sl., a svaka od nas ima svoj modus operandi kada se radi o istraživanju teme o kojoj piše. Ipak, čini mi se da nam je svima zajedničko da se previše uživimo u svoja istraživanja jer smo znatiželjne po prirodi i zbilja volimo ovo čime se bavimo, kao što i volimo dijeliti spoznaje naših istraživanja s drugima. Što se tiče do sad obrađenih tema, teško je izdvojiti najzanimljivije, ali ona koja mi je svakako ostala urezana u sjećanje je tekst o gospođi Krafni, odnosno o Cäciliji Krapf i legendi o tome kako je krafna nastala.
ANA: Osim navedenog, meni je ostao u sjećanju tjedan eponima, kada smo zapravo pisale o tome odakle neke riječi, koje danas svakodnevno koristimo potječu. Na primjer, Bluetooth je dobio ime po danskom kralju Haraldu Bluetoothu iz 10. stoljeća, a njegov logo je je nastao spajanjem dvije skandinavske rune, slova H i slova B. Iako se planiralo dati proizvodu neko cool tehnološko ime nakon faze testiranja, naziv Bluetooth zaživio je toliko brzo među korisnicima da više nije imalo smisla mijenjati ga.
NEDA: Luda je priča i o nastanku riječi panika, koja svoje podrijetlo vuče od grčkog boga Pana, koji je izazivao paniku zbog svog izgleda (kozje noge, uši i rogovi, dlakavo čovjekoliko tijelo). Pa je prema mitovima preplašio i svoju majku kada ga je rodila, a priče su išle i do toga da bi plašio usamljene putnike, te bi znao biti prilično opasan ako bi ga se probudilo.
IVANA: Bilo je tu i različitih ludih izuma tijekom 20. stoljeća poput sprave koja je oblikovala nos (zvala se nose sharper) za “brzu, trajnu i bezbolnu korekciju nosa”. Našlo se tu i pomagalo koje je trebalo svojim korisnicima stvoriti rupice na obrazima (kad se nasmiju), ali i kavez za zračenje djeteta, koji bi se stavio na prozor i omogućavao da djeca koja su živjela u zgradama bez dvorišta, mogu provesti vrijeme na suncu i zraku.
4. Marija Jurić Zagorka was a prominent Croatian author and feminist who lived in the late 19th and early 20th centuries. How has her work influenced Čuvarice vremena, and what do you think her legacy is for women’s rights in Croatia and beyond?
MARTINA H.: Kao što smo već spomenule, Zagorka nas je spojila, bez nje se ne bismo upoznale i danas Čuvarice vremena ne bi postojale. Gotovo sve smo Zagorku čitale, a dosta nas se i bavilo njezinim životom i radom.
NEDA: Smatramo Zagorku fenomenom, ne samo zbog njezina doprinosa književnosti (koji je često devaloriziran od kritičara, ali nažalost i nje osobno) koji je nesumnjivo velik i važan za daljnje proučavanje i interpretacije, nego upravo zbog njezina aktivizma, feminizma, društvenog i političkog angažmana. Treba ponavljati više puta da se Zagorka bavila ženskim radničkim pravima u vrijeme kada se rijetko tko bavio ženskim ljudskim pravima uopće, tako da ona organizira prvu žensku sindikalnu organizaciju na ovim prostorima, nazvanu “Kolo radnih žena” u kojoj okuplja četrdestak radnica, kako sama kaže, iz tiskare, tvornice duhana i kože, učiteljice i dr. Naravno da je protuzakonito bilo osnivati takvo društvo, ali su se one i po zabrani nastavile nalaziti po njihovim kućama, stanovima i raspravljati, ali i aktivistički djelovati.
ĐURĐICA: Zagorka je i prva hrvatska profesionalna novinarka, politička novinarka, parlamentarna izvjestiteljica i zapravo žena s terena. Da bi mogla prisustvovati demonstracija protiv bana Khuen-Hedervaryja u vrijeme Austro-Ugarske i nametane mađarizacije i germanizacije, Zagorka se preoblačila i maksirala u muškarca, jer se tako mogla sigurnije kretati. Bio je to jedini način da žena djeluje u muškom javnom prostoru. Naime, sloboda kretanja žena bila ograničena, uglavnom promenadno i u pratnji muškarca s kojim je u užem srodstvu ili guvernante, dadilje ili udane žene, a izlazak iz okvira ili bilo kakvo “neženstveno” djelovanje kažnjavano je marginalizacijom i isključenjem iz “uglednog društva”. U svojim novinskim tekstovima, a posebno u romanima, Zagorka često progovara o ovim pitanjima. Njezine junakinje služe kao uzor ženama, kao poziv na buđenje, poziv na borbu za ravnopravnost, za pravednije društvo. Ona osnažuje i žene i muškarce da odbace društveno nametnute uloge i ravnopravno nastupaju na privatnoj i javnoj pozornici života slijedeći ideale za koje vrijedi živjeti i boriti se.
ANA: S obzirom da se mi bavimo povijesnim istraživanjima, moram definitivno spomenuti i Zagorkin rad na povijesnim dokumentima, u arhivima za svaki svoj roman. Ona je također željela obrazovati hrvatsko stanovništvo o vlastitoj povijesti, o vlastitoj kulturi, a pritom uvijek naglašavajući i važnost žena u toj istoj povijesti, koja ih često zaobilazi i zaboravlja. Koliko je Zagorka bitna, ne samo nama nego i mnogim svojim čitateljima i obožavateljima, svjedoči i činjenica da kada govorimo o njoj često je nazivamo “našom Zagorkom”. Rijetko se događa da neka osoba, kako za svog života, tako i nakon smrti ima toliko bitno mjesto u životu toliko ljudi da uz nju vežu tolike emocije, da je smatraju svojom.
MARTINA P.: Zagorka, osim što je bila apsolutno genijalna novinarka, najčitanija hrvatska književnica i aktivistkinja, jednostavno je bila ispred svog vremena. Na “svoje” bi došla tek danas. Njezin život i borba bili su inspiracija za generacije žena, a inspiracija su i za nas danas.
IVANA: Marija Jurić Zagorka predstavlja naš kamen temeljac. Osobno sam svoja prva povijesna istraživanja temeljila na njezinim djelima i otuda nastavila dalje. Za mene sve počinje i završava s Marijom Jurić Zagorkom.
5. In what ways do you think that Čuvarice vremena can help to preserve and promote cultural heritage, both in Croatia and internationally?
ĐURĐICA: Ponekad nam se čini da se povijest svodi na učenje godina, imena i ratova što nerijetko utječe na motivaciju ljudi da se dodatno informiraju i razvijaju svoje interese tom pogledu. Čuvarice vremena svojim radom nastoje približiti povijest i kulturnu baštinu široj publici te pokazati kako u našoj prošlosti postoji nešto interesantno za svakoga. Trudimo se prezentirati manje poznate teme i to na način na koji će ljude navesti da požele saznati više. Društvene mreže su se po ovom pitanju pokazale kao vrlo koristan alat koji nam omogućuje da atraktivno prezentiramo povijesne zanimljivosti i to na način koji omogućava njihovu dostupnost široj i diverzificiranoj publici. Navedeno nam omogućuje podizanje svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine, ali i spoznaje odakle dolazimo. Poseban nam je gušt kada nam se jave ljudi koji kažu da inače ne vole povijest, ali da rado prate Čuvarice jer su im objave vrlo zanimljive.
MARTINA H. V: Nacionalna povijest često je jednostrana i postoje neki mitovi i diskursi u koje se ne dira. Mi pokušavamo sve sagledati objektivno, pa često donosimo i neka u javnom diskursu neuobičajena promišljanja o događajima i osobama važnim za nacionalnu povijest. Također, slavenska mitologija kojoj Hrvatska “pripada” zaista je neistražena i nije toliko poznata domaćoj javnosti. Ovdje nastupamo mi, da ljudima približimo jednu nevjerojatnu kulturu kojoj su naši preci pripadali.
6. How do you see the role of women in organizations like Čuvarice vremena, and what do you think can be done to encourage more women to get involved in historical research and activism? How do you see the intersection between historical research and women’s rights activism, and how does Čuvarice Vremena strive to incorporate both into its work?
MARTINA P.: Čuvarice vremena čine isključivo žene, i ta platforma je naše sigurno mjesto putem kojeg živimo dio svojih profesionalnih snova. Ženska ekipa koja najčešće piše o ženskoj povijesti, povijesti svakodnevice i kulturnoj povijesti, odnosno “neozbiljnoj” povijesti. Povijest žena je povijest nevidljivih i potlačenih, a mi smo ovdje da je konačno predstavimo široj publici. Kroz istraživanja smo otkrile nevjerojatne žene koje su na razne načine mijenjale povijest, te njihova borba protiv tadašnjeg društva (a žene koje imamo zabilježene u povijesti najčešće su zabilježene jer su buntovnice i radile su nešto za to doba neuobičajeno) inspirira i nas danas da se borimo za bolje društvo.
ĐURĐICA: Od samih svojih početaka Čuvarice skrbe i s posebnom ljubavlju obrađuju teme iz ženske povijesti kako unutar rubrike Vještice i svetice tako i kroz sve ostale rubrike. Želimo prikazati povijest koja je puno više od one koju su ispisali muškarci, a na koju se i dalje ne obraća dovoljno pozornosti. Štoviše, ni na fakultetima nema puno kolegija koji se bave isključivo poviješću žena. Primjerice, dok postoje mnogi predmeti koji se fokusiraju na rad i djelo književnika, kolegiji koji bi se fokusirali na književnice vrlo će rijetko biti odobreni, posebice ako kolegij nosi njezino ime. Kroz naš rad nastojimo informirati ljude o načinima na koje su žene živjele, preživljavale i oponirale društvu i sustavima u kojem su se nalazile. Još važnije, nastojimo probuditi trajni interes za beskrajno fascinantnu temu ženske povijesti. Razumijevanje ženske povijesti je neodvojivo povezano s borbom za ženska prava iz više razloga. Poznavanje naše povijesti ukazuje nam na korijene i dugotrajnost štetnih društvenih obrazaca koji se ponavljaju sve do našeg vremena, ukazuje nam na načine otpora i borbe naših prethodnica, ali i inspirira nas da nastavimo s radom koji su one započele kako bismo onima koje dolaze ostavile pravednije i ravnopravnije društvo.
ANA: Još jedna bitna stvar nam je da humaniziramo povijest i po. Kao što smo već spomenule, povijest su pisali i stvarali ljudi, osobe od krvi i mesa. Nekima znamo ime, nekima ne znamo, ali svatko od njih imao je svoj život, svoje probleme, svoju sreću, tugu, bol. Svatko od njih bio je osoba, kao i mi, a ne samo ime i prezime, ili još češće, samo broj (kada govorimo o žrtvama ratova, bolesti, progona, poreznih obveznika i sl.). Kada pak govorimo o poznatim osobama, često prevladava crno-bijeli način prikazivanja i pogled na povijest iz današnje perspektive, što može potaknuti, ali i, nažalost, potiče netoleranciju i nerazumijevanje.
7. What has been the biggest challenge that Čuvarice vremena has faced since its founding, and how did you overcome it?
IVANA: Iz moje perspektive, najveći izazov za našu grupicu je logističke prirode. Teško je uskladiti poslovne i obiteljske obveze s malo preostalog slobodnog vremena.
MARTINA P.: Mi smo prije svega žene koje vole povijest i ovo sve radimo volonterski. Ljubav i reakcije naših čitatelja/pratitelja jedina su nam plaća, ali to je zaista velika plaća. Sve vodimo svoje užurbane i zaposlene živote, tu su i obiteljske obaveze tako da često nemamo vremena za sve što bismo htjele. Nema smisla lagati, i u ovom kolektivu ima nervoze i ponekog neslaganja (iako vrlo, vrlo rijetko), često nam je ovo i stres. Ali taj gušt kada smo prešle na dvoznamenkasti broj lajkova, kada nas poprati nama neka važna institucija ili osoba, kada dobijemo pohvale za svoj rad (nedavno mi je jedan momak rekao kako su Čuvarice jedna od dvije stvari koje redovito prati na društvenim mrežama, a za sve ostalo je ugasio obavijesti), i sada kada smo na Facebooku stigle do 1000 pratitelja, sva muka, žrtva privatnog života i poneka frustracija se isplate.
8. Finally, what are your hopes for the future of Čuvarice Vremena, and what do you think the organization’s legacy will be? What are some of the upcoming projects or events that Čuvarice Vremena is working on, and how can people get involved or support your work?
MARTINA H. V.: Nadam se da ćemo uskoro postati udruga jer na tome i radimo te da ćemo kao udruga proširiti svoje članstvo u smislu okupljanja žena s istim ili barem sličnim interesima, organizirati skupove, tribine, izložbe, predavanja, tematske večeri i sl., imati svoj stalan prostor i od svega toga nekako zarađivati. Osobno, da se to dogodi, odmah bi dala otkaz na poslu.
NEDA: Reklo nam je više ljudi koji nas prate da bi bilo dobro da napravimo neku publikaciju jer imamo puno odličnoga sadržaja za kojega je šteta do ostane samo na društvenim mrežama. Tako da bismo voljele i to u budućnosti, a nedavno smo krenule s našom prvom turom vezanom, naravno, za Zagorku, ali prvenstveno za lokacije na kojima ljudima prenosimo segmente njezina života i rada u Donjem gradu baš zato što ju svi više smještamo u Gornji. Za termine ture popratite nas na društvenim mrežama.
ANA: U međuvremenu smo, kao što je Martina i spomenula, u procesu osnivanja udruge, kreiranja web stranice, smišljanja i planiranja potencijalne izložbe, a vidjet ćemo kuda nas trud i rad oko Čuvarica i život još odnese. Ovom prilikom pozivamo sve koji bi htjeli s nama podijeliti neku zanimljivost iz svoje lokalne zajednice, nešto što nije općepoznato, da nam se jave u inbox (ili mailom) ili pak ako bi htjeli da se pozabavimo određenom temom u našem rasporedu kroz godinu, slobodno se javite.
IVANA: Nade za budućnost… da ostanemo na okupu i korak po korak ostvarimo zacrtane ciljeve vezane uz podizanje mrežne stranice, pronalaženja prostora za okupljanje i daljnje djelovanje.
ĐURĐICA: Osim svega što su cure već navele, nadam se da će nas razvoj Čuvarica odvesti i na put koji će nam omogućiti provođenje aktivnosti s raznim dobnim skupinama, od onih najmlađih do najstarijih kako bismo mogle poticati interes za cjeloživotno učenje o povijesti i kulturi te pokazati da povijest može biti itekako zanimljiva.
MARTINA P.: Da se nadovežem na cure, imamo zaista puno planova. Ova uskoro treća godina nam je ključna i kritična, jer iz nekih svojih uhodanih staza, odnosno društvenih mreža proširujemo svoju “djelatnost”. Svjesne smo da smo si zadale puno posla, ali ovo je doslovce sad ili nikad moment. Imamo pregršt ideja, imamo elana, vremena nešto manje, a ljubavi prema ovome što radimo najviše. I ljudi su to konačno osjetili. Pratite nas na društvenim mrežama, spremamo puno toga novog i jedva čekamo vidjeti gdje će nas ovaj put odvesti!
Neda Novosel, Ivana Kuhar, Martina Piškor, Ana Zbiljki, Đurđica, Martina Hukavec Vlašic.
Vintage Photo Souvenir
