Domagoj Kobeščak: Iskustvo s mobilnošću
Još jedan od mnogih divnih primjera mladih ljudi koji su se odlučili svoje slobodno vrijeme posvetiti upoznavanju novih mjesta i ljudi kroz Erasmus+ projekte je Domagoj Kobeščak, mladić rodom iz malenog sela Pustodol Orehovečki. Student je druge godine Učiteljskog fakulteta s informatičkim smjerom, a vrijeme koje nije posvećeno fakultetu provodi baveći se glazbom, gledajući filmove i čitajući.
S veseljem sam odabrala baš njega za ovaj intervju jer je bilo lijepo slušati ga kako mi je s oduševljenjem prepričavao svoje dojmove s tog, njemu jako dragog, putovanja. Sigurna sam da je i on s veseljem odgovarao na ova pitanja jer su ga zasigurno potaknula na prisjećanje divnih trenutaka koje je proživio na putovanju u Rumunjsku.
Melita: Što te je potaknulo da se prijaviš u program Erasmus+?
Domagoj: Za Erasmus+ projekt sam saznao preko svoje prijateljice koja mi je isti toplo preporučila uz uvjeravanja da ću se zabaviti kao nikad u životu pritom učeći korisne stvari. Za prijavu je jedino bilo potrebno poslati svoj kratki opis; prijašnja iskustva, kompetencije, hobije, znanje stranih jezika, a prijava je tekla elektroničkim putem što je dodatno olakšalo proces. Ovaj projekt bijaše moj prvi, a ujedno i odskočna daska za sve nadolazeće.
Melita: U koje zemlje si putovao pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidio tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravio u nekoj zemlji?
Domagoj: Bivali smo utaboreni u Vatri Dornei, malom gradiću u sjeveroistočnoj Rumunjskoj. U dva tjedna, koliko sam boravio u Rumunjskoj, imao sam prilike posjetiti Cluj-Napocu, gdje smo razgledavali stare, povijesne zgrade koje gradu davahu dodatnu dimenziju ljepote i o svim tim posebnostima smo imali prilike razglabati s gradonačelnikom dotičnog grada.
Melita: Koja iskustva si stekao tijekom svojih putovanja? Da li je bilo i negativnih iskustava?
Domagoj: Tijekom projekta sam stekao mnogo pozitivnih iskustava koje će mi zasigurno koristiti u nekom dijelu života, a njih je bilo stostruku više od onih negativnih. Najdraže iskustvo (više sjećanje nego li iskustvo) mi je bila interpretacija poznatih zagorskih pjesama koje očaraše kolege, a mene učiniše ponosnim što svoju tradiciju i običaje dijelim sa svijetom. Još mi i danas u misli dopiru sjećanja o toplim osmjesima mojih europskih kolega izazvanim milozvučnim melodijama nastalim na velebnim zagorskim brjegovima.
Melita: Da li su ti stečena iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?
Domagoj: Stečena znanja i iskustva su mi ponajprije pomogla da se oslobodim veriga samozatajnosti i srama, da uvijek budem aktivan i motiviran član zajednice i poštujem posebnosti svakog čovjeka.
Melita: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš li ju iskoristiti?
Domagoj: Ništa mi ne bi bilo draže.
Melita: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+? Što bi poručio mladima kako bi slijedili tvoj primjer i odvažili se odazvati na natječaj za mobilnost?
Domagoj: Mladima bih poručio da otklone svaki trn sumnje i straha kada stupaju u ove projekte jer prava sreća dolazi kada izađemo iz okrilja svoje ugodne zone i izađemo u susret prilikama koje nam svijet nudi. Iskoristite svaku priliku dok ste mladi da bi kasnije, u stare dane, otvorili skladište sjećanja i s ponosom rekli da ne žalite ni za čim.
Autorica: Melita Hršak
