Trećina mladih ispitanika u Hrvatskoj opravdava uporabu nasilja u vezama, petina ih ima iskustvo nasilja u vezama, a isto toliko je priznalo da je i samo bilo nasilno, pokazalo je istraživanje “Prevencija nasilja u vezama mladih” (2016.) Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) provedenog na 330 mladih (63 posto djevojaka i 37 posto mladića) u 12 srednjih škola.
Osobito je zabrinjavajući podatak da čak 36 posto mladih vjeruje da je osoba koja je doživjela nasilje napravila nešto što je uzrokovalo ovakvo ponašanje. U upitniku o opravdanosti nasilja, formuliranom rečenicom da “mladić ima pravo udariti djevojku…”, mladi su odgovarali na sljedeći način:
– ako ga ljuti njeno ponašanje – 45 posto
– ako ga ne sluša – 45 posto
– ako sazna da je nevjerna – 41 posto
– ako sumnja da je nevjerna – 44 posto
– ako ne vodi brigu o njemu kako bi trebala 45 posto
Slično je i u obratnom slučaju – većina se slaže da djevojke imaju pravo udariti svog partnera u spomenutim prilikama.
Nasilje u adolescentskim vezama nije zanemariv, već ozbiljan problem; naime osobe koje se tako ponašaju u adolescentskoj dobi ponašat će se isto u svojim budućim vezama i u braku. Nasilje je posljedica neravnopravnih odnosa između spolova. Bez obzira je li žrtva osoba muškog ili ženskog spola, bilo koji oblik nasilja u vezi je neprihvatljiv!
Nasilje u vezama mladih može se manifestirati kao tjelesno, emocionalno, spolno i ekonomsko, a važno je naglasiti da nakon prvog incidenta ne prestaje, nego postaje sve intenzivnije. Znakove nasilja u vezama ponekad je vrlo teško prepoznati. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti, pa čak i spolnom i fizičkom nasilju. Ponekad ponašanje i geste osobe s kojom smo u emocionalnom odnosu prepoznajemo kao privrženost i strastvenu ljubav, a ona zapravo može biti znak ljubomore, posesivnosti i kontrole.
Naravno, to ne znači da svaka svađa ili rasprava u vezi ukazuje na nasilno ponašanje. U svakoj vezi su prisutni nesporazumi i sukobi jer ne postoji par koji se nikada oko ničega nije sukobio ili posvađao. Kvalitetna veza podrazumijeva međusobno poštovanje, otvorenu i iskrenu komunikaciju. To znači poštivati osobnost i granice vašeg partnera/ice i ne nanositi mu/njoj emocionalnu ili fizičku bol.
Nasilje se može dogoditi svakome, u bilo kojoj dobi, bez obzira na fizički izgled, stupanj obrazovanja, mjesto stanovanja, itd. Nasilje u vezama nije samo karakteristika heteroseksualnih veza, ono se može javiti i u vezama osoba istog spola.
Često se pitamo zašto osobe ostaju u nasilnim vezama. Osobe koje su u štetnim vezama obično vjeruju da će se stvari popraviti, da je riječ samo o „fazi“ koja će proći. Vjeruju da mogu promijeniti osobu s kojom su u vezi. Neki / neke od njih su već vidjeli / vidjele takve oblike ponašanja u drugim vezama, primjerice, u vlastitom domu, pa ne prepoznaju ove znakove kao upozorenje da je nešto pogrešno. Određen broj ljudi smatra da je bolje imati mladića / djevojku, nego prekinuti štetan odnos. Neki se boje prekinuti vezu, bilo zato što misle da ne mogu živjeti bez partnera / ice, ili se boje da će se ta osoba ponašati nasilno. Još jedan od mogućih strahova je da više nikad neće pronaći osobu za vezu.
Osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća se izolirano i nesretno. Takvoj osobi razgovor s prijateljem/prijateljicom može jako puno značiti. Dajte joj do znanja da ste tu ako želi razgovarati i da ste zabrinuti za nju. Poslušajte što vam ona ima za reći, ali bez optuživanja ili procjenjivanja. Budite joj podrška i kažite joj zašto ste zabrinuti (npr. “Osjećam se loše kad te vrijeđa pred drugima. Nema pravo ponašati se na taj način. Što ti misliš o tome?”). Dajte joj do znanja da vam se nasilno ponašanje koje se događa, a koje ste zamijetili ne sviđa i kažite joj kako se vi pritom osjećate. Pomozite joj da potraži informacije i pomoć. Pružite joj pomoć i podršku u traženju stručne pomoći i ponudite se da budete uz nju za to vrijeme (npr. da idete s njom u savjetovalište). Prekinuti nasilnu vezu nije jednostavno, ali je moguće.
Institucije kojima se možete obratiti:
- Policija 192
- Ured pravobranitelja/ice za djecu, Zagreb, Adresa: Teslina 10, 10000 Zagreb, Tel: 01/4929 669, 01/4921 278, Fax: 01/4921-277, E-mail: info@dijete.hr, Web: dijete.hr
- Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova, Adresa: Preobraženska 4/1, 10000 Zagreb, Tel: 01/4848-100, Fax: 01/4844-600, E-mail: ravnopravnost@prs.hr, Web: www.prs.hr
- Hrabri telefon , Adresa: Đorđićeva 26, 10000 Zagreb, Tel: 01/3793-000, Fax: 01/3793-300, E-mail: info@hrabritelefon.hr, Web: hrabritelefon.hr, Savjetodavna linija za djecu: 116 111, E-mail: savjet@hrabritelefon.hr
- Centar za pružanje usluga u zajednici „Savjetovalište Luka Ritz“, Adresa: Ulica kneza Ljudevita Posavskog 48, 10000 Zagrebm Tel: 01/ 6470-050, e-mail: info@centar-lukaritz.hr
Autorica: Ivana Kuzmanić
Fotografija: Pixbay
