Iza dvadesetrogodišnje Mihaele Oborovečki iz Velikog Trgovišća, studentice engleskog i španjolskog jezika krije se uspjeh koji je vrijedan svake pohvale i divljenja. Već deset godina svoje vrijeme, trud, volju i ljubav posvećuje streljaštvu, a sve uloženo joj je donijelo niz uspjeha, između čega su zauzimanje izvrsnih mjesta na raznim svjetskim rang listama i svjetskim prvenstvima, a i nošenje titule najbolje sportašice Krapinsko-zagorske županije i državne prvakinje. Mihaela već deset godina trenira u Streljačkom društvu Veliko Trgovišće te se trenutno aktivno natječe u disciplini samostrela.
Melita: Kada i kako si se počela baviti streljaštvom?
Mihaela: Trenirati sam počela u osmom razredu. Moj brat i nekolicina prijatelja već su se neko vrijeme bavili streljaštvom, tako da mi nije bilo teško prihvatiti izazov i doći na jedan od treninga (pogotovo jer je u pitanju bio dečko koji mi se tada sviđao). Zanimljive trenutke s prvih nekoliko treninga nikad neću zaboraviti, ali ne mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Nisam bila sigurna da je to sport za mene i predomišljala sam se želim li se doista time baviti. Tada sam u streljaštvu ostala najviše zbog prijatelja koji su kasnije odustali, a ja sam s vremenom toliko zavoljela ovaj sport da sada ne mogu zamisliti drugačiji način života.
Melita: Koliko često imaš treninge?
Mihaela: Sada mi se način na koji gledam na treninge uvelike razlikuje od samih početaka, ali jedna stvar koje se još uvijek držim je da ne propuštam nijedan trening. Kad sam se tek počela baviti streljaštvom u pitanju su bila tri treninga tjedno koji su se odnosili na samo gađanje, sada je to malo kompliciranije. Broj treninga ovisi o dijelu sezone, pa u pripremnom dijelu i dalje treniram tri puta tjedno. Kako se bliže veća natjecanja povećava se i broj treninga tako da prije najvećih natjecanja treniram gotovo svaki dan, ponekad i dvaput dnevno, a osim samog gađanja tu su uključene i fizičke pripreme.
Melita: Na koji način aktivno bavljenje sportom utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?
Mihaela: Slobodnog vremena imam ovisno o tome koliko se dobro organiziram, a to je definitivno jedna od vještina koje naučiš kada se počneš baviti nekim sportom. Imam malo manje vremena za izlaske i druženje s prijateljima koji nisu uključeni u streljaštvo, ali prednost bavljenja sportom je da si cijelo vrijeme okružen prijateljima i radiš ono što voliš.
Melita: Koji su tvoji najveći uspjesi?
Mihaela: Uvijek mi je teško dati odgovor na to pitanje jer je meni najveći uspjeh biti zadovoljna s odrađenim nastupom, o kojem se god natjecanju radilo. Naravno da su mi među najvećim uspjesima medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te finala svjetskog kupa. Prošle sam godine osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu i finalu svjetskog kupa, a i ukupno se nalazim na drugom mjestu svjetske rang liste. Budući da mi je to bila prva seniorska sezona, jako sam zadovoljna postignutim rezultatima. Uz Valentinu Pereglin i Sanju Komar članica sam najbolje ženske ekipe po izboru Sportskih novosti, što mi je iznimna čast s obzirom na to da su djevojke već dugi niz godina dominantne kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.
Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?
Mihaela: Ne mogu izdvojiti samo jedno natjecanje, pogotovo jer je iza mene nekoliko svjetskih i europskih prvenstava, ali tri su mi manja natjecanja posebno ostala u sjećanju. Na Europa Cup-u u Slavonskom Brodu 2016. kolega iz reprezentacije i ja smo nakon dva dana natjecanja imali identičan rezultat, što se rijetko događa, tako da smo na kraju natjecanja podijelili zlato. Godinu dana kasnije sam na Memorijalu Berislava Rajkovića u Ivanić Gradu po prvi put (zasad i jedini) u ruke dobila prijelazni pehar, što je značilo da sam imala najbolji rezultat natjecanja. To je za mene bio velik uspjeh, pogotovo zato što su među natjecateljima bili najbolji samostrijelci, uključujući mojeg brata te Valentinu i Domagoja Pereglina. Među najdražim natjecanjima mi je i prošlogodišnje državno koje se održalo u Donjoj Stubici. Tamo sam se jednostavno osjećala kao doma, što se kasnije i vidjelo na mojem rezultatu jer sam pomalo neočekivano preuzela titulu državne prvakinje.
Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?
Mihaela: Kao sportašu vrlo mi je bitna podrška moje obitelji i prijatelja jer mi je to velika motivacija da na natjecanju dam sve od sebe. Mama je uvijek tu uz nas, tata nam je trener, ali moram reći da mi je najbolji trener i najveća podrška ipak moj brat. Koliko god da mi je do prošle godine bio najveća konkurencija, uvijek mi i najviše pomaže da budem bolja od sebe same.
Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?
Mihaela: Ove su sezone nažalost otkazana sva velika natjecanja, tako da su svi planovi pali u vodu. Sada preostaje napuniti baterije te se tako pripremiti za nadolazeću sezonu. Želja mi je ostati u formi i nastaviti s nastupima u reprezentaciji. Dat ću sve od sebe, a rezultate ćemo vidjeti.
Melita: Što bi poručila drugima koji se žele baviti sportom?
Mihaela: Bilo koji sport sam po sebi ima pregršt prednosti. Naravno da nije svaki sport za svakoga, ali to samo znači da moraš pronaći nešto što ti odgovara. Kada se baviš sportom radiš na sebi i u svakodnevnim trenucima vidiš pozitivne promjene. Ono što se meni najviše sviđa kod bavljenja sportom su trenuci koji ti ostaju u sjećanju i uvijek ti izmame osmijeh na lice. Taj se osjećaj ne može opisati riječima, to jednostavno moraš doživjeti.
Veliko hvala Mihaeli na pristanku dijeljenja svoje prekrasne priče sa svima nama i prilici za upoznavanje te sretno u daljnjoj karijeri i ostvarenju ciljeva! 🙂
Intervju pripremila: Melita Hršak
Intervju je napravljen u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 6.0” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
