Author - Ivana

Međunarodni dan mira obilježava se svake godine 21. rujna. Poznat i kao Svjetski dan mira, dan je posvećen jačanju kohezije i mira među svim ljudima širom svijeta. Nepostojanje rata i nasilja glavni je cilj. Međunarodni dan mira obilježen je prvi put 1982. Mnoge zemlje, političke i vojne skupine poštuju taj dan.  Svake godine obilježavanje je posvećeno specifičnoj temi. Tako je npr. godine 2013. glavni tajnik Ujedinjenih naroda posvetio Međunarodni dan mira mirovnom obrazovanju. Cilj je bio minimizirati rat i sukobe, potičući vrijednost mira kod učenika. Ove godine Međunarodni dan mira je posvećen klimatskim promjenama i to zato što se smatra da su klimatske nepogode aktualna, ali i dugoročna prijetnja miru u svijetu.

Kako je došlo do Međunarodnog dana mira?

Generalna skupština Ujedinjenih naroda izdala je 1981.  deklaraciju kojom je određeno kada će se slaviti spomendan  mira. Datum se u početku podudarao s otvaranjem godišnjeg zasjedanja Generalne skupštine UN-a,  no s vremenom je dobio svoju jedinstvenu proslavu. Glavna poruka prvog obilježavanja 1982. bila je “pravo na mir svih ljudi.”

Ostali događaji koji su oblikovali Dan mira

Kultura mira, kojom se teži ka stvaranju snažne povezanosti među organizacijama, projektima i ljudima, inicirana je kao pokret 1983. godine. Cilj je bio povećati mir nadolazećim generacijama, kako je najavio tadašnji generalni tajnik UN-a , kao i dodatno učvrstiti izvornu viziju slavljenja mira kao internacionalne vrijednosti. Godine 1996.  na međunarodnom susretu u Irskoj , u razgovor o miru i obilježavanju Međunarodnog dana mira uključen je i pojam pomirenja.

Generalni tajnik Kofi Annan napisao je 2001. godine poruku u čast Međunarodnog dana mira. Tom prilikom su unesene sve izmjene i dopune originalnih zapisa, a kao jedinstven dan obilježavanja Međunarodnog dana mira,  određen je 21. rujna. Opća skupština proglasila je Dan mira trenutkom globalnog primirenja i slavlja nenasiljem.

Zvono mira

Ujedinjeno zvono mira, napravljeno od kovanica koje su donirala djeca širom svijeta, simboličan je alat ceremonije slavlja Dana mira. Zvono je postavljeno u sjedište UN-a, u New Yorku.  Zvuk zvona između ostalog, podsjeća na velike troškove rata i različitih vojnih misija po svijetu. Na bočnim stranama zvona nalaze se riječi koje zagovaraju mir. Od postavljanja zvona, njime su zvonili Kofi Annan, Ban Ki-moon, António Guterres i raniji glavni tajnici UN-a. Inače, zvono je poklon Japanskog predstavništva pri UN-u, a osim na Dan mira njime se zvoni još i na Prvi dan proljeća.

Aktivnosti tijekom Dana mira

Tijekom Dana mira, ljudi širom svijeta bave se aktivnostima usmjerenim na promicanje mira. Događaji uključuju međuvjerske mirovne obrede, paljenje svijeća, zborove koji pjevaju pjesme mira, konvoje automobila za mir, sadnju drveća ili umjetničke izložbe kojima se promiče i sugerira ideja mira i nenasilja.

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Korišteni izvori:

Miaschi, John. “What And When Is The International Day Of Peace?” WorldAtlas, www.worldatlas.com/articles/what-and-when-is-the-international-day-of-peace.html .

Ftotografija: www.pixabay.com

Voliš nešto raditi. Pronašao si se u tome i to što radiš promijenilo te na više načina. Pronalaziš sreću i veselje u svemu što se nalazi oko tebe, veliku vrijednost u malim stvarima. I na kraju, netko to prepozna i za to te želi nagraditi. Nije li to prekrasno i vrijedno svake uložene minute?

To nešto o čemu sam počela pisati može se primijeniti za mnoge stvari, npr. neki hobi, sport, posao, no u ovom slučaju radi se o volontiranju.

Velika mi je želja potaknuti što više ljudi na volontiranje. Da dožive taj osjećaj koji je vrijedan od samog trenutka kada su se odlučili sudjelovati u nekoj volonterskoj akciji. I drago mi je da nisam jedina kojoj je to cilj. Oko mene ima mnogo divnih ljudi koji žele postići isto to.  Stoga, odlučila sam napraviti ciklus članaka s mladim vrijednim ljudima koji volontiraju i na taj način daju svoj doprinos zajednici.

U nastavku možete pročitati članak Gabrijele Očić koja nas je odlučila upoznati sa svojom volonterskom pričom koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Ja sam Gabrijela Očić imam 19 godina i dolazim iz Svetog Križa Začretja. Ove godine završila sam četvrti razred gimnazije Antuna Gustava Matoša u Zaboku, a moj volonterski put započeo je u mojoj srednjoj školi. Naime, s volontiranjem sam započela početkom trećeg razreda. Povod time je bio višak vremena i jednostavno nedostatak nekog hobija, naravno uz veliku želju da potrošim to slobodno vrijeme na nešto dobro što bi ostavilo trag. Moje prve volonterske akcije su bile kraće, ali slatke. Volontirala sam u akciji „Bez promila“ gdje sam pomoću raznih igara učenicima Srednje škole Bedekovčina nastojala približiti djelovanje alkohola na naš mozak. Neke još akcije u kojima sam sudjelovala je bilo volontiranje u skloništima za napuštene životinje i prodaja narcisa, a moj najveći angažman oko volontiranje je zapravo započeo krajem ljeta 2018. godine. Tada sam se prijavila za volonterku u Odgojnom domu Bedekovčina. Tjedan dana tih ljetnih praznika provela sam u ljetnom kampu u tom domu. To je definitivno bilo jedno od mojih ljepših iskustva u mojem životu. Svakog dana su u dom dolazila djeca iz okolnih osnovnih škola i zajedno s još dvadesetak volontera iz cijeloga svijeta sam provodila razne igre s djecom i naravno još neke sitnije volonterske akcije tipa čišćenje Bedekovčanskih jezera. Nakon završetka kampa ubrzo je započela i nova školska godina u kojoj sam nastavila s volontiranjem u domu te sam svaki drugi tjedan hodala pomagati djeci koja su tamo dolazila na dnevni boravak u učenju i rješavanju domaćih zadaća. Ova akcija je u meni probudila još veću želju za volontiranjem i potaknula me da upišem studij u tom smjeru. Smatram da sam nakon tog volontiranja stekla jako veliko iskustvo u radu s djecom, a u svakom slučaju učinilo me je i boljom osobom jer djeca su ipak ta u čijim očima vidiš iskrenost i čistoću. Nakon tog iskustva osjećala sam se jako ispunjeno i to je osjećaj koji se teško može zamijeniti. Upravo zbog toga osjećaja, zbog te sreće koju vidiš na licima onih kojima si pomogao i za koje si odvojio svoje slobodno vrijeme preporučila bih svakome da odvoji bar jedan sat svojeg slobodnog vremena i pomogne nekome kome je to potrebno jer time nećete samo ostaviti trag na tuđim srcima već ćete napraviti i veliki korak za sebe.

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Voliš nešto raditi. Pronašao si se u tome i to što radiš promijenilo te na više načina. Pronalaziš sreću i veselje u svemu što se nalazi oko tebe, veliku vrijednost u malim stvarima. I na kraju, netko to prepozna i za to te želi nagraditi. Nije li to prekrasno i vrijedno svake uložene minute?

To nešto o čemu sam počela pisati može se primijeniti za mnoge stvari, npr. neki hobi, sport, posao, no u ovom slučaju radi se o volontiranju.

Velika mi je želja potaknuti što više ljudi na volontiranje. Da dožive taj osjećaj koji je vrijedan od samog trenutka kada su se odlučili sudjelovati u nekoj volonterskoj akciji. I drago mi je da nisam jedina kojoj je to cilj. Oko mene ima mnogo divnih ljudi koji žele postići isto to.  Stoga, odlučila sam napraviti ciklus članaka s mladim vrijednim ljudima koji volontiraju i na taj način daju svoj doprinos zajednici.

Prvi intervju iz spomenutog ciklusa je intervju s Nikolom Kranjčecom iz Gornjeg Jesenja, magistru informatike koji radi u struci kao programer IT aplikacija. U slobodno vrijeme voli gledati serije, čitati knjige, kuhati i uživati u ukusnoj hrani.

Melita: Kada si počeo/ volontirati i što te je potaknulo na volontiranje?

Nikola: Prve službene volonterske sate upisao sam tijekom 2018. godine, a pošto Predsjednicu Udruge distrofičari Krapina, Mirjanu Janžek, znam već jako dugo, i dobri smo prijatelji, i prije sam volontirao ukoliko im je trebala pomoć oko nečega. Ništa posebno me nije potaknulo na volontiranje. Našao sam se u takvoj okolini u kojoj sam mogao nekome nešto pomoči i učiniti nešto za nekog drugog, a kome je pomoć potrebna. U početku sam počeo s prijateljske strane, a kasnije je to preraslo i u volontiranje.

Melita: Možeš li u par riječi opisati volonterske akcije u kojima si sudjelovao? Koja vrsta volonterskih akcija ti je najdraža?

 Nikola: Kulinarske i kreativne radionice – članovi udruge i volonteri svakog se četvrtka okupljaju u prostorijama udruge gdje se zajedno družimo i provodimo radionice. Na kreativnim radionicama, raznim tehnikama izrađujemo razne predmete kojima se udruga predstavlja na raznim događajima i sajmovima. Uvijek netko od volontera ili članova udruge pripremi nešto za pojesti pa se uvijek i počastimo nečim finim. Lampioni, sada već tri godine organiziramo puštanje lampiona na Badnjak prije polnoćke. Članovi udruge i volonteri nabave lampione koje mještani općine mogu kod nas preuzeti. Osim lampiona pripremimo i kuhano vino, čaj i fritule te organiziramo druženje za sve mještane općine. Ovu akciju bih naveo i kao najdražu. Bilo je tu još raznih događaja koje sam s udrugom ili organizirao ili posjetio, ali ove dvije akcije bih izdvojio.

Melita: Koje vještine si stekao tijekom volontiranja i jesu li ti te vještine i iskustva pomogla

u nekim situacijama? Ako jesu, molim te da mi opišeš te situacije.

Nikola: Ne mogu se sad sjetiti neke konkretne situacije u kojoj su mi steknute vještine pomogle, ali sigurno ih ima. Kako sam volontirao za vrijeme studija, kao informatičar pomagao sam oko računala i sl. gdje sam mogao primijeniti vještine stečene na fakultetu, pa volontiranje mogu smatrati i svojevrsnom praksom. Organiziranje radionica i akcija sigurno je poboljšalo moje organizacijske vještine koje svakodnevno primjenjujem privatno i poslovno.

Melita: Možeš li opisati svoje najljepše iskustvo koje si stekao volontiranjem?

Nikola: Udruga distrofična Krapina trenutno sudjeluje kao partner u projektu Ključ kulture za sve generacije u sklopu kojeg u prostorije udruge dolazi profesorica Mirjana Drempetic H. Smolic gdje uz njenu pomoć i savjete upoznajemo različite slikarske tehnike i izrađujemo mala umjetnička djela 🙂

Melita: Što bi poručio mladima kako bi ih potaknuo na volontiranje

Nikola: Mladima bih poručio da ukoliko imaju vremena i priliku za volontiranje, da svakako počnu. Kroz volontiranje mogu upoznati nove i zanimljive ljude i steći nove prijatelje. Volontiranje također pruža razna iskustva koja im također mogu pomoći u budućnosti tijekom studiranja ili prilikom traženja posla jer poslodavci gledaju i na volontiranje kao stavku životopisa.

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.