Author - Ivana

LUCKY NUMBER 7

U tijeku je VII. ciklus strukturiranog dijaloga, odnosno Dijaloga EU s mladima koji se nastavlja na proces strukturiranog dijaloga od 2019. godine. Do sada je provedeno 6 punih ciklusa strukturiranog dijaloga koji su polučili zanimljive i korisne rezultate kojima se nastavilo raditi na boljoj budućnosti i zajednici, odnosno Europi otvorenoj mladima. Nedavno smo u prethodnom članku komentirali ulogu Republike Hrvatske u novom ciklusu, a u ovom ćemo se više posvetiti samoj temi i podtemama Dijaloga.

Tema VII. ciklusa Dijaloga EU s mladima je „Stvaranje mogućnosti za mlade“ uz tri podteme na kojima će biti fokus:

  • Kvalitetno zapošljavanje
  • Rad s mladima
  • Mogućnosti za mlade u ruralnom području

U tom će periodu Hrvatska biti zadužena za 3. temu, odnosno stvaranje mogućnosti za mlade iz ruralnih područja, dok će Rumunjska i Finska, države koje predsjedaju EU zajedno s Hrvatskom u ovom razdoblju, biti zadužene za preostale dvije teme. Hrvatska je zemlja prepuna ruralnih sredina i mladim osobama koje se u tom trenutku, svjesno ili nesvjesno, isključuju iz različitih prilika i mogućnosti koje su postavljenje pred mlade iz urbanih sredina i sredina koje su sa njima u dovoljnoj mjeri povezane. Iz tog je razloga naša zemlja i idealan kandidati za navedenu temu. No, vratimo se malo na glavnu temu ovog ciklusa Dijaloga – stvaranje mogućnosti za mlade. Kad god se dotaknemo teme strukturiranog dijaloga ili dijaloga EU s mladima, ističemo kako su uz pomoć njega upravo mladi ti koji odlučuju o svojoj sudbini te su oni kreatori vlastite budućnosti. Uz ovu temu, to bi moglo ili trebalo u najboljoj mogućoj mjeri izaći na vidjelo. Da, mladi su ti koji gotovo svakodnevno komentiraju lošu situaciju u državi, žale se kako se u mlade ne ulaže već ih se u većoj mjeri tjera da bolju situaciju potraže diljem Europe i napuste svoj dom, osvrću se na situaciju kako mladi u ruralnim sredinama ostaju zakinuti što se tiče aktivnog sudjelovanja, i tako dalje i tako bliže. E pa, ovo je 5 minuta koje bi mladi trebali iskoristiti. Stvaranje mogućnosti za mlade, da, zvuči kao zadatak čiji će rezultati osigurati blagostanje i bolji život za mlade u čitavoj Europi, ali ništa od toga neće biti ukoliko se mladi ne odvaže i prionu na posao. Konzultacije su u punom jeku, događaju se na razini čitave države u mnogim sredinama, a dostupne su i u online obliku pa tako opravdanja za nesudjelovanje gotovo i ne postoje. Ovo je vrijeme u kojem treba jasno i glasno reći tko smo i što želimo, ali postoji u tome i jedna kvaka. Moramo napregnuti moždane vijuge i ne samo reći da želimo kvalitetno zapošljavanje, želimo da se s mladima više radi i posvećuje više pažnju ili da žemo više mogućnosti za mlade u ruralnom području, ne, moramo ujedno biti i ti koji će predložiti na koji način bismo to željeli ostvariti. Moramo biti odlučni i konkretni u svom pristupu kako bi takav bio i konačan rezultat ovog ciklusa te kako bismo u određenoj mjeri te rezultate mogli i osjetiti, kako bismo uistinu podigli razinu zaposlenosti, ali ne samo toga već i kvalitetu radnog mjesta i radnih uvjeta, kako bismo uistinu podigli razinu kvalitete rada s mladima i kadra koji radi s mladima te kako bismo postigli veću uključenost i mogućnosti za mlade iz ruralnih sredina. Posljednja tema posebno je zanimljiva budući da je za nju zadužena Republika Hrvatska. Tema je direktno vezana uz 6. cilj za mlade, a to je poticaj mladima iz ruralnih sredina. Što želimo učiniti? Postići inkluzivno društvo i omogućiti i mladima iz tih sredina pristup informacijama, aktivno sudjelovanje u društvu, ostvarivanje potencijala i sl. Kako? E tu već dolazimo do problema, ali upravo zato ovo i radimo. Odgovor na kako je zasukati rukave (ali one moždane) i razmisliti o tome što zapravo želimo postići. Možemo li surađivati s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti, možemo li kako u to uključiti i ostale aktere, možemo li na njih imati određeni utjecaj, možemo li mi postati akterima koji će provoditi određene aktivnosti i sl. kako bi se ostvario konačni cilj? Odgovor je, naravno, da. A što ćemo raditi? Pa ovako na prvu odmah pada na pamet nekoliko problema. Ruralne sredine uvijek se bore s problemom prometne povezanosti. Što možemo učiniti?  Istražiti koliko mladih ljudi zapravo ima taj problem i koliko ih ga je željno riješiti, koliko će mladih zapravo koristiti rješenje tog problema i sl. Zašto ovakav pristup? Zato jer je jedno od mogućih rješenja uvesti veći broj linija javnog prijevoza. Organizacija mladih, savjet mladih ili neki drugi akter koji će se za navedeno boriti mora napraviti konkretan prijedlog prije nego će njega podnijeti donositeljima odluka. Ukolio iz vedra neba kažemo potrebno je ovo i ono, a na kraju se ispostavi da će nove linije koristiti 1 osoba svaka 2 mjeseca, u tom slučaju to nije konkretno rješenje navedenog problema jer to rješenje neće biti bazirano na činjenicama već na samom razmišljanju. Potrebno je poduzeti nekoliko koraka od čega je 1. istraživanje na lokalnoj razini, razvijanje strategije, predlaganje konkretnih mjera. Što još možemo učiniti po tom pitanju? Ajmo apelirati na organizatore aktivnosti, odnosno organizacije mladih, da organiziraju aktivnosti u sklopu kojih će biti organiziran i prijevoz do mjesta događanja. Još nešto?  Možda bi bilo lakše da se osigura decentralizacija aktivnosti pa se određene aktivnosti provode u centrima u tim sredinama pa će tako mladi imati mogućnosti sudjelovati. I tako u roku od par sekundi padne na pamet nekoliko ideja koje mogu započeti priču i na koje se nadovezuje još mnogo drugih, jednako dobrih ideja koje se uzimaju u obzir, spremaju u obliku različitih izvještaja i na temelju kojih se nakon toga dolazi do konkretnih mjera. Poanta priče je da je velik broj problema već identificirano, a cilj je ovog članka motivacija na konkretno djelovanje. Problem je što mladi nemaju dovoljno mogućnosti, a rješenje je u svima nama, mladim ljudima koji su spremni nešto poduzeti, za razliku od onoga koji će sjediti i čekati. Možda se baš u svakom od nas krije potencijalno rješenje i odgovor koji će nam svima zajedno omogućiti bolji život i svjetlu budućnost, a gdje ćemo završiti ako ga nikad nismo s nikime podijelili? Pa vjerojatno na početku, gdje smo i sad J

Ponekad se procesi poput Dijaloga EU s mladima shvaćaju neozbiljnima i pustim pričama, a tek nakon što se odlučimo uistinu uhvatiti u koštac s njima, shvatimo njihovu važnost i ozbiljnost s kojom im se pristupa. Uključujemo se u proces danas, a stvaramo bolje sutra, za svoju zajednicu, za naše mlade ljude, za mlade ljude diljem Republike Hrvatske, za mlade ljude čitave Europske unije. Identificirali smo probleme, a sad je vrijeme za konkretna rješenja. Neka ovaj ciklus bude sretan broj 7, neka poluči odlične rezultate za bolju budućnost mladih u Europi.

 

Autor: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Ellie Leacy: Teaching a language

As a project of mine I took it upon myself to begin teaching English to a few people who struggled with their grammar. I have had some experience with tutoring as a couple of years ago I tutored a girl who was dyslexic back home. However, tutoring a native English speaker is a lot different than those whose first language is not English. Teaching English is not as simple as just going through vocabulary. I realised I have to help them understand the language efficiently and effectively as the grammar can be very confusing to those who have not learned it from being a child.

In preparation of my lessons I would put my own knowledge to the test by creating work booklets for the people I would teach. I found it easy because what I was teaching was quite simple, for example; different tenses, sentence structure and dictation exercises. Although, teaching was easy actually preparing the work was more difficult. Putting the exercises in a decent order and making it not too strenuous was very time consuming. It would usually take me the majority of the working day to create the work booklets which I did not mind as it was going to benefit somebody else in the long run.

During the start of the classes I noticed a few students were a bit shy about saying any verbal answers in case they were wrong. At this point I realised it was important to reassure them it is not a bad thing because it shows they are willing to learn and correcting mistakes is a way of learning. I learned that method of teaching from my own teachers from when I was in college as they wanted us to be more motivated to learn rather than be scared to.

When tutoring feedback is always key because even I, as the tutor, needs to learn and reflect back on what I am teaching. At the end of lessons I would ask the pupils what they would want to go through next time therefore I could prepare the work. Personally I think that is what some teachers lack; basic feedback. It is important to always listen to your student as that is your only source of constructive criticism.

Another tactic of learning I used other than work booklets was presentations. I had made a presentation on how English grammar is and can be used. This proved to be helpful since I would have to verbally explain tenses and show examples rather than the group reading and having to figure out what certain topics meant themselves. I think this was a good opportunity for them to ask me questions and to discuss amongst each other to compare their opinions and see that was correct.

In closing to what has been said I think my English lessons have been beneficial and will carry on being useful the more I do. This goes for me and the people who I teach because i believe we can all learn from this experience.

As a project of mine I took it upon myself to begin teaching English to a few people who struggled with their grammar. I have had some experience with tutoring as a couple of years ago I tutored a girl who was dyslexic back home. However, tutoring a native English speaker is a lot different than those whose first language is not English. Teaching English is not as simple as just going through vocabulary. I realised I have to help them understand the language efficiently and effectively as the grammar can be very confusing to those who have not learned it from being a child.

In preparation of my lessons I would put my own knowledge to the test by creating work booklets for the people I would teach. I found it easy because what I was teaching was quite simple, for example; different tenses, sentence structure and dictation exercises. Although, teaching was easy actually preparing the work was more difficult. Putting the exercises in a decent order and making it not too strenuous was very time consuming. It would usually take me the majority of the working day to create the work booklets which I did not mind as it was going to benefit somebody else in the long run.

During the start of the classes I noticed a few students were a bit shy about saying any verbal answers in case they were wrong. At this point I realised it was important to reassure them it is not a bad thing because it shows they are willing to learn and correcting mistakes is a way of learning. I learned that method of teaching from my own teachers from when I was in college as they wanted us to be more motivated to learn rather than be scared to.

When tutoring feedback is always key because even I, as the tutor, needs to learn and reflect back on what I am teaching. At the end of lessons I would ask the pupils what they would want to go through next time therefore I could prepare the work. Personally I think that is what some teachers lack; basic feedback. It is important to always listen to your student as that is your only source of constructive criticism.

Another tactic of learning I used other than work booklets was presentations. I had made a presentation on how English grammar is and can be used. This proved to be helpful since I would have to verbally explain tenses and show examples rather than the group reading and having to figure out what certain topics meant themselves. I think this was a good opportunity for them to ask me questions and to discuss amongst each other to compare their opinions and see that was correct.

In closing to what has been said I think my English lessons have been beneficial and will carry on being useful the more I do. This goes for me and the people who I teach because i believe we can all learn from this experience.

 

Ellie Leacy

 

 

 

 

 

Pročitaj više...

Lorena Martinić: Zašto volontiram?

U ciklusu intervjua mladih koji volontiraju posljednji u nizu je intervju s Lorenom Martinić koja je izabrana za najbolju volonterku 2018. godine.

Lorena Martinić ima 22 godine te živi u Zaboku gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Sada je studentica 4. godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu gdje pohađa Učiteljski studij s modulom informatike. Uz fakultet pjeva u zboru te se aktivno bavi volontiranjem. Najdraži hobi joj je volontiranje s djecom kojem je u potpunosti posvećena, te je zahvaljujući tome izabrana za Naj volonterku Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu.

 

Melita: Kada si počela volontirati i što te potaknulo na volontiranje?

Lorena: Još u osnovnoj školi odlučila sam biti učiteljica kako bi učila i pomagala djeci. Ta ljubav prema djeci zapravo me i dovela do volontiranja. Na to me dodatno potaknulo članstvo u Društvu „Naša djeca“ Zabok koje sam započela već u osnovnoj školi kao članica dječjeg zbora Zabočki mališani (u kojem i danas rado surađujem s novim klincima zborašima na njihovim nastupima i izletima) i Dječjeg foruma, zatim sam nastavila u srednjoj školi te sam upisala Učiteljski fakultet i uz svu ljubav prema djeci, radosno i s veseljem volontiram i dalje. Mislim da nema ništa ljepše, nego svojim dobrovoljnim radom uveseljavati djecu, njihove roditelje, pomagati im kad je to potrebno. Redovito se uključujem u volonterske akcije koje se održavaju na Učiteljskom fakultetu jer putem njih upoznajem sve više svojih kolega i profesora koji također zdušno pomažu drugima. Posebno je lijepi osjećaj kad znaš da sudjeluješ u humanitarnoj akciji za djecu koja su u domu ili bolnici. To mi daje puno elana i nekih novih ideja za sljedeće volonterske angažmane. Kroz volontiranje razvijam samopouzdanje i izgrađujem svoj stav. Osjećam se dobro, jer radim ono što volim, stječem stalno nova prijateljstva i jako sam zadovoljna i ispunjena pozitivnom energijom.

Melita: Možeš li u par riječi opisati volonterske akcije u kojima si sudjelovala? Koja vrsta volonterskih akcija ti je najdraža?

Lorena: Već na sam spomen neke volonterske akcije znam da ću biti prisutna u njoj. Jednostavno mi je sudjelovanje u takvim akcijama postalo normalno i prirodno. Kada čujem da se provodi neka akcija unutar našeg DND-a odmah se angažiram i maksimalno potrudim da na njoj budem prisutna koliko god to uz fakultet i ostale obaveze mogu. Za uključivanje u neku od volonterskih akcija presudna je uvijek misao vodilja „pomagati drugima“. Kao volonter najviše volim raditi s djecom. Zahvaljujući članstvu u DND Zabok taj mi je rad zaista maksimalno omogućen. Najviše me zanimaju aktivnosti koje provodimo s djecom i mladima. Jedna od meni najdražih aktivnosti je moja Igraonica „Kutić slikovnica“ budući sam njezina voditeljica. Također, provodim i NIVEIN program Bajkaonice u kojem pričam bajke pa mi je to još jedna od dražih volonterskih aktivnosti. Uz sve to izuzetno volim voditi igre povodom Noći vještica, Dana igara, Dječjeg fašnika, tijekom Dječjeg tjedna i slično. Sudjelovala sam i u projektu „Prebaci na volontiranje“ i volonterske akcije zamjene i oslikavanja panoa na Trgu K.Š. Đalski u Zaboku koji se u 2018. godini provodio s članovima i članicama Dječjeg gradskog vijeća i Dječjeg foruma. Također, sudjelovala sam i u oslikavanju zida kod OŠ K.Š. Gjalskog Zabok i bojanju kanti za smeće u volonterskoj akciji „Kante kulerice – ako se kanta smije nasmij se i ti pa u nju smeće ubaci.  U okviru dječjeg zbora „Zabočki mališani“ pomagala sam prilikom nastupa u Zaboku te odlaska na nastupe izvan Zaboka i pripremi godišnjeg koncerta Zabočkih mališana. Pripremala sam i pomagala u izradi novih igara koje su izrađene u prošloj godini povodom Europske godine kulturne baštine, na igrama u Dječjem tjednu, likovno-kreativnim radionicama za Noć vještica te Vještičjih igara, pomagala sam i na podjeli poklona povodom Svetog Nikole te kićenju bora u Gradskoj knjižnici u Zaboku s mojim klincima iz igraonice. Naravno, to su samo neke izdvojene aktivnosti, ali svaka volonterska akcija posebno mi je draga i  u svaku se rado uključujem jer znam da će moj rad pridonijeti nečemu ugodnom i korisnom te ostati zapamćen.

Melita: Koje vještine si stekla tijekom volontiranja i jesu li ti navedene vještine i iskustva pomogla u nekim situacijama? Ako jesu, molim te da opišeš te situacije.

Lorena: Za potrebe volontiranja u Društvu „Naša djeca“ Zabok završila sam nekoliko edukacija u organizaciji DND-a Zabok i Saveza DND Hrvatske za vođenje Igraonice „Kutić slikovnica“ i  Programa „Bajkaonica“ te sam stekla znanja i vještine potrebne za provođenje radionica i igraonica s djecom predškolske dobi te pričanja i pripovijedanja bajki i priča za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi. U sklopu projekta VolontirAJMO sudjelovala sam u snimanju filma „Kaj volontiraš“ o razvoju volonterstva i promociji volontiranja u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Najviše iskustva stekla sam kao voditeljica Igraonice „Kutić slikovnica“ za djecu od tri do šest godina koja ne pohađaju dječji vrtić s ciljem da se djeci predškolskog uzrasta, koja nisu obuhvaćena nijednim oblikom predškolskog odgoja, omogući da budu uključena u određen oblik organiziranog odgojno-obrazovnog rada. Također sam voditeljica novog Programa u DND-u Zabok pod nazivom „Bajkaonica“ koji uključuje pisanje priča s klincima te pripovijedanje bajki i priča djeci u igraonici, dječjem odjelu Opće bolnice Zabok i Osnovnoj školi K.Š. Gjalskog Zabok.

Iz svega navedenog stekla sam razne vještine i iskustva kao što su dobra komunikacija s drugima, dobra organiziranost i suradnja, sposobnost za rad s drugima i tome slično. Sve stečeno i naučeno zasigurno će mi pomoći u mojem budućem poslu učiteljice te u daljnjem radu s djecom, ali i u svakoj idućoj vrsti mojeg volonterskog angažmana.

Melita: Možeš li opisati svoje najljepše iskustvo koje si stekla volontiranjem?

Lorena: Budući da svakom volonterskom akcijom i novim volonterskim angažmanom steknem neko novo životno iskustvo, teško je izdvojiti najljepše. No ono koje mi je najviše priraslo srcu je povezanost s djecom i njihove pozitivne reakcije na moj rad. Nešto najljepše što u svojem radu mogu osjetiti jest dječja toplina, ljubav i energija koju mi pružaju u radu s njima. Nisam još nikada doživjela negativan dječji stav prema mojim radionicama i to mi pruža dodatni poticaj da se i dalje trudim raditi s njima. Najljepši je osjećaj kada me moji klinci s Igraonice po završetku svake od njih dođu zagrliti i izljubiti s oduševljenjem i rečenicom kako se vesele ponovnom susretu. Mogu reći da najljepše iskustvo koje sam stekla volontirajući s djecom nije ništa materijalnog ili posebnog, već samo višestruko uzvračena dječja ljubav koju mi klinci neprestano pružaju.

Uz dječju ljubav, jedno od najljepših volonterskih iskustava ipak je postati Najvolonterkom godine u svojoj županiji. Naravno, da nije bilo djece i njihove ugodne suradnje i želje za rad sa mnom, ne bih to uspjela postati.

Melita: Što bi poručila mladima kako bi ih potaknula na volontiranje?

Lorena: Većina mojih prijatelja zapravo i ne volontiranju. Uglavnom svi imaju ispunjeno vrijeme bilo to fakultetskim obavezama i učenjem, nekim drugim aktivnostima ili jednostavno imaju svoj bilo studentski ili pravi posao. U svojem društvu uglavnom sam jedina aktivna volonterka. Kad god pronađem neki dobar razlog, pozovem sa sobom što više prijateljica da se zajedno sa mnom uključe u neku volontersku akciju. Svi su moji prijatelji zaista ponosni na moj volonterski rad i često znam čuti pitanja „Kako ti se da raditi nešto takvo od čega nemaš zarade?“ ili „Pa zar si opet u tom DND-u, nikad te čovjek ne može uloviti za kavu.“ Naravno, svi se šale i znaju da je moja ljubav naš DND Zabok i da volim svoje slobodno vrijeme maksimalno provesti u njemu. Kad naša tajnica Jasenka objavi na Facebook profilu i Instagramu fotke koje pokazuju što smo sve postigli na nekoj od akcija, svi se vesele i ponosni su na mene što sam to vrijeme provela tamo radeći nešto korisno. Smatram da je premalo mojih vršnjaka uključeno u volonterske akcije. Volonterskih akcija ima velik izbor, ne samo ove naše vezane uz rad s djecom, nego su dostupne na različitim područjima interesa. Kao volonterka i sama pokušavam svoje prijateljice i prijatelje uključiti u što više akcija koje se nude. Sigurna sam da bi se svaki od mojih vršnjaka mogao pronaći barem u jednoj od njih. Mladima bih poručila da se čim više uključuju u volonterske akcije jer to je najbolji način korisnog provođenja slobodnog vremena. Sudjelovanje u takvim akcijama pruža dobrobit i nama, ali i onima za koje radimo nešto dobro te pruža osjećaj ispunjenosti i sreće, a mislim da mladi danas, uz sve obaveze koje nose na leđima, nisu ni svjesni da taj osjećaj mogu postići.

Melita: Kako je biti naj volonterka?  

Lorena: Biti naj volonterka velika je čast. Jako mi je drago nositi tu titulu i ponosna sam što sam za Najvolonterku godine odabrana baš ja. Isto tako smatram da su i svi ostali kandidati koji su bili predloženi za naj volontere, kao i svi oni volonteri koji nisu nigdje istaknuti, vrijedni i marljivi ljudi. Ovo priznanje mi je samo jedan dobar vjetar u leđa za moj daljnji volonterski rad, da budem još aktivnija u društvu i sigurna sam da ću i dalje dobar dio svojeg slobodnog vremena provesti volontirajući.

 

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavovi udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Besplatna edukacija: Ciljana komunikacija i prezentacija moje ideje

  • TKO ORGANIZIRA?
    Radionicu organizira Poduzetnički centar Krapinsko–zagorske županije d.o.o. u sklopu projekta „Održivi razvoj poduzetništva – PODRŽI.
  • TKO SE MOŽE PRIJAVITI?
    Prijaviti se mogu zainteresirani poduzetnici, obrtnici i poljoprivrednici.
  • ŠTO MOŽETE NAUČITI?
    Naučiti možete kako razviti vlastite prezentacijske vještine, koristiti poslovni bonton, poslovnu komunikaciju i učinkovito predstaviti svoju poduzetničku ideju. Očekuje Vas iskusan predavač, puno praktičnih primjera i interakcije.
  • KAD I GDJE ĆE SE RADIONICA ODRŽATI?
    Radionice će se održati 07. i 09. listopada 2019. godine u STIR UP – coworking prostoru (Ulica Matija Gupca 64, Zabok)
  • KAKO SE PRIJAVITI NA RADIONICU?
    Sudjelovanje na radionici je besplatno, a svoje sudjelovanje potvrdite putem on-line prijave ili elektroničke adrese: jurica@poduzetnickicentar-kzz.hr

INFORMACIJE O RADIONICI:

NAZIV RADIONICE
„CILJANA KOMUNIKACIJA I PREZENTACIJA MOJE IDEJE“
DATUM ODRŽAVANJA
07. i 09. listopada 2019.
VRIJEME ODRŽAVANJA
15:00 – 20:00
MJESTO ODRŽAVANJA
STIR UP – coworking prostor (Ulica Matije Gupca 64, 49210 Zabok)

RASPORED

15:00 – 20:00
predavanje na temu korištenja e-alate u poslovanju

VESELIMO SE VAŠEM DOLASKU!

Preuzmi u PDF-u

 

Preuzeto sa: www.poduzetnickicentar-kzz.hr

Pročitaj više...

Tea Sovec: Zašto volontiram?

Tea Sovec dolazi iz Bedekovčine, završila je opću gimnaziju u Zaboku te je ovog ljeta prošla kroz proceduru upisa na fakultet.  U slobodno vrijeme voli čuvati malu sestru, gledati utakmice i volontirati. Do prije godinu dana bavila se mažoret plesom te obaranjem ruke, no s vremenom je sve teže navedene aktivnosti mogla uskladiti sa školskim obavezama.

Melita: Kada si počela volontirati i što te potaknulo na volontiranje?

Tea: Volontirati sam počela prije dvije godine, dakle u trećem razredu srednje škole. Osnovni motiv mi je bila želja da radim nešto korisno za širu zajednicu, stoga sam se priključila volonterskom klubu gimnazije.

Melita: Možeš li u par riječi opisati volonterske akcije u kojima si sudjelovala? Koja vrsta volonterskih akcija ti je najdraža?

Tea: Volontirala sam u više akcija, bilo je tu i kratkoročnih i dugoročnih. Osobno sam se možda više posvetila akcijama s djecom. Prva akcija u kojoj sam sudjelovala bila je akcija “Bez promila” koja je za svrhu imala potaknuti mlade da ne piju dok voze. Akcija se provodila među maturantima srednjih škola KZŽ i meni je ostala u jako lijepom sjećanju jer je to ipak prva akcija, a prva se pamti. U toj akciji sudjelovala sam i naredne godine. Sudjelovala sam i u dvije dugoročne akcije koje su se provodile tijekom cijele školske godine. Prva je bila u školskoj godini 2017./2018. i nju sam odrađivala u sklopu Volonterske udruge “Feniks” iz Oroslavja. U toj akciji bilo je više volontera i naš zadatak bio je pomoći djeci slabijeg socijalnog statusa u svladavanju školskog gradiva. Za mene je to bilo jedno jako lijepo iskustvo pogotovo kada smo radili za neki ispit i onda dođemo na sljedeći susret i djeca budu sretna jer je ispit dobro prošao i zadovoljni su s ocjenom, onda znam da je to što smo radili uistinu imalo smisla. Druga dugoročna volonterska akcija bila je rad s djecom u poludnevnom boravku u Odgojnom domu Bedekovčina gdje smo radili zadaće, učili i družili se s djecom koja su u poludnevnom boravku. Mislim da sam s njima stvorila prijateljski odnos i bilo je prekrasno čuti da su djeca jedva čekala da ponovno dođem i da se družimo. Upravo te dugoročne volonterske akcije u kojima mogu stvoriti neki odnos s ljudima su mi najdraže.

Melita: Koje vještine si stekla tijekom volontiranja i jesu li ti navedene vještine i iskustva pomogla u nekim situacijama? Ako jesu, molim te da mi opišeš te situacije.

Tea: Tijekom volontiranja mislim da sam prvenstveno stekla puno iskustva u radu s djecom i mislim da će mi to puno pomoći u mojem budućem zanimanju jer želim u budućnosti raditi s djecom. Također, mislim da sam tijekom volontiranja usavršila svoje komunikacijske vještine i naučila sam bolje organizirati svoje vrijeme.

Melita: Možeš li opisati svoje najljepše iskustvo koje si stekla volontiranjem?

Tea: U dvije godine volontiranja bilo je jako puno lijepih trenutaka i iskustava. Istaknula bih velik broj novih poznanstava, stvarno sam upoznala jako puno ljudi i stekla sam neke nove prijatelje što je uvijek pozitivna stvar. Jako su lijepa i iskustva s djecom kad iz čistog mira dođu i zagrle te, nešto nacrtaju za tebe ili izrade nešto za uspomenu. U sjećanju mi je ostala i jedna akcija uređenja prostora Mreže udruga Zagor gdje je bilo više volontera i to je bio kao neki mali team building gdje smo zajedno radili na uređenju prostora i usput se bolje upoznavali.

Melita: Što bi poručila mladima kako bi ih potaknula na volontiranje?

Tea: Svaka volonterska akcija za mene je jedno predivno iskustvo i planiram nastaviti baviti se volontiranjem. Volontiranje je zapravo kvalitetno iskorištavanje slobodnog vremena i sigurna sam da je svima koji se u to uključe volontiranje prvenstveno jedan užitak, stoga bih poručila svima da se probaju uključiti u neku akciju jer sam sigurna da neće požaliti i da će im se svidjeti.

 

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavovi udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Dani Erasmusa od 10. do 12. listopada 2019.

Agencija za mobilnost i programe Europske unije poziva sve bivše i sadašnje korisnike, ustanove, organizacije, udruge, mreže i inicijative koje žele sudjelovati u obilježavanju Dana Erasmusa da osmisle, organiziraju i prijave događaj koji će u najširem smislu predstaviti sve prednosti, koristi i posebnosti programa Erasmus+. Dani nisu tematski ograničeni, a poželjno je što veće uključivanje bivših korisnika (alumni programa) u komunikacijske aktivnosti o programu. Bivši korisnici najbolja su promocija programa, izvor inspiracije za postojeće i potencijalne korisnike, ali i nezamjenjiv izvor praktičnog znanja i konkretnih savjeta.

Oni koji se žele pridružiti organizaciji manifestacije vlastite događaje u povodu Dana Erasmusa mogu prijaviti na stranici www.erasmusdays.eu do 9. listopada u podne.

Preuzmite vizuale Dana Erasmusa za slobodnu distribuciju i promociju manifestacije.

NAPOMENA: Nakon registracije vaš događaj neće odmah biti vidljiv već mora proći proces odobrenja. Za tehničku pomoć oko procesa prijave možete se obratiti na pr@mobilnost.hr.

 

Preuzeto sa: www.mobilnost.hr

Pročitaj više...

Sabina Mešnjak: Zašto volontiram?

Sabina Mešnjak dolazi iz Konjščine te voli volontirati, družiti se s malom djecom i životinjama te čitati knjige. Iznimno mi je drago što sam provela intervju sa Sabinom jer smo  sudjelovale u nekim zajedničkim volonterskim aktivnostima pa mi je drago da sam mogla malo više doznati o njezinom iskustvu.

Melita: Kada si počela volontirati i što te potaknulo na volontiranje?

Sabina: Počela sam volontirati u 3. razredu srednje škole. U školi postoji volonterski klub koji povremeno provodi razne akcije. Razmišljala sam o uključivanju još u 1. razredu, no nisam htjela sama pa sam se učlanila u 3. razredu zajedno s prijateljicama iz razreda. Oduvijek sam htjela pomagati drugima i ovo se činila kao odlična prilika. Voditeljica kluba nam je preporučila Mrežu udruga Zagor i tamo sam nastavila volontirati.

Melita: Možeš li u par riječi opisati volonterske akcije u kojima si sudjelovala? Koja vrsta volonterskih akcija ti je najdraža?

Sabina: Sudjelovala sam u akciji „Bez promila“, u uređivanju prostora i na nekim konferencijama. U Volonterskom klubu, dvije godine za redom sudjelovala sam u akcijama prikupljanja sredstava za azile i prodavala sam narcise kako bi se skupila sredstva za oboljele od raka. Od svih akcija u kojima sam sudjelovala, nedvojbeno mi je najdraže volontiranje u Odgojnom domu u Bedekovčini. Pomagala sam djeci osnovnoškolske dobi u rješavanju zadaća i učenju te smo zajedno osmislili razne igre.

Melita: Koje vještine si stekla tijekom volontiranja i jesu li ti navedene vještine i iskustva pomogla u nekim situacijama? Ako jesu, molim te da mi opišeš te situacije.

Sabina: Volontiranje mi je pomoglo da razumijem probleme drugih. Naučila sam da svaki problem trebam sagledati sa svih strana. Od kad volontiram komunikativnija sam i opuštenija. Više mi nije problem prići nekoj nepoznatoj osobi i pitati ju za pomoć, a prije sam imala velikih poteškoća s tim.

Melita: Možeš li opisati svoje najljepše iskustvo koje si stekla volontiranjem?

Sabina: Jako mi je drago što sam ostala u odličnim odnosima s djecom i djevojkama iz doma. Povremeno se čujemo i presretna sam što me se sjete s vremena na vrijeme. Jedva čekam kamp koji je u 8. mjesecu da se ponovo vidimo. Svako iskustvo mi je dragocjeno jer sam preko volontiranja odabrala željeno zanimanje i vjerujem da će mi biti od velike pomoći u daljnjem radu s djecom.

Melita: Što bi poručila mladima kako bi ih potaknula na volontiranje?

Sabina: Smatram da je to kvalitetno iskorišteno slobodno vrijeme. Meni nema ljepšeg od toga da vidim da su ljudi kojima pomažem zadovoljni i sretni. Svakako bih preporučila svima da odvoje malo vremena za volontiranje jer rade uslugu i sebi i drugima. I za kraj, nadam se da se vidimo na nekoj akciji. 🙂

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavovi udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

Međunarodni dan mira

Međunarodni dan mira obilježava se svake godine 21. rujna. Poznat i kao Svjetski dan mira, dan je posvećen jačanju kohezije i mira među svim ljudima širom svijeta. Nepostojanje rata i nasilja glavni je cilj. Međunarodni dan mira obilježen je prvi put 1982. Mnoge zemlje, političke i vojne skupine poštuju taj dan.  Svake godine obilježavanje je posvećeno specifičnoj temi. Tako je npr. godine 2013. glavni tajnik Ujedinjenih naroda posvetio Međunarodni dan mira mirovnom obrazovanju. Cilj je bio minimizirati rat i sukobe, potičući vrijednost mira kod učenika. Ove godine Međunarodni dan mira je posvećen klimatskim promjenama i to zato što se smatra da su klimatske nepogode aktualna, ali i dugoročna prijetnja miru u svijetu.

Kako je došlo do Međunarodnog dana mira?

Generalna skupština Ujedinjenih naroda izdala je 1981.  deklaraciju kojom je određeno kada će se slaviti spomendan  mira. Datum se u početku podudarao s otvaranjem godišnjeg zasjedanja Generalne skupštine UN-a,  no s vremenom je dobio svoju jedinstvenu proslavu. Glavna poruka prvog obilježavanja 1982. bila je “pravo na mir svih ljudi.”

Ostali događaji koji su oblikovali Dan mira

Kultura mira, kojom se teži ka stvaranju snažne povezanosti među organizacijama, projektima i ljudima, inicirana je kao pokret 1983. godine. Cilj je bio povećati mir nadolazećim generacijama, kako je najavio tadašnji generalni tajnik UN-a , kao i dodatno učvrstiti izvornu viziju slavljenja mira kao internacionalne vrijednosti. Godine 1996.  na međunarodnom susretu u Irskoj , u razgovor o miru i obilježavanju Međunarodnog dana mira uključen je i pojam pomirenja.

Generalni tajnik Kofi Annan napisao je 2001. godine poruku u čast Međunarodnog dana mira. Tom prilikom su unesene sve izmjene i dopune originalnih zapisa, a kao jedinstven dan obilježavanja Međunarodnog dana mira,  određen je 21. rujna. Opća skupština proglasila je Dan mira trenutkom globalnog primirenja i slavlja nenasiljem.

Zvono mira

Ujedinjeno zvono mira, napravljeno od kovanica koje su donirala djeca širom svijeta, simboličan je alat ceremonije slavlja Dana mira. Zvono je postavljeno u sjedište UN-a, u New Yorku.  Zvuk zvona između ostalog, podsjeća na velike troškove rata i različitih vojnih misija po svijetu. Na bočnim stranama zvona nalaze se riječi koje zagovaraju mir. Od postavljanja zvona, njime su zvonili Kofi Annan, Ban Ki-moon, António Guterres i raniji glavni tajnici UN-a. Inače, zvono je poklon Japanskog predstavništva pri UN-u, a osim na Dan mira njime se zvoni još i na Prvi dan proljeća.

Aktivnosti tijekom Dana mira

Tijekom Dana mira, ljudi širom svijeta bave se aktivnostima usmjerenim na promicanje mira. Događaji uključuju međuvjerske mirovne obrede, paljenje svijeća, zborove koji pjevaju pjesme mira, konvoje automobila za mir, sadnju drveća ili umjetničke izložbe kojima se promiče i sugerira ideja mira i nenasilja.

 

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Korišteni izvori:

Miaschi, John. “What And When Is The International Day Of Peace?” WorldAtlas, www.worldatlas.com/articles/what-and-when-is-the-international-day-of-peace.html .

Ftotografija: www.pixabay.com

 

 

Pročitaj više...

Gabriela Očić: Zašto volontiram?

Voliš nešto raditi. Pronašao si se u tome i to što radiš promijenilo te na više načina. Pronalaziš sreću i veselje u svemu što se nalazi oko tebe, veliku vrijednost u malim stvarima. I na kraju, netko to prepozna i za to te želi nagraditi. Nije li to prekrasno i vrijedno svake uložene minute?

To nešto o čemu sam počela pisati može se primijeniti za mnoge stvari, npr. neki hobi, sport, posao, no u ovom slučaju radi se o volontiranju.

Velika mi je želja potaknuti što više ljudi na volontiranje. Da dožive taj osjećaj koji je vrijedan od samog trenutka kada su se odlučili sudjelovati u nekoj volonterskoj akciji. I drago mi je da nisam jedina kojoj je to cilj. Oko mene ima mnogo divnih ljudi koji žele postići isto to.  Stoga, odlučila sam napraviti ciklus članaka s mladim vrijednim ljudima koji volontiraju i na taj način daju svoj doprinos zajednici.

U nastavku možete pročitati članak Gabrijele Očić koja nas je odlučila upoznati sa svojom volonterskom pričom koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Ja sam Gabrijela Očić imam 19 godina i dolazim iz Svetog Križa Začretja. Ove godine završila sam četvrti razred gimnazije Antuna Gustava Matoša u Zaboku, a moj volonterski put započeo je u mojoj srednjoj školi. Naime, s volontiranjem sam započela početkom trećeg razreda. Povod time je bio višak vremena i jednostavno nedostatak nekog hobija, naravno uz veliku želju da potrošim to slobodno vrijeme na nešto dobro što bi ostavilo trag. Moje prve volonterske akcije su bile kraće, ali slatke. Volontirala sam u akciji „Bez promila“ gdje sam pomoću raznih igara učenicima Srednje škole Bedekovčina nastojala približiti djelovanje alkohola na naš mozak. Neke još akcije u kojima sam sudjelovala je bilo volontiranje u skloništima za napuštene životinje i prodaja narcisa, a moj najveći angažman oko volontiranje je zapravo započeo krajem ljeta 2018. godine. Tada sam se prijavila za volonterku u Odgojnom domu Bedekovčina. Tjedan dana tih ljetnih praznika provela sam u ljetnom kampu u tom domu. To je definitivno bilo jedno od mojih ljepših iskustva u mojem životu. Svakog dana su u dom dolazila djeca iz okolnih osnovnih škola i zajedno s još dvadesetak volontera iz cijeloga svijeta sam provodila razne igre s djecom i naravno još neke sitnije volonterske akcije tipa čišćenje Bedekovčanskih jezera. Nakon završetka kampa ubrzo je započela i nova školska godina u kojoj sam nastavila s volontiranjem u domu te sam svaki drugi tjedan hodala pomagati djeci koja su tamo dolazila na dnevni boravak u učenju i rješavanju domaćih zadaća. Ova akcija je u meni probudila još veću želju za volontiranjem i potaknula me da upišem studij u tom smjeru. Smatram da sam nakon tog volontiranja stekla jako veliko iskustvo u radu s djecom, a u svakom slučaju učinilo me je i boljom osobom jer djeca su ipak ta u čijim očima vidiš iskrenost i čistoću. Nakon tog iskustva osjećala sam se jako ispunjeno i to je osjećaj koji se teško može zamijeniti. Upravo zbog toga osjećaja, zbog te sreće koju vidiš na licima onih kojima si pomogao i za koje si odvojio svoje slobodno vrijeme preporučila bih svakome da odvoji bar jedan sat svojeg slobodnog vremena i pomogne nekome kome je to potrebno jer time nećete samo ostaviti trag na tuđim srcima već ćete napraviti i veliki korak za sebe.

 

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

Pročitaj više...

POZIV NA OTVARANJE IZLOŽBE FILATELISTIČKOG DRUŠTVA ZABOKY ZABOK POVODOM 25. OBLJETNICE

Filatelističko društvo ZABOKY Zabok uz podršku Gradske knjižnice „Ksavera Šandora Gjalskog“ organizira prigodnu slavljeničku izložbu:

FILATELISTIČKO DRUŠTVO ZABOKY – 25 GODINA RADA

u galerijskom prostoru Gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku, Stjepana Radića 1.

Otvorenje izložbe je 26. rujna 2019. u 18,30 sati.

 

Preuzeto sa: www.zabok.hr

Pročitaj više...