LUCKY NUMBER 7

U tijeku je VII. ciklus strukturiranog dijaloga, odnosno Dijaloga EU s mladima koji se nastavlja na proces strukturiranog dijaloga od 2019. godine. Do sada je provedeno 6 punih ciklusa strukturiranog dijaloga koji su polučili zanimljive i korisne rezultate kojima se nastavilo raditi na boljoj budućnosti i zajednici, odnosno Europi otvorenoj mladima. Nedavno smo u prethodnom članku komentirali ulogu Republike Hrvatske u novom ciklusu, a u ovom ćemo se više posvetiti samoj temi i podtemama Dijaloga.

Tema VII. ciklusa Dijaloga EU s mladima je „Stvaranje mogućnosti za mlade“ uz tri podteme na kojima će biti fokus:

• Kvalitetno zapošljavanje
• Rad s mladima
• Mogućnosti za mlade u ruralnom području

U tom će periodu Hrvatska biti zadužena za 3. temu, odnosno stvaranje mogućnosti za mlade iz ruralnih područja, dok će Rumunjska i Finska, države koje predsjedaju EU zajedno s Hrvatskom u ovom razdoblju, biti zadužene za preostale dvije teme. Hrvatska je zemlja prepuna ruralnih sredina i mladim osobama koje se u tom trenutku, svjesno ili nesvjesno, isključuju iz različitih prilika i mogućnosti koje su postavljenje pred mlade iz urbanih sredina i sredina koje su sa njima u dovoljnoj mjeri povezane. Iz tog je razloga naša zemlja i idealan kandidati za navedenu temu. No, vratimo se malo na glavnu temu ovog ciklusa Dijaloga – stvaranje mogućnosti za mlade. Kad god se dotaknemo teme strukturiranog dijaloga ili dijaloga EU s mladima, ističemo kako su uz pomoć njega upravo mladi ti koji odlučuju o svojoj sudbini te su oni kreatori vlastite budućnosti. Uz ovu temu, to bi moglo ili trebalo u najboljoj mogućoj mjeri izaći na vidjelo. Da, mladi su ti koji gotovo svakodnevno komentiraju lošu situaciju u državi, žale se kako se u mlade ne ulaže već ih se u većoj mjeri tjera da bolju situaciju potraže diljem Europe i napuste svoj dom, osvrću se na situaciju kako mladi u ruralnim sredinama ostaju zakinuti što se tiče aktivnog sudjelovanja, i tako dalje i tako bliže. E pa, ovo je 5 minuta koje bi mladi trebali iskoristiti. Stvaranje mogućnosti za mlade, da, zvuči kao zadatak čiji će rezultati osigurati blagostanje i bolji život za mlade u čitavoj Europi, ali ništa od toga neće biti ukoliko se mladi ne odvaže i prionu na posao. Konzultacije su u punom jeku, događaju se na razini čitave države u mnogim sredinama, a dostupne su i u online obliku pa tako opravdanja za nesudjelovanje gotovo i ne postoje. Ovo je vrijeme u kojem treba jasno i glasno reći tko smo i što želimo, ali postoji u tome i jedna kvaka. Moramo napregnuti moždane vijuge i ne samo reći da želimo kvalitetno zapošljavanje, želimo da se s mladima više radi i posvećuje više pažnju ili da žemo više mogućnosti za mlade u ruralnom području, ne, moramo ujedno biti i ti koji će predložiti na koji način bismo to željeli ostvariti. Moramo biti odlučni i konkretni u svom pristupu kako bi takav bio i konačan rezultat ovog ciklusa te kako bismo u određenoj mjeri te rezultate mogli i osjetiti, kako bismo uistinu podigli razinu zaposlenosti, ali ne samo toga već i kvalitetu radnog mjesta i radnih uvjeta, kako bismo uistinu podigli razinu kvalitete rada s mladima i kadra koji radi s mladima te kako bismo postigli veću uključenost i mogućnosti za mlade iz ruralnih sredina. Posljednja tema posebno je zanimljiva budući da je za nju zadužena Republika Hrvatska. Tema je direktno vezana uz 6. cilj za mlade, a to je poticaj mladima iz ruralnih sredina. Što želimo učiniti? Postići inkluzivno društvo i omogućiti i mladima iz tih sredina pristup informacijama, aktivno sudjelovanje u društvu, ostvarivanje potencijala i sl. Kako? E tu već dolazimo do problema, ali upravo zato ovo i radimo. Odgovor na kako je zasukati rukave (ali one moždane) i razmisliti o tome što zapravo želimo postići. Možemo li surađivati s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti, možemo li kako u to uključiti i ostale aktere, možemo li na njih imati određeni utjecaj, možemo li mi postati akterima koji će provoditi određene aktivnosti i sl. kako bi se ostvario konačni cilj? Odgovor je, naravno, da. A što ćemo raditi? Pa ovako na prvu odmah pada na pamet nekoliko problema. Ruralne sredine uvijek se bore s problemom prometne povezanosti. Što možemo učiniti?  Istražiti koliko mladih ljudi zapravo ima taj problem i koliko ih ga je željno riješiti, koliko će mladih zapravo koristiti rješenje tog problema i sl. Zašto ovakav pristup? Zato jer je jedno od mogućih rješenja uvesti veći broj linija javnog prijevoza. Organizacija mladih, savjet mladih ili neki drugi akter koji će se za navedeno boriti mora napraviti konkretan prijedlog prije nego će njega podnijeti donositeljima odluka. Ukolio iz vedra neba kažemo potrebno je ovo i ono, a na kraju se ispostavi da će nove linije koristiti 1 osoba svaka 2 mjeseca, u tom slučaju to nije konkretno rješenje navedenog problema jer to rješenje neće biti bazirano na činjenicama već na samom razmišljanju. Potrebno je poduzeti nekoliko koraka od čega je 1. istraživanje na lokalnoj razini, razvijanje strategije, predlaganje konkretnih mjera. Što još možemo učiniti po tom pitanju? Ajmo apelirati na organizatore aktivnosti, odnosno organizacije mladih, da organiziraju aktivnosti u sklopu kojih će biti organiziran i prijevoz do mjesta događanja. Još nešto?  Možda bi bilo lakše da se osigura decentralizacija aktivnosti pa se određene aktivnosti provode u centrima u tim sredinama pa će tako mladi imati mogućnosti sudjelovati. I tako u roku od par sekundi padne na pamet nekoliko ideja koje mogu započeti priču i na koje se nadovezuje još mnogo drugih, jednako dobrih ideja koje se uzimaju u obzir, spremaju u obliku različitih izvještaja i na temelju kojih se nakon toga dolazi do konkretnih mjera. Poanta priče je da je velik broj problema već identificirano, a cilj je ovog članka motivacija na konkretno djelovanje. Problem je što mladi nemaju dovoljno mogućnosti, a rješenje je u svima nama, mladim ljudima koji su spremni nešto poduzeti, za razliku od onoga koji će sjediti i čekati. Možda se baš u svakom od nas krije potencijalno rješenje i odgovor koji će nam svima zajedno omogućiti bolji život i svjetlu budućnost, a gdje ćemo završiti ako ga nikad nismo s nikime podijelili? Pa vjerojatno na početku, gdje smo i sad J

Ponekad se procesi poput Dijaloga EU s mladima shvaćaju neozbiljnima i pustim pričama, a tek nakon što se odlučimo uistinu uhvatiti u koštac s njima, shvatimo njihovu važnost i ozbiljnost s kojom im se pristupa. Uključujemo se u proces danas, a stvaramo bolje sutra, za svoju zajednicu, za naše mlade ljude, za mlade ljude diljem Republike Hrvatske, za mlade ljude čitave Europske unije. Identificirali smo probleme, a sad je vrijeme za konkretna rješenja. Neka ovaj ciklus bude sretan broj 7, neka poluči odlične rezultate za bolju budućnost mladih u Europi.

Autor: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.