Gabriela Očić: Zašto volontiram?

Voliš nešto raditi. Pronašao si se u tome i to što radiš promijenilo te na više načina. Pronalaziš sreću i veselje u svemu što se nalazi oko tebe, veliku vrijednost u malim stvarima. I na kraju, netko to prepozna i za to te želi nagraditi. Nije li to prekrasno i vrijedno svake uložene minute?

To nešto o čemu sam počela pisati može se primijeniti za mnoge stvari, npr. neki hobi, sport, posao, no u ovom slučaju radi se o volontiranju.

Velika mi je želja potaknuti što više ljudi na volontiranje. Da dožive taj osjećaj koji je vrijedan od samog trenutka kada su se odlučili sudjelovati u nekoj volonterskoj akciji. I drago mi je da nisam jedina kojoj je to cilj. Oko mene ima mnogo divnih ljudi koji žele postići isto to.  Stoga, odlučila sam napraviti ciklus članaka s mladim vrijednim ljudima koji volontiraju i na taj način daju svoj doprinos zajednici.

U nastavku možete pročitati članak Gabrijele Očić koja nas je odlučila upoznati sa svojom volonterskom pričom koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Ja sam Gabrijela Očić imam 19 godina i dolazim iz Svetog Križa Začretja. Ove godine završila sam četvrti razred gimnazije Antuna Gustava Matoša u Zaboku, a moj volonterski put započeo je u mojoj srednjoj školi. Naime, s volontiranjem sam započela početkom trećeg razreda. Povod time je bio višak vremena i jednostavno nedostatak nekog hobija, naravno uz veliku želju da potrošim to slobodno vrijeme na nešto dobro što bi ostavilo trag. Moje prve volonterske akcije su bile kraće, ali slatke. Volontirala sam u akciji „Bez promila“ gdje sam pomoću raznih igara učenicima Srednje škole Bedekovčina nastojala približiti djelovanje alkohola na naš mozak. Neke još akcije u kojima sam sudjelovala je bilo volontiranje u skloništima za napuštene životinje i prodaja narcisa, a moj najveći angažman oko volontiranje je zapravo započeo krajem ljeta 2018. godine. Tada sam se prijavila za volonterku u Odgojnom domu Bedekovčina. Tjedan dana tih ljetnih praznika provela sam u ljetnom kampu u tom domu. To je definitivno bilo jedno od mojih ljepših iskustva u mojem životu. Svakog dana su u dom dolazila djeca iz okolnih osnovnih škola i zajedno s još dvadesetak volontera iz cijeloga svijeta sam provodila razne igre s djecom i naravno još neke sitnije volonterske akcije tipa čišćenje Bedekovčanskih jezera. Nakon završetka kampa ubrzo je započela i nova školska godina u kojoj sam nastavila s volontiranjem u domu te sam svaki drugi tjedan hodala pomagati djeci koja su tamo dolazila na dnevni boravak u učenju i rješavanju domaćih zadaća. Ova akcija je u meni probudila još veću želju za volontiranjem i potaknula me da upišem studij u tom smjeru. Smatram da sam nakon tog volontiranja stekla jako veliko iskustvo u radu s djecom, a u svakom slučaju učinilo me je i boljom osobom jer djeca su ipak ta u čijim očima vidiš iskrenost i čistoću. Nakon tog iskustva osjećala sam se jako ispunjeno i to je osjećaj koji se teško može zamijeniti. Upravo zbog toga osjećaja, zbog te sreće koju vidiš na licima onih kojima si pomogao i za koje si odvojio svoje slobodno vrijeme preporučila bih svakome da odvoji bar jedan sat svojeg slobodnog vremena i pomogne nekome kome je to potrebno jer time nećete samo ostaviti trag na tuđim srcima već ćete napraviti i veliki korak za sebe.

Autorica: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Intervju je proveden u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj! 5.0”. Projekt financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.