Znamo li uopće i jesmo li svjesni koliko različitih svjetskih dana nečeg na svijetu postoji? Pretpostavljam da je odgovor kod svih nas, osim osoba koje to na svakodnevnoj bazi prate i u tome uživaju, ne! Čak i kad se bavimo određenom vrstom posla, uživamo u nekom jelu ili piću, u gledanju televizije, čitanju knjiga, plesanje ili jednostavno uživamo u prirodi, nismo svjesni da mnogo tih malih, svakodnevnih sitnica, ima svoj dan (s razlogom), a koji često nesvjesno zanemarujemo i ponašamo se kao da ne postoji.
Osvrnimo se prvo na one svima poznate, recimo, svjetski dan zaljubljenih. Ma tko to od nas nije imao neku simpatiju pa smo onako, kriomice, da nitko ne vidi, još u školskim klupama skliznuli neku čokoladicu pod klupu, uhvatili je za ruku ili pak radili nešto potpuno drugačije poput nošenja teške torbe kako bismo im dokazali, odnosno pokazali što prema njima osjećamo. Naravno, mnogo toga radimo i kao odrasli te redovito obilježavamo ovaj dan.
Drugi koji svi poznajemo je Međunarodni dan žena koji se obilježava, pa zar ima potrebe uopće naglasiti kad? I to je jedan od načina za slavlje žena, svih njihovih postignuća, uspjeha i sl., a što, kad malo bolje razmislimo, bi trebalo biti nešto što se slavi ili barem ima na umu svakoga dana? Zar nije isto i s prethodno navedenim? Volimo se i ljubimo svakog dana, darujmo se svakog dana, poštujmo se i posvećujmo se jedni drugima svakog dana.
E sad već dolazimo do onih manje poznatih. Jesi li znao da postoji Europski dan informiranja mladih? E pa ako nisi onda mi nismo odradili dobar posao, ali pustimo sad to 🙂 Ovaj dan je europski no vrlo lako mogao bi postati i svjetskim danom, budući da diljem kugle zemaljske postoji velik broj ljudi koji rade na informiranju mladih i to s različitim skupinama mladih u najrazličitijim uvjetima. Uglavnom, to je dan svih osoba koje rade na informiranju mladih, svih mladih koji su u taj proces uključeni i svih koji su na bilo koji način tom procesu doprinijeli. Da, uistinu se trebamo osjećati posebno jer dajemo sve od sebe kako bismo mladima pružili potrebno informaciju, savjet te pomoć i podršku u trenucima potrebe. Svaka će osoba koja to radi znati koliko taj proces, odnosno posao, zahtjeva rada, truda i vremena kako bi se prilagodili različitim potrebama, dodatno educirali i pratili trendove.
Recimo da je čak i ovaj dan prilično poznat, iako još uvijek treba uložiti mnogo truda kako bi on dosegao visoku razinu. Ali, skoknimo malo na drugu stranu, onu ne toliko poznatu, pa nam reci jesi li znao da postoji Svjetski dan ptica selica? Ma kladimo se da nisi. Pogađaš li zašto postoji? Ma da, može biti i zato što se divimo tim stvorenjima koje prevale toliko dug put kako bi se održale na životu, a kad opasnost po njih prođe, vrate se svojim domovima. Ali, pravi razlog zašto se obilježava taj dan je taj da se podigne razina svjesnosti o važnosti očuvanja domova tih ptica koje će se kad tad vratiti natrag i, zamisli, da nakon toliko dugog puta, dođu do uništenog ili nepostojećeg gnijezda? Zamisli da se isto dogodi tebi pa kad odeš na put i vratiš se nakon nekoliko mjeseci od tvoga doma ostala je samo ruševina? Ne želimo to ni zamišljati.
Ajmo sad dalje, do još nepoznatijih. Za ovo nećemo ni pitati jesi li znao jer se ne želimo sramotiti kad shvatimo da smo mi jedini, ali, na svijetu se obilježava, primjerice, Svjetski dan telekomunikacijskog i informacijskog društva, a obilježava se s ciljem da se podigne svijest o pozitivnim stranama i učincima informacijsko-komunikacijskih tenologija na društvo. Pogledajmo trenutnu situaciju s pandemijom virusa kada smo veliki dio vremena proveli zaključani u svoje domove i, nemojmo se zavaravati, jooš nismo gotovi i potrebno je i dalje biti oprezan kako bismo situaciju što prije priveli kraju. No, zamisli sad da smo trenutne starosti, ali da nam se ova pandemija događa prije 20, 30, 40 ili više godina? Da smo samo jedan dan u ovoj situaciji prebačeni u prošlost shvatili bi koliko smo zapravo daleko otišli te koliko sretni možemo biti.
A gdje su onda Svjetski dan čokolade, obitelji, plesa i sl. koji nam ukazuju na jednostavne stvari koje su dio našeg svakodnevnog života, a koje često ne cijenimo dovoljno? S druge strane, gdje su Svjetski dan darivatelja krvi, Svjetski dan svjesnosti o autizmu, Svjetski dan izbjeglica, Svjetski dan Parkinsonove bolesti i mnogi drugi koji slave pomoć potrebitima, borbu sa stvarnim životnim problemima i izazovnim situacijama, inkluziju, povezanost i zajedništvo?
Ovako sve to zvuči kao sitnica, nešto što ćemo već sutra zaboraviti pa kad se netko iz medija ili ovako, u prolazu, ponekim citatom, člankom ili pak uz razgovor spomene, ponovno se sjetiti, ali već sljedećeg dana opet zaboraviti. Zamisli kad bi svaki od tih dana slavili kao što mnogi slave Valentinovo, kao što obilježavamo Dan planeta zemlje, Međunarodni dan žena ili neki drugi?
Zamisli da je tradicija na svjetski dan plesa uzeti partnericu ili partnera, mamu, tatu, djeda, baku, strica, ujnu, prijatelja, potpunog stranca ili jednostavno potpuno sam, zaplesati kao da nas nitko ne gleda? Zamisli da na Svjetski dan darivatelja krvi svi zajedno odemo do obližnjeg crvenog križa, ambulante ili bolnice i darujemo krv za one kojima je ista prijeko potrebna? Zamisli da nam se svaka ta sitnica pretvori u svakodnevicu, da slavimo svaku pojavu, da slavimo i borimo se protiv problema, da se zalažemo za toleranciju, da se borimo protiv nasilja i sl.? Da, to su te sitnice koje svatko od nas može raditi, o kojima se svatko od nas može i sam osvijestiti, bez čekanja da nam netko na to ukaže i čime počinjemo, malim koracima, sitnim stvarima, mijenjati svijet i činiti ga boljim mjestom.
Autor članka: Renato Vuk
Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.
Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
