Strukturirani dijalog, da ili ne?

Ovaj članak možemo odmah započeti s jednim velikim “DA”. Ili možemo reći “Zašto ne?”, što je samo još jedan način za pristati na nešto, ali u ovom slučaju može biti puno bolji od jednostavnog, “Da”. Zašto? Recimo to ovako.

Zato jer je dobro propitkivati. Ako prije nego nešto napravimo prvo dobro provjerimo razloge zašto bismo to trebali ili ne bi trebali napraviti, veća je vjerojatnost da ćemo učiniti ispravnu stvar. Kad bih vam sad rekao da je znanstveno dokazano, vjerojatno biste svi ovo shvatili kao činjenicu, no nije pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Ali dobro razmislite, ako se nešto što je potrebno odraditi direktno odnosi na neku treću osobu, ne bi li bilo u redu tu osobu pitati za njeno mišljenje oko čitave situacije? Kad dođete u restoran, pretpostavi li konobar što ćete jesti i jednostavno to donese na stol pred vas? Ili još bolje, pogleda vas, ode do kuhinje, nekoliko sati raspravlja s kolegama o tome što bi bilo najbolje za vas (iako vas nikad nije ni vidio ili imao prilike upoznati) i oni zajedničkim snagama donesu odluku o vašem obroku za danas. Da, to se nikome ne bi svidjelo i restorani bi vjerojatno zjapili prazni. Kad bi malo bolje razmislili, vjerojatno bismo mogli naći još mnoštvo ovakvih primjera, ali vjerujem da ste shvatili poantu. Isto je i s odlukama o programima za mlade, politikama za mlade, aktivnostima i sl. Kako ćemo znati što mladima treba ako ih nismo ni pitali? Zašto je lakše pretpostaviti da znate odgovore, a što će kad tad rezultirati negativnim posljedicama, bez da su mladi prethodno izrazili svoje mišljenje? Upravo je to ono što strukturirani dijalog pruža mladima. Priliku da se njihov glas čuje i da se na temelju njihovog stava, iskustva, razmišljanja, viđenja trenutnih situacija i sl. odlučuje o njihovoj sudbini. Neki su već bili motivirani, neki su se borili za ovakve promjene, a neki će tek shvatiti poantu i postati motivirani aktivno sudjelovati u društvu kroz strukturirani dijalog.

Kad pitate mlade što im je potrebno, dobit ćete široku paletu odgovora. Možda ćete s jedne strane imati osobu koja će htjeti auto, vikendicu i brdo novaca, a s druge strane osobu koja želi da se u njezinoj lokalnoj zajednici provodi određeni program za mlade koji će omogućiti kvalitetno provođenje slobodnog vremena kod mladih te će im dati priliku za dodatnim usavršavanjem, stjecanjem iskustva, zabavom i sl. Ali upravo je to čar ovog procesa, različita razmišljanja koja, kad ih spojimo, mogu dati realno stanje na temelju kojeg će se na kraju krajeva i donositi odluke o budućnosti mladih.

Tko pita, ne skita!

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...

Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje je vrsta zlostavljanja, a radi se o tome da jedan ili više učenika stalno ili povremeno namjerno uznemiruje, napada ili vrijeđa drugog učenika/cu koji se od toga ne može obraniti. Oni koji zlostavljaju su obično zbog nečega moćniji od onoga kojeg napadaju. Ili su stariji ili veći i krupniji ili ih je više.

Pri tome je važno znati da bullying nije samo fizičko nasilje, već i razni drugi oblici nasilnog ponašanja. Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje; ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice) kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorijama izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Osoba koja doživljava vršnjačko nasilje osjeća se odbačeno, prestrašeno, nevidljivo, posramljeno, ljutito ili pak imaju poteškoće u uspostavljanju bliskih prijateljstava. Ništa manje posljedice ne trpi ni dijete koje se nasilno ponaša, koje uči da su batine i povrede način da izrazi ljutnju i izbori se za sebe. I to dijete također ima niz posljedica u odrasloj dobi.

Bullying ili vršnjačko nasilje raširenije je nego ikada i to je zato što živimo u prilično nasilnom društvu pa dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnoga dječjeg nestašluka.

Djeca i tinejdžeri često se šale ili komuniciraju na načine koji uključuju ruganje ili gurkanje. Za razliku od dječje igre, u kojoj su dvije strane ravnopravne, ili se nadmoć izmjenjuje od situacije do situacije, bullying uključuje neravnotežu moći u kojoj je zlostavljač uvijek i stalno nadmoćan. Isto tako, kod dječje igre emocionalni ton izmjenjuje se od smijeha do ljutnje. Za razliku od toga, bullying uključuje trajnu i vrlo često intenzivnu uznemirenost, bespomoćnost i patnju žrtve, dok je zlostavljač obično hladan, okrutan i kontrolira situaciju.

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na 4500 djece u Hrvatskoj pokazalo je da 27 posto djece svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava nasilje u školi.

“Znači da je skoro svako treće dijete žrtva, a to znači da nasilja ima u svakoj školi u Hrvatskoj. Istraživanje koje smo mi proveli u Hrvatskoj pokazalo je i da se samo 11 do 16 posto djece koja su žrtve nasilja obrati školi za pomoć jer se boje da će im biti još gore i ne vjeruju da će im netko u školi pomoći. Osim toga, svjetsko istraživanje pokazalo je da 70 posto nastavnika ne poduzima ništa ili poduzima vrlo malo po pitanju nasilja u školi”, rekla je u razgovoru za Index ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander.

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija ,naočale, obitelj, način odijevanja …). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštitničke.

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu. Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole. Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te ako je potrebno, surađivati s centrom za socijalnu skrb i policijom.

Važno je da se škola pobrine za postojanje ”sigurnog” mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj. ponašanjem zaposlenika škole) daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja, poštivanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja.

U konkretnom slučaju nasilje među djecom može se prijaviti:

  • odgovornoj stručnoj osobi u školi – učitelju, stručnom suradniku škole (pedagogu, psihologu, socijalnom pedagogu, logopedu), ravnatelju škole
  • neposredno i slanjem pisane obavijesti (koja može biti i anonimna) jednoj od institucija nadležnih za problem: centar za socijalnu skrb, policija, škola, učenički ili dom socijalne skrbi u kojem je dijete smješteno, pravobraniteljica za djecu.

Stručnu pomoć u slučaju nasilja među djecom dijete i njegovi roditelji mogu zatražiti pomoć kroz:

  • savjetodavni razgovor sa stručnom osobom u školi
  • upućivanje na traženje pomoći u centru za socijalnu skrb, domu socijalne skrbi u kojem je dijete smješteno, Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, organiziranim savjetovalištima u okviru ustanova ili udruga.

Pomoć je potrebno pružiti djetetu koje je pretrpjelo nasilje, ali i djetetu počinitelju nasilja.

Autorica: Ivana Kuzmanić

Pročitaj više...

Međunarodna mobilnost mladih kao poveznica međugeneracijske solidarnosti

U nastavku promocije primjera međunarodnih mobilnosti mladih željeli bismo vam prezentirati aktivnost koju  smo proveli u suradnji sa EVS volonterima, klubom volontera OŠ Dragutina Tadijanovića – Petrinja i  Domom za stare i nemoćne osobe (nadalje: DSNO) Petrinja.

Razlog za ovu suradnju bilo je obilježavanje dana dječjih prava. U tu svrhu smo inicirali akciju koja je sa zadovoljstvom prihvaćena i u DSNO i u školskom volonterskom klubu. Zajedno smo osmislili aktivnosti koje smo proveli u DSNO a proveli smo ih tako što smo:

  • Podijelili sve sudionike u male skupine, svaka skupina se sastojala od korisnika doma, učenika OŠ i EVS volontera udruge IKS,
  • Proveli pripremljene zadatke / igre (pikado, bacanje okvira i ubacivanje loptica u improvizirani koš) u kojoj je sudjelovao svaki član skupine,
  • Proveli kviz znanja i informiranja o pravima djeteta.

S obzirom da su nam korisnici DSNO bili domaćini koristili smo njihove resurse za igru a to ujedno znači da su oni dobro istrenirani i u prednosti u odnosu na mlade.

No međutim to je OK jer su nam bili divni domaćini i sa puno strpljenja su nam pokazivali kako da računamo pikado ili koju taktiku primijeniti tijekom bacanja okvira ili loptica u metu. Kako je svaki tim imao predstavnike sve tri generacijske skupine tako su oni jedno drugom pomagali, savjetovali i međusobno komunicirali / savjetovali a to je upravo ono što smo mi organizatori i htjeli postići – međugeneracijsku suradnju i razumijevanje.

Djeca iz OŠ su bila najagilnija i takmičarski pa čak i navijački raspoložena, tako se moglo čuti od njih ajde bako, ajde moja bako a na baki osmjeh od uha do uha. Nažalost učenici su poslije 1 sata morali otići nazad u školu ali su EVS volonteri ostali podružiti se i popričati sa korisnicima Doma. Razgovor je bio očigledno zanimljiv jer smo mi koji smo prevodili skakutali od korisnika do korisnika da pomognemo u komunikaciji.

Na samom kraju korisnici Doma su samoinicijativno izrazili oduševljenje sa ovakvom aktivnošću i interakcijom jer im razbija monotonost i uključuje druge aspekte koje inače ne koriste često.

 

Autor: Borisz Negeli

Pročitaj više...

Strukturirani dijalog: povratak na početak

Kako to sve češće biva u Hollywoodskim filmovima kada nas tek nakon jednog, dva ili više nastavaka nekog serijala vraćaju na početak da bi nam pokazali kako je netko ili nešto nastalo, tako ćemo se i mi nakon nekoliko članaka tek u ovom osvrnuti na sam početak i vidjeti kako je uopće došlo do pokretanja procesa strukturiranog dijaloga.

Strukturirani dijalog nije nastao preko noći već je, kao što bi to trebao svaki kvalitetan proces odnosno sve što možemo nazvati kvalitetnim, nastao kao proces dugotrajnog razmišljanja te dugotrajnih rasprava o položaju mladih u društvu. To nam govori i činjenica da su prvi dokumenti u kojima se pojavljuju prijedlozi, odnosno okviri ovog proces pojavljuju 2001. godine, a tek se 2005. godine prvi puta spominje sam pojam strukturiranog dijaloga. Prvi se puta spominje u Odluci Vijeća ministara za mlade kojom se Europska komisija i sve države članice pozivaju na uključivanje svih relevantnih aktera u proces strukturiranog dijaloga s mladima. Možemo reći kako su se u tom trenutku stvari za mlade počele mijenjati na bolje, no sam proces nije započeo sve do 2010. godine kada je donesena Europska strategija za mlade koja je na snazi još do kraja ove godine. Mladi u tom trenutku dobivaju priliku sudjelovati u procesu donošenja odluka i to odluka koje su vezane uz politike za mlade kako bi mogli direktno utjecati na svoju budućnost, odnosno graditi je od temelja.

Rekli bi, povijest je učiteljica života pa da bismo razumjeli zašto je i kakvo nešto danas, moramo u potpunosti razumjeti kako je do tog istog došlo te što je sve bilo potrebno poduzeti kako bismo nešto učinili takvim kakvim je ono pred nama danas. Strukturirani dijalog plod je dugogodišnjih razmišljanja, rasprava te rada kako bi danas potencijal mladih na još jedan način došao do izražaja. No, priča tu nikako ne smije stati te se mora dalje razvijati i u budućnosti dodatno unaprijediti.

 

Autor: Renato Vuk

Izvor: EU pita, strukturirani dijalog s mladima, http://www.mmh.hr/files/ckfinder/files/EU%20PITA%20WiP.pdf

Pročitaj više...

Europska socijalna povelja i Europski stup socijalnih prava u kontekstu radničkih prava: dvanaesti izvještaj o položaju mladih na tržištu rada

Ovog puta vam donosimo dvanaesti kvartalni izvještaj, četvrti ove godine, o položaju mladih na tržištu rada pod nazivom “Europska socijalna povelja i Europski stup socijalnih prava u kontekstu radničkih prava “.
Izvještaj se predstavlja dva ključna dokumenta na razini Europe koji se bave socijalnim pravima građana. Kroz izvještaj ključne točke ova dva dokumenta za radnička prava stavljamo u hrvatski kontekst s prijedlozima njihove implementacije.
Izvještaj možete preuzeti OVDJE, a sva preostale izvještaje koji su prethodili ovome možete pronaći na stranici MMH.
Pročitaj više...

Usvojen Lokalni program za mlade Općine Bedekovčina

Općinsko vijeće Općine Bedekovčina na 15. sjednici održanoj u ponedjeljak 29. listopada, jednoglasno je usvojilo Lokalni program djelovanja za mlade u Bedekovčini.

Lokalni program djelovanja za mlade strateški je dokument koji predstavlja jasan smjer Općine Bedekovčina na području politika za mlade, a sve u cilju osnaživanja mladih, savjeta mladih, udruga mladih i za mlade te jedinice lokalne samouprave u svrhu podizanja kvalitete života mladih.

Lokalni program djelovanja za mlade u Bedekovčini izrađen je za razdoblje od 5. godina, (2018. do 2023. godine) u okviru projekta „Lokalni program djelovanja za mlade u Bedekovčini“ čiji je nositelj bila Općina Bedekovčina, partner Bedekovčanska udruga mladih, a vanjski suradnik Mreža udruga Zagor kao i Savjet mladih Općine Bedekovčina.

Projekt je prijavljen u okviru Poziva Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ukupna vrijednosti projekta iznosila je 52.000,00 kuna, od čega je Ministarstvo sufinanciralo 40.000,00 kuna, a Općina Bedekovčina preostali iznos, odnosno 12.000,00 kuna.

Projekt je počeo 1. studenog 2017., a njegovo trajanje je godinu dana.

Tijekom provedbe projekta održane su edukacije o javnim politikama i politikama za mlade, načinima participacije u njihovu donošenju te kreiranju i provođenju lokalnog programa za mlade.

Proveden je i anoniman anketni upitnik o problemima i potrebama mladih na području Općine Bedekovčina. O navedenoj temi napravljena je i reportaža na temelju terenskog rada i istraživanja uz snimanje kamerom i intervjuiranje mladih

Organizirani su i informativni štandovi te koncert s ciljem podizanja svijesti šire javnosti o potrebi i važnosti aktivnog sudjelovanja mladih u procesima donošenja odluka te pozitivnom utjecaju lokalnog programa za mlade.

Općinsko vijeće Općine Bedekovčina imenovalo je radnu skupinu od jedanaest članova/članica koja je koordinirala izradu nacrta lokalnog programa za mlade.

Sam nacrt programa zainteresirana javnost mogla je pregledati i komentirati putem internetskog savjetovanja i javne rasprave. Putem postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću pristigao je jedan prijedlog koji je usvojen.

Na temelju svih prethodno navedenih aktivnosti definirani su sljedeći ciljevi Programa:

Cilj 1: STVORITI INFRASTRUKTURNE I INSTITUCIONALNE UVJETE ZA KVALITETNO PROVOĐENJE SLOBODNOG VREMENA TE KULTURNIH AKTIVNOSTI MLADIH

Cilj 2: PODUPIRATI I PROMICATI OBRAZOVANJE MLADIH

Cilj 3: UNAPRIJEDITI PERSPEKTIVE ZA ZAPOŠLJAVANJE I SAMOZAPOŠLJAVANJE MLADIH

Cilj 4: PROMICATI AKTIVNO SUDJELOVANJE MLADIH U DRUŠTVENOM ŽIVOTU OPĆINE

Pročitaj više...

Projekt “ZAjedno” – poziv na radionicu

Društvo multiple skleroze Krapinsko-zagorske županije poziva sve članove – ali i ostale zainteresirane s područja grada na kreativnu radionicu u srijedu, 7. studenoga u 11 sati u svojim prostorima (Trg Dragutina Domjanića 6) te grupne vježbe uz fizioterapeuta u srijedu, 21. studenoga s početkom u 10 sati u Zelenoj dvorani.

Potvrde dolaska telefonom na broj 049/221-973.

Udruga poziva osobe s invaliditetom, a ne samo svoje članove, te sve zainteresirane građane.

VESELIMO SE VAŠEM DOLASKU.

 

Preuzeto sa: https://www.zabok.hr/clanak/5vfjujqjaeyvh8hq

Pročitaj više...

Vještičje igre u Zaboku

Društvo „Naša djeca“ Zabok već tradicionalno povodom Noći vještica organizira „Vještičje igre“ u Parku Milana Prpića u srijedu 31.10. u 18 sati.

Osim vještičjih igara kao što su slijepi duhovi, prenošenje tikvica, igra lampionima, vještičji hokej, nahrani čudovište, čudovišno kuglanje, jahanje na metli, volonterke DND-a pripremaju još puno iznenađenja, a bit će tu vještičjih koktela, vještičjih kolačića i vještičjih magnetića, a humanitarnim prilozima pomažete ljetovanju djece iz siromašnih obitelji.

Pridružite nam se u Vještičjim igrama – maskirajte se u vještice, duhove, kosture, drakule, strašila…

Pozivamo djecu i roditelje da nam se pridruže u nezaboravnom „Vještičjem druženju“.

 

Preuzeto: https://www.zabok.hr/clanak/vjesticje-igre-u-zaboku-1

Pročitaj više...

Izazovi početka studentskog života

Stariji studenti koji su to već prolazili ili moji vršnjaci koji su tek ove godine upisali fakultet znat će o čemu govorim. Ovaj članak namijenjen je njima i onima koje to tek čeka. Za one koji su već u tome ili koji su tek sada krenuli, namjena da se sjete kako je njima bilo na početku, a za one koji još nisu krenuli namjena je da znaju što ih čeka i da to što ih čeka nije strašno kao što sam ja mislila (barem se nadam da će dobiti takav dojam).

Krenimo od početka. U višim razredima trudiš se imati dobre ocjene i ostvariti uspjeh koji je dovoljan za upis u željenu srednju školu. Nakon toga, trudiš se tijekom cijele srednje škole s istim ciljem kao i u osnovnoj, samo s malim promjenama – trudiš se za upis za željeni fakultet. No, uz to dolazi još nešto. Matura. Za neke bezbolno razdoblje, a za druge (većinu) razdoblje s 1001 malim živčanim slomom. Nakon mature i dolaska njenih rezultata, gledaš kakvi su ti izgledi za fakultete i nadaš se da ćeš upasti u željeni. Ako ne željeni, nadaš se da imaš šanse za rezervu. Bilo kako bilo, ako je sve dobro prošlo, upišeš fakultet. Željeni ili ne, upisao si ga. Nakon upisa, ako si daleko od doma, pokušavaš pronaći smještaj. Bio to studentski dom ili neki stan, bitno da imaš gdje spavati, a za ostalo se snalaziš.

To je nekako općenito, a sada slijede informacije iz prve ruke, točnije moji dojmovi nakon prva 4 tjedna na fakultetu. Nakon svih onih procedura od osnovne škole, završene srednje ekonomske škole i mature, našla sam se na Ekonomskom fakultetu Zagreb, smjer poslovna ekonomija. I nakon posjeta fakultetu povodom upisa, 2 mjeseca prije samog početka semestra nisam bila svjesna što me sve čeka, što trebam očekivati, a što je najgore, nisam bila svjesna da neću živjeti kao prije. Doći kući svojoj obitelji i svojim hobijima nakon škole, provoditi svaki trenutak kada sam bila u mogućnosti sa svojim prijateljima i posvetiti svoje slobodno vrijeme volonterskim aktivnostima u kojima sam najviše uživala. Pošto je moj fakultet podosta udaljen od mjesta u kojem živim, od trenutka kada sam odlučila da ću upisati fakultet, znala sam da putovanje svakog dana nema smisla te da ću morati pronaći smještaj u studentskom domu. Nažalost, spletom okolnosti, nisam dobila mjesto, ali zato sam sa svojom prijateljicom iz srednje škole pronašla stan u kojem sada zajedno živimo. Nakon što smo uspjele pronaći stan, sagledala sam cijelu situaciju i razmišljala koje su prednosti i nedostatci između te dvije mogućnosti smještaja. Zaključila sam kako većina prednosti naginje na stranu stana. Dok si u potrazi stana, a u tome si zajedno s osobom s kojom se odlično slažeš i razumiješ, puno ti je lakše jer znaš da ćeš s tom osobom odlično funkcionirati u nekoliko zajedničkih kvadrata. Naravno, može se odabrati i cimer za sobu u studentskom domu ili upoznati odličnu osobu koju si dobio za cimericu ili cimera, ali nekako mi se čini da ako pronalaziš i dijeliš čitavi stan, na tebi je veća odgovornost i bolja mogućnost za osamostaljenje. Velika prednost stana jest bolja mogućnost učenja, pogotovo za one koji pri učenju imaju problema s koncentracijom i ako moraju učiti na glas ili derati se dok uče (nažalost, poput mene. Ovim putem šaljem isprike cimerici zbog toga.). Možda nije primjerena prednost, ali budite svjesni da je u istom gradu vaše staro društvo s kojim jedva čekate sastanke, stoga prednost stana jest da vas stane puno više i ne moraš strahovati hoće li te netko upozoriti zbog moguće buke. Samo za primjer, kod nas, jedno druženje sadrži minimalno 11 ljudi tako da je definitivno lakše naći se u stanu nego u sobici u studentskom domu (makar nam i to nije problem). No, jedna veeelika prednost doma jest ona financijska jer zasigurno ćeš dati puno manju svotu novca za jedan mjesec u studentskom domu, nego za jedan mjesec u stanu u nekom, npr. zagrebačkom kvartu, ali što je tu je.

Inače sam jako emotivna osoba i vezana za spomenute obitelji i prijatelje, hobije itd. I zbog toga mi je bilo izrazito teško pakirati stvari i napustiti sve to. Možda pretjerujem jer je to ipak samo 5 dana odvojenosti, ali činjenica da će tako biti sljedećih 5 godine me užasavala.  I nakon 4. tjedna i dalje mi je tako i uvijek napuštam dom uz par suza, ali nakon nekog vremena, proći će i to. Tehnologija omogućuje i meni i drugima koji su odvojeni od doma da vode razgovor u trajanju minimalno sat vremena sa svojim roditeljima i prijateljima. Volonterske aktivnosti bez kojih ne mogu, obavljam kako stignem, kada se vratim kući. Što se tiče mojih hobija (slikanje, sviranje, crtanje…) stvari su se smirile jer sam se tu snašla. Možda sam i za to pretjerala, ali nisam si mogla pomoći. Sva moja oprema za slikanje i instrument su lijepo u stanu sa mnom (još jedna prednost stana). Ali nažalost, kada sada pogledam nemam toliko vremena za hobije kao što sam imala u srednjoj školi. Tu prelazimo na čari studiranja.

Prije početka semestra došla sam u zgradu fakulteta na upise i po indeks. Tada sam vidjela da je ta zgrada velika. Počeo je semestar i predavanja i tek onda sam ja shvatila koliko ta zgrada nije velika. Ogromna je! Dobila sam raspored na kojem lijepo piše termin u kojem mi predavanje traje, tko ga drži i gdje se održava. Dobila sam sve informacije, ali najapstraktnija mi je bila npr. D24. Dvorana 24, razumijem. Ali kako doći do te dvorane uz toliko hodnika, prolaza, toliko dvorana, i toliko stepenica. E, to nisam razumjela. Uz brojne strelice postavljene po hodnicima i prolazima te uz brojna vraćanja na početno mjesto, uspjela sam pronaći dvoranu. I nije samo za tu, već za svaku koja se nalazila na tom rasporedu. No, sada je već bolja situacija. Shvatila sam kako ne moram ići skroz do ulaza kako bih vidjela strelice gdje se koja dvorana nalazi ili da ne postoji samo jedan wc zbog kojeg moram proći cijelu zgradu fakulteta, već da ih je više. O snalaženju po gradu bolje da i ne govorim. Saznala sam i naučila gdje je što i kamo trebam ići na način da sam uvijek krivo otišla i propustila tramvaj koji trebam. Ili ga jednostavno čekala na krivo strani ili krivoj stanici. Snalaženje u prostoru bio je jedan od problema. Slijedi drugi.

Prvo mi je bilo šokantno kako moram slušati jedan predmet 3 puna sata, ali tako stvari s predavanjima funkcioniraju. Na tim predavanjima slušala sam, bilježila bitne stvari i sl. No, još jedan šok slijedio je kada sam stigla u stan s hrpetinom debelih knjiga. Odlučivši da ću naučiti sve što smo taj dan obradili, misleći da smo obradili nekih petnaestak stranica iz knjižurine sa sitnim fondom, otvorila sam knjigu i shvatila da smo zapravo obradili 70 stranica. Tada sam vidjela kako će ovo biti drugačije nego što je bilo u srednjoj školi. I tako je bilo svaki put kada dođem kući s predavanja. Već nakon trećeg dana shvatila sam kako bih se trebala malo manje šokirati, a više primiti posla. Tako je i bilo. Redovito učenje pomoglo mi je da odlazim da predavanja mirnija i bez straha da neću sve stići naučiti do kolokvija, a glavna motivacija mi je doći s predavanja, naučiti sve što imam i ostatak vremena provesti s društvom i imati puno više slobodnog vremena za vikend koji ću provesti sa svojim najmilijima.

Još jedan od problema koji me mučio jest društvo. Jedan od najvećih strahova prije nego što sam krenula na fakultet bio je da neću pronaći društvo s kojim ću moći družiti se na fakultetu, no ispalo je da je svaki takav strah bio besmislen i nepotreban. Društvo se uvijek pronađe, samo moraš biti otvoren, komunikativan i svoj jer svaki fakultet je pun divnih ljudi koji isto tako žele pronaći nekog s kim će provoditi vrijeme.

No, nakon problema slijedi jedna od divota studentskog života: x-ica, a uz nju dolazi menza. Možda misliš prije odlaska na fakultet da ćeš smršavjeti 10 kg, pošto nema roditelja i bake koji će ti kuhati. Uz menzu, dobit ćeš tih 10 kg viška, a ne manjka. Dovoljna informacija jest da sam svoj prvi obilni ručak platila 6,74 kn. Tako da je hrana najmanje čime trebate razbijati glavu tijekom studentskog života.

Nadam se da sam studentima koji ovo čitaju uspjela vratiti osjećaje, sjećanja i uspomene koje imaju na prve dane studiranja, a da buduće studente nisam prestrašila, imajte na umu da za svaki problem ili strah postoji nekakvo rješenje. Ja sam tek na početku i to su samo početni dojmovi, a tko zna kakvi će biti nakon nekog vremena, kada ću biti dulje u tome svemu. Do tada ću pustiti svoj studentski život da ide svojim tokom, a kada ću shvatiti da sam njime nešto i postigla, uzet ću ovaj članak i pročitati ga te sjetiti se svog početka studiranja.

 

Autorica: Melita Hršak

Fotografija: Pikxaby.com

Pročitaj više...