Špajza

Koliko puta smo živčanili gledajući neki sportski događaj kada je neki tim ili osoba za kojeg smo navijali gubio i uz to govorili: ”Tko je tebe stavio u igru, nemaš pojma”? Tijekom gledanja, a niti nakon njega, ako se ne zamislimo, uopće niti ne znamo što stoji iza svakog sportaša kojeg imamo priliku gledati. Da bi čovjek nešto u životu postigao, ne samo u sportu, već na bilo kojem području, nije dovoljan samo talent, već su uz njega potrebni težak i  naporni rad, odricanje i još mnoge stvari. Koje su još te stvari te informacije iz prve ruke o tome kako je to biti sportaš, dobila sam od uspješne kuglašice Tamare Sinković koja je svojim radom i uspjehom zaslužila da joj se postavi nekoliko pitanja o njezinim postignućima.

Melita: Kada i kako si se počela baviti kuglanjem?

Tamara: S kuglanjem sam se prvi puta upoznala u četvrtom razredu osnovne škole kad nas je učiteljica na dan sporta odvela na kuglanu. Bilo je jako zabavno te sam s društvom odlučila dolaziti na treninge.

Melita: Koliko često imaš treninge?

Kristina: Treniram tri puta tjedno na kuglani, a ostala dva dana provodim u teretani. Vikendom obično imamo utakmicu prve hrvatske kuglačke lige i različita državna natjecanja.

Melita: Na koji način aktivno bavljenje kuglanjem utječe na tvoje slobodno vrijeme? Što je ključno kod usklađivanja svih tvojih obaveza?

Tamara: Uz dobru organizaciju sve je moguće. Slobodno vrijeme uvijek iskoristim za svoju obitelj i  prijatelje. Ponekad je to malo teže zbog školskih obaveza, ali kada imam slobodan vikend uvijek volim otići van i dobro se zabaviti.

Melita: Koji su tvoji kuglaški uspjesi?

Tamara: Imam jako puno medalja i pehara s državnih natjecanja i zagrebačkih turnira, ali najdraži uspjesi su mi ipak oni s državnom reprezentacijom na svjetskim prvenstvima. Na prvom svjetskom prvenstvu u Novigradu, osvojila sam ekipno u23 srebro. Na drugom svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, osvojila sam ekipno u18 zlato i ekipno seniorsko srebro, a na trećem svjetskom prvenstvu u Rumunjskoj, osvojila sam zlato u parovima u18 i ekipno u23 zlato.

Melita: Koje natjecanje bi izdvojila da ti je ostalo posebno u sjećanju?

Tamara: Natjecanje koje mi je posebno ostalo u sjećanju i koje ću pamtiti cijeli život je definitivno svjetsko prvenstvo u Njemačkoj gdje sam zajedno s četiri cure osvojila zlato. Izgledalo je toliko nestvarno da tjedan dana kasnije još uvijek nisam znala što smo mi to uopće napravile za sebe, a pogotovo za hrvatsko kuglanje. Predivan je osjećaj bio baciti zadnju kuglu, pustiti suze i skočiti ekipi u zagrljaj. Taj trenutak, taj pritisak, te suze, neizvjesnost do zadnje kugle, te cure, pa tek hrvatska himna… To je ono što se pamti cijeli život. Biti kapetanica najbolje ekipe na svijetu, neopisiv je osjećaj.

Melita: Tko ti najviše pomaže i tko te sve podržava?

Tamara: Najveću podršku u svemu imam od svoje obitelji bez koje ovo sve ne bi bilo moguće. Roditelji su mi omogućili i pružili sve što sam željela i ono najvažnije bili su uz mene u svim trenucima i sve smo proživljavali zajedno. Također, veliku podršku imam i od trenera i prijatelja.

Melita: Koji su tvoji ciljevi u budućnosti?

Tamara: Cilj mi je završiti fakultet, i dalje biti u hrvatskoj reprezentaciji, trenirati, raditi što više i imati dobre rezultate.  Kad se sve to uskladi, naravno da mi je cilj pobjeđivati.

Melita:  Koja je tvoja poruka drugima?

Tamara: Moj poruka drugima je da budu uporni u tome što rade i da ne odustaju  jer je svaki početak težak i ništa ne dolazi preko noći. Sve je stvar volje i koliko si spreman uložiti truda u ostvarivanje. Jer na kraju, uvijek se sve isplati.

Intervju provela: Melita Hršak

U prošlom članku predstavili smo primjer međunarodne mobilnosti mladih koristeći program „Europske Volonterske Službe“ kao jedan od najčešćih programa koji mladi koriste. Drugi rekao bih najzgodniji program za međunarodnu mobilnost mladih jesu razmjene mladih.

Razmjena mladih je u biti slijed nekih aktivnosti / programa osmišljenih od strane mladih ili za mlade uz pomoć osoba koje rade s mladima. Aktivnosti se detaljno opišu u formi projekta u okviru kojega surađuju različite udruge, mada se u posljednje vrijeme ohrabruju i pojavljuju neformalne grupe mladih koje također sudjeluju u projektima.

Pod neformalnom skupinom mladih u Erasmus+ programu se podrazumijeva najmanje 5 mladih od kojih je barem jedna osoba punoljetna, iako je takva formacija zapravo ponekada ograničena u pristupu nekim natječajima. Za djelovanje neformalne skupine mladih koji imaju  zajedničke ideje i interese nije potrebno registrirati udrugu. Takva neformalna skupina mladih može prijaviti svoje aktivnosti koje žele provoditi ili se uključiti u aktivnosti drugih udruga.

Kako bi se razmjena mladih realizirala potrebno je imati najmanje 1 inozemnog partnera te najmanje 16 mladih koji sudjeluju u planiranim aktivnostima. Teme projekta – razmjene mladih mogu biti raznolike ali je uvijek bitno pratiti uputstva programskog vodiča za Erasmus+ i uvijek se možete posavjetovati sa djelatnicima agencije za EU programe i mobilnost, više na www.mobilnost.hr

Program razmjene mladih je naročito pogodan za srednjoškolce koji nisu imali priliku putovati u strane zemlje i upoznati različite kulture i jezike. Ovakav program je posebno važan za mlađe srednjoškolce čiji se roditelji ponekada boje kako će se njihova djeca snaći tijekom putovanja i boravka u stranoj državi jer skupinu mladih prati voditelj. Voditelj mora biti punoljetna osoba, najčešće osoba koja već ima iskustva u sličnim projektima ili je riječ o osobi koja radi s mladima. Skupina koja sudjeluje na razmjeni mladih sastoji se od najmanje 4 osobe, ali može ih biti i puno više, ovisno o kakvom tipu aktivnosti se radi i koji broj partnerskih zemalja sudjeluje u razmjeni. U svakom slučaju uz svaku skupinu sudjeluje i voditelj. To pruža određenu sigurnost kako mladima tako i njihovoj obitelji da su mladi u sigurnom okruženju i da je netko zadužen za brigu o njima, a da pri tome mladi ipak imaju određenu slobodu.

Program razmjene mladih najlakše ćete naći u svojoj lokalnoj udruzi mladih ili udruzi za mlade, a ukoliko nema takve udruge u vašoj lokalnoj zajednici možete aplicirati za program razmjene i sami kod drugih udruga / pravnih lica. Također programe mobilnosti mladih možete naći i na već spomenutoj stranici www.mobilnost.hr a naročito na https://www.salto-youth.net/, osim ovih stranica postoje i mnoge druge tako da je dosta da u tražilicu ukucate traženi pojam i malo istražite što se nudi..

Međunarodna mobilnost je fora i savjetujemo svima da je probaju barem na kratko. Uključite se i vi  u neki program međunarodne mobilnosti mladih, sigurni smo da će to biti životno iskustvo koje ćete pamtiti!

Autor: Borisz Negeli

Proces strukturiranog dijaloga pomno je razrađen, organiziran i, naravno, strukturiran. Taj se proces odvija na 3 razine – lokalnoj, nacionalnoj i europskoj, a provodi se u svim državama članicama Europske unije. Dakle, procesom se nastoji obuhvatiti mlade iz čitave Europske unije te ih potaknuti na kritičko razmišljanje i aktivno sudjelovanje u kreiranju planova i strategija za mlade te pri donošenju odluka.

U ovom se slučaju radi o jednom nizu konzultacija s mladima koje su organizirane kroz 18 – mjesečne cikluse koji su pak dodatno podijeljeni u 3 šestomjesečne faze. Sad već zasigurno shvaćaš zašto je strukturirani dijalog nazvan strukturirani, ali to nije sve. Ovaj ciklus, odnosno faze ciklusa, podudaraju se s rotirajućim predsjedavanjima Europskom unijom. Ako se sad pitaš što to ipak znači, na sljedećoj je web stranici to odlično objašnjeno – https://bit.ly/2Domjws pa prije nego što nastavimo, predlažem da baciš oko. 3 su države članice koje kroz 18- mjesečne cikluse predsjedavaju Unijom, a upravo su one jedan od aktera koji odabiru teme koje će biti u centru pažnje kroz čitav jedan ciklus strukturiranog dijaloga te će se o njima raspravljati, donositi odluke, odvijati konzultacije te donositi zajedničke preporuke. Dakle, to će biti teme koje su istaknute kao teme od zajedničkog interesa za mlade na području Europske unije u danom trenutku te će se za njih pokušati identificirati problemi i dati konstruktivni odgovori, odnosno rješenja za te probleme. Uz 3 zemlje koje kroz 18 mjeseci predsjedavaju Unijom, o tematskim prioritetima za jedan ciklus strukturiranog dijaloga odlučuju i Europska komisija te Europski forum mladih koji svi zajedno čine Europsku radnu skupinu za strukturirani dijalog. S druge strane, koordinator za strukturirani dijalog na razini država članica je Nacionalna radna skupina za strukturirani dijalog koju čine ministarstvo koje je zaduženo za mlade u određenoj državi članici, krovna organizacija mladih i dr. udruge te stručnjaci, istraživači i sl.

Sve navedeno zajedno čini pozadinu procesa strukturiranog dijaloga, a cilj im je neometano odvijanje i prolazak kroz 3 šestomjesečne faze uz što bolje i konkretnije rezultate s kojima bi se nastavilo raditi na razvoju mladih na razini čitave Europe.

Autor: Renato Vuk

Izvor: Strukturirani dijalog s mladima, Mreža mladih Hrvatske

Posljedice cyberbullyinga su razorne, jer se žrtva osjeća bespomoćno, živi u strahu, povlači se u sebe, ima lošu sliku o sebi, osjeća se nesigurno, gubi povjerenje sebe i druge. Nažalost te posljedice mogu biti dugoročne i rezultirati težim poremećajima.

Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem Interneta, videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, uvrijedilo, ogovaralo,  prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uključuje verbalni ili psihičko uznemirivanje od strane pojedinca ili skupine prema žrtvi koja se ponavlja.

Specifičnost elektroničkog nasilja je dostupnost, može biti prisutno 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Čineći djecu izloženim i kod kuće. Publika koja svjedoči ovakvom obliku nasilja može bit velika, a određena anonimnost koju Internet omogućava često smanjuje osjećaj odgovornosti za svoje ponašanje kod počinitelja. Djeca nemaju izravan kontakt sa žrtvom te često nemaju uvid u posljedicu i štetu koju mogu nanijeti. Često i poruke koje djeca šalju iz šale, bez loše namjere, mogu nekoga povrijediti.

Igor Kanižaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti navodi podatak, prema portalu medijskapismenost.hr (https://www.medijskapismenost.hr/4-razredu-bila-zrtva-elektronickog-nasilja-osjecala-se-bezvrijedno/),  da 34 posto djece u dobi od 10 do 14 godina jednom mjesečno doživi neki oblik cyberbullyinga. Elektroničko nasilje razlikuje od fizičkog nasilja jer nema fizičkog kontakta, odnosno ne ostavlja doslovno modrice, ali ostavlja velike štete na pojedinca koji trpi nasilje, narušava ugled žrtve, vrijeđa ponižava, te u ekstremnim uvjetima može dovesti do samoubojstva žrtve.

Roditelji mogu zaštiti djecu na način da sami nauče više o Internetu i osnovnim pojmovima koje se koriste u virtualnom svijetu, dogovoriti sa svojom djecu pravila o korištenju kompjutera i Interneta, upoznati se sa djetetovim načinom korištenja Interneta i mobitela, podučiti svoju djecu da ne prosljeđuju niti komentiraju  sadržaje koje mogu nekoga povrijediti, osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti kako bi im se djeca povjeravala te informirati se o programima  koji filtriraju web stranice za koje ne žele da budu dostupne djetetu.

Škole također imaju veliku ulogu sprječavanja  cyberbullying: škole bi trebale aktivno promicati svijest o kaznama za cyberbullying;  prijavljivanje cyberbullyinga bi trebalo uvelike olakšati; nove tehnologije razvijaju se konstantno, zbog čega bi škole trebale uvijek biti informirane o upotrebama tehnologije kod mladih ljudi; učenike bi trebalo podsjećati na potrebu za uključivanjem u odgovorno online ponašanje. Djeci i mladima treba pomoći da shvate što je zapravo bullying u njegovim raznim oblicima, te upozoriti na njegov utjecaj kroz sastanke i radionice. Djeci bi trebalo dati savjete o tome kako reagirati i informirati ih kome se mogu obratiti za pomoć. Za učitelje, ne-učiteljsko osoblje i roditelje trebali bi postojati regularni anti-bullying informativni treninzi. Jedna osoba, obično školski ravnatelj, trebala bi preuzeti vodstvo u razvoju anti-bullying mjera.

stvari koje učenici mogu napraviti kad su žrtve bullyinga:

1)  Razgovarajte s nekim kome možete vjerovati i recite im što se dogodilo.

2)  Zadržite kopije bilo kakvih uvredljivih tekstova, e-mailova, poruka koje ste dobili, a koji sadrže datum i vrijeme.

3)  Pokušajte ne odgovarati na poruke jer će to samo dati povod zlostavljaču.

4)  Koristite opciju blokiranja pojedinih osoba na raznim društvenim mrežama ako je to potrebno. Ako se zlostavljanje nastavi, a vi ste već prijavili dotičnu osobu, razmislite o privremenom gašenju profila, ili čak trajnom brisanju.

https://www.youtube.com/watch?v=ln3G2FK3UWc&feature=youtu.be

 Izvor: youtube kanal DeleteCyberbullying HR

Autorica: Ivana Kuzmanić