Svaki pojedinac posjeduje svoj jedinstveni osobni prostor – i fizički i psihološki. Poštivanje nečijeg osobnog prostora znači poštivanje nečijeg fizičkog teritorija i imovine, ali i dopuštanje osobi da bude onakva kakva jest. Stvaranjem nekog odnosa između dvoje ili više ljudi, stvara se i socijalni prostor koji pripada isključivo njima. Često je vrlo teško zadržati odgovarajuću emocionalnu i vrijednosnu udaljenost od socijalnog prostora drugih ljudi. Gdje prestaje zajednički socijalni prostor, a počinje osobni prostor svake osobe?
Zdravi međuljudski odnosi su oni u kojima jedna osoba ne ometa fizički, emocionalni i vrijednosni prostor druge osobe. Neizbježno je da će drugi ljudi povremeno narušavati naš osobni prostor, osim ako ga sami ne branimo. Asertivnost je jedan od načina na koji osoba može braniti svoj osobni prostor i utjecati na druge ljude na nedestruktivan način. Asertivno obraćanje drugima je zauzimanje za svoja prava, a da istovremeno ne narušavamo prava drugih.
Osobe koje se ponašaju submisivno:
- pokazuju nedovoljno poštivanje svojih vlastitih potreba i prava koje imaju.
- ne izražavaju svoje iskrene osjećaje, potrebe, vrijednosti i probleme.
- dopuštaju drugima da povrijede njihov osobni prostor, uskrate im njihova prava i ne obaziru se na njihove potrebe.
- rijetko govore o svojim željama, iako je u velikom broju situacija samo to potrebno da bi im se udovoljilo.
Druge submisivne osobe izražavaju svoje potrebe, ali to čine uz toliko ispričavanja i toliko plaho da ih se ne shvaća ozbiljno. Submisivna osoba šalje poruku: ”Nije važno. Možeš me iskorištavati koliko hoćeš, ja ću sve to podnositi. Moje potrebe su beznačajne – tvoje su važne. Moji osjećaji su nebitni, važno je kako se ti osjećaš. Ja nisam važan.”
Submisivno ponašanje je nevjerojatno često u našem društvu – više od 80% ljudi neće reći ni riječ da se izbori za svoja prava ili da ostvari svoje potrebe. U jednom istraživanju promatrani su studenti koji su učili dok ih je jedna osoba smetala puštajući preglasnu glazbu. 80% studenata ju je toleriralo i nije učinilo ništa. 15% studenata je zamolilo osobu da utiša muziku, ali kad ona to nije učinila, nisu ponovili svoj zahtjev. Samo 5% studenata je zamolilo dva puta i postiglo ono što im je trebalo – glazba je utišana!
Kao suprotnost submisivnoj osobi, agresivna osoba izražava svoje osjećaje i potrebe na štetu druge osobe:
- govori glasno i može biti uvredljiva, gruba i sarkastična.
- inzistira na tome da njena riječ uvijek bude zadnja.
- teži nadvladati druge osobe.
Njeno polazište je sljedeće: ”Ovo je to što ja hoću, to što ti hoćeš je manje važno – ili uopće nije važno.”
Asertivna osoba koristi metode komunikacije koje joj omogućuju da zadrži samopoštovanje, zadovolji svoje potrebe, ostvari svoja prava i obrani svoj osobni prostor tako da istovremeno ne iskorištava ili ne dominira drugim ljudima. Asertivnim ponašanjem potvrđujemo svoju vlastitu vrijednost i dostojanstvo uz istovremeno poštivanje vrijednosti i dostojanstva drugih. Asertivno komuniciranje znači zalaganje za svoja prava na jasan, direktan i prikladan način.
Većina ljudi preferira jedan od ovih interpersonalnih stilova ponašanja nad drugima. Neki ljudi će biti submisivni u nekim situacijama i s nekim osobama, dok će s drugima izabrati jedan od ostala dva stila ponašanja. Kod nekih ljudi određeni stil dominira njihovim cjelokupnim interpersonalnim ponašanjem, bez obzira na situaciju.
Druge osobe će nas najbolje razumjeti (i najvjerojatnije nam udovoljiti) ako se izražavamo u obliku JA-poruka. Dobra JA poruka sastoji se od tri dijela:
- opisa ponašanja koje nam smeta, bez osuđivanja
- izražavanja svojih osjećaja
- pojašnjavanja konkretnih i stvarnih posljedica opisanog ponašanja
Iako se može činiti lakim, nije lako oblikovati ni jedan od tri dijela ovakve poruke. Možda je najteže opisati konkretno ponašanje koje nas smeta bez da drugu osobu optužujemo. Optuživanje odmah podiže tenzije, a sugovornik se počinje braniti (vračajući uvredu, navodeći izlike i opravdanja, povlačenjem iz razgovora i sl.). Cilj poruke nije reći osobi da je ona kriva za nešto, nego istaknuti kako je nama. U opisu ponašanja važno je izbjegavati generalizirane izraze poput nikad ili uvijek (”Ti uvijek kasniš!”), te oblike izražavanja koji imaju negativnu konotaciju. Važno je da opis ponašanja bude što jasniji i kraći te da se odnosi na specifičnu situaciju.
Glavni razlog uspjeha trodijelne poruke je u tome što ona opisuje kako ponašanje druge osobe utječe na pošiljatelja poruke. Ljudi su u načelu spremni promijeniti svoje ponašanje ako im se pokaže da ugrožavaju nečije legitimne potrebe. Zbog toga su najuvjerljivije konkretne, stvarne, ”opipljive” posljedice koje na nas ima nečije ponašanje.
Sve ovo može se ilustrirati i primjerom:
Konkretno ponašanje – Kada ne dođeš na vrijeme na naš sastanak
Osjećaji – jako se razljutim
Posljedice – jer je to za mene nepotreban gubitak vremena.
Upotrebom Ja-poruka ističemo kako se mi osjećamo u konkretnoj situaciji te se zalažemo za osobni integritet. Ovakva komunikacija uključuje iskreno izražavanje i otvorenost što podiže kvalitetu interakcija. Iskrenim i asertivnim izražavanjem, dugoročno doprinosimo stvaranju kvalitetnih odnosa te svojim modelom pomažemo drugima da iskreno komuniciraju s nama.
Autor: Dubravko Šopar
Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.
Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
