Autorski članci

Blog

Blog ili Internet dnevnik je način objavljivanja informacija na webu, periodički. Dakle svojevrsna platforma za informiranje, koja po naravi može biti individualna ili zajednička. U zadnje vrijeme popularni su osobni blogovi. Povijest bloga u Hrvatskoj seže u početke 2000ih godina, tamo negdje 2003-2004 kada je krenuo zamah objavljivanja informacija ali ujedno i veća dostupnost Interneta u Hrvatskoj. Sami početak bio je donekle trnovit, te su ljudi objavljivali blog u vidu HTML stranice koju su svako malo morali uređivati, to su bile pojedinačne stranice i teško je bilo doći do publike. Naime društvene mreže tek su kretale (sjetimo se MYSPACE-a), njihovo vrijeme tek je trebalo doći. To je bilo vrijeme IRC-a i ICQ-a.

Pionirske stranice za tehnologiju, Internet i trendove prenosile su neke dijelove „novog trenda“ Bloga među čitateljima i tako pomogle podizanju popularnosti istoga. Razvojem i prepoznavanjem tržišta pojavile su se platforme (Blog, Blogger) na razini HR i svijeta, te određena softverska rješenja koja se i dan danas koriste. Pojavljivanjem platformi i razvoj bloga u Hrvatskoj dobio je vjetar u leđa i svakog dana otvarao se velik broj sto uspješnih, što malo manje uspješnih blogova.

U mnoštvu blogova treba se istaknuti, što nije lako, počevši od teme, vjerojatno svaka ideja koja postoji ima nekoliko desetaka, stotina a možda i tisuća blogova koji ju obrađuju no vaš pogled na svijet je taj koji vas mora izdvojiti iz mase. Nekad je bilo dovoljno napraviti blog na nekoj platformi, no danas želite li biti uspješan bloger/blogerica potrebno je puno više truda. Od registracije domene i kreiranja brenda, što u početku predstavlja trošak, odabira softvera (najpopularniji je WordPress). Jezik na kojem ćete pisati blog izuzetno je bitan, pišete li na engleskom imat ćete ogromnu publiku, dok za hrvatski ograničavate se na zemlje iz regije.

Uz sam tekst koji može biti izuzetan potrebne su naravno i fotografije, njih trebamo imati ili svoje (što je ogromna prednost jer imamo originalan sadržaj, koji nas odmah razlikuje od drugih) ili ih moramo kupiti. Alternativa su besplatni servisi no njihova mana je što istu fotografiju može imati svatko.

Dakle jednom kad imamo originalan, zabavan sadržaj, „pojačan“ super fotografijama jedino što nam još treba je publika! Kao što je na početku spomenuto, prije pojave i aktivnog korištenja društvenih mreža bilo je izuzetno teško doći do publike. Danas svaku objavu na blogu možemo podijeliti na našem facebook računu, instagramu, uz korištenje # (hashtagova) te malo po malo graditi naše pratitelje.Popularnosti bloga i blogerske zajednice na našim prostorima svjedoče i razne konferencije, poput DIABLOG (prve hrvatske konferencije o blogerima i blogerskoj zajednici), na kojoj se uručuju priznanja najboljim hrvatskim blogerima.

Od bloga se može i zarađivati, no to je tema koju ćemo obraditi u narednim savjetima!

 

Autor: Dubravko Šopar

 

Pročitaj više...

Financiranje strukturiranog dijaloga

Ako se i ti i tvoja organizacija želite priključiti promjenama i biti jedni od provoditelja konzultacija i drugih aktivnosti u sklopu procesa strukturiranog dijaloga, u tom slučaju morate znati gdje početi.

Prvo, gdje možeš prijaviti projekt strukturiranog dijaloga? Kako bi osigurao sredstva za ovakvu vrstu projekata, možeš pratiti natječaje različitih ministarstava, jedinica lokalne i regionalne samouprave i sl. koji kroz godinu objavljuju natječaju koji su između ostalog, usmjereni i na poticanje sudjelovanja mladih u društvu i sl. No onaj najvažniji natječaj, a koji se direktno odnosi na strukturirani dijalog, natječaj je u sklopu programa Erasmus+ i to u okviru Ključne aktivnosti 3 (KA3). Cilj je, naravno, potaknuti mlade da budu aktivni sudionici u kreiranju vlastite sudbine.

U okviru Ključne aktivnosti 3 moguće je provoditi raznovrsne aktivnosti koje pridonose

navedenom cilju, a ovo su primjeri nekih:

  • nacionalni (i lokalni) sastanci te transnacionalni seminari na teme vezane uz ciklus strukturiranog dijaloga i Strategije za mlade Europske unije
  • nacionalni (i lokalni) sastanci te transnacionalni seminari koji čine podlogu za službene konferencije mladih vezane uz predsjedanje Europskom unijom,
  • događaji povezani s Europskim tjednom mladih,
  • konzultacije vezane uz aktivno sudjelovanje mladih u demokratskom životu,
  • sastanci, seminari, informativni događaji ili debate između mladih i donositelja odluka/stručnjaka vezani za aktivno sudjelovanje mladihu demokratskom životu,
  • simulacije funkcioniranja demokratskih institucija i uloga donositelja odluka. (MMH, Strukturirano dijalog s mladima http://www.mmh.hr/files/ckfinder/files/EU%20PITA%20WiP.pdf )

Postoje 3 roka na godišnjoj bazi, a na koje je moguće prijaviti projektne prijedloge. Više informacija može se naći na službenoj stranici Agencije za mobilnost i programe Europske unije, gdje su detaljni opisani uvjeti prijave te financiranja predloženih projekata.

 

Sad kad znaš što i gdje, što te još sprječava da se barem pokušaš priključiti mladima koji danas marljivo rade da bi sutra promijenili svijet? J

 

Autor: Renato Vuk

Izvor: MMH, Strukturirani dijalog s mladima

Pročitaj više...

Mjere aktivne politike zapošljavanja za mlade u 2019. godini

Mjere aktivne politike zapošljavanja  za mlade u 2019. godini

Mjerama  iz nadležnosti Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, namijenjenim mladima, želi se, da se svaka mlada osoba do navršenih 30 godina starosti, koja je prijavljena u evidenciju nezaposlenih osoba, što brže aktivira na tržištu rada kroz zapošljavanje, uključivanje u naukovanje,  pripravništvo ili uključivanjem u obrazovanje.

Mjere aktivne politike zapošljavanja obuhvaćaju:

  • potpore za zapošljavanje,

potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo,

  • potpore za samozapošljavanje,
  • potpore za usavršavanje,
  • obrazovanje nezaposlenih,
  • osposobljavanje na radnom mjestu,
  • stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa,
  • javni rad,
  • stalni sezonac.

Potpore za zapošljavanje

Ovom mjerom potiče se  zapošljavanje osoba sufinanciranjem troška plaće poslodavcima (do 50% godišnjeg troška bruto II plaće radnika ili 75% za osobe s invaliditetom), a ciljane skupine su:

  • osobe bez staža osiguranja prijavljene u evidenciju nezaposlenih,
  • osobe sa stažem osiguranja prijavljene u evidenciju nezaposlenih (osobe do 29 godina  bez obzira na radni staž i razinu obrazovanja koje nisu bile zaposlene s redovnom plaćom u prethodnih 6 mjeseci,
  • osobe bez završenog srednjoškolskog obrazovanja prijavljene u evidenciju nezaposlenih,
  • osobe između 15 i 24 godine starosti prijavljene u evidenciju nezaposlenih,
  • djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, roditelji s 4 i više malodobne djece, roditelji djece s teškoćama u razvoju, roditelji djece oboljele od malignih bolesti, roditelji udovci i roditelji djeteta bez upisanog drugog roditelja, povratnici s odsluženja zatvorske kazne, osobe uključene u probaciju, liječeni ovisnici, žrtve trgovanja ljudima, žrtve obiteljskog nasilja, mlade osobe koje su izašle iz sustava skrbi domova za djecu, udomiteljskih obitelji te odgojnih Zavoda, beskućnici prijavljeni u evidenciju nezaposlenih, a koje nisu bile zaposlene s redovnom plaćom u prethodnih 6 mjeseci,
  • osobe s invaliditetom.

Potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništva

Pod stjecanjem prvog radnog iskustva podrazumijeva se prvo zapošljavanje u stečenoj obrazovnoj razini na poslovima vezanim uz poslove stečenog zvanja, a ciljane skupine su:

  • nezaposlene osobe bez staža osiguranja prijavljene u evidenciju nezaposlenih,
  • nezaposlene osobe sa stažem osiguranja, ali bez staža osiguranja u svojoj obrazovnoj razini koje nisu bile zaposlene s redovnom plaćom tijekom prethodnih 6 mjeseci prijavljene u evidenciju nezaposlenih.

Potpore za samozapošljavanje

Potpore za samozapošljavanje su  potpore koje se dodjeljuju nezaposlenim osobama koje  se odluče na pokretanje vlastitog posla,  a mogu je koristiti:

  • nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju Zavoda koje su prošle aktivnosti vezane uz samozapošljavanje u suradnji sa savjetnikom za samozapošljavanje.

Potpore za usavršavanje

Potpore za usavršavanje dodjeljuju se za usavršavanje novozaposlenih radnika ili radnika kojima prijeti gubitak radnog mjesta zbog nedostatka stručnih znanja i vještina kao i radnicima koji će biti uključeni u programe usavršavanja kroz usavršavanje s ciljem podizanja konkurentnosti (usavršavanje za rad na više radnih mjesta ili radnih operacija), a mogu je koristiti:

  • novozaposlene osobe bez obzira na radni staž, zanimanje i kvalifikaciju iz evidencije nezaposlenih
  • zaposlene osobe s ciljem podizanja konkurentnosti postojeće radne snage, prema odabiru poslodavca uz uvjet da su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme
  • zaposlene osobe kojima prijeti gubitak radnog mjesta zbog promjene proizvodnog programa, uvođenja novih tehnologija i viših standarda.

Obrazovanje nezaposlenih

Obrazovanje nezaposlenih je mjera unutar koje se nezaposlene osobe uključuje u programe stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije i usavršavanja u obrazovnim ustanovama,  kako bi se osposobili za zanimanja koja su trenutno tražena na tržištu rada čije troškove snosi Zavod,  a mogu je koristiti:

  • nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju

Osposobljavanje na radnom mjestu

Osposobljavanje na radnom mjestu je mjera čiji je cilj osposobiti i usavršiti nezaposlene osobe za stjecanje praktičnih znanja i vještina potrebnih za obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Nakon osposobljavanja nezaposlena osoba stječe potvrdu poslodavca, javnu ispravu o osposobljenosti ili potvrdu poduzetničke potporne institucije, a mjeru mogu  koristiti:

  • nezaposlene osobe sa isključivo završenom srednjom školom ili osobe bez završene osnovne škole koje nemaju radno iskustvo za obavljanje  poslova za koja će se osposobljavati.
  • nezaposlene osobe koje se osposobljavaju za specifične programe iz sustava visokih tehnologija, složenijih i poslova više kvalifikacijske razine, te poslova za koje nema programa obrazovanja u okviru redovitog školovanja – uvjet najmanje 4 godišnja srednja strukovna škola ili općeg obrazovanja i osobe iz sustava visokoškolskog obrazovanja koje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova za koje će se osposobljavati,
  • nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih dulje od 12 mjeseci koje su izgubile znanja i vještine potrebne na poslovima za koje će se osposobljavati,
  • nezaposlene osobe koje se osposobljavaju za specifične programe iz sustava visokih tehnologija, složenijih i poslova više kvalifikacijske razine, te poslova za koje nema programa obrazovanja u okviru redovitog školovanja – uvjet najmanje 4 godišnja srednja strukovna škola ili općeg obrazovanja i osobe iz sustava visokoškolskog obrazovanja koje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova za koje će se osposobljavati.

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Ovom mjerom želi se omogućiti stručno osposobljavanje mladih osoba na radnom mjestu za rad u zvanju za koje su se obrazovale s ciljem stjecanja iskustva/formalnog uvjeta za pristupanje stručnom/majstorskom ispitu  ili na poslovima koji će im omogućiti stjecanje novih znanja i vještina sukladno njihovoj stečenoj razini obrazovanja, a mjeru mogu koristiti:

  • nezaposlene osobe do 29 godina koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovale te prijavljene u evidenciju najmanje 30 dana.

Javni rad

Cilj ove mjere je uključivanje nezaposlenih osoba u programe aktivacije na poslovima društveno korisnog rada kojeg inicira lokalna zajednica, organizacije civilnog društva. Prednost imaju programi iz područja socijalne skrbi, edukacije, zaštite i očuvanja okoliša, te održavanja i komunalnih radova, a mjeru mogu koristiti:

  • mlade osobe do 29 godina prijavljene u evidenciju do 4 mjeseca,
  • mladi do 25 godina prijavljeni u evidenciju dulje od 6 mjeseci,
  • mladi do 29 godina prijavljeni u evidenciju dulje od 12 mjeseci
  • djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, roditelji s 4 i više malodobne djece, roditelji djece s teškoćama u razvoju, roditelji djece oboljele od malignih bolesti, roditelji udovci i roditelji djeteta bez upisanog drugog roditelja, osobe bez stečene kvalifikacije, osobe s invaliditetom, povratnici s odsluženja zatvorske kazne, osobe uključene u probaciju, liječeni ovisnici, žrtve trgovanja ljudima, žrtve obiteljskog nasilja, mlade osobe koje su izašle iz sustava skrbi domova za djecu, udomiteljskih obitelji te odgojnih Zavoda, beskućnici bez obzira na duljinu prijave u evidenciju nezaposlenih.

 Stalni sezonac

Cilj ove mjere je Financijska podrška radnicima – sezoncima u razdoblju kada ne rade, a kako bi se osigurala potrebna radna snaga poslodavcima iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja, a mjeru mogu koristiti:

-osobe koje su kontinuirano radile najmanje 6 mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod poslodavca raditi još najmanje 1 sezonu (najmanje 6 mjeseci).

Mjerama  aktivne politike zapošljavanja Zavoda  nastoji  se nezaposlenim mladim osobama omogućiti lakše zapošljavanje odnosno povećati njihovu zapošljivost kako bi se što brže  uključili u tržište rada.

Detaljnije informacije o mjerama nalaze se web stranici www.mjere.hr.

 

Autor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Krapina

Pročitaj više...

Međunarodna mobilnost mladih kao dodatak sadržaja u lokalnoj zajednici

Ova zima u našoj udruzi je veoma aktivna, redaju se aktivnosti za aktivnostima kojima promoviramo međunarodnu mobilnost mladih i podižemo kvalitetu života u lokalnoj zajednici kroz sadržaje za lokalno stanovništvo koje pripremaju strani EVS volonteri uz podršku osoblja i lokalnih volontera udruge IKS.

U prosincu udruga IKS je obilježila zasebno međunarodni dan volontera uz bogat program koji su više od mjesec dana pripremali strani volonteri iz Italije, Portugala, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Francuske i Makedonije.

Tako su tijekom programa EVS volonteri svirali i pjevali okupljenim Petrinjcima a posebno je bilo zanimljivo kada su strani volonteri pjevali recimo pjesmu „Buđav lebac“ od grupe S.A.R.S. a pošto naravno ne znaju hrvatski oni su mjesec dana učili tekst i vježbali pjevanje tako da je na kraju to bilo urnebesno zabavno.

Osim toga EVS volonteri pripremili su i interaktivnu igru za sve prisutne kojih je bilo oko 100. Igra se sastojala od podjele posjetitelja u 7 grupa čiji je zadatak bio da pronađu što više papirića sa imenima lokalnih volontera koji su volontirali u udruzi IKS, a bilo ih je više od 250 u tijeku 2018. Ta imena morali su zabadati na panoe sa pripremljenim imenima istih volontera. Fora u svemu tome je bila da su imena volontera bila sakrivena u gomili balona, međutim nije u svakom balonu bilo ime već samo prazni papiri u boji.

Nadalje je večer bila zabavna a u nju su bili uključene razne generacije od najmlađih do onih starijih.

Autor: Borisz Negeli

Pročitaj više...

Strukturirani dijalog, da ili ne?

Ovaj članak možemo odmah započeti s jednim velikim “DA”. Ili možemo reći “Zašto ne?”, što je samo još jedan način za pristati na nešto, ali u ovom slučaju može biti puno bolji od jednostavnog, “Da”. Zašto? Recimo to ovako.

Zato jer je dobro propitkivati. Ako prije nego nešto napravimo prvo dobro provjerimo razloge zašto bismo to trebali ili ne bi trebali napraviti, veća je vjerojatnost da ćemo učiniti ispravnu stvar. Kad bih vam sad rekao da je znanstveno dokazano, vjerojatno biste svi ovo shvatili kao činjenicu, no nije pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Ali dobro razmislite, ako se nešto što je potrebno odraditi direktno odnosi na neku treću osobu, ne bi li bilo u redu tu osobu pitati za njeno mišljenje oko čitave situacije? Kad dođete u restoran, pretpostavi li konobar što ćete jesti i jednostavno to donese na stol pred vas? Ili još bolje, pogleda vas, ode do kuhinje, nekoliko sati raspravlja s kolegama o tome što bi bilo najbolje za vas (iako vas nikad nije ni vidio ili imao prilike upoznati) i oni zajedničkim snagama donesu odluku o vašem obroku za danas. Da, to se nikome ne bi svidjelo i restorani bi vjerojatno zjapili prazni. Kad bi malo bolje razmislili, vjerojatno bismo mogli naći još mnoštvo ovakvih primjera, ali vjerujem da ste shvatili poantu. Isto je i s odlukama o programima za mlade, politikama za mlade, aktivnostima i sl. Kako ćemo znati što mladima treba ako ih nismo ni pitali? Zašto je lakše pretpostaviti da znate odgovore, a što će kad tad rezultirati negativnim posljedicama, bez da su mladi prethodno izrazili svoje mišljenje? Upravo je to ono što strukturirani dijalog pruža mladima. Priliku da se njihov glas čuje i da se na temelju njihovog stava, iskustva, razmišljanja, viđenja trenutnih situacija i sl. odlučuje o njihovoj sudbini. Neki su već bili motivirani, neki su se borili za ovakve promjene, a neki će tek shvatiti poantu i postati motivirani aktivno sudjelovati u društvu kroz strukturirani dijalog.

Kad pitate mlade što im je potrebno, dobit ćete široku paletu odgovora. Možda ćete s jedne strane imati osobu koja će htjeti auto, vikendicu i brdo novaca, a s druge strane osobu koja želi da se u njezinoj lokalnoj zajednici provodi određeni program za mlade koji će omogućiti kvalitetno provođenje slobodnog vremena kod mladih te će im dati priliku za dodatnim usavršavanjem, stjecanjem iskustva, zabavom i sl. Ali upravo je to čar ovog procesa, različita razmišljanja koja, kad ih spojimo, mogu dati realno stanje na temelju kojeg će se na kraju krajeva i donositi odluke o budućnosti mladih.

Tko pita, ne skita!

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...

Vršnjačko nasilje

Vršnjačko nasilje je vrsta zlostavljanja, a radi se o tome da jedan ili više učenika stalno ili povremeno namjerno uznemiruje, napada ili vrijeđa drugog učenika/cu koji se od toga ne može obraniti. Oni koji zlostavljaju su obično zbog nečega moćniji od onoga kojeg napadaju. Ili su stariji ili veći i krupniji ili ih je više.

Pri tome je važno znati da bullying nije samo fizičko nasilje, već i razni drugi oblici nasilnog ponašanja. Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje; ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice) kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorijama izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Osoba koja doživljava vršnjačko nasilje osjeća se odbačeno, prestrašeno, nevidljivo, posramljeno, ljutito ili pak imaju poteškoće u uspostavljanju bliskih prijateljstava. Ništa manje posljedice ne trpi ni dijete koje se nasilno ponaša, koje uči da su batine i povrede način da izrazi ljutnju i izbori se za sebe. I to dijete također ima niz posljedica u odrasloj dobi.

Bullying ili vršnjačko nasilje raširenije je nego ikada i to je zato što živimo u prilično nasilnom društvu pa dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnoga dječjeg nestašluka.

Djeca i tinejdžeri često se šale ili komuniciraju na načine koji uključuju ruganje ili gurkanje. Za razliku od dječje igre, u kojoj su dvije strane ravnopravne, ili se nadmoć izmjenjuje od situacije do situacije, bullying uključuje neravnotežu moći u kojoj je zlostavljač uvijek i stalno nadmoćan. Isto tako, kod dječje igre emocionalni ton izmjenjuje se od smijeha do ljutnje. Za razliku od toga, bullying uključuje trajnu i vrlo često intenzivnu uznemirenost, bespomoćnost i patnju žrtve, dok je zlostavljač obično hladan, okrutan i kontrolira situaciju.

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na 4500 djece u Hrvatskoj pokazalo je da 27 posto djece svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava nasilje u školi.

“Znači da je skoro svako treće dijete žrtva, a to znači da nasilja ima u svakoj školi u Hrvatskoj. Istraživanje koje smo mi proveli u Hrvatskoj pokazalo je i da se samo 11 do 16 posto djece koja su žrtve nasilja obrati školi za pomoć jer se boje da će im biti još gore i ne vjeruju da će im netko u školi pomoći. Osim toga, svjetsko istraživanje pokazalo je da 70 posto nastavnika ne poduzima ništa ili poduzima vrlo malo po pitanju nasilja u školi”, rekla je u razgovoru za Index ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander.

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija ,naočale, obitelj, način odijevanja …). Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koji se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštitničke.

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu. Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole. Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te ako je potrebno, surađivati s centrom za socijalnu skrb i policijom.

Važno je da se škola pobrine za postojanje ”sigurnog” mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj. ponašanjem zaposlenika škole) daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja, poštivanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja.

U konkretnom slučaju nasilje među djecom može se prijaviti:

  • odgovornoj stručnoj osobi u školi – učitelju, stručnom suradniku škole (pedagogu, psihologu, socijalnom pedagogu, logopedu), ravnatelju škole
  • neposredno i slanjem pisane obavijesti (koja može biti i anonimna) jednoj od institucija nadležnih za problem: centar za socijalnu skrb, policija, škola, učenički ili dom socijalne skrbi u kojem je dijete smješteno, pravobraniteljica za djecu.

Stručnu pomoć u slučaju nasilja među djecom dijete i njegovi roditelji mogu zatražiti pomoć kroz:

  • savjetodavni razgovor sa stručnom osobom u školi
  • upućivanje na traženje pomoći u centru za socijalnu skrb, domu socijalne skrbi u kojem je dijete smješteno, Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, organiziranim savjetovalištima u okviru ustanova ili udruga.

Pomoć je potrebno pružiti djetetu koje je pretrpjelo nasilje, ali i djetetu počinitelju nasilja.

Autorica: Ivana Kuzmanić

Pročitaj više...

Međunarodna mobilnost mladih kao poveznica međugeneracijske solidarnosti

U nastavku promocije primjera međunarodnih mobilnosti mladih željeli bismo vam prezentirati aktivnost koju  smo proveli u suradnji sa EVS volonterima, klubom volontera OŠ Dragutina Tadijanovića – Petrinja i  Domom za stare i nemoćne osobe (nadalje: DSNO) Petrinja.

Razlog za ovu suradnju bilo je obilježavanje dana dječjih prava. U tu svrhu smo inicirali akciju koja je sa zadovoljstvom prihvaćena i u DSNO i u školskom volonterskom klubu. Zajedno smo osmislili aktivnosti koje smo proveli u DSNO a proveli smo ih tako što smo:

  • Podijelili sve sudionike u male skupine, svaka skupina se sastojala od korisnika doma, učenika OŠ i EVS volontera udruge IKS,
  • Proveli pripremljene zadatke / igre (pikado, bacanje okvira i ubacivanje loptica u improvizirani koš) u kojoj je sudjelovao svaki član skupine,
  • Proveli kviz znanja i informiranja o pravima djeteta.

S obzirom da su nam korisnici DSNO bili domaćini koristili smo njihove resurse za igru a to ujedno znači da su oni dobro istrenirani i u prednosti u odnosu na mlade.

No međutim to je OK jer su nam bili divni domaćini i sa puno strpljenja su nam pokazivali kako da računamo pikado ili koju taktiku primijeniti tijekom bacanja okvira ili loptica u metu. Kako je svaki tim imao predstavnike sve tri generacijske skupine tako su oni jedno drugom pomagali, savjetovali i međusobno komunicirali / savjetovali a to je upravo ono što smo mi organizatori i htjeli postići – međugeneracijsku suradnju i razumijevanje.

Djeca iz OŠ su bila najagilnija i takmičarski pa čak i navijački raspoložena, tako se moglo čuti od njih ajde bako, ajde moja bako a na baki osmjeh od uha do uha. Nažalost učenici su poslije 1 sata morali otići nazad u školu ali su EVS volonteri ostali podružiti se i popričati sa korisnicima Doma. Razgovor je bio očigledno zanimljiv jer smo mi koji smo prevodili skakutali od korisnika do korisnika da pomognemo u komunikaciji.

Na samom kraju korisnici Doma su samoinicijativno izrazili oduševljenje sa ovakvom aktivnošću i interakcijom jer im razbija monotonost i uključuje druge aspekte koje inače ne koriste često.

 

Autor: Borisz Negeli

Pročitaj više...

Strukturirani dijalog: povratak na početak

Kako to sve češće biva u Hollywoodskim filmovima kada nas tek nakon jednog, dva ili više nastavaka nekog serijala vraćaju na početak da bi nam pokazali kako je netko ili nešto nastalo, tako ćemo se i mi nakon nekoliko članaka tek u ovom osvrnuti na sam početak i vidjeti kako je uopće došlo do pokretanja procesa strukturiranog dijaloga.

Strukturirani dijalog nije nastao preko noći već je, kao što bi to trebao svaki kvalitetan proces odnosno sve što možemo nazvati kvalitetnim, nastao kao proces dugotrajnog razmišljanja te dugotrajnih rasprava o položaju mladih u društvu. To nam govori i činjenica da su prvi dokumenti u kojima se pojavljuju prijedlozi, odnosno okviri ovog proces pojavljuju 2001. godine, a tek se 2005. godine prvi puta spominje sam pojam strukturiranog dijaloga. Prvi se puta spominje u Odluci Vijeća ministara za mlade kojom se Europska komisija i sve države članice pozivaju na uključivanje svih relevantnih aktera u proces strukturiranog dijaloga s mladima. Možemo reći kako su se u tom trenutku stvari za mlade počele mijenjati na bolje, no sam proces nije započeo sve do 2010. godine kada je donesena Europska strategija za mlade koja je na snazi još do kraja ove godine. Mladi u tom trenutku dobivaju priliku sudjelovati u procesu donošenja odluka i to odluka koje su vezane uz politike za mlade kako bi mogli direktno utjecati na svoju budućnost, odnosno graditi je od temelja.

Rekli bi, povijest je učiteljica života pa da bismo razumjeli zašto je i kakvo nešto danas, moramo u potpunosti razumjeti kako je do tog istog došlo te što je sve bilo potrebno poduzeti kako bismo nešto učinili takvim kakvim je ono pred nama danas. Strukturirani dijalog plod je dugogodišnjih razmišljanja, rasprava te rada kako bi danas potencijal mladih na još jedan način došao do izražaja. No, priča tu nikako ne smije stati te se mora dalje razvijati i u budućnosti dodatno unaprijediti.

 

Autor: Renato Vuk

Izvor: EU pita, strukturirani dijalog s mladima, http://www.mmh.hr/files/ckfinder/files/EU%20PITA%20WiP.pdf

Pročitaj više...

Izazovi početka studentskog života

Stariji studenti koji su to već prolazili ili moji vršnjaci koji su tek ove godine upisali fakultet znat će o čemu govorim. Ovaj članak namijenjen je njima i onima koje to tek čeka. Za one koji su već u tome ili koji su tek sada krenuli, namjena da se sjete kako je njima bilo na početku, a za one koji još nisu krenuli namjena je da znaju što ih čeka i da to što ih čeka nije strašno kao što sam ja mislila (barem se nadam da će dobiti takav dojam).

Krenimo od početka. U višim razredima trudiš se imati dobre ocjene i ostvariti uspjeh koji je dovoljan za upis u željenu srednju školu. Nakon toga, trudiš se tijekom cijele srednje škole s istim ciljem kao i u osnovnoj, samo s malim promjenama – trudiš se za upis za željeni fakultet. No, uz to dolazi još nešto. Matura. Za neke bezbolno razdoblje, a za druge (većinu) razdoblje s 1001 malim živčanim slomom. Nakon mature i dolaska njenih rezultata, gledaš kakvi su ti izgledi za fakultete i nadaš se da ćeš upasti u željeni. Ako ne željeni, nadaš se da imaš šanse za rezervu. Bilo kako bilo, ako je sve dobro prošlo, upišeš fakultet. Željeni ili ne, upisao si ga. Nakon upisa, ako si daleko od doma, pokušavaš pronaći smještaj. Bio to studentski dom ili neki stan, bitno da imaš gdje spavati, a za ostalo se snalaziš.

To je nekako općenito, a sada slijede informacije iz prve ruke, točnije moji dojmovi nakon prva 4 tjedna na fakultetu. Nakon svih onih procedura od osnovne škole, završene srednje ekonomske škole i mature, našla sam se na Ekonomskom fakultetu Zagreb, smjer poslovna ekonomija. I nakon posjeta fakultetu povodom upisa, 2 mjeseca prije samog početka semestra nisam bila svjesna što me sve čeka, što trebam očekivati, a što je najgore, nisam bila svjesna da neću živjeti kao prije. Doći kući svojoj obitelji i svojim hobijima nakon škole, provoditi svaki trenutak kada sam bila u mogućnosti sa svojim prijateljima i posvetiti svoje slobodno vrijeme volonterskim aktivnostima u kojima sam najviše uživala. Pošto je moj fakultet podosta udaljen od mjesta u kojem živim, od trenutka kada sam odlučila da ću upisati fakultet, znala sam da putovanje svakog dana nema smisla te da ću morati pronaći smještaj u studentskom domu. Nažalost, spletom okolnosti, nisam dobila mjesto, ali zato sam sa svojom prijateljicom iz srednje škole pronašla stan u kojem sada zajedno živimo. Nakon što smo uspjele pronaći stan, sagledala sam cijelu situaciju i razmišljala koje su prednosti i nedostatci između te dvije mogućnosti smještaja. Zaključila sam kako većina prednosti naginje na stranu stana. Dok si u potrazi stana, a u tome si zajedno s osobom s kojom se odlično slažeš i razumiješ, puno ti je lakše jer znaš da ćeš s tom osobom odlično funkcionirati u nekoliko zajedničkih kvadrata. Naravno, može se odabrati i cimer za sobu u studentskom domu ili upoznati odličnu osobu koju si dobio za cimericu ili cimera, ali nekako mi se čini da ako pronalaziš i dijeliš čitavi stan, na tebi je veća odgovornost i bolja mogućnost za osamostaljenje. Velika prednost stana jest bolja mogućnost učenja, pogotovo za one koji pri učenju imaju problema s koncentracijom i ako moraju učiti na glas ili derati se dok uče (nažalost, poput mene. Ovim putem šaljem isprike cimerici zbog toga.). Možda nije primjerena prednost, ali budite svjesni da je u istom gradu vaše staro društvo s kojim jedva čekate sastanke, stoga prednost stana jest da vas stane puno više i ne moraš strahovati hoće li te netko upozoriti zbog moguće buke. Samo za primjer, kod nas, jedno druženje sadrži minimalno 11 ljudi tako da je definitivno lakše naći se u stanu nego u sobici u studentskom domu (makar nam i to nije problem). No, jedna veeelika prednost doma jest ona financijska jer zasigurno ćeš dati puno manju svotu novca za jedan mjesec u studentskom domu, nego za jedan mjesec u stanu u nekom, npr. zagrebačkom kvartu, ali što je tu je.

Inače sam jako emotivna osoba i vezana za spomenute obitelji i prijatelje, hobije itd. I zbog toga mi je bilo izrazito teško pakirati stvari i napustiti sve to. Možda pretjerujem jer je to ipak samo 5 dana odvojenosti, ali činjenica da će tako biti sljedećih 5 godine me užasavala.  I nakon 4. tjedna i dalje mi je tako i uvijek napuštam dom uz par suza, ali nakon nekog vremena, proći će i to. Tehnologija omogućuje i meni i drugima koji su odvojeni od doma da vode razgovor u trajanju minimalno sat vremena sa svojim roditeljima i prijateljima. Volonterske aktivnosti bez kojih ne mogu, obavljam kako stignem, kada se vratim kući. Što se tiče mojih hobija (slikanje, sviranje, crtanje…) stvari su se smirile jer sam se tu snašla. Možda sam i za to pretjerala, ali nisam si mogla pomoći. Sva moja oprema za slikanje i instrument su lijepo u stanu sa mnom (još jedna prednost stana). Ali nažalost, kada sada pogledam nemam toliko vremena za hobije kao što sam imala u srednjoj školi. Tu prelazimo na čari studiranja.

Prije početka semestra došla sam u zgradu fakulteta na upise i po indeks. Tada sam vidjela da je ta zgrada velika. Počeo je semestar i predavanja i tek onda sam ja shvatila koliko ta zgrada nije velika. Ogromna je! Dobila sam raspored na kojem lijepo piše termin u kojem mi predavanje traje, tko ga drži i gdje se održava. Dobila sam sve informacije, ali najapstraktnija mi je bila npr. D24. Dvorana 24, razumijem. Ali kako doći do te dvorane uz toliko hodnika, prolaza, toliko dvorana, i toliko stepenica. E, to nisam razumjela. Uz brojne strelice postavljene po hodnicima i prolazima te uz brojna vraćanja na početno mjesto, uspjela sam pronaći dvoranu. I nije samo za tu, već za svaku koja se nalazila na tom rasporedu. No, sada je već bolja situacija. Shvatila sam kako ne moram ići skroz do ulaza kako bih vidjela strelice gdje se koja dvorana nalazi ili da ne postoji samo jedan wc zbog kojeg moram proći cijelu zgradu fakulteta, već da ih je više. O snalaženju po gradu bolje da i ne govorim. Saznala sam i naučila gdje je što i kamo trebam ići na način da sam uvijek krivo otišla i propustila tramvaj koji trebam. Ili ga jednostavno čekala na krivo strani ili krivoj stanici. Snalaženje u prostoru bio je jedan od problema. Slijedi drugi.

Prvo mi je bilo šokantno kako moram slušati jedan predmet 3 puna sata, ali tako stvari s predavanjima funkcioniraju. Na tim predavanjima slušala sam, bilježila bitne stvari i sl. No, još jedan šok slijedio je kada sam stigla u stan s hrpetinom debelih knjiga. Odlučivši da ću naučiti sve što smo taj dan obradili, misleći da smo obradili nekih petnaestak stranica iz knjižurine sa sitnim fondom, otvorila sam knjigu i shvatila da smo zapravo obradili 70 stranica. Tada sam vidjela kako će ovo biti drugačije nego što je bilo u srednjoj školi. I tako je bilo svaki put kada dođem kući s predavanja. Već nakon trećeg dana shvatila sam kako bih se trebala malo manje šokirati, a više primiti posla. Tako je i bilo. Redovito učenje pomoglo mi je da odlazim da predavanja mirnija i bez straha da neću sve stići naučiti do kolokvija, a glavna motivacija mi je doći s predavanja, naučiti sve što imam i ostatak vremena provesti s društvom i imati puno više slobodnog vremena za vikend koji ću provesti sa svojim najmilijima.

Još jedan od problema koji me mučio jest društvo. Jedan od najvećih strahova prije nego što sam krenula na fakultet bio je da neću pronaći društvo s kojim ću moći družiti se na fakultetu, no ispalo je da je svaki takav strah bio besmislen i nepotreban. Društvo se uvijek pronađe, samo moraš biti otvoren, komunikativan i svoj jer svaki fakultet je pun divnih ljudi koji isto tako žele pronaći nekog s kim će provoditi vrijeme.

No, nakon problema slijedi jedna od divota studentskog života: x-ica, a uz nju dolazi menza. Možda misliš prije odlaska na fakultet da ćeš smršavjeti 10 kg, pošto nema roditelja i bake koji će ti kuhati. Uz menzu, dobit ćeš tih 10 kg viška, a ne manjka. Dovoljna informacija jest da sam svoj prvi obilni ručak platila 6,74 kn. Tako da je hrana najmanje čime trebate razbijati glavu tijekom studentskog života.

Nadam se da sam studentima koji ovo čitaju uspjela vratiti osjećaje, sjećanja i uspomene koje imaju na prve dane studiranja, a da buduće studente nisam prestrašila, imajte na umu da za svaki problem ili strah postoji nekakvo rješenje. Ja sam tek na početku i to su samo početni dojmovi, a tko zna kakvi će biti nakon nekog vremena, kada ću biti dulje u tome svemu. Do tada ću pustiti svoj studentski život da ide svojim tokom, a kada ću shvatiti da sam njime nešto i postigla, uzet ću ovaj članak i pročitati ga te sjetiti se svog početka studiranja.

 

Autorica: Melita Hršak

Fotografija: Pikxaby.com

Pročitaj više...

Faze strukturiranog dijaloga

Kada imate poznate aktere koji sudjeluju u procesu te dobro definiranu pozadinu priče, onda je taj proces u velikom broju slučajeva i uspješan te daje dobre rezultate koji se mogu iskoristiti u budućem razdoblju.

Strukturirani dijalog proces je koji se odvija u 3 dobro razrađene faze. U prvoj fazi cilj je definirati tematske prioritete oko kojih će se voditi rasprave i diskusije kroz čitavo vrijeme trajanja jednog ciklusa strukturiranog dijaloga. U suradnji sa stručnjacima i mladima, Nacionalne radne skupine započinju pripreme za proces na nacionalnoj razini, a nakon dobre pripreme, država članica koja prva predsjedava Unijom organizira Europsku konferenciju za mlade na kojoj se dogovaraju konačni tematski prioriteti te se oblikuju pitanja o kojima će se u ciklusu raspravljati. Nakon što je sve dogovoreno, počinju i konzultacije na nacionalnoj razini.

U drugoj pak se fazi proces strukturiranog dijaloga diže na razinu čitave Europske Unije te se počinju formirati zajedničke preporuke vezane uz određenu temu, odnosno definirano pitanje iz prve faze. Najbitniji akteri u ovoj su fazi organizacije mladih koje dopiru do velikog broja mladih ljudi kako bi preporuke imale što širi spektar mišljenja i zaključaka iz najrazličitijih dijelova Europe. Kad završe konzultacije, Nacionalne radne skupine izrađuju izvještaje te ga šalju prema Europskoj radnoj skupini. Nakon toga je vrijeme za novu Europsku konferenciju za mlade koju sada već organizira država koja druga predsjedava Unijom te se na temelju svih izvještaja izrađuju oblikuju zajedničke preporuke, a na samom kraju ove faze slijede komentari na donesene zaključke, odnosno formirane preporuke na europskoj i nacionalnoj razini.

Na samom kraju, nakon donesenih preporuka te osvrta na njih u prethodne dvije faze, vrijeme je za posljednju konferenciju koju organizira država koja treća predsjedava Unijom u ciklusu. Cilj je ove konferencije da organizacije mladih i donositelji odluka, zajedničkim snagama rade na konkretiziranju predloženih preporuka i predlaže konkretne načine provedbe. Cijeli proces završava usvajanjem zajedničkih preporuke koje su temelj za donošenje Rezolucije Vijeća od strane Vijeća ministara Europske unije (za mlade).

Nakon što je jedan ciklus uspješno završio, stvara se novi te cijela priča počinje od početka kako bi se riješili novi problemi i dalo konkretne odgovore na nova pitanja.

 

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...