Autorski članci

NOVI CIKLUS – NOVE PRILIKE

Nova je godina, novi je dan, a nov je i predsjedavajući trio koji će predsjedati Europskom Unijom u narednom razdoblju, što samo znači da je stiglo vrijeme za novi ciklus strukturiranog dijaloga s mladima. To znači da smo stigli već do 7. ciklusa strukturiranog dijaloga u kojem mladi ti koji imaju veliku ulogu u kreiranju politika za mlade.

U ovom ciklusu, i naša je država ta koja će biti dio predsjedavajućeg tria na čelu Europske Unije. Zašto je to bitno? Zato što je i Republika Hrvatska jedna od država koje su, u ovom ciklusu, od najviše razine uključene u proces provođenja strukturiranog dijaloga s mladima. Što pak to znači? To znači da je Republika Hrvatska bila jedna od 3 zemlje koje su, u suradnji s Europskom komisijom te Europskim forumom mladih, odabirale tematski prioritet za novi ciklus strukturiranog dijaloga. I ne samo to, već će, kad dođe vrijeme našeg predsjedavanja Europskom Unijom – za sve koji ne znaju, to je od siječnja do lipnja 2020. godine, Republika Hrvatska biti ta koja organizira 3. Europsku konferenciju za mlade koja je dio same završnice provedbe strukturiranog dijaloga i perioda u kojem je vrijeme za donošenje konkretnih mjera i usvajanje zajedničkih preporuka. Zvuči kao prilično važna uloga, jer upravo to i jest, no temelj strukturiranog dijaloga, odnosno dijaloga EU s mladima su upravo sami mladi koji, kao što se uvijek iznova navodi, postaju kreatori svoje sudbine te su oni ti koji stvaraju podlogu za kreiranje politika za mlade koje su, nadalje, jedan od čimbenika kvalitete života te položaja mladih u društvu diljem Europe.

Cilj ovog ciklusa je prikupiti mišljenje mladih na temu “Stvaranje prilika za mlade” pri čemu se fokus stavlja na 3 cilja za mlade: kvalitetni poslovi za sve, kvalitetno učenje te poticaj mladima iz ruralnih sredina. Ono što je vrlo bitno za znati, odnosno primijetiti je što ti trenutno možeš napraviti u sklopu 7. ciklusa dijaloga s mladima. Mreža mladih Hrvatske trenutno provodi online konzultacije i to je nešto što, ukoliko imaš između 13-30 godina, nikako ne bi smio ignorirati. Odvojiš 10 minuta, ispuniš upitnik pri čemu ostaješ u potpunosti anoniman, tvoje je mišljenje zabilježeno i tvoj je glas do nekoga stigao.

Nemoj biti osoba koja sjedi prekriženih ruku i čeka da se stvari riješe same od sebe, budi osoba koja preuzima inicijativu i kreni ovim malim korakom, a koji može puno značiti. Tvoje mišljenje sasvim sigurno će se čuti i uvažiti, a ti ćeš imati osjećaj da si dao svoj doprinos provedbi dijaloga s mladima te da si na ovaj način utjecao na, ali i uvelike pomogao donositeljima odluka koji će dobiti konkretne prijedloga o rješenjima problema i zadovoljavanja potreba mladih ljudi diljem Europe. Naravno, to je najmanje što trenutno možemo napraviti no na tome nikako ne bismo smjeli stati. Pružaju se različite prilike na različite načine. Možeš postati koordinator dijaloga s mladima i biti taj koji promovira i provodi dijalog, možeš se uključiti u razne organizacije i sudjelovati na različitim aktivnostima u sklopu dijaloga s mladima, ali možeš i ti biti pokretač različitih aktivnosti, a možeš i jednostavno pratiti što se sve u tvome mjestu i okolicu događa po pitanju dijaloga s mladima i postati sudionikom na mnogobrojnim konzultacijama, projektima i sl.

Novi ciklus je stigao – nove prilike ti se pružaju, iskoristi ih!

 

Autor: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Kontrola vremena – organizacija života

Vrijeme, najvažniji resurs svakog čovjeka. Često možemo čuti izreke poput: „vrijeme je novac“ no većina ljudi samo odmahne rukom i pomisle to se ne odnosi na nas, no vrijeme je resurs. Cijena nekog proizvoda ili usluge može se povezati sa količinom našeg vremena (našeg života) koji želim dati za navedeni proizvod i uslugu.

Kad smo mladi naša percepcija je kako imamo neograničeno vremena, kako posjedujem „svo vrijeme svijeta“ no kako odrastamo, kako se naše obveze gomilaju uviđamo koliko smo bili u zabludi. Većina, pa tako i ja osobno često pomislim „eh da mi je još malo vremena“, dan nam se čini prekratak, rokovi prebrzo dolaze, imamo osjećaj kako se stalno utrkujemo s vremenom.

Naš dan se odrastanjem sve više popunjava, ono što je nekad bila obveza odlaska u vrtić, školu, ubrzo dobiva dodatke u vidu izvannastavnih aktivnosti, sportskih aktivnosti, kućanskih obaveza i sl. Naši obrasci ponašanja se mijenjaju, te kroz iskustvo polagano počinjemo gospodariti svojim danom. Dan od 24 sata prvo nam se čini prekratak za sve što želimo/trebamo postići, no kako stječemo iskustvo polagano počinjemo kontrolirati svoje vrijeme, obveze i planirati.

Prva planiranja često su samo popis na „nekom tamo papiriću“ koji u najboljem slučaju završi prikačen na hladnjak nekim magnetom koji nas asocira na davno provedene praznike na nekom toplom i lijepom mjestu. Od 10 zadataka ostvarimo nekolicinu te mislimo kako smo napredovali i kako smo uspješni, no nakon nekog vremena shvatimo kako je ta lista „odrađenih“ sve manja, a „odgođenih“ zadataka sve veća.

Kako se nalazimo u modernom svijetu vrijeme je da iza sebe ostavimo manje učinkovite metode organizacije i kontrole vremena i uključimo modernu tehnologiju. Tehnologija nam je donijela brojne prednosti, omogućila nam je brži protok informacija, poboljšala naše korištenje resursa na razinu koja nam je korištenjem onog papirića iz prvog dijela bila nezamisliva. Naravno ako ne koristimo mogućnost moderne tehnologije gubimo korak, te propuštamo magiju koja nam daje karakteristike super junaka.

Stoga uključimo tehnologiju!

Za početak kako biti u fokusu? Svakodnevno imamo veliki broj distrakcija, malih stvari koje nam odvlače pažnju, sjednemo otvorimo mail, stigne notifikacija na društvenim mrežama, poruka, neka jako zanimljiva vijest… Kako bi se usredotočili na rad i obavili zadatak postoje aplikacije za „kontrolu“ našeg rada kroz simpatičan način nas potiču na usredotočenost. Saplingly ili Forest su aplikacije koje „okupiraju“ vaš telefon na određeno vrijeme, počevši od 30min, te u tom periodu uzgajate drvce, od sjemenke do pravog stabla. Ukoliko prekinete rad drvce neće izrasti i gubite bodove, a uspješnim završetkom svog rada dobivate stablo i sadite šumu.

Što radimo kroz dan, koliko vremena i resursa trošimo na pojedine zadatke ili aktivnosti? Clockify je pravo rješenje za uvid i kontrolu našeg vremena. Odlična aplikacija i na računalu i na mobitelu, jednostavno se prati i kreira šihterica (izuzetno korisno za poduzetnike). Poduzetnicima i freelancerima će biti odličan uvid u vrijeme i profit koji donosi određeni projekt, te koliko se vremena volontira i odrađuje pro bono.

Kako zapamtiti sve zadatke? Todoist je prava stvar, već besplatna verzija omogućava izuzetno puno, kroz dijeljenje zadataka, prioritete te automatske podsjetnike, uz odlične izvještaje o napretku jedna od nezaobilaznih aplikacija uz koju više nećete zaboraviti na bitne zadatke, a one malo manje bitne ćete uspješno delegirati.

Na kraju popisa nezaobilazan kalendar! Any.do je jedna od najboljih aplikacija kalendara na mobilnim i desktop platformama, radi sa svim ili skoro svim kalendarima poput npr: google kalendar, icloud, outlook i mnogim drugima. Jednostavno se koristi a kroz intuitivno sučelje jednom kada počnete koristiti vaš dan, tjedan, mjesec i godina će biti savršeno isplanirani.

Ovo su samo neke od korisnih aplikacija u moru izuzetno korisnih, autor koristi sve navedene u besplatnoj verziji plus još nekolicinu u plaćenoj te mu iste olakšavaju balansirati između različitih uloga, od poduzetnika preko youthworkera do volontera. Naravno na vama je istražiti i otkriti koja aplikacija ili koja kombinacija vam može najbolje pomoći te koja će vam se po dizajnu ili platformi koju koristite najviše svidjeti.

 

Autor: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Photo by Luke Chesser on Unsplash

 

 

Pročitaj više...

Video na zahtjev: NETFLIX

Jedan od najvećih i najpoznatijih video na zahtjev sustava na svijetu osnovan je 1997. godine i od tada je tržišni i tehnološki lider u sferi zabavne industrije. Danas usluge Netflixa koristi više od 148 milijuna korisnika diljem svijeta, a od prije tri godine dostupan je i na prostorima RH.

Sustav pretplate na sadržaj nudi tri modela koji se razlikuju po „kvaliteti slike video sadržaja“, standardna rezolucija, HD rezolucija i UHD rezolucija, ujedno razlikuju se po „količini“ korisnika koji simultano mogu pratiti stream (od 1-4 korisnika/uređaja simultano). Bitno je napomenuti kako je pretplata važeća u cijelom svijetu ali je geolokacijski ograničena dostupnosti sadržaja (dakle ponuda je različita u USA i EU regiji, Rusiji, Kini itd.).

Odlična stvar je što sadržaj možete „probati“ prije kupovine, jer vam se nudi 30 dana potpuno besplatno, naravno za takvu probu i dalje je potrebna kreditna kartica, no ukoliko pazite na datume i otkažete 29 dan uistinu vas neće ništa koštati. Kako prosječan gledatelj uvijek važe omjer cijene i kvalitete ili u ovom slučaju ponude ovo je pravi uvid treba li vam uopće usluga ili ne.

Sadržajno Netflix ima ponudu za svakoga, volite li više filmove, serije, dokumentarce, crtane filmove pronaći ćete nešto za svaki ukus i svaku dob doslovno od 0-99+.

Sustav prilikom kreiranja računa pita određena pitanja sukladno kojima radi preporuku za gledanje, a dalje se sadržaj mijenja prema vašim afinitetima te nekako uvijek uspije „pogoditi“ što bi slijedeće mogli gledati.

Za mene kao korisnika koji već više od godine dana koristim uslugu Netflix je uz HBO GO postao zamjena za zemaljsku i kablovsku televiziju. Za to postoji više razloga, uvijek je uz mene (na mobitelu, računalu, ipadu), video materijal se može „skinuti“ za offline gledanje što je izuzetno korisno za vrijeme dugih letova pa si tako lakše kratim vrijeme. Jedna pretplata mi pokriva 4 lokacije stoga uvijek mogu nastaviti gledanje, bilo u stanu, na putu, u hotelu, na vikendici ili na vrhu planine putem mobitela.

Naravno nije sve tako savršeno kao što se čini, nakon nekog vremena i aktivnog gledanja postajete ovisni i odjednom shvatite kako ste cijelu noć potrošili na omiljenu seriju ili vam se može činiti kako ste „pregledali sve što vas zanima“, naravno prva tvrdnja je opravdana, a za drugu ako baš nemate neograničeno slobodno vrijeme vrlo teško je ostvariva.

 

Autor: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: Photo by Jens Kreuter on Unsplash

Pročitaj više...

Drugo predavanje o međunarodnoj mobilnosti mladih

Udruga IKS kao partner u projektu “Lokalni info-centar za mlade Zagor” prenosi svoja dugogodišnja iskustva u području mobilnosti mladih koje organizira i provodi od svog osnutka 2003. godine. U aktivnostima također dijelimo iskustva i znanja stečenih u provođenju dugoročnih projekata Europske volonterske službe (EVS) od 2011. godine kada smo za ove “službe” uspješno prošli proces akreditacije od strane Agencije za mobilnost i programe EU kao organizacija koordinator, primatelj i pošiljatelj.

Koordinator aktivnosti Udruge IKS Borisz Negeli i EVS volonterke Ana Sofia Silva iz Portugala i Celeste Romano iz Italije, 13.3.2019. u Srednjoj školi Pregrada održali su predavanje na temu međunarodne mobilnosti mladih.

Predavanje se temeljilo na prijenosu osobnih iskustava dvije EVS volonterke, Sofi i Celeste koje su na dugoročnoj volonterskoj službi u Udruzi IKS u Petrinji u trajanju od 12 mjeseci. Sofi i Celeste su svoju prezentaciju i raspravu sa mladima fokusirali na razvoju osobnih i profesionalnih vještina. Pri tome ne štedeći ni na nekim negativnim stranama ovakvog volontiranja, odnosno kulturnom šoku, nedostatku bližnjih, uklapanje u novo – strano društvo i slično. Naravno pozitivnih iskustava je puno više i kao takvo pokazalo se iznimno korisno u osnaživanju mladih osoba i stjecanju kompetencija za zapošljavanje ili daljnje obrazovanje.

Bilo je i nekoliko pitanja od strane mladih iz Pregrada koja su se odnosila na način uključivanja u program te financiranje njihove eventualne volonterske službe, na što su volonterke i djelatnik Udruge IKS rado odgovorili. Činjenica da europski program za mlade “Erasmus+” kao i inicijativa EU “Europske snage solidarnosti” omogućuju kroz financiranje besplatno sudjelovanje mladih u različitim projektima i oblicima volontiranja, naveliko olakšava uključivanje u ista.

Nakon prezentacije i rasprave pripremili smo za mlade jedan interaktivan kviz i prikazali nekoliko videa koje su izradili također EVS volonteri koji su završili svoju službu u IKS-u prije 2 mjeseca.

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Pročitaj više...

Karolina Cesarec: Život u Njemačkoj

Jedna je od nama najpoznatijih osobina Nijemaca njihovo ponašanje pri plaćanju. Svatko plaća svoje. Svoje piće, svoje jelo. Sigurno ste se i vi barem jednom smijali tome kako svatko plaća svoje.

Sada se sjetite neke neugodne situacije koju ste doživjeli pri plaćanju prema našem običaju. Kako ste se osjećali kada je trebalo platiti “rundu”, a svi su gledali u pod dok niste izvukli novčanik? Kako ste se osjećali kada vas je netko pozvao na piće, baš tada kada ste u novčaniku imali za 1 piće, ali ne više? Rado biste porazgovarali s tom osobom, podružili se malo, ali odbijate poziv jer vas je sram što nećete moći počastiti ili ne želite biti počašćeni. Koliko ste puta bili ljuti na nekoga tko svaki, ali baš svaki, put “nema” novčanik sa sobom i tako izbjegava platiti rundu?

Koliko sam sada nabrojali negativnih situacija? Čemu to? Zar nema onda ipak i nečeg pozitivnog u tome da svatko naruči što želi i plati što je naručio i uz to uživa u društvu?

Nijemci su narod koji se ujutro pozdravlja s Wunderschönen Guten Morgen (prekrasno dobro jutro). Grle se i ljube. Vole, pomažu. I vrlo su društveno aktivni. U Njemačkoj postoji vrlo mnogo udruga i vjerojatno je svaki Nijemac član barem jedne udruge.

Postoje udruge za uljepšavanje mjesta (gradova, općina), pa do brojnih sportskih udruga i klubova. Postoje mjesta u kojima je učlanjivanje u neku udrugu obavezno. Zahtijeva se društveno angažiranje. Zvuči možda okrutno, kao i njemački jezik?

Pogledajmo i to s druge strane. Čovjek je biće koje je stvoreno za život u zajednici. Brak je zajednica, obitelj također, postoje stambene zajednice, mjesne zajednice, dalje općine, gradovi, država. U svakoj zajednici postoje neka pravila kako bi svaka zajednica mogla funkcionirati i kako bi se mogla razvijati da svakom članu zajednice bude dobro. Ako bi svi stanovnici u općini npr. rekli da im se ne da u slobodno vrijeme dolaziti na vatrogasne vježbe ili na neke druge skupove udruga, mjesna zajednica/općina/grad ne bi imali dovoljno ljudi koji bi se brinuli o sigurnosti, zabavi, sportu, glazbi i kulturi uopće.

Ima onda ipak neke logike. Pogotovo je za nas došljake zanimljivo i korisno čim prije uključiti se jer se tako brže upoznaje mjesto u kojem se živi, a time i njegovi stanovnici.

Nijemce često opisujemo kao hladne, rezervirane i stroge. Zatvoreni su. Pogotovo prema strancima. Svoje privatne stvari jednostavno neće podastrijeti nekoj nepoznatoj ili malo poznatoj osobi pred noge. Ne razgovara se o osobnim problemima, o nedaćama, o bolestima. To ne znači da nemaju problema, nedaće i da nisu bolesni. O jesu itekako! Bolnica, klinika, ljekarni ima koliko hoćeš.

Ljudskih priča i sudbina isto tako ima raznih. Ljudi koji su radi rastave roditelja sa 17 godina otišli od doma i školovali se dalje sami, onih koji nikada nisu upoznali svog oca, onih koji nisu našli ljubav svog života pa su čangrizavi i ljuti sami na sebe od jutra. Ljutnja – to bi bila jedna riječ koja se često povlači u susretu s Nijemcima.

Ima ih onih koji su ljuti što stranci rade u Njemačkoj, ne mogu reći da nema. To su oni koji su ljuti na svakoga tko je “bolji” od njih, pa i na svog šefa. Ima ih, ali su u manjini. A mogli su se već priviknuti na to s obzirom na to da stranci u Njemačku useljavaju već oko 70 godina, a i duže.

Kada promatram Nijemce s malom djecom, moram priznati da ih ne promatram uvijek baš blagonaklono. Opušteni su i tu. Zato mi i nije lako kada majka s djecom prolazi preko ceste ne držeći ih za ruke! Meni je to malo previše jer sam sama svoju djecu držala uz sebe i “štitila” ih dok god sam mogla. Ili sam mislila da ih štitim. Danas vjerujem da sam ih načinom na koji sam brinula o njima omatala u slojeve nesigurnosti. Te iste nesigurnosti koju prepoznajem kod drugih stanovnika Hrvatske. Vratimo se na Nijemce. Odgajaju djecu na način “vlastito iskustvo”. Djeca pomažu u svakom trenutku od malih nogu, stvarno i oni najmanji. Slažu stvari na pokretnu traku u trgovini, roditelj im uruči novac i oni sami obave transakciju plaćanja. Uče se komunikaciji u svakoj životnoj situaciji. Mama s bebicom od oko godinu dana na semaforu pokazuje kada se smije prelaziti i kada ne. Na bicikle posjedaju djecu čim mogu nogama doseći do poda. Vrlo su popularne prikolice za bicikle. U njima roditelji često voze djecu iz vrtića i u vrtić ili kada idu na vožnju. Roditelji su tako brži i fleksibilniji u prometu. Naravno i zato jer je u svakom pa i najmanjem mjestu označena biciklistička staza. Nije to uvijek na samom pločniku, ponekad je označena isprekidanom crtom na kolniku.

Jedna meni zanimljiva opcija učenja djeteta vožnji bicikla izgleda kao tandem bicikl. Roditelj upravlja istovremeno svojim biciklom i biciklom djeteta tako da je djetetov bicikl, prednjim kotačem odignutim od poda, nekim držačem priključen na zadnji roditeljev kotač. I zadnja etapa jest kada dijete samo ispred ili pored roditelja tjera svoj biciklić. Djeca su inače vrlo izdržljiva pa me tako ne čudi da jedan sedmogodišnjak može na izletu biciklirati i nešto manje od 30km. Naravno, radi se o jednodnevnom izletu.

Ako ste u kategoriji državljana Lijepe naše koja si priušti koje putovanje diljem Europe ili izvan Europe, upoznati ste s činjenicom da nema mjesta na Zemaljskoj kugli gdje nećete naići na Nijemce. Top destinacija jest Tajland. Tamo odlaze umirovljenici zimi. Zašto? Zato što im je povoljnije, toplije i ugodnije. Najskuplji je let tamo i natrag, sve je drugo u Tajlandu Nijemcima povoljno. Provedu 2 – 3 zimska mjeseca u Tajlandu, ne plaćaju troškove grijanja, ne moraju čistiti snijeg i sl. Daleki je istok raj za njihove umirovljenike. I ne samo Nijemce. Tamo rado odlaze svi sjevernjaci, Šveđani, Norvežani, Danci, Nizozemci. Nijemci obožavaju Italiju, njihova jela i njihove gradove. Talijani sele trbuhom za kruhom u Njemačku jednako kao i mi.

Prošli smo vikend odlučili posjetiti jedan Outlet village u blizini. Prvo što nas je impresioniralo bila je veličina parkirališta. Toliko je veliko da zaposlenici u fluorescentnim vestama preusmjeravaju promet, kao kod nas na Mariji Bistrici. Outlet podsjeća na naš zagorski, samo je nekoliko brojeva veći. U životu sam imala prilike vidjeti fancy trgovine iznutra, ali ovako nešto nikada. U tom sam Outletu marke trgovina poznavala uglavnom iz časopisa. Cijene neću komentirati. To je jedan od pokazatelja kolika je kupovna moć u Njemačkoj.

Po šopingiranju se ne razlikuju od nas. Pogotovo su subotama trgovine krcate. Vjerojatno i iz razloga što u velikoj većini Njemačke trgovine nedjeljama ne rade. I to nam je na početku bila činjenica na koju se trebalo priviknuti. U Hrvatskoj sam se stvarno trudila ne odlaziti nedjeljom ili praznikom u trgovinu, ali nisam bila baš potpuno dosljedna u tome. Valjda zato što imaš mogućnost i jednostavno je koristiš. (Pada mi na pamet, je li kod nas toliko prisutna korupcija jer postoji svjesnost o tome da je to jedna opcija pa zašto je ne iskoristiti?) Uglavnom, može se preživjeti i ako trgovine ne rade nedjeljama. Pogotovo one s neprehrambenim proizvodima. Jedna moja prijateljica uvijek ponavlja da se vikendima ponašamo kao da će smak svijeta pri kupovini hrane, a da nas netko zatvori u kuće/stanove, 3 dana imali bi što jesti. Vjerujem da to nije daleko od istine.

Znači vikendom je subota određena za šoping, nedjelja za odmor. Kao u svakoj većinom kršćanskoj državi.

Nije baš tako da baš nigdje ništa nedjeljom ne radi. Ugostiteljski su lokali krcati. Može se vidjeti i ponekog poljoprivrednika da obavlja radove na polju s nekim od svojih ogromnih strojeva.

Poštuje se red. Poštuju se ograničenja brzina na prometnicama koja su većinom postavljena sa smislom, a ponekad i ne. Do sada nisam nigdje čula ružne riječi pri čekanju u redu na blagajni ili kod liječnika ili na općini. Jednostavno se čeka. Znam da je u Zagrebu slično, više je ljudi i time je duže vrijeme čekanja. Kad to uspoređujem sa našim malim mjestima u Zagorju, razlike su u odnosima ogromne.

Poštuju čovjeka. Nisam doživjela da me netko pita nešto o mom privatnom životu. Nitko, ni kolege na poslu. Tek u trenutku kada sami odlučite nešto podijeliti o sebi s drugima, otvarate tu sferu. Trebate slobodan dan (naravno pod uvjetom da imate raspoložive dane godišnjeg ili prekovremenih sati)? Ne morate obrazlagati iz kojeg “vrlo važnog” razloga ga trebate. Ja sam navikom iz svog prošlog poslovnog života pri dogovoru za godišnji odmor u ovoj godini (koji se dogodio u studenom prošle godine) s grčem u želucu krenula objašnjavati i obrazlagati svaki posebice. Moj je pretpostavljeni¸, čim sam spomenula svoju kćer, ispruženih ruku ispred sebe odbio čuti bilo što dalje. Ja imam pravo na godišnji odmor, zaboga! To je moje vrijeme i moje pravo! A što i zašto ne tiče se nikoga pa ni mog neposredno pretpostavljenog. Kada sam nedavno primila isplatnu listu, zahvalila sam pretpostavljenom, na što je on izjavio: „Gospođo, nemate zašto zahvaljivati. Vi ste to zaslužili! Ja trebam Vama zahvaliti na svemu što radite.”

Znam da u Hrvatskoj postoje i tvrtke i organizacije u kojima je jednak slučaj, ali ja na žalost nemam takvih iskustva. Mislim da svi oni koji također rade kod privatnika u Hrvatskoj dijele ista ili slična iskustva sa mnom. U Hrvatskoj je Zakon o radu nešto čega se treba držati kako bi zadovoljio formu i držao si razne inspekcije dalje od vrata. Ništa drugo. Pauze, godišnji odmori, nagrade zaposlenicima, isplate plaća, regresi, božićnice, radno vrijeme na žalost se često u praksi ne poštuju. O tome se ne govori. O tome se šuti. Kada bi se progovorilo, ostalo bi se bez posla. Jednom sa pročitala da ako od svog poslodavca čujete “Budi sretan što uopće radiš”, treba od njega otići. Brzinom munje. Znam i da naša sveopća svjesnost nije na tom nivou da bi to napravili. Poslodavac bez zaposlenika ne može proizvesti niti zaraditi.

To je ono što čini život u Njemačkoj prekrasnim. Nema ružnih riječi. Nema ponižavanja od strane pretpostavljenih. Nedavno sam čula za jedan tako ružan slučaj ponižavanja žena u Zagorju, koje rade za minimalac ( koji iznosi cca. 2000 – 2500 kn, a ne kako se piše 3500 kn) da sam vrlo zahvalna što sada živim i radim u Njemačkoj. Život bez ogovaranja i toga tko je koga ili možda još nije, ali bude, tko si je što kupio, kako izgleda i sl. vrlo je ugodan. Činjenica kako je tko obučen, ima li stare ili nove tenisice, prekratke ili preduge hlače ne komentiraju se. Svatko može biti ono što želi, pa i muškarac u suknji.

Svi smo različiti i raznoliki. Nitko nije savršen, ali smo svi jedinstveni.

Sve što sam napisala isključivo su moja viđenja i moja mišljenja i moji doživljaji. A priča i doživljaja ima i bit će.

 

Autorica: Karolina Cesarec

Fotografija: Pixabay

 

 

 

 

 

Pročitaj više...

Što je to strah od promjena i na koje načine se može prevladati?

Jeste li ikad razmišljali o strahu? Što je strah zapravo i koje sve vrste postoje? Svi se nečeg boje, no zašto je to tako?

Definicija kaže: „Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna.“ Čak i nije toliko komplicirana, ali ipak postoji neka potreba za iščitavanjem te rečenice i svake njezine riječi ponovno i ponovno kako bi osoba mogla smjestiti svako slovo te definicije u svoj primjer straha i obrnuto.

Kako biste vi definirali strah? Nisam psiholog, no znam da je osjećaje teško opisati riječima. Kada bi mi netko postavio to isto pitanje, sigurna sam da bih ga nijemo gledala barem 2 minute i razmišljala koje riječi bih mogla odabrati da od njih ispadne neka smislena rečenica. Isto tako, unaprijed znam kako bi to izgledalo. Dok bi to dvominutno nijemo gledanje trajalo, u glavi bi mi se vrtjele slike stvari kojih se ljudi obično najčešće boje: malih prostora, gubitka, neuspjeha, mraka, visine, zmija, svih mogućih malih letećih organizama, tzv. kukaca ili podosta većih letećih i poluletećih organizama s perjem, ili pak malih crnih organizama s malim nožicama, tj. miševa. (Tko god me poznaje, zna koliko ih „obožavam“. Opisala sam ih lijepim i slatkim riječima, no u mojem slučaju, u tim riječima je velika, velika doza sarkazma.)

Ovih dana mi se nekako po glavi vrti jedna vrsta straha, no problem je taj što ne znam da li se to moje razmišljanje može poistovjetiti s tom vrstom. Stoga, ne uzimajte moje laičko psihološko mišljenje (ne znanje) kao stručnu literaturu, već kao jedan motivirajući sastav za sve mlade i one koji se tako osjećaju.  🙂

Bilo kako bilo, nazovimo taj strah strahom od nepoznatog. Preciznije, u ovom slučaju, mislim na strah od upoznavanja nečeg (legalnog i poželjnog, naravno J ) i nekoga novog. Još preciznije, ulaska u nešto novo.

To „netko“ ili „nešto“ novo i način kako se do toga može doći, opisat ću kroz nekoliko točaka.

  1. „NAPORNI PRIJATELJI“

Svi imamo barem jednog prijatelja koji stalno govori: “Daaaj idemo! Nemaš što za izgubiti. Prestani učiti, ostavi tu knjigu i idemo! (Vjerovali ili ne, ima i toga.) Ajmo se uključiti u ovo, zvuči zanimljivo.“ Koliko god ste vi i vaš prijatelj slični ili različiti, iz svojeg iskustva mogu vam reći da ga poslušajte jer je vrlo vjerojatno u pravu.

  1. „ŠARENI POSTERI I PLAKATIĆI KOJE PROČITA SVA TREĆA OSOBA I DOSADNI LJUDI KOJI DIJELE LETKE“

Idete na posao, fakultet ili u školu. Pogledajte oko sebe i zasigurno ćete vidjeti barem jedan plakat koji vas poziva da se uključite u neku udrugu ili neki događaj. Stanite ispred njega i pročitajte ga. Možda pročitate baš nešto što vas zanima. Ako vam se svidi, odazovite se i zasigurno ćete upoznati gomilu ljudi s kojima ćete „kliknuti“ jer ako se nalazite na istom mjestu, vjerojatno imate slične interese. Isto tako, ako vam netko udijeli letak, nemojte ga baciti u prvi koš za smeće, već ga uzmite s veseljem (bez kolutanja očima) i pročitajte ga.

  1. „BEZVEZNI POSAO“

Ako imate viška vremena, pogotovo ako ste studenti, iskoriste svaku priliku da zaradiš nešto novaca. Oglasa za neke kratke ili dulje poslove uvijek ima. Osim što ćete biti bogatiji za nešto kuna, bit ćete obogaćeni još nečim vrjednijim, a to je novo iskustvo. A uz to, poboljšat ćete radne navike.

  1. „RADIM, AL’ BESPLATNO“

To je volontiranje. Kao volonterka, danonoćno bih mogla pričati o volontiranju, osjećaju i prednostima koje donosi, a većini bi to bila samo mrtva slova na papiru koja nemaju nikakvog značenja i koja ne bude nikakve osjećaje.

Uključi se u bilo kakvu volontersku akciju da bi shvatio dublji smisao tih riječi. Pitaj bilo kojeg volontera o njegovim iskustvima i vjerujem da će te motivirati.

  1. „PROJEKTI I NATJECANJA“

Uključi se u neke projekte i natjecanja, bilo kakve tematike jer neko dodatno znanje nikada nikome nije naštetilo. Uz to često idu i razvijanje komunikacijskih vještina, davanje svojeg mišljenja i izražavanje kreativnosti na različite načine.

  1. „NE DA MI SE JER NEMA NIKOG“

Najgore je biti lijen provoditi vrijeme sam sa sobom. Neka te ne sprečava uključiti se nekamo, upoznati nešto novo samo zato što si sam u tome jer nema nikog tebi poznatog koji je zainteresiran. ! Kamo god išao, upoznat ćeš nove ljude i tada sigurno nećeš biti sam. Ili ako se radi o nekim banalnim stvarima, poput trčanja, odlaska u teretanu, šetnje, odlaska u kino ili muzej. Ako nemaš ići s kim, idi samo. Zavoli provoditi vrijeme sam sa sobom

Na sve ovo me navelo iskustvo koje sam doživjela prošli tjedan. Inače, nemam strah od ulaska u nešto novo, meni potpuno nepoznato i nije mi problem biti u nečemu sama. No, prošli tjedan, došlo je do situacije u kojoj se sve toliko brzo iz događalo da još nisam ni svjesna da je to bilo stvarno. Iskustvo je vezano za točku 1. Na nagovor prijateljice (da, bila je naporna, ali hvala joj na tome), našla sam se na večernjem druženju s velikom grupom ljudi koji su došli iz SAD-a, točnije iz Atlante. Upoznala toliko divnih ljudi, čula njihove priče koje su svakome tko ih je slušao, čak i u najmanjem dijelu, promijenile život i otputovala s njima na izlet u Austriju, u Graz. 4 dana, a toliko divnih trenutaka i iskustava koje je vrijedno pamtiti cijeli život. Druženje s ljudima iz SAD-a koji su mi postali prijatelji. Još uvijek mi zvuči nestvarno, no mogu biti zahvalna i sretna što mi se nenadano pružila takva prilika i što sam je iskoristila.

Poanta svega napisanog je da se nije vrijedno bojati. Nema potrebe za strahom izaći iz svoje komforne zone i ući u nešto novo, nepoznato. Što god ono bilo, snaći ćete se. Učite, izlazite, uključujte se, upoznajte, budite znatiželjni, volontirajte, radite, otiđite u nepoznato. Ako ste s prijateljima u tome, odlično, no ako ste sami, još bolje jer ćete tako naučiti vjerovati u sebe, svoje odluke i postupke.

Istražujući neke podatke o strahu od nepoznatog, u jednom članku pročitala sam jednu rečenicu koja mi je zapela za oko te ju želim podijeliti: „Ljudi mogu različito reagirati na promjene, ali neke od najčešćih reakcija možemo podijeliti u dvije kategorije ljudi – na one koji hrabro prihvaćaju promjene i one koji ih se užasavaju.“

Postanimo ljudi koji će biti smješteni u kategoriju: oni koji hrabro prihvaćaju promjene. J

P.S. Pošto se u članku radi o jednom od strahova, podijelit ću s vama neke nazive i vrste strahova za koje vjerojatno niste ni znali da postoje.

 

ABLUTOFOBIJA: strah od pranja i kupanja

ALIUMFOBIJA: strah od češnjaka

BIBLIOFOBIJA: strah od knjiga

BATRAHOFOBIJA: strah od žaba

DROMOFOBIJA: strah od prelaska preko ulice

DIDASKALEINOFOBIJA: strah od odlaska u školu

FILOFOBIJA: strah od zaljubljivanja

OKTOFOBIJA: strah od broja osam

PARASKEVIDEJATRIAFOBIJA: strah od petka 13.

 

Autorica: Melita Hršak

Fotografija: Pixabay

 

 

 

Pročitaj više...

Pokretači promjena

Kao što smo već spomenuli, a i trebalo bi biti prilično jasno, sam razgovor s mladima nije nešto na čemu bi trebali stati. Nakon razgovora, a da bi cijeli taj proces bio strukturiran, potrebno je identificirati konkretna rješenja za poboljšanje situacije za mlade u lokalnim zajednicama, a odmah zatim i na nacionalnim i europskoj razini.

U zanimljivoj publikaciji Mreže mladih Hrvatske pod nazivom ‘Lokalne priče: strukturirani dijalog kao pokretač lokalne promjene’, a koja je proizašla kao rezultat istoimenog projekta, može se pronaći dobar uvod u proces strukturiranog dijalog, odnosno što je to strukturirani dijalog te na koji se način provodi. Uz to, u publikaciji se mogu naći zanimljivi primjeri dobre prakse koji su uspješno provodili projekte strukturiranog dijaloga te na temelju njih identificirali konkretna rješenja za unaprjeđenje i poboljšanje kvalitete života mladih u lokalnim zajednicama. Primjerice, projekt KUD-a Belec pod nazivom ‘Go, Go, NGO!’ nastojali su utjecati na nepostojanje savjeta mladih u Jedinicama lokalne i regionalne samouprave te na netransparentnost JLS-a u pružanju podrške organizacijama na lokalnoj razini. Zanimljiv odabir problema koji utječe, odnosno daje rješenja ne samo na lokalnim razinama već i na nacionalnoj te u velikoj mjeri može pomoći mladima u tome da se njihov glas čuje i tamo gdje to do sada nije bio slučaj. Možemo reći kako su i Savjeti mladih jedan od načina provođenja strukturiranog dijaloga jer su mladi u mogućnosti direktno komunicirati s donositeljima odluka te se na taj način boriti za ostvarenje svojih, odnosno interesa mladih koje zastupaju u lokalnim zajednicama, a nepostojanje tih tijela u gradovima ili općinama znači i manje prilike za pokretanje promjena.

Bilo kako bilo, postoji pregršt primjera iz kojih se može naučiti, ali i prikupiti ideje na temelju kojih i sami možemo postati pokretači promjena u svojim zajednicama. I na kraju krajeva, da bi svjedočili promjenama koje želimo vidjeti u lokalnim zajednicama, moramo se pokrenuti i samo postati pokretači tih promjena.

 

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...

Djevojačko međuvršnjačko nasilje

Zamaskiranost djevojačkog bullyinga

Kada razmišljamo o vršnjačkom nasilju vjerojatno je da ćemo prije pomisliti na ono među dečkima, a možda upravo zbog toga djevojke koje vrše bullying često ostaju kao neprepoznati agresori. Ako gledamo iz daleka, teško je razlikovati grupu djevojaka koje vrše bullying od grupe djevojaka koje samo zajedno stoje i druže se.

Djevojačko međuvršnjačko nasilje različito je od onog među dečkima

Djevojke se socijaliziraju drukčije nego dečki. Kako odrastaju njihova se međuvršnjačka interakcija sve više temelji na emocionalnom i verbalnom povezivanju i to kroz dijeljenje doživljaja, nada i snova. Sukladno razlici u povezivanju ili barem različitim prioritetima kod istog, logično je očekivati da će i nasilničko ponašanje biti različito.

Nasilne taktike kojima se koriste djevojke su zapravo izvrnute varijante uobičajenih mehanizama društvenog probitka i razvoja. Istraživanja (Bjorgvist i Peltonen, 2011.) pokazuju da djevojke koriste alijenaciju, ostracizam, namjerno i proračunato isključivanje i širenje glasina kako bi vršile nasilje nad drugim djevojkama, ali i dečkima.

Kod djevojaka je prisutno i poticanje drugih djevojaka, najčešće prijateljica, da se okome na odabranu žrtvu kako bi demonstrirale moć i kontrolu nad grupnom dinamikom. Ponekad, isprovociraju druge na agresivnost prema žrtvi, a satisfakciju dobiju promatranjem takvog događaja.

Nasilje među djevojkama često nije prepoznato

Učitelji i roditelji često razgovaraju o očitom kad je riječ o nasilju. To očito bi podrazumijevalo tučnjave na igralištu, nazivanje pogrdnim imenima, krađu, uništavanje osobne imovine i slično. No, kada su djevojke nasilne, situacija nije tako očita. Štoviše, djevojke mogu biti suptilno i tiho okrutne, zbog čega će odrasli često propustiti odreagirati na takvo ponašanje kao na bullying.

Ako postoji fizička manifestacija nasilja ili direktna verbalna agresivnost odrasli će relativno brzo intervenirati i onda kada je to potrebno, takvo ponašanje sankcionirati, ali kad nasilničko ponašanje poprimi manje očite oblike odrasli često ne čine mnogo. To nam sugerira zaključak da većina odraslih ne tumači ove suptilne metode zlostavljanja kao bullying.

Mentalni sklop na društvenoj razini još uvijek karakterizira uvjerenje da sva djeca nisu i ne mogu biti prijatelji. Društvena struktura školskog sustava potiče formiranje grupa,  čime se učvršćuje i ideja društvene hijerarhije. Zbog toga se izopćavanje, kao oblik nasilja karakterističan primarno za djevojke, tumači kao nesretna okolnost uobičajene socijalizacije i formiranja društvenih grupa.

Stvaranje kulta popularnosti kod djevojaka također može biti pasivan način vršenja bullyinga. Suština takvog ponašanja je stvaranje osjećaja neadekvatnosti i straha kod autsajdera, a za nasilnu osobu i njen uzak krug stvaranje ideje nadmoći i poželjnosti. Ova metoda često one koji nisu skloni nasilnom ponašanju čini pasivnim sudionicima jer zbog straha od izopćavanja prihvaćaju nasilne postupke drugih, a nekad u njima i direktno sudjeluju.

Jasno je da se svako nasilje, pa tako i vršnjačko ili bullying događa unutar odnosa i da se takav odnos u najmanju ruku stvara ako se stvori dinamika na relaciji počinitelj-žrtva. Kod djevojačkog nasilja, uskraćivanje za odnos u bilo kojoj formi je izrazito prisutna metoda.  Kao što je ranije navedeno, nasilne djevojke često koriste izvrnute varijante uobičajenih mehanizama povezivanja pa tako uskraćivanje odnosa postaje ultimativni znak postojanja istog odnosa.

Nasilje među djevojkama često ostavlja nevidljive tragove, a upravo zbog toga je važno da znamo da se ono svejedno događa.  Svako nasilje je potrebno staviti u fokus, prevenirati, educirati djecu i mlade te ponuditi podršku žrtvama, počiniteljima, ali i roditeljima i stručnjacima koji se iz svojih specifičnih uglova susreću s cijelom pričom. Ako čitate članak iz bilo koje od navedenih uloga, ohrabrite se na obraćanje dostupnim izvorima podrške ili anonimnim linijama podrške žrtvama nasilja, poput Hrabrog telefona (0800-0800).  Ako posumnjate da je riječ o nasilju, svakako provjerite i ispričajte svoju priču!

Autor: Denis Marijon

Fotografija: https://unsplash.com/photos/28S1UBUM7aQ

 

Pročitaj više...

Primjer doprinosa međunarodne mobilnosti razvoju programa u lokalnoj zajednici

Zimski raspust za djecu i mlade koji nemaju sredstava da odu na skijanje, putovanje ili sudjelovanje u nekim za njih zanimljivim aktivnostima zna biti doosadan (ovako se to otprilike izgovara u Sisku i na Baniji:) )

To naročito dolazi do izražaja u malim ili sredinama koje baš i nemaju puno programa / mogućnosti ponuditi svojim sugrađanima. Na žalost Petrinja je jedno od takvih mjesta u RH. Međutim to nas nije omelo pa se borimo sa tim problemom i da sami pokušamo nešto napraviti za naše sugrađane.

U suradnji sa volonterskim klubom i voditeljicama kluba Osnovne škole Dragutina Tadijanovića iz Petrinje osmislili smo različite aktivnosti koje su prije svega bile namijenjene djeci a zatim i sugrađanima svih uzrasta. Pripremne aktivnosti trajale su više od 2 mjeseca  tijekom kojih prvotno 12 stranih EVS volontera a kasnije još 5 je radilo na osmišljavanju i pripremi aktivnosti koje su se kasnije provele tijekom školskog raspusta.

Sama volonterska akcija održana je 9.1.2019. u više prostorija 2. OŠ (Dragutina Tadijanovića) u Petrinji. Akcija je trajala 4 sata a tijekom nje održane su: aktivnosti učenja stranih jezika, predstavljanja kultura stranih zemalja,

radionica šivanja lutaka, igranje društvenih igara i aktivnosti sportskog poligona.

Sve aktivnosti odvijale su se u isto vrijeme, svi zainteresirani su mogli odabrati ono što ih najviše zanima i ogledati se u svim aktivnostima.

Ono što je za ovu akciju zanimljivo to je da su učenje stranih riječi i nekih specifičnosti drugih kultura upravo prenosili međunarodni volonteri iz svojih zemalja koji su proveli dva mjeseca u Petrinji. Tako su svi zainteresirani mogli čuti nove riječi, fraze i zanimljive činjenice o 6 zemalja: Italija, Francuska, Mađarska, Makedonija, Portugal te Bosna i Hercegovina. Sofia, volonterka iz Portugala pokazivala je početne korake u šivanju, dok su svi ostali EVS volonteri vodili 2 radionice. Prva je bila učenje njihovog jezika od strane lokalnog stanovništva a druga interaktivna prezentacija / simulacija njihovih zemalja i kultura Petrinjcima. U cijeloj akciji aktivno su sudjelovali i volonteri iz školskog volonterskog kluba „Tadija“ Osnovne škole Dragutina Tadijanovića te pomagali u svim aktivnostima a najzanimljivije im je bilo na sportskom poligonu na kojem su i sami sudjelovali.

Akciji u školi su se pridružili korisnici Doma za stare i nemoćne osobe u Petrinji koji su se najviše zadržali na aktivnostima sportskog poligona i radionici šivanja.

Volonterske akcije poput ove od važnosti su za svaku zajednicu jer pružaju  novitete u vrijeme školskih praznika promičući vrijednosti volonterstva. Osim toga ovakvim ili sličnim primjerom se mogu poslužiti i druge udruge, neformalne grupe ili recimo škole.

 

Autor: Borisz Negeli

Pročitaj više...

Život nakon dijaloga

Svima nam je otvorena mogućnost prijave projekata strukturiranog dijaloga, odnosno dijaloga s mladima. Čak i ako ti projekti nisu odobreni, možemo iskoristiti vlastita sredstva i provoditi dijalog s mladima kak bi oni imali poveznicu s donositeljima odluka i nekoga tko bi njihove interese u tom trenutku zastupao.

Postavlja se pitanje, što nakon tog dijaloga? Što smo učinili i da li je u redu s dijalogom završiti ili je nužno nastaviti tjerati dalje? Pa odgovor bi trebao biti da tek u tom trenutku posao počinje. U redu, napravili smo prvi korak, saznali smo direktno od mladih koji su im interesi, koje probleme imaju, koja rješenja predlažu i sl., a sada je vrijeme da se na tim rješenjima i radi. Kakvu poruku šaljemo ako stanemo na samim konzultacijama te jednostavno, nakon što smo uspješno identificirali probleme i potrebe, odlučimo da je netko drugi odgovoran za njihovo zadovoljavanje i rješavanje. To ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti rješenje, već bismo trebali napraviti što god je u našoj moći kako bismo započeto (dijalog) i završili. Ono što tu, primjerice, možemo napraviti je formirati partnerstva sa jedinicama lokalne i regionalne samouprave, odnosno donositeljima odluka kako bi zajedno s njima nastojali reagirati na nastale situacije. Također, možemo se sami upustiti u rješenje određenih problema i situacija koje su u našoj domeni – ako je mladima veliki problem, primjerice, nedostatak različitih vrsta sadržaja u lokalnoj zajednici. U ovom slučaju, možemo formirati partnerstva s različitim organizacijama civilnog društva koje djeluju u našem okruženju. Još jedno od rješenja je apel na Savjete mladih, posebice ukoliko su članovi naših organizacija ujedno i članovi Savjeta mladih, koji imaju određenu dozu moći kod komunikacije i različitih zahtjeva upućenih prema jedinicama lokalne i regionalne samouprave, a tiču se mladih.

Zaključak je da ne bismo trebali isključivo sjediti prekriženih ruku i smatrati da smo mi svoj dio odradili, osim ako, naravno, ne smatramo da nemamo dovoljno kapaciteta nisu za bilo kakvu vrstu reakcije. Trebalo bi hrabro nastaviti, zasukati rukave i primiti se posla. Iako je bitno komunicirati s mladima i saznati njihove probleme i potrebe, isto tako je, s druge strane, bitno i posvetiti se reakciji na navedeno, a što nam može samo ići u prilog, povećati kredibilitet kod mladih u zajednici te imati pozitivan efekt na razvoj naše organizacije.

Autor: Renato Vuk

Pročitaj više...