Špajza

Pa ako neće mladi sami odlučivati o svojoj budućnosti, tko će? No, moramo priznati, još se jednom pokazalo da su mladi sve spremniji stvari uzeti u svoje ruke i uhvatiti se u koštac s problemima koji ih muče, svaka čast! Ne samo da su voljni uključiti se u rješavanje problema, mladi su još jednom pokazali da razumiju situaciju u lokalnim zajednicama, prepoznaju potrebe i probleme te su dovoljno hrabri da iste istaknu kako bi se na njihovom rješenju počelo intenzivno raditi. Ovdje uzimamo za primjer 7. ciklus Dijaloga EU-a s mladima čija je tema bila „Stvaranje mogućnosti za mlade“ s fokusom na tri podteme s kojima ćemo se baviti u nastavku.

Prva podtema bila je „Kvalitetni poslovi za sve“ i ovako na prvu, zvuči sasvim jednostavno i nešto što bi već odavno trebalo vrijediti. Ako uđemo dublje u problem, vidimo da su se, prema izvještajima Nacionalnih radnih skupina, mladi koji su sudjelovali u Dijalogu susreli s nekim oblikom diskriminacije ili nejednakosti, odnosno nejednakog postupanja na radnom mjestu. Navedeno se može manifestirati na najrazličitije načine, a mladi su kao rješenje, odnosno privremeni odgovor na ovaj problem predlagali sljedeće:

• zabranu neplaćenih stažiranja i prakse
• podršku sudjelovanju mladih u kreiranju politika zapošljavanja
• Povećanje educiranosti i informiranosti mladih o radničkim pravima, posebno u području diskriminacije.

I tu ne stajemo. Mladi osjećaju da postoji potreba za modernizacijom formalnog obrazovanja te isto doživljavaju kao zastarjelo. Izdvojit ćemo samo neke od mnogih prijedloga mladih koje se odnosi na navedenu. Primjerice, mladi žele pristup kombiniranim mogućnostima rada i učenja, žele pružanje usluga profesionalne orjentacije i usmjeravanja, razvoj praktičnih i mekih vještina relevantnih za tržište rada i sl. Sve to trenutno mladi mogu dobiti kroz neformalne oblike učenja, kroz rad organizacija i u organizacijama mladih i sl., no zamisli kad bi se veći fokus u tom području stavio i u sklopu formalnog obrazovanja? Bi li to značilo i veće mogućnosti za mlade kasnije na tržištu rada?

To nas dovodi do sljedećeg, a to je da mladi žele spajanje rada i učenja, odnosno da se učenici povezuju s tvrtkama te da im se omogući učenje na radnom mjestu. Na taj način mladi rastu, stiču praktična znanja i stvaraju si podlogu i za zaposlenje u istoj tvrtki u budućnosti.

Isto tako, mladi žele da se potiče suradnja između obrazovnog sektora i tržišta rada, a to se nastavlja na prethodno navedeni prepoznati problem, odnosno prijedlog za njegovo rješenje.

Ovo su samo neki od prijedloga koji potiču od samih mladih, odnosno na temelju njihovih stvarnih potreba, a tiču se prve podteme 7. ciklusa.

Druga podtema ciklusa je „Kvalitetan rad s mladima“.

Ovdje primjećujemo određene razlike u razmišljanjima različitih skupina mladih pa će tako neke skupine važnost staviti na neformalno obrazovanje, dok će druge skupine naglašavati važnost podrške aktivnom sudjelovanju mladih u društvu.

Ali kad pogledamo samu bit Dijaloga, shvatit ćemo da ljepota leži upravo u tim različitostima, obuhvaćanju različitih problema i potreba mladih, a sve kako bi se zadovoljio jedan zajednički cilj. Ono što je važno jest da mladi „youth work“ smatraju posebno važnom uslugom za mlade, a čak i sami identificiraju ključne kompetencije koje su potrebne za rad s mladima, primjerice kompetencije temeljene na vrijednostima (otvorenost, tolerantnost…), kompetencije vezane uz metode neformalnog obrazovanja, kompetencije vezane uz upotrebu digitalnih alata, vezane uz kritičko razmišljanje i mnoge druge.

Da, „youth work“ nije nimalo jednostavna profesija, odnosno usluga, ali s promocijom i uključivanjem i samih mladih u navedeno, postiže se i veća kvaliteta rada s mladima, podižu se kapaciteti organizacija koji se istim bave i na kraju krajeva, postižu se pozitivniji rezultati te je utjecaj na ciljanu skupinu znatno veći.

U sažetku rezultata 7. ciklusa Dijaloga stoji da se povećanje pristupa kvalitetnom radu s mladima može postići kroz sljedeće:

• povećanjem dostupnosti rada s mladima kroz škole
• Promicanjem centara za mlade i prostora za mlade kao mjesta pristupa radu s mladima
• Poboljšanjem vidljivosti rada s mladima
• Kreiranjem mjera za poboljšanje kvalitete rada s mladima

I posljednja, 3. podtema jest „Mogućnosti za mlade u ruralnim područjima.

Jako se velik jaz javlja u razvijenosti ruralnih i urbanih područja, a samim time vidljiv je i jaz u području mladih. Prema zaključcima ovo ciklusa, vidljivo je kako je općeniti stav mladih da postoji velika potreba za stvaranjem različitih mogućnosti za mlade koji dolaze iz ruralnih područja kako bi i sami imali veći broj mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj, ali i s druge strane za uživanjem, zabavom i sl.

Kad govorimo o potrebama, tu se prvenstveno nameće poboljšanje povezanosti autobusnih i željezničkih linija između ruralnih i urbanih područja što se vrlo često zanemaruje. No, kad idemo dalje, mladi ističu i promicanje biciklizma, razvoj javnog prijevoza s naglaskom na bolji pristup obrazovnim mogućnostima te mjere za unaprjeđenje korištenja osobnih vozila.

Mobilnost mladih i mogućnost za neometanim odlascima u urbana područja važna su mladima, a problem se nekako povlači već duže vrijeme. Možda je upravo stiglo razdoblje u kojem će se taj problem početi u sve većoj mjeri i rješavati.

S druge strane, drugi bitan problem je zapošljavanje, a nemogućnost pronalaska kvalitetnog radnog mjesta za mlade obično znači odlazak u urbane sredine i napuštanje ruralnih područja.

Kao rješenje, nameće se nekoliko zanimljivih prijedloga poput privlačenja poduzetništva u ruralna područja i, na taj način, stvaranja novih, kvalitetnih radnih mjesta. Isto tako, kao rješenje se uzima u obzir pružanje poticaja i podrške mladima iz ruralnih područja kako bi u njima ostali i nakon završetka studija te poboljšanje informiranja mladih i stručno osposobljavanje u ruralnim područjima.

Zaključak, a kao i, vjerujemo, nakon svakog ciklusa, bio bi da je sad vrijeme za zasukati rukave i primiti se posla. Ne samo organizacije mladih, razne institucije diljem Europe i sl., već i sami mladi koji su probleme prepoznali, a kojima se, kroz sve prethodno navedeno, otvaraju mogućnosti za aktivno sudjelovanje, a samim time su već sami dali odgovor na jedan od prethodno spomenutih problema, odnosno potreba.

Detaljnije informacije o svemu prethodno navedenom i dodatno pojašnjenje naći ćeš u sažetku rezultata 7. ciklusa Dijaloga EU-a s mladima na linku – https://eupita.eu/wp-content/uploads/2020/06/7ciklusSazetak-1.pdf. Navedeni rezultati ujedno su i izvor te inspiracija za ovaj članak.

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Gužva na pregledniku

Iako smo u trendu digitalizacije i internetizacije društva već 30-ak godina, pojavom društvenih mreža, došlo je do naglog rasta sudjelovanja ljudi u online životu, kako poslovno i obrazovno, tako u velikoj mjeri i privatno. Različiti portali i online platforme, nude svoje sadržaje preko društvenih mreža. Tako na jednom mjestu možemo vidjeti informacije iz svijeta politike, obrazovanja, kuhanja, showbusiness-a i mnoštva drugih područja koja naizgled nemaju veze jedna s drugima. Ipak, naši mozgovi sada već očekuju da ih konstantno informiramo o svemu i svačemu pa nam nije strano da npr  već par sekundi nakon naslova članka koji izvještava o sukobima i stradavanju na Bliskom istoku, gledamo jako smiješan TikTok video, a nakon toga odlučimo komentirati fotografiju poznatog neznanca ili neznanke kako bi konkurirali za paket proizvoda za njegu lica, vrlo skupog brenda. Onda to još podijelimo na svom profilu, označimo sestru i najboljeg prijatelja. Ako ćemo za primjer uzeti tu situaciju, unutar jednog otvorenog tab-a, možemo zamisliti kako u nekom drugom paralelno imamo otvoren informacijski sustav koji koristimo u obrazovne ili radne svrhe, šaljemo izvještaje i komuniciramo s profesorima ili kolegama. U trećem tab-u otvoren je video blog o putovanjima pa slušamo i o tome kako je javni prijevoz u nekoj zemlji izuzetno jeftin.

Svi smo se sigurno našli u takvoj ili sličnoj situaciji, a koliko god nam sve te informacije ili aktivnosti mogu biti od koristi, možda je vrijeme da se zapitamo koliko nam služi ta gužva u mislima i podražajima iz mnoštva različitih izvora. Ako mislite da sebi ne trebate ograničavati vrijeme provedeno online, napravite lagani test: ostavite par sati mobitel u drugoj prostoriji (na “bešumno”) i mjerite koliko će vremena proći da ne posegnete za njim kako biste “samo” nešto provjerili. Ovaj test mogao bi nam pokazati i kolika je okupacijska snaga online sadržaja i koliko ovisimo o tome da konstantno sve pratimo, bez jasne odluke o tome koji nas sadržaji bogate za znanje ili iskustvo, a koji nas iscrpljuju i smanjuju osjećaj povezanosti sa svijetom oko sebe.

Kako procjeniti što čitamo

Nastavno na gornji zaključak, nameće se pitanje i kako odabrati kvalitetan medijski sadržaj za sebe. Nije to samo pitanje preferencija, već i pitanje snalaženja u “šumi” informacija, od kojih su neke lažne, neke istinite, a neke su negdje između. Ove posljednje, poluistine, najteže je prepoznati jer katkad djeluju kao laž, a mnogo češće kao istina. Provjera istinitosti informacije dobar je način da se zaštitimo od lažnih. Međunarodna federacija knjižničarskih društava i ustanova – IFLA prije dvije godine predložila je osam jednostavnih koraka za provjeru vjerodostojnosti bilo koje vijesti. (Izvor: http://www.medijskapismenost.hr/osam-jednostavnih-koraka-za-provjeru-bilo-koje-vijesti/)

Prvi korak trebalo bi biti razmišljanje o izvoru vijesti. Naslovi su često formulirani tako da nas prije svega namame na brzi zaključak ili još brži klik, stoga je potrebno pročitati npr. cijeli članak i vidjeti o čemu zapravo govori. Treći korak provjere je saznati više o autoru, ako je to moguće. Ako u članku ili ispod njega postoje dodatni izvori, čitatelj treba i njih proučiti, jer se često u preuzimanju vijesti “izgube” neki bitni dijelovi informacija. Datum objave, posebno dodatnih izvora, može nam pokazati je li neka vijest aktualna ili postoje možda noviji podaci o temi od onih koje trenutno čitamo. Predzadnji korak provjere, vjerojatno najizazovniji, je osvijestiti vlastite stavove. Osobni stavovi o temi mogli bi utjecati na način kojim percipiramo informaciju pa trebamo uzeti u obzir i vlastitu (ne)objektivnost. Konačno, uvijek je dobro obratiti se nekom stručnjaku iz područja o kojem slušamo ili čitamo i provjeriti stanje stvari. Ako poduzmemo barem neki od ovih koraka, na dobrom smo putu za razumijevanje šireg konteksta informacije, a svakako ćemo se kao gledatelji ili čitatelji zaštiti od nepouzdanih i neželjenih poruka te dodatno razviti osjećaj  za selektiranje online sadržaja.

Konstuktivi online sadržaji za mlade

Od izbijanja pandemije koronavirusa, ionako ogromna količina online sadržaja dobila je pojačanje. U velikoj mjeri su svi obrazovni i edukativni sadržaji prebačeni u virtualni svijet, u taj ionako krcat zbir informacija. A koliko god internet mladima je prirodno stanište, sada više nego ikada treba voditi računa o kvaliteti sadržaja kojima punimo značajno vrijeme provedeno online. Osim redovitog obrazovnog online sadržaja, brojne organizacije civilnog društva su svoje edukativne i rekreativne sadržaje također prebacile u online svijet pa sada mladi imaju priliku iz svog doma ili iz nekog drugog okruženja (preko mobilnih uređaja) sudjelovati u različitim radionicama te slušati edukativna predavanja iz područja koje ih interesira. Iako takav rad s mladima ima ograničenja zbog nedostatka interaktivnog rada na kakav smo do sada naviknuli, on sa sobom donosi i priliku stvaranja dodatnih sigurnih Internet kutaka sa zabavnim i konstruktivnim sadržajima. U pitanju je online rad s mladima (online youth work-a) koji je u nekim zemljama kao koncept već zaživio dok se kod nas krenuo razvijati unatrag par godina. Osmišljavanje i usavršavanje online sadržaja koji se pružaju mladima procesi su u kojima i mladi trebaju sudjelovati i kojima svojim znanjem mogu doprinijeti. Stoga, svakako iskoristite online sadržaje za mlade koji vam se nude u vašoj zajednici, ali i šire, s obzirom na to da u virtualnom svijetu ne postoje tako jasne teritorijalne granice. Iznesite svoju pohvalu, ideju ili kritiku onima koji takav sadržaj za mlade stvaraju i pružaju te aktivno sudjelujte u stvaranju boljeg online svijeta.

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: Pixabay

Dragi/a čitatelju / čitateljko u protekle 2 godine napisao sam i objavio 20 članaka o međunarodnoj mobilnosti mladih. Kroz njih mogli ste da se upoznate sa različitim mogućnostima za mobilnost mladih kao što su razmjene mladih, treninzi, seminari, stažiranje, volontiranje..

Osim mogućnosti mogli ste se upoznati i sa osnovnim pravilima za navedene mobilnosti. Uz to  bili ste u prilici čuti osobne priče mladih ljudi (iz RH kao i inozemstva) koji su bili sudjelovali u različitim programima mobilnosti mladih.

Tako sam vam predstavio: Ricarda (Španjolska), Celeste i Veronicu (Italija), Ana Sofiju (Portugal), Alena (Hrvatska), Jordan (S.A.D.); Elinu (Francuska). Njihove priče o tome kako im je bilo na međunarodnoj mobilnosti možete pronaći kroz ranije članke koji su objavljivani na stranici https://icm-zagor.info/ a to i još više sličnih priča možete naći i na našim stranicama, odnosno www.udrugaiks.hr

U ove dvije godina Udruga IKS je ugostila preko 50 volontera i stažista iz više od 10 zemalja Europe + S.A.D., kroz različite programe kratkoročnog i dugoročne međunarodne mobilnosti mladih.

Osim što primamo strane mlade mi vrlo rado I šaljemo mlade ljude iz Hrvatske na uglavnom volonterske programe koji traju od 1 do 12 mjeseci. Tako ove godine u ponudi imamo programe međunarodne mobilnosti u Urugvaju, Kolumbiji, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj i Francujskoj pa ako je ko za avanturu neka nam se javi!

Autor članka: Boris Negeli

Stvovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.