Author - Ivana

Na vrata nam je prije nekoliko tjedana pokucala pandemija bolesti COVID-19 i uzrokovala donošenje niza strogih mjera kojih bi se svi zajedno morali pridržavati. Cijela priča s virusom zapravo je počela i puno ranije, no malo tko ju je shvaćao ozbiljno i većina nas je mislila kako će nas i taj problem već nekako zaobići. No, kad nam ovako nešto pokuca na vrata, najbolje bi bilo ne otvoriti, zar ne?

Posljednih smo tjedana suočeni s pandemijom i problemom koji nije zahvatio samo nas već čitav svijet, ali ipak, još jednom, rješenje leži u zajedništvu. Ne, nije to zajedništvo u obliku okupljanja, već upravo suprotno. U ovoj ćemo situaciji tek vidjeti koliko to naše zajedništvo može zaživjeti i što smo spremni učiniti jedni za druge. Ne, nećemo izgledati u ovom trenutku kao junaci iz hollywoodskih filmova o zombijima i apokalipsi jer to ni nije ono što nam se u ovom trenutku događa, ako si kojim slučajem na to pomislio. Zapravo je recept vrlo jednostavan – ostati doma! Zar je to toliko teško? Velika većina nas ionako bi nakon posla, škole ili nekih drugih aktivnosti stigla kući, sjela pred tv, računalo, netflix ili nešto slično i uživala do kasnih večernjih sati. U ovom trenutku, isto to nas može učiniti junacima našeg doba. Svi mi možemo postati junaci i to sjedeći na kauču i gledajući tv. To je supermoć koju u ovom trenutku trebamo i koju u ovom trenutku svi mi imamo. Ako si ikad želio biti superjunak kakvog možeš vidjeti samo u filmovima, ovo je tvoja prilika. Zamisli dan kad ćeš svojim unucima pričati kako si postao heroj sjedeći na kauču i ne radeći ništa? To možda i zvuči komično, ali zamisli kad im objasniš cijelu situaciju i kažeš da si bio dovoljno jak, obuzdao sve svoje nagone, stavio na čekanje potrebe za izlascima, druženjima, sportom i sl., kad im kažeš da si izdržao mjesec – dva bez cure ili dečka, bez prijatelja, bez bližnjih. Kad si ostao odgovoran, pridržavao se pravila stručnjaka i spašavao živote. E to je već hvale vrijedno i to je nešto na što ćemo svi zajedno imati prilike biti ponosni. Eto, u tome leži zajedništvo u ovom našem modernom vremenu.

Uz internet, društvene mreže poput tiktoka i ostalih uz pomoć kojih se svi osjećamo povezano iako smo miljama daleko, netflix i sl. ne bi trebalo biti teško preživjeti i ovu krizu koja nas je snašla.

Organizacije civilnog društva i dalje su tu za tebe. Radimo (od kuće naravno, nemojte se bojati J ) na tome da vam omogućimo razne sadržaje koje možete pratiti putem interneta, odnosno društvenih mreža kako bismo vam barem malo skratili vrijeme i ubili dosadu. Informativni centri za mlade dostupni su putem e-maila, društvenih mreža ili pak telefona i tu su za vas kao i svakog drugog dana. Nadam se kako ti je sada već postalo jasno da u ovom nisi sam i kako svi zajedno moramo raditi na tome kako bismo iz ove situacije što prije izašli, a za to vrijeme jedni smo drugima podrška i oslonac uz kojeg će vrijeme sasvim sigurno proletjeti.

Isto tako, mnogo je online zabave danas dostupno, mnogo je sasvim sigurno nepročitanih knjiga na policama, mnogo je online tečajeva, a i tjelovježba više ne zvuči tako loše. Da, iz ove situacije mogli bismo izaći i kao nove, unaprijeđene verzije samih sebe koje su, ne samo proživjele krizu, pandemiju, potrese i to istovremeno, već su postali stručnjaci u određenom području, uložili vrijeme u svoje tijelo i krenuli sa zdravim načinom života i sl. Iako smo zatvoreni u 4 zida, mogućnosti još uvijek postoje, pitanje je samo na koji ćemo ih način i u kojoj mjeri iskoristiti.

Nezavisna udruga mladih iz Lepoglave otišla je korak dalje i do Grada Lepoglave uputila prijedlog da se novac za manifestaciju Jailhouse festival koju provode već 10 godina, usmjeri u razvoj gospodarstva i poljoprivrede te se na taj način napravi jedan mali korak k oporavku po završetku nastale situacije. Njihov će primjer sasvim sigurno slijediti mnogi, a sve s ciljem da svi zajedno što prije nastavimo sa svojim životima i vratimo se u normalu.

Junaci iz kauča? Pa uopće ne zvuči loše. #ostanidoma

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražvaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

U jeku svih zbivanja koja su nas u posljednje vrijeme snašla, od širenja novog COVID – 19 virusa do potresa u širem zagrebačkom području, pozornost moramo posvetiti i tome kako brinuti za sebe i svoju unutarnju dobrobit. Tjeskoba i strah zbog neizvjesnosti potpuno su prirodni pratitelji izvanrednih i kompleksnih situacija poput ove koja nas je trenutno snašla. Svakako, ako ostanemo informirani i pozitivnog stava lakše ćemo podnijeti sve ove nagle i zahtjevne promjene ispred nas.

Osim svih stručnjaka koji brinu o trenutnoj zdravstvenoj krizi povezanoj s prevencijom i liječenjem  COVIDA – 19, mnogo se stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja uključilo u pružanje podrške stanovništvu s obzirom na to da se situacije poput ove opisuju kao visokostresne i kao takve mogu rezultirati brojim emocionalnim, ponašajnim i odnosnim turbulencijama i izazovima.

Važno je da znamo kako ne reagiraju svi jednako na stresne situacije te da ne postoji kriva i ispravna reakcija. To nam sugerira da se prije svega poštujemo međusobno i budemo svjesni kako smo u ovom svi zajedno!

Ipak, neki ljudi su zbog određenih karakteristika osjetljiviji na ovu vrstu promjene i neizvjesnost s kojom smo suočeni. Važno je i znati kako su neke od skupina koje mogu intenzivnije reagirati na situaciju u kojoj se nalazimo:

–           Osobe starije životne dobi (koje su u većem riziku)

–           Djeca i adolescenti

–           Pružatelji zdravstvenih usluga i osobe koje prve pružaju pomoć ugroženima

–           Osobe sa psihičkim poteškoćama

Vidimo da su i mlade osobe posebno osjetljive na sve ovo što se zbiva oko nas i to zato što se nalaze u jednom prijelaznom razdoblju, bez obzira na trenutnu situaciju te im je sve ionako intenzivno i novo. Otkrivanje sebe i svijeta koji se mijenja i koji je u krizi može biti posebno izazovno. Zbog toga, nemojte biti prestrogi prema sebi.

Stres povezan s izbijanjem zarazne bolesti kod svih ljudi može uključivati:

–           Strah i brigu za vlastito zdravlje i zdravlje svojih najmilijih

–           Promjene u načinu spavanja ili prehrani

–           Poteškoće sa spavanjem ili koncentracijom

–           Pogoršanje kroničnih zdravstvenih problema

–           Nekontrolirano korištenje mobilnih aparata, igranje igrica ili pribjegavanje alkoholu, cigaretama ili drugim predmetima ovisnosti

Naravno, to su samo neki od simptoma stresa koje možemo iskusiti ili primijetiti da se nešto od navedenog događa ljudima oko nas.  Važno je da, uz pridržavanje mjera opreza, budemo tu jedni za druge, da si pomažemo međusobno i da se ohrabrujemo.

Svakako, ako ste zabrinuti za sebe ili nekoga u svojoj okolini možete se javiti i na neke od brojeva koji su otvoreni za psihološku pomoć građanima; svaki radni dan i vikendom 8 do 20 sati; brojevi telefona : 099 52 70 126 i 099 52 70 127 (Izvor: tportal.hr).

Svakako, dobro bi bilo da se odmorimo od gledanja, čitanja ili slušanja vijesti, uključujući društvene medije. Slušanje o pandemiji više puta dnevno može biti uznemirujuće. Trebamo paziti na svoje tijelo, duboko disati, povremeno se istegnuti, meditirati i vježbati. Svatko može pronaći neku vježbu za sebe. Pokušajte jesti zdrave, uravnotežene obroke i spavajte, dajte si vrijeme za pravi odmor. Boravak doma ne znači nužno da se odmaramo. Pokušajte raditi i neke druge aktivnosti u kojima uživate. Povežite se s drugima. Razgovarajte s ljudima kojima vjerujete i povjerite im kako se osjećate.

TEKST : https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/prepare/managing-stress-anxiety.html

SLIKA: https://pixabay.com/photos/hands-world-map-global-earth-600497/

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražvaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Hello everybody! I am Veronica, from Ancona a city in central Italy.

After high school I decided to start the university of Philosophy and since October I can say that I am a doctor of philosophy (in Italy it is said so). While I was studying, I always worked and this allowed me not only to pay my studies but also to be able to travel. I have many hobbies such as cycling, reading, walking, watching movies and TV series, etc. etc., but I have two passions: theatre and boxing. I have been doing theatre for 10 years and together with my theatre group, we create shows, events, festivals and, a very special thing, Live Escape Room.

As you have already understood, I like to travel. My first travel experience in Europe was thanks to a European project called “Except” an educational program that aimed to work with non-privileged realities, through all kinds of artistic, social and theatrical activities. Through this project, I was able to travel to Hungary and France, performing on stage and on the street, a comedy of art show called “The Adventures of Gisella and Rodolfo” with other young people under the supervision of our director. It was a beautiful experience that made me understand how important it is to travel, to know new realities that seem so distant from you and your reality.

Thanks to this first experience, after graduation, I decided to travel and my first stop started with Udruga IKS, through an EVS project. Life in Petrinja is really too quiet for someone like me, but I am happy to find some peace. The best thing is that we volunteers are stars, practically everyone knows us! Obviously, a joke. However, it’s funny you know. My favorite place in Petrinja is the river, I love it and I imagine that in summer it is even more beautiful. I tried to learn a bit of Croatian but I am a disaster, so much so that when I am embarrassed, I always say “Dobar dan” even if I should say “thank you or see you soon”. I think Petrinja is small but has a big heart. There are many activities in the association, but those that interest us volunteers in particular are participating in activities organized by the association and creating creative workshops that can highlight and explain what civil and European citizenship is, what European values are, the history of it, and encourage kids to move and volunteer.

Why did I choose to do an EVS?

My first motivation that pushed me to do this was to learn English better, to challenge myself and my fear of not being able to express myself except with my mother tongue. This was my first motivation but also my first fear and perhaps it still is. Besides that, I decided to leave to meet new people, to be able to live with other people, to find myself alone and all this is scary too, and I still admit it is. The most important motivation, however, was that of the project itself, I wanted to work within an association to be able to carry out my workshops, to be able to get to know the association and be part of their projects and workshops.

My experience is about to end, and I can say that I am happy to have tried, to have left, to be here, because although I still do not know English well, I had the opportunity to speak it, and I did it. Because although I miss my home, I miss my friends, here I met new people who told me about their world and their life. Because despite not being able to fully achieve my goals, I left and I was able to know my limits and test myself. I hope for you that one day you try, it will make you proud of you. I wish you the best!

Pripremio: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražvaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.