Autorski članci

Gužva na pregledniku

Iako smo u trendu digitalizacije i internetizacije društva već 30-ak godina, pojavom društvenih mreža, došlo je do naglog rasta sudjelovanja ljudi u online životu, kako poslovno i obrazovno, tako u velikoj mjeri i privatno. Različiti portali i online platforme, nude svoje sadržaje preko društvenih mreža. Tako na jednom mjestu možemo vidjeti informacije iz svijeta politike, obrazovanja, kuhanja, showbusiness-a i mnoštva drugih područja koja naizgled nemaju veze jedna s drugima. Ipak, naši mozgovi sada već očekuju da ih konstantno informiramo o svemu i svačemu pa nam nije strano da npr  već par sekundi nakon naslova članka koji izvještava o sukobima i stradavanju na Bliskom istoku, gledamo jako smiješan TikTok video, a nakon toga odlučimo komentirati fotografiju poznatog neznanca ili neznanke kako bi konkurirali za paket proizvoda za njegu lica, vrlo skupog brenda. Onda to još podijelimo na svom profilu, označimo sestru i najboljeg prijatelja. Ako ćemo za primjer uzeti tu situaciju, unutar jednog otvorenog tab-a, možemo zamisliti kako u nekom drugom paralelno imamo otvoren informacijski sustav koji koristimo u obrazovne ili radne svrhe, šaljemo izvještaje i komuniciramo s profesorima ili kolegama. U trećem tab-u otvoren je video blog o putovanjima pa slušamo i o tome kako je javni prijevoz u nekoj zemlji izuzetno jeftin.

Svi smo se sigurno našli u takvoj ili sličnoj situaciji, a koliko god nam sve te informacije ili aktivnosti mogu biti od koristi, možda je vrijeme da se zapitamo koliko nam služi ta gužva u mislima i podražajima iz mnoštva različitih izvora. Ako mislite da sebi ne trebate ograničavati vrijeme provedeno online, napravite lagani test: ostavite par sati mobitel u drugoj prostoriji (na “bešumno”) i mjerite koliko će vremena proći da ne posegnete za njim kako biste “samo” nešto provjerili. Ovaj test mogao bi nam pokazati i kolika je okupacijska snaga online sadržaja i koliko ovisimo o tome da konstantno sve pratimo, bez jasne odluke o tome koji nas sadržaji bogate za znanje ili iskustvo, a koji nas iscrpljuju i smanjuju osjećaj povezanosti sa svijetom oko sebe.

Kako procjeniti što čitamo

Nastavno na gornji zaključak, nameće se pitanje i kako odabrati kvalitetan medijski sadržaj za sebe. Nije to samo pitanje preferencija, već i pitanje snalaženja u “šumi” informacija, od kojih su neke lažne, neke istinite, a neke su negdje između. Ove posljednje, poluistine, najteže je prepoznati jer katkad djeluju kao laž, a mnogo češće kao istina. Provjera istinitosti informacije dobar je način da se zaštitimo od lažnih. Međunarodna federacija knjižničarskih društava i ustanova – IFLA prije dvije godine predložila je osam jednostavnih koraka za provjeru vjerodostojnosti bilo koje vijesti. (Izvor: http://www.medijskapismenost.hr/osam-jednostavnih-koraka-za-provjeru-bilo-koje-vijesti/)

Prvi korak trebalo bi biti razmišljanje o izvoru vijesti. Naslovi su često formulirani tako da nas prije svega namame na brzi zaključak ili još brži klik, stoga je potrebno pročitati npr. cijeli članak i vidjeti o čemu zapravo govori. Treći korak provjere je saznati više o autoru, ako je to moguće. Ako u članku ili ispod njega postoje dodatni izvori, čitatelj treba i njih proučiti, jer se često u preuzimanju vijesti “izgube” neki bitni dijelovi informacija. Datum objave, posebno dodatnih izvora, može nam pokazati je li neka vijest aktualna ili postoje možda noviji podaci o temi od onih koje trenutno čitamo. Predzadnji korak provjere, vjerojatno najizazovniji, je osvijestiti vlastite stavove. Osobni stavovi o temi mogli bi utjecati na način kojim percipiramo informaciju pa trebamo uzeti u obzir i vlastitu (ne)objektivnost. Konačno, uvijek je dobro obratiti se nekom stručnjaku iz područja o kojem slušamo ili čitamo i provjeriti stanje stvari. Ako poduzmemo barem neki od ovih koraka, na dobrom smo putu za razumijevanje šireg konteksta informacije, a svakako ćemo se kao gledatelji ili čitatelji zaštiti od nepouzdanih i neželjenih poruka te dodatno razviti osjećaj  za selektiranje online sadržaja.

Konstuktivi online sadržaji za mlade

Od izbijanja pandemije koronavirusa, ionako ogromna količina online sadržaja dobila je pojačanje. U velikoj mjeri su svi obrazovni i edukativni sadržaji prebačeni u virtualni svijet, u taj ionako krcat zbir informacija. A koliko god internet mladima je prirodno stanište, sada više nego ikada treba voditi računa o kvaliteti sadržaja kojima punimo značajno vrijeme provedeno online. Osim redovitog obrazovnog online sadržaja, brojne organizacije civilnog društva su svoje edukativne i rekreativne sadržaje također prebacile u online svijet pa sada mladi imaju priliku iz svog doma ili iz nekog drugog okruženja (preko mobilnih uređaja) sudjelovati u različitim radionicama te slušati edukativna predavanja iz područja koje ih interesira. Iako takav rad s mladima ima ograničenja zbog nedostatka interaktivnog rada na kakav smo do sada naviknuli, on sa sobom donosi i priliku stvaranja dodatnih sigurnih Internet kutaka sa zabavnim i konstruktivnim sadržajima. U pitanju je online rad s mladima (online youth work-a) koji je u nekim zemljama kao koncept već zaživio dok se kod nas krenuo razvijati unatrag par godina. Osmišljavanje i usavršavanje online sadržaja koji se pružaju mladima procesi su u kojima i mladi trebaju sudjelovati i kojima svojim znanjem mogu doprinijeti. Stoga, svakako iskoristite online sadržaje za mlade koji vam se nude u vašoj zajednici, ali i šire, s obzirom na to da u virtualnom svijetu ne postoje tako jasne teritorijalne granice. Iznesite svoju pohvalu, ideju ili kritiku onima koji takav sadržaj za mlade stvaraju i pružaju te aktivno sudjelujte u stvaranju boljeg online svijeta.

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: Pixabay

Dragi/a čitatelju / čitateljko u protekle 2 godine napisao sam i objavio 20 članaka o međunarodnoj mobilnosti mladih. Kroz njih mogli ste da se upoznate sa različitim mogućnostima za mobilnost mladih kao što su razmjene mladih, treninzi, seminari, stažiranje, volontiranje..

Osim mogućnosti mogli ste se upoznati i sa osnovnim pravilima za navedene mobilnosti. Uz to  bili ste u prilici čuti osobne priče mladih ljudi (iz RH kao i inozemstva) koji su bili sudjelovali u različitim programima mobilnosti mladih.

Tako sam vam predstavio: Ricarda (Španjolska), Celeste i Veronicu (Italija), Ana Sofiju (Portugal), Alena (Hrvatska), Jordan (S.A.D.); Elinu (Francuska). Njihove priče o tome kako im je bilo na međunarodnoj mobilnosti možete pronaći kroz ranije članke koji su objavljivani na stranici https://icm-zagor.info/ a to i još više sličnih priča možete naći i na našim stranicama, odnosno www.udrugaiks.hr

U ove dvije godina Udruga IKS je ugostila preko 50 volontera i stažista iz više od 10 zemalja Europe + S.A.D., kroz različite programe kratkoročnog i dugoročne međunarodne mobilnosti mladih.

Osim što primamo strane mlade mi vrlo rado I šaljemo mlade ljude iz Hrvatske na uglavnom volonterske programe koji traju od 1 do 12 mjeseci. Tako ove godine u ponudi imamo programe međunarodne mobilnosti u Urugvaju, Kolumbiji, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj i Francujskoj pa ako je ko za avanturu neka nam se javi!

Autor članka: Boris Negeli

Stvovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Kada čovjek nešto jako, jako želi a to mu se ne ostvari, teško mu je, no nakon nekog vremena se s time pomiri jer pretpostavlja kako je to upravo ono što mu se trebalo dogoditi. U mom slučaju radi se o upisu na neželjeni fakultet. Tijekom tog razdoblja trudila sam se pred svima biti dobro, a i sebi dokazati da je sve u redu, no znala sam da nije bilo.

Svima se to barem jednom u životu dogodilo i zna se da unatoč toj pomirbi, ta neostvarena želja će uvijek biti tu, makar u podsvijesti. Moja nije bila u podsvijesti. Bila je toliko jaka da se ne bih čudila da sam se ujutro probudila, pogledala u ogledalo i vidjela ju napisanu posred čela. Ta želja bila je upisati fakultet i smjer koji sada studiram: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, smjer rehabilitacija (ne uključuje zgodne sportaše, kako dosta ljudi misli, radi se o edukacijskoj rehabilitaciji).

Nakon rezultata divne mature i te divne ljestvice poretka za fakultete, nedostajalo mi je jako jako malo za željeni fakultet (čitaj: jedno mjesto), stoga upisala sam svoju rezervu Ekonomski fakultet. I tako sam krenula na fakultet koji nisam željela no s vremenom sam počela poduzimati neke stvari vezano za tu muku koju sam vukla. Nisam ostavila ekonomiju, učila sam i polagala redovito, ali sam uz to počela gledati kako bi bilo kada bih se prebacila na željeni fakultet. I najgore od svega, kako bih ponovno pisala maturu.

Nije da pratim i vjerujem u horoskop, ali kažu kako su vage neodlučne. Ako je stvarno tako, a iz svog primjera vidim da postoji veelika mogućnost da je, onda sam ja najveća i najgora moguća vaga koja hoda po svijetu. Kada bi bilo pametno napraviti popis sa stvarima i rječicom ili između tih stvari i dati taj popis drugoj osobi da odlučuje umjesto mene, prva bih to napravila. Budući da se stalno dvoumim oko nečega i „važem“ skroz nebitne stvari, poput: hoću li danas obući bijele ili crne čarape ili hoću li taj dan ići tramvajem broj 3 ili tramvajem broj 13 (a oba tramvaja voze u istom smjeru), odluka prebacivanja na drugi fakultet je za mene bio mali čovječuljak koji stalno prebacujući se s jedne strane na drugu mom mozgu nije dao spavati i normalno razmišljati, kao niti mojim plućima normalno disati. Zbog toga sam se bacila u istraživanje.

Nekih mjesec dana u komadu sam se raspitivala gdje i koga god sam stigla za neki savjet. Gotovo svaku osobu sam pitala: „Si ti zadovoljan/zadovoljna s tim što si upisao/la? Bi se usudio/la prebaciti na drugi fakultet? Bi ti bilo žao što si potrošio/la jednu godinu na jednom fakultetu i sad bi na drugi?“ I naravno, pitanje koje sam najčešće i s najvećim strahom svakog pitala: „BI SE TI PONOVNO USUDIO/LA PISATI MATURU?“

Nakon nekog vremena, kada sam shvatila da sam već dosadna i sebi i narodu oko sebe, došlo mi je do glave da koliko god ispitivala druge, odluka je samo na meni. Nakon iscrpnog razmišljanja i puno neprospavanih noći, uvjeravajući se kako nemam ništa za izgubiti (osim ponovno pasti u emocionalnu komu nakon drugog neuspjelog pokušaja), odlučila sam probati još jednom prijaviti se na Postani student i pisati maturu iz hrvatskog. U tom trenutku, nisam znala koja od tih dviju stvari mi predstavlja goru noćnu moru.

Uz tu gomilu informacija, doznala sam kako željenom fakultetu, ako ga upišeš, treba dati određenu svotu novca (nije mito, to je obveza u takvoj situaciji), stoga sam stresu u stresu prekrivenog s još malo stresa, dodala još jedan stres i počela raditi. Motivacija mi je bila: sama si si kriva, hoćeš to, sad malo trpi i nadaj se da će se isplatiti. I isplatilo se.

Upisala sam toliko željeni fakultet i kada me netko pita kako je sad, kažem mu riječ preporod. Jer se stvarno tako i osjećam. Prošle godine sam svaki dan išla na fakultet u nadi da ću se pronaći među tim ljudima, predmetima, zapravo cijeloj okolini, no nije išlo. Svaki dan slušala predavanja zbog kojih mi se vrtjelo u glavi jer to nije ono što želim slušati, a kao dodatni šamar, svaki put kada bi profesor ili profesorica rekli: „To je ono čime ćete se u životu baviti. Ovaj problem postoji, no zato ste vi tu da ga u budućnosti riješite.“, najradije bi digla ruku i rekla: „JAA NEEĆU.“  Ove godine, svaki put idem sretna na fakultet jer osjećam da tamo pripadam. Tu su ljudi koji imaju iste interese kao i ja i osjećam se prihvaćeno. Isto tako, tu su predmeti koji me zanimaju i za koje imam volju slušati i učiti. Naravno, nije sve od početka sve bilo bajno. Na primjer, učiti anatomiju, nakon što si zadnje sate biologije odslušao u prvom srednjem, nije bilo nimalo lako. No, to su bile slatke (laž) muke jer kada znaš da si na pravom mjestu, cijeli svijet ti je ružičast.

Isto tako, puno ti znači kada su drugi sretni zbog tebe jer vide koliko si i ti sretan. I prijatelji kao prijatelji, najradije će te zafrkavati jer si ponovno brucoš i izbijati šale da si pao godinu, ali vidiš da im je drago i da su ponosni.

I tko god sad ovo čita, vjerojatno misli: koga briga što si ti upisala prije i sad. I zbog te činjenice mi je trebalo podosta hrabrosti da odlučim napisati ovaj članak, no znala sam da je to ispravno. Ispravno jer možda će nekome koji ima isti problem pomoći. Svima koji se dvoume da li učiniti taj potez ili ne, mogu reći da neće biti lako. Prema mojem iskustvu, svaki dan ćete se pitati da li je to ispravno i često ćete preispitivati svoju odluku. Pogotovo ako ste se odlučili ponovno pisati maturu (naravno, samo ako vam predstavlja toliku muku kao što je meni). U trenutku kada se dijelio ispit, samo sam gledala u njega i postavljala si pitanje: „Dobro, kaj je u životu to tebi trebalo“, ne znajući da li da se smijem ili plačem. I sada vidim da mi je to itekako trebalo jer ne bih bila tu gdje sam sad. I to sretna i ponosna na sebe što sam uz toliko padova ipak na kraju uspjela ostvariti svoj cilj. I možda vam se čini kako se ne isplati izgubiti jednu godinu studiranja, baš kao što se i meni činilo, no kada se bolje pogleda (opet važem), bira se jedna, dvije ili tri propuštene godine na fakultetu koji nije za vas ili neželjeni posao koji radite cijeli život.

Za neke stvari jednostavno treba vremena. Ako nije sve kako treba baš u tom trenutku, nema veze. Bit će nakon nekog vremena. Samo ne odustaj od svog cilja i sna i uloži puno, puno truda. Iscrpljujuće je, ali osjećaj uspjeha na kraju je neprocjenjiv. 🙂

P.S. Bez obzira na promjenu fakulteta, društvo i druženja su i dalje jedina svijetla točka u moru skripti, knjiga i gradiva, a menza je i dalje sveto mjesto svakog studenta. 🙂

Autorica članka: Melita Hršak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Informiraj i kreiraj!6.0” kojeg financira Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Mišljenja mladih koji žele da se njihov glas čuje uistinu su se čula te je došlo vrijeme da se na temelju tih mišljenja donesu određeni zaključci. Tako je Vijeće EU-a usvojilo zaključke o povećanju mogućnosti mladih u ruralnim i udaljenim (izdvojenim) područjima, a koji su proizašli iz 7. ciklusa Dijaloga EU-a s mladima za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a.

U zaključcima se tako prepoznaje i ističe kako bi svi mladi ljudi trebali imate jednake prilike što se tiče njihovog profesionalnog razvoja i to neovisno o preprekama s kojima se suočavaju, u ovom slučaju, geografskim preprekama. Isto tako, prepoznato je da nejednakost, što se posebice odnosi na mlade, predstavlja politički, socijalni i ekonomski rizik jer generacijske, teritorijalne i edukacijske podjele razvijaju nove oblike isključenosti.

Zaključeno je i kako populacija Europske unije sve više stari, a posebno se to odnosi na ruralna i udaljena područja, što znači da ta područja većinom imaju starije stanovništvo. Razlog? Mladi sve više napuštaju ruralna područja u potrazi za boljim životom, što se može odnositi na odlazak u škole u okolna ili udaljena mjesta, potragu za poslom u drugim područjima pa čak i izvan Hrvatske i sl. Jednom kad mlade osobe otputuju na fakultet u drugi grad, polako se prilagođavaju novim sredinama, pronalaze studentske poslove što kasnije dovodi i do zapošljavanje te ostaju živjeti u istima.

Kako bi se takve stvari svele na manju razinu i kako bi se potaknulo mlade na ostanak u svojim sredinama s posebnim fokusom, u ovom slučaju, u ruralnim sredinama, potrebno je razvijati sustav i poticati smanjenje nejednakosti između ruralnih i urbanih sredina, posebice što se tiče mladih osoba. Ukoliko se uspiju kreirati mogućnosti za mlade na različitim razinama, povećavaju se mogućnosti da će i ti mladi biti zadovoljni životom u svojim sredinama te da će i sami postati aktivni građani i nositelji promjena u svojoj lokalnoj zajednici.

Zaključci ujedno potiču i promoviraju poduzetništvo, uključujući socijalno poduzetništvo kao i različite mogućnosti zapošljavanja u poljoprivrednim i drugim gospodarskim aktivnostima. Države članice pozivaju se na uključivanje mladih u lokalne zajednice različitim mehanizmima aktivnog građanstva, poput volonterskih i solidarnih aktivnosti. Uz to, poziva se države članice i Europsku komisiju na promicanje sinergije između programa i inicijativa EU-a kao što su Erasmus +, Europske snage solidarnosti, Europski socijalni fond i Garancija za mlade (EU Pita, https://eupita.eu/2020/05/28/usvojeni-zakljucci-7-ciklusa-dijaloga-eu-a-s-mladima/?fbclid=IwAR0BXFlHAkHLRqF73_zyeNrKPcPi9_VjC0ydzjS2MRFf6kT7UZuiiR16vRs).

Upravo je ovo i jedan od razloga zašto je izričito važno za sve mlade, bez obzira kojoj skupini pripadaju ili u kakvoj sredini trenutno žive, da se uključe u proces Dijaloga EU-a s mladima.

Na temelju tvojih se mišljenja dolazi do ideja, kreiraju se preporuke i konkretni prijedlozi, odnosno koraci koje je potrebno poduzeti kako bi se aktualni i stvarni problemi mladih u društvu pokušali riješiti.

Dijalog EU-a s mladima je poput osmijeha – ne košta ništa, a donosi mnogo!

Zato ako još nisi, kad krene novi ciklus, obavezno prati online prilike ili prilike koje nudi tvoja organizacija ili bilo koja organizacija u lokalnoj zajednici i priključi se te budi dio promjena koje mladima omogućavaju kvalitetniji i ravnopravniji život!

Izvori:

1. https://eupita.eu/2020/05/28/usvojeni-zakljucci-7-ciklusa-dijaloga-eu-a-s-mladima/?fbclid=IwAR0BXFlHAkHLRqF73_zyeNrKPcPi9_VjC0ydzjS2MRFf6kT7UZuiiR16vRs
2. https://eupita.eu/wp-content/uploads/2020/05/Zaklju%C4%8Dci.pdf

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora članka osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Mnogi vjeruju da je rad s mladima osnova za poticanje društvenih promjena i direktna briga o budućnosti. Ipak, takva profesija ne spada nužno u one atraktivne, predvidljive i impresivno plaćene. Pa kako to da se netko ipak odluči na rad s mladima?

Mnoge osobe već u mladenačkoj dobi otkriju sklonost ka društvenom i humanističkom pozivu, postanu aktivisti u svojoj lokalnoj zajednici ili se usmjerene prema karijeri koja na drugi način dotiče mlade osobe. U svakom slučaju, osoba koja radi s mladima može biti definirana na različite načine, ali u ovom kontekstu to se odnosi na one osobe koje u neformalnom smislu, kroz usluge civilnog društva  mladima pružaju različite usluge. Najčešće u tim redovima nalazimo psihologe, socijalne radnike, socijalne pedagoge, profesore, kulturnjake, umjetnike, sportaše te druge pomažuće profesije i aktiviste.

Kod nas u Hrvatskoj još uvijek u potpunosti nije zaživio koncept youth work – a, koji je kao profesija od obrazovanja do samog posla orijentiran isključivo na mlade u punoj širini njihovih potreba. Dakle, radu s mladima još uvijek pristupamo iz različitih uglova pa je i mnogo profesija unutar kojih se možete profilirati u radu s mladima.

Neki kažu da je to poziv, da raditi s mladima ne može svatko, no za slučaj da još niste čuli “taj poziv”, a u sebi nosite odgovor na njega, u nastavku navodimo 5 razloga zašto je skroz kul raditi s mladima

1. Osobe koje rade s mladima dulje ostaju mlade

Moguće je da smo pronašli eliksir mladosti. No, šalu na stranu, osobe koje rade s mladima često i same jesu mlade, a one iz starijih dobnih kategorija uglavnom zadrže mladenački duh i ljubav prema onom što mladost predstavlja. Za razliku od drugih profesionalaca, osobe koje rade s mladima taj dio sebe koriste kao resurs. Upravo okruženost mladima doprinosi svježini perspektive i osjećaju neistraženosti svijeta, koji mnoge odrasle osobe nažalost zaborave.

2. Rad s mladima rad je s budućim vođama

Rad s mladima je društveno odgovoran posao jer njime mladima pokazujemo što im društvo ima ponuditi, kako ih gleda te kako vrednuje njihov doprinos i važnost njihova razvoja. Kada spoznamo da će svi ti mladi ljudi relativno brzo postati aktivni građani koji doprinose i sudjeluju u životu društvene zajednice, više ne smijemo podcijeniti to što će i kako oni društvu vratiti. Sigurno da se među mladima kriju budući vođe, bilo iz svijeta politike, kulture ili znanosti, a u kriznim vremenima kada povjerenje u one koji dominiraju vodstvom u društvu opada, rad s mladima nudi priliku da se vrati povjerenje u društvene procese i aktivno doprinosi stvaranju novodobnih i silno potrebnih vođa.

3. Rad s mladima nudi priliku za sudjelovanje u nečijem rastu

Koliko se s jedne strane to može činiti kao klišej, osoba koja radi s mladima može odigrati važnu ulogu u formiranju njihove slike o svijetu i njima samima. Prilika za sudjelovanje u nečijem rastu je svaki kontakt, a ponekad znači i direktnu potporu, kroz potrebne informacije, savjete i uključivanje mladih u aktivnosti koje im pružaju priliku da se izraze i otkriju nešto novo. Biti prisutan s nekim u životno važnom procesu velika je privilegija jer osim što imamo priliku pomoći imamo priliku i sami narasti kao ljudi.

4. Rad s mladima omogućuje praćenje tehnoloških dostignuća

Dobro je poznato da su mlade osobe glavni trendsetteri i potrošači kada su u pitanju tehnološke novosti. Korištenje novih platformi i aplikacija koje nude web prostranstva na neki način spadaju u identitetske odrednice svake nove generacije mladih ljudi. Osobe koje s njima rade trebaju “držati korak” s tehnologijom i kontinuirano učiti o promjenjivim komunikacijskim kanalima i trendovima, kako bi lakše razumjeli njihovu realnost i odgovorili na njihove potrebe. Tako da nije pogrešno reći da se osobe koje rade s mladima kontinuirano educiraju iz područja tehnologije i medijske pismenosti i to samo kroz svakodnevni rad i susrete s mladima.

5. Rad s mladima znači napuštanje komforne zone

Mnogo spontanosti, direktnosti i testiranja granica od strane mladih osoba mogu značiti samo jedno : budite spremni na sve! Sve ono što želimo prenijeti njima, prvo moramo sami demonstrirati. Ako ih potičemo na aktivizam i sami moramo biti spremni na aktivizam. U kojem god polju se nalazili s njima, moramo i sami biti spremni istražiti to polje. To znači da često moramo istupiti iz zone komfora i sami konstantno napredovati. Mladi nam pružaju odličnu priliku.

Skroz kul.

Autorica članka: Simona Mravak

Stavovi i mišljenja autorice teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Fotografija: https://unsplash.com/

Svakodnevno smo okruženi sa sve više tehnologije, od mobitela koje gotovo ne ispuštamo iz ruke, preko prijenosnih računala, osobnih računala pa sve do „pametnih“ kućanskih aparata. Često uzimamo te uređaje i tehnologiju zdravo za gotovo, no što stoji u pozadini? Što ih pokreče?

KOD! Program, koji je neki stručnjak osmišljavao i prilagodio kako bi nam sačuvao nekoliko minuta, sati dnevno, olakšao naše aktivnosti i zadatke. Kao mlade osobe, često se zapitamo možemo li mi to? Sviđa nam se IT sektor i programiranje, u filmovima to tako opasno i uzbudljivo izgleda no kako je to u stvarnosti? Je li teško samostalno naučiti programirati i to znanje u konačnici unovčiti?

Za početak nije nam potrebno imati predznanje, završiti neku tehničku školu ili fakultet. Bitna nam je želja i posvećenost našem cilju.

Određene stvari moramo uvijek imati na umu:

• Nikada se ne smijemo uspoređivati sa drugima, svatko od nas ima svoj stil i način rada, svoj tempo učenja, pisanja koda i razmišljanja
• Svaki početak je težak, poželjno je pronaći mentora ili dobru online zajednicu koja nas može usmjeravati
• Napredak je brz, često nismo svjesni koliko ustvari učimo iz naših „pogrešaka“ stoga nakon nekoliko tjedana tek shvatimo koliko smo napredovali
• Nikada se ne smijemo prestati usavršavati

Kad se odlučite za novo znanje a možda i profesiju prvo pitanje koje si trebate postaviti je što želim raditi. Nakon što smo odredili našu nišu tražimo programski jezik s kojim ćemo početi. Kod tog odabira nema jednostavnog ili najboljeg rješenja, neki programski jezici su jednostavniji za savladati i imaju privlačnije sučelje, tu dolazi na red istraživanje i „vaganje“ prednosti i mana.

Ukoliko se i dalje ne možete odlučiti počnite od Pythona, C# ili JavaScript-a s obzirom na njihovu fleksibilnost.

Nakon odabira programskog jezika preporuka je upisati neki online tečaj, kako bi imali strukturirano učenje i mogli pratiti svoj napredak. Naravno alternativa je istraživanje i samostalno učenje. Kao jednu od mogućih početnih točaka istaknuo bih: theodinproject.com besplatnu edukacijsku platformu o kojoj se brine zajednica. Ujedno online zajednice važan su izvor znanja, jer sigurno je neko vaše pitanje već odgovoreno, stoga samo treba potražiti. Isto tako možete pronaći i mentora koji će vas voditi kroz vas proces učenja.

Kada steknete dovoljno znanja pokrenite vlastiti projekt i radite nešto što vas pokreće, možda je to nova igra, možda novi program za vođenje financija ili nešto sasvim drugo, radeći na osobnom projektu vaša motivacija će rasti iz dana u dan.

Vlastite projekte važno je prikazati jer upravo to je vaša najbolja prezentacija, u svijetu IT-a nije toliko važno koju ste školu ili fakultet završili već što znate raditi, stoga vam ovaj hobi može postati full-time posao, a svi znamo kako su plaće u IT sektoru izuzetno visoke, pa stoga vrijedi probati.

Zapamtite proces učenja nije toliko zahtjevan, potrebno je samo naučiti osnove, dobro ih razumjeti i započeti vlastiti projekt i nastaviti u krug.

Autor članka: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobno su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Do sada sam vam nadam se približio što je međunarodna mobilnost mladih i kakve mogućnosti postoje prije svega za mlade osobe koje još nisu navršile 31 godinu.

Također podijelio sam sa vama dosta priča i primjera uglavnom stranih volontera ili pripravnika koji su volontirali ili imali pripravništvo u Hrvatskoj, a zalomio se i koji primjer Hrvatskih građana koji su volontirali u drugim EU zemljama.

Ukoliko ste sve ovo preskočili a želeli bi se informirati o međunarodnoj mobilnosti mladih nema problema, potražite stare članke koje pišem u zadnje dvije godine.

Ovaj put vam želim predstaviti i ponuditi konkretne prilike za mobilnosti počevši od ovog ljeta pa sljedećih godinu dana. Nadam se da će netko od vas posjeduje ako ništa manje onda avanturistički duh i da želi isprobati nove stvari a pri tome još pomoći lokalnoj zajednici.

U nastavku se nalazi tablica u kojoj možete naći priliku za volontiranje u inozemstvu koje vam nudi Udruga IKS.

Kao što vidite neke pozicije su kratkotrajne samo 1-2. mjeseca u to u toku ljeta pa neko može provesti nezaboravno ljeto ove godine ako se tako odluči. Neke pozicije su u Južnoj Americi (što je veoma rijetko) i ovo je odlična prilika da se ugrabe..

U svakom slučaju ukoliko vas zanima bilo što od ovoga ili imate pitanja, pišite nam na mobility@udrugaiks.hr.

Autor članka: Borizs Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Znamo li uopće i jesmo li svjesni koliko različitih svjetskih dana nečeg na svijetu postoji? Pretpostavljam da je odgovor kod svih nas, osim osoba koje to na svakodnevnoj bazi prate i u tome uživaju, ne! Čak i kad se bavimo određenom vrstom posla, uživamo u nekom jelu ili piću, u gledanju televizije, čitanju knjiga, plesanje ili jednostavno uživamo u prirodi, nismo svjesni da mnogo tih malih, svakodnevnih sitnica, ima svoj dan (s razlogom), a koji često nesvjesno zanemarujemo i ponašamo se kao da ne postoji.

Osvrnimo se prvo na one svima poznate, recimo, svjetski dan zaljubljenih. Ma tko to od nas nije imao neku simpatiju pa smo onako, kriomice, da nitko ne vidi, još u školskim klupama skliznuli neku čokoladicu pod klupu, uhvatili je za ruku ili pak radili nešto potpuno drugačije poput nošenja teške torbe kako bismo im dokazali, odnosno pokazali što prema njima osjećamo. Naravno, mnogo toga radimo i kao odrasli te redovito obilježavamo ovaj dan.

Drugi koji svi poznajemo je Međunarodni dan žena koji se obilježava, pa zar ima potrebe uopće naglasiti kad? I to je jedan od načina za slavlje žena, svih njihovih postignuća, uspjeha i sl., a što, kad malo bolje razmislimo, bi trebalo biti nešto što se slavi ili barem ima na umu svakoga dana? Zar nije isto i s prethodno navedenim? Volimo se i ljubimo svakog dana, darujmo se svakog dana, poštujmo se i posvećujmo se jedni drugima svakog dana.

E sad već dolazimo do onih manje poznatih. Jesi li znao da postoji Europski dan informiranja mladih? E pa ako nisi onda mi nismo odradili dobar posao, ali pustimo sad to 🙂  Ovaj dan je europski no vrlo lako mogao bi postati i svjetskim danom, budući da diljem kugle zemaljske postoji velik broj ljudi koji rade na informiranju mladih i to s različitim skupinama mladih u najrazličitijim uvjetima. Uglavnom, to je dan svih osoba koje rade na informiranju mladih, svih mladih koji su u taj proces uključeni i svih koji su na bilo koji način tom procesu doprinijeli. Da, uistinu se trebamo osjećati posebno jer dajemo sve od sebe kako bismo mladima pružili potrebno informaciju, savjet te pomoć i podršku u trenucima potrebe. Svaka će osoba koja to radi znati koliko taj proces, odnosno posao, zahtjeva rada, truda i vremena kako bi se prilagodili različitim potrebama, dodatno educirali i pratili trendove.

Recimo da je čak i ovaj dan prilično poznat, iako još uvijek treba uložiti mnogo truda kako bi on dosegao visoku razinu. Ali, skoknimo malo na drugu stranu, onu ne toliko poznatu, pa nam reci jesi li znao da postoji Svjetski dan ptica selica? Ma kladimo se da nisi. Pogađaš li zašto postoji? Ma da, može biti i zato što se divimo tim stvorenjima koje prevale toliko dug put kako bi se održale na životu, a kad opasnost po njih prođe, vrate se svojim domovima. Ali, pravi razlog zašto se obilježava taj dan je taj da se podigne razina svjesnosti o važnosti očuvanja domova tih ptica koje će se kad tad vratiti natrag i, zamisli, da nakon toliko dugog puta, dođu do uništenog ili nepostojećeg gnijezda? Zamisli da se isto dogodi tebi pa kad odeš na put i vratiš se nakon nekoliko mjeseci od tvoga doma ostala je samo ruševina? Ne želimo to ni zamišljati.

Ajmo sad dalje, do još nepoznatijih. Za ovo nećemo ni pitati jesi li znao jer se ne želimo sramotiti kad shvatimo da smo mi jedini, ali, na svijetu se obilježava, primjerice, Svjetski dan telekomunikacijskog i informacijskog društva, a obilježava se s ciljem da se podigne svijest o pozitivnim stranama i učincima informacijsko-komunikacijskih tenologija na društvo. Pogledajmo trenutnu situaciju s pandemijom virusa kada smo veliki dio vremena proveli zaključani u svoje domove i, nemojmo se zavaravati, jooš nismo gotovi i potrebno je i dalje biti oprezan kako bismo situaciju što prije priveli kraju. No, zamisli sad da smo trenutne starosti, ali da nam se ova pandemija događa prije 20, 30, 40 ili više godina? Da smo samo jedan dan u ovoj situaciji prebačeni u prošlost shvatili bi koliko smo zapravo daleko otišli te koliko sretni možemo biti.

A gdje su onda Svjetski dan čokolade, obitelji, plesa i sl. koji nam ukazuju na jednostavne stvari koje su dio našeg svakodnevnog života, a koje često ne cijenimo dovoljno? S druge strane, gdje su Svjetski dan darivatelja krvi, Svjetski dan svjesnosti o autizmu, Svjetski dan izbjeglica, Svjetski dan Parkinsonove bolesti i mnogi drugi koji slave pomoć potrebitima, borbu sa stvarnim životnim problemima i izazovnim situacijama, inkluziju, povezanost i zajedništvo?

Ovako sve to zvuči kao sitnica, nešto što ćemo već sutra zaboraviti pa kad se netko iz medija ili ovako, u prolazu, ponekim citatom, člankom ili pak uz razgovor spomene, ponovno se sjetiti, ali već sljedećeg dana opet zaboraviti. Zamisli kad bi svaki od tih dana slavili kao što mnogi slave Valentinovo, kao što obilježavamo Dan planeta zemlje, Međunarodni dan žena ili neki drugi?

Zamisli da je tradicija na svjetski dan plesa uzeti partnericu ili partnera, mamu, tatu, djeda, baku, strica, ujnu, prijatelja, potpunog stranca ili jednostavno potpuno sam, zaplesati kao da nas nitko ne gleda? Zamisli da na Svjetski dan darivatelja krvi svi zajedno odemo do obližnjeg crvenog križa, ambulante ili bolnice i darujemo krv za one kojima je ista prijeko potrebna? Zamisli da nam se svaka ta sitnica pretvori u svakodnevicu, da slavimo svaku pojavu, da slavimo i borimo se protiv problema, da se zalažemo za toleranciju, da se borimo protiv nasilja i sl.? Da, to su te sitnice koje svatko od nas može raditi, o kojima se svatko od nas može i sam osvijestiti, bez čekanja da nam netko na to ukaže i čime počinjemo, malim koracima, sitnim stvarima, mijenjati svijet i činiti ga boljim mjestom.

Autor članka: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ukoliko ste pratili ono što sam pisao u zadnjih cca 2 godine vidjet ćete da ovakvog primjera još nije bilo. Zapravo ovdje se radi o međunarodnoj mobilnosti studenata koja se također financira kroz Erasmus+ program. Za razliku od razmjena mladih, volontiranja ili pripravništva ova vrsta mobilnosti podrazumijeva dio formalne edukacije pojedinaca koje joj fakultet priznaje i mobilnosti koja je zapravo praktični dio formalne edukacije, pa je samim tim i okvir ozbiljniji / formalan. Svi vi koji ste na fakultetu ili planirate ići na fakultet informirajte se za ove mogućnosti i iskoristite ih!

Početkom ožujka studentica Elina Guesnon stigla je u Petrinju, kako bi sudjelovala u pripravničkom stažu u Udruzi IKS. Elina prima Erasmus+ stipendiju, a njezinu mobilnost osim njenog fakulteta i Udruge IKS, koordinira zajednica EU4EU.

EU4EU je međunarodna zajednica financirana Erasmus+ sredstvima, koja povezuje studente i organizacije diljem Europe, u svrhu omogućavanja pripravništva u inozemstvu. Pozivamo sve studente zainteresirane za pripravništvo ili studiranje u inozemstvu da se jave u Udrugu IKS, ili najbližem Eurodesk koordinatoru, a ispod donosimo Elininu priču:

Pozdrav! Moje ime je Elina Guesnon i dolazim iz Francuske, iz malog grada u Normandiji. Trenutno studiram u gradu Saint Germain en Laye, koji nije ni po čemu poseban, osim što je vrlo blizu Pariza, što mi dopušta da odem tamo kad god poželim, da napravim otprilike sve što poželim: posjetim muzeje, samo izađem van i cijenim grad, idem na koncerte i bilo što mi padne na pamet. Trenutno sam na prvoj godini magisterija znanosti na fakultetu Po St Germain en Laye. Studiram političke znanosti, a specijalizirala sam se za međunarodne odnose s fokusom na nevladine organizacije i humanitarni rad. Odabrala sam Petrinju i Udrugu IKS kao moje odredište i mjesto za pripravnički staž.

Ovo je zapravo moje drugo iskustvo života u inozemstvu na duže vrijeme, tijekom studiranja. Prošlu godinu sam u potpunosti provela studirajući u Italiji u Firenci. Bila je to prekrasna godina, puna novih otkrića i putovanja (i preporučam ovo iskustvo svima koji imaju mogućnost to iskoristiti). To je i jedan od razloga koji me motivirao da dođem u Petrinju, jer sam znala da će to biti vrlo formativno iskustvo za moj studij i mene osobno. Za nekoga poput mene tko kasnije želi raditi u neprofitnom sektoru, raditi danas u Udruzi IKS je ogromna prilika. Prilika da shvatim što znači biti nevladina, neprofitna organizacija, posebno organizacija s principima koji su bliski onima koje cijenim, a to je rad s mladima, volontiranje za moj lokalni ured UNICEF-a u mojoj školi, pomoć pri prikupljanju financijskih sredstava.

U manje ozbiljnim temama volim putovanja, povijest i izlaske s prijateljima, volim otkrivati nove stvari, učiti sve što mogu. Nadam se da ću tijekom svog boravka u Hrvatskoj moći posjetiti što više mjesta, jer Hrvatska je tako bogata zemlja.

Pripremio: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministratsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Zadnjih nekoliko tjedana naš svijet se u potpunosti promijenio, uz sve navike koje smo godinama gradili, tehnike rada, učenja, malih dnevnih rutina koje bi nam pomogle u svakodnevnim izazovima došli smo to točke u kojoj sve gubimo.

Nema više fizičkog odlaska u školu, ured, na posao. Nema više potrebe za izlaskom iz kuće, štoviše u nekoliko država je uveden policijski sat pa ni ne možemo izlaziti. Nema više toliko potrebnih jutarnjih kava u kafićima prije dnevnih obaveza izazova.

Isto tako nema više ni redova i nervoze hoćemo li stići na naše radno mjesto ili u školu, fakultet.

Većina tih dnevnih stresova sada je nestala, nažalost zamijenili su ih drugi izazovi.

Onaj koji nas sve muči je kako stvoriti nove navike rada od kuće, kako se motivirati, urediti svoju okolinu. Pripremiti se za „normalan“ radni dan od osam sati i ostati fokusirani na naše zadatke, učenja i rješavanje dnevnih izazova.

Možda se čini super misao i neki naš prijašnji san o početku dana: ustanemo iz kreveta, u pidžami odemo u kuhinju, upalimo tv i slušamo vijesti ili neku jutarnju glazbu, napravimo si doručak, kavu. Nakon toga sjednemo pred računalo i započnemo radni dan. Izuzetno smo produktivni, sami si kreiramo početak i kraj radnog dana, uzimamo pauze bez straha da će nas netko ispitivati gdje smo i koji je naš radni učinak.

I tako to izgleda u našoj mašti, no realnost je drugačija. Nitko nas ne kontrolira, kako se motivirat za nama ionako stresno i mrsko ustajanje rano ujutro? Pa kako rasporediti svoje poslove i zadržati tempo jer shvaćamo kako svaki naš zadatak nakon pauze postaje sve teži i gubimo fokus i motivaciju. Preskačemo jutarnje kave i doručak, a na kraju zamijenimo noć i dan te naše radno mjesto bude pred tv-om uz Netflix ili Playstation i produktivnost nam je ravna nuli.

Kako bi izbjegli ovakve situacije trebamo ustabiliti našu novu rutinu i posložiti si prioritete i radno mjesto.

Prvi korak nam je protokol ustajanja, koji bi trebao biti najsličniji našem svakodnevnom „dosadašnjem“ životu. Od ranog ustajanja, jutarnjeg tuša koji nam daje val energije, zdravog doručka za koji bi uvijek trebali izdvojiti vrijeme te pripaziti na količinu i izbor namirnica koje konzumiramo, jutarnju kavu ili čaj. Bez obzira što smo doma ne smijemo ostati u pidžami već se trebamo urediti kao da će svaki tren početi važan sastanak.

Drugi korak osigurati si radno mjesto kod kuće. Idealno izgleda biti u udobnom položaju ispred televizora, na kojem se vrti naša omiljena glazba, uz prijenosno računalo na koljenima, no kad probamo tako raditi shvatimo da je realnost drugačija.

Treba nam naš siguran i miran kutak, koji neće imati previše distrakcija (prepun stol različitih papira, časopisa, posuđa), udoban stolac, osnovne potrepštine za naš svakodnevni rad i učenje. Kao uzor mogu nam poslužiti brojni video prikazi sa youtube-a kako si organizirati „kućni ured“.

Treći korak nam je uspostaviti dnevni raspored te ga se strogo držati. Od ustajanja, naših osam sati rada, pauze, obroka pa sve do slobodnog vremena i dnevnog odmora.

U početku je teško no kao i svaka navika prvo trebamo 21 dan kako bi ju stekli a nakon 66 dana automatizmom odrađujemo.

Stoga pravo vrijeme je za nove navike i rad na sebi. Iskoristimo ovu priliku za stvaranje bolje i unapređene verzije sebe. #StayHome

Autor članka: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Loklani info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministartsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Photo by Carl Heyerdahl on Unsplash