Autorski članci

Kada na ulici susretnemo nekoga za koga smo čuli da je srdačna, topla i prijateljski nastrojena osoba najčešće ćemo joj pristupiti isto tako srdačno i prijateljski, bez obzira je li pretpostavka točna. Takav, pozitivan pristup vjerojatno će izazvati i pozitivnu reakciju osobe koju smo sreli. Ugodna reakcija sugovornika će ujedno i potvrditi prvu informaciju  o srdačnosti i prijateljskom raspoloženju kao karakternim odlikama te osobe.  Ovaj primjer na jednostavan način objašnjava jedan psihologijski fenomen poznat kao samoispunjavajuće proročanstvo.

Zašto bi ovaj fenomen bio interesantan mladima i osobama koje rade s mladima najbolje ćemo razumijeti ako promotrimo neke od najčešćih pojavnih oblika tog fenomena, ali i generalno to kako očekivanja okoline doprinose razvoju i postignućima mladih osoba.

Često se ističe primjer samoispunjavajućeg proročanstva u školskom okruženju. Primjerice, ako je učitelj prvi put zapazio učenika zbog lošijeg uspjeha na nekom ispitu  onda je vjerojatno da će takav učenik mnogo teže kasnije dokazati neke dobre karakteristike ili da će se manje truditi jer će upravo njegov pokazani domet biti ono što se smatra prihvatljivim, iako možda  nije u skladu s njegovim mogućnostima.

Kako bi testirali pojavnost samoispunjavajućeg proročanstva u školama, istraživači ovog fenomen su rekli učiteljima u osnovnim školama da su znanstvenici s Harvarda kreirali poseban IQ test kojim se može mjeriti „intelektualni procvat“ kod učenika. Nakon provedbe testa ( inače običnog IQ testa) izabrali su nekoliko učenika koji su imali prosječan rezultat u odnosu na drugu djecu te rekli učiteljima da se od njih te godine očekuje „ intelektualni procvat“  zbog izuzetno dobro riješenih IQ testova. Iako je to bila laž odabrana djeca do kraja školske godine zaista  su ostvarivala  bolje rezultate na IQ testovima u odnosu na ostalu.

Definirane  su četiri dimenzije ponašanja putem koji su učitelji prenosili pogrešna uvjerenja, a koja su kasnije rezultirala samoispunjenjem proročanstva i to :

1) stvaranje toplog i prijateljskog okruženja za učenike

2) pružanje prilike učenicima da razviju svoje vještine

3) pružanje prilike učenicima da prakticiraju usvojene vještine

4) pružanje povratne informacije na temelju postignuća.

Sva navedena ponašanja, iako proizašla iz pogrešnog uvjerenja, stvaraju plodno tlo za poticanje napretka i „izvlačenje“ onih dobrih i poželjnih osobina. Iako to možemo i trebamo primjenjivati u obrazovanju, ništa manje taj princip nije primjenjiv na svakodnevne odnose i razbijanje različitih predrasuda. Važna je spoznaja da naša očekivanja i uvjerenja o ljudima zapravo kreiraju njihovu stvarnost!

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

IZVORI:

TEKST : Madon, S., Willard, J., Guyll, M. & Scherr, C. (2011). Self-Fulfilling Prophecies: Mechanisms, Power, and Links to Social Problems. Social and Personality Psychology Compass (2011) 578–590.

SLIKA:  Pixabay.com

Mreža udruga Zagor je organizirala provedbu intervjua s majkom mlade osobe koja je nastradala u prometnoj nesreći. Intervju možete pročitati u nastavku:

„Moj sin se ne sjeća detalja prometne nesreće pa ću Vam reći kako je prošao taj dan. Dogodilo se je to u kasno ljeto ove godine. Cijeli dan prije prometne nesreće, družio se je s prijateljima te su, kako bi se reklo u našem kraju „imali pečenju“. Dečki i cure su pekli kukuruz te su se družili uz glazbu i piće. Rekao je da po danu nije pio. Kako je moj sin inače uzoran, završio je redovno srednju školu ove godine u 5.mj, položio je vozački ispit bez nekih većih teškoća, uvijek se brine o dvoje mlađe braće, suprug i ja smo mu odlučili dati auto i navečer kad je išao na jedan rođendan. Na rođendan je povezao i svojeg mlađeg brata i prijateljicu. Na rođendanu su se zabavljali uz glazbu te se je popila i koja čaša više. Rekla bih da se je skupilo puno mladih koji ne znaju još svoje granice. Fešta je trajala do kasno u noć. Iako je popio, odlučio je povesti svoju prijateljicu oko 5 sati ujutro kući. Ona se je nevoljko vozila s njim kući, uz obećanje da će se laganim tempom, čim ju odveze kući, poći kući te joj javiti na mobitel da je stigao. Moj sin se nije javljao prijateljici na mobitel pa je ona kontaktirala prijatelje sa rođendana i brata koji su kontaktirali mene i supruga da mi nema sina. Suprug i ja smo se odmah uspaničili, znali smo da nešto nije dobro. Ostala sam doma s drugim sinom, dok je suprug otišao sa prijateljem u potragu. Brat i prijatelj sa rođendana su ga našli oko 20 do 6. Drugi sin je odmah briznuo u plač i „doživio šok“ kad ga je vidio. Krvi je bilo sa svih strana, auto je bio uništen do kraja. Odmah su nazvali hitnu, supruga koji ga je isto tražio i mene doma. Pokušavali su maknuti lim sa auta, nije išlo. Hitna je stigla izrazito brzo, u roku 7 minuta. Suprug je došao brzo po mene, ali on nije mogao dalje voziti od panike. Tako da sam do bolnice vozila ja. Nisam mogla doći do bolnice, a da nisam usput išla pogledati auto. Nisam vjerovala onom što vidim svojim očima. U bolnici su nam rekli da je imao alkohola u krvi, da je ili od alkohola ili od umora, ali najvjerojatnije kombinacije jednog i drugog zaspao, imao nogu na gasu i sletio sa ceste. Situacija je bila loša. Imao je jake ozljede rebara, pluća, jetra su bila uništena, uz sve to spominjali su ozljede mozga i unutarnje krvarenje. Ni liječnici nisu znali što da nam kažu, osim da čekamo. Svi smo se pitali hoće li preživjeti. Čak su nas puštali u intenzivnu da ga vidimo, iako je to inače zabranjeno. Sve je to trajalo 3 dana. Onda se je stanje malo popravilo. Dva tjedna je bio u induciranoj komi. Bojali smo se svi da ne pokupi bakteriju. S vremenom, prebačen je na odjela za akutnu neurologiju. 10 dana je bio doma pa je dobio odobrenje za rehabilitaciju, ovdje u Krapinskim Toplicama. Sad smo već 2 mjeseca tu. Moj sin više nije isti, ima problema s motorikom, pamćenjem, drugačiji je, prije je bio više emotivan. Osjeća napredak, ali pitanje je hoće li se vratiti na staro.“

Svoju priču podijelila  je majka sina koji je doživio prometnu nesreću pod utjecajem konzumacije alkohola prije nekoliko mjeseci.

Izvor podataka nastradalog u prometnoj nesreći: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice

Intervju je proveden u okviru projekta „Bez promila“ kojeg provode Mreža udruga Zagor, Policijska uprava krapinsko-zagorska, udruga Regenerator i Krapinsko-zagorska županija, a sufinanciran je od strane Ministarstva unutarnjih poslova kroz provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

Timski rad, bitan je dio našeg svakidašnjeg života. Čovjek je kao prvo društveno biće te su vještine vođenja, timskog rada bitna karakteristika koja će nas pozicionirati na tržištu rada.  Uz to, timski rad, vještine vođenja, neophodna je karakteristika u školskim, sportskim i grupnim aktivnostima. Biti dobar vođa tima zahtijeva slušanje i komunikaciju sa svojim timom, poštivanje ideja drugih osoba i usklađeni rad. Što znači usklađeni timski rad najbolje nam prikazuje usporedba s glazbom. Svaki bend sastavljen je od različitih instrumenata koji svaki za sebe imaju svoje kvalitete, tonalitete, načine kako se koriste. Možemo u jednom bendu imati vrhunske glazbenike, vrhunske instrumente, ali ako oni pojedinačno nisu usklađeni, glazbu će biti teško slušati. Tako pojedinac zasebno ili instrument zasebno može imati sjajnu izvedbu, no u timu samo uz timski rad i dobrog vođu, bend može proizvesti glazbu koju je ugodno slušati. Upravo to možemo poistovjetiti s našim svakidašnjem životom. Također, kada čitamo različite savjete kako postati dobar vođa, moramo imati u vidu kako se ne mora svaki savjet nužno odnositi na naš tim i svatko od nas mora kritički primijeniti što je primjenjivo, a što nije.  U nastavku slijede neki od savjeta kako postati dobar vođa tima:

 1- Komunicirati, komunicirati, komunicirati.

važno je održavati komunikaciju između članova tima. Nakon što to uspješno učinite, dobit ćete više angažmana od članova tima ako vide da ulažete vrijeme u njih i pokažete interes za njihove aktivnosti, jer što više vaši članovi mogu doprinijeti timu, bit će sretniji. Komunikacija također pomaže u stvaranju hijerarhije te u prihvaćanju vođe tima.

2- Delegirati

Kao vođa tima, morate poznavati članove svog tima i delegirati im zadatak temeljen na njihovim interesima, vještinama i kompetencijama. Također, tijekom delegiranja zadatka, važno je postaviti jasna očekivanja, odgovornosti, vremenske rokove i mjerljive ishode kako bi svi znali tko što radi, zašto i do kada. Kada se pojave problemi ili prilike, osnažite tim da uz vašu podršku pronađe rješenje.

3. Samopouzdanje i znanje

Kao vođa tima, vi ste taj koji će voditi tim što znači da trebate pokazati impresivnu razinu znanja i samopouzdanja. Ove vještine učinit će vaš tim da vas poštuje kao i vaše odluke. Važno je samopouzdanje temeljiti na stvarnom znanju, konstantno ulagati u vlastito znanje, konstantno se usavršavati i pratiti trendove kako bismo i svojim znanjem dali maksimalno svojem timu no i poticali druge članove na izvrsnost.

4. Potičite, ne zahtijevajte.

Ako želite biti poštovani kao vođa, morate zaraditi svoju ulogu na vodećem položaju. Poštovanje se može zaslužiti samopouzdanim i kompetentnim članom tima. Imajte pozitivan stav prema svom timu i prema svakom članu ponaosob. Slušajte svoj tim i dobit ćete prednosti za sve. Slušajte što vaš tim ima za reći i cijenite ideje koje vam se jave. Ljudi će spremnije prihvatiti vašu vodeću ulogu kada svi znaju da se svako mišljenje cijeni i razmatra. 

5. Uključite sve

Moguće je da nisu svi spremni podijeliti svoje ideje, posebno pred svima. Ako neki ljudi malo zaostaju u nekom projektu ili zadatku, pomozite im da budu uključeni. Pronađite zadatak za sve, bez obzira na njihovu vještinu ili razinu, i uključite ih.

6. Organiziranost

Organiziranošću, vaš će tim uvijek smatrati da ste osoba koja donosi odluku. Stoga morate znati što se događa, tko radi što i kako pristupiti sljedećim koracima prije nego što ih itko drugi napravi. Ako se realizacija projekta/ciljeva odvija nesmetano i svi znaju svoje odgovornosti, tada također trebate izraditi čvrste smjernice za ostale i nove članove.

Autor članka: Dubravko Šopar

Photo by Kobu Agency on Unsplash

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarsvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Sigurno ste već čuli za Gretu Thunberg. Svakako, za one koji možda nisu ukratko ćemo predstaviti priču o tome kako je mlada Šveđanka sa samo 16 godina postala glasonošom milijuna zabrinute mladeži diljem svijeta.

Prije samo 12 mjeseci, na početku školske godine, ta je učenica devetog razreda ostavila svoje udžbenike i bilježnice kod kuće i ispred švedskog parlamenta počela prosvjedovati, sama samcata, kako bi podigla svijest o potrebi hitne akcije u borbi s klimatskim promjenama. Njezin »školski štrajk« nakon nekoliko je tjedana privukao pažnju društvenih mreža, a potom i svjetskih medija čime je rođen pokret »Petkom za budućnost«. Diljem svijeta srednjoškolci i druge mlade osobe počele su redovito mirno prosvjedovati kako bi se fokus političkih aktera preusmjerio na klimatske promjene i neizvjesnu ekološku budućnost. (Izvor: Novi list, novilist.hr)

Da bi se bolje razumjelo što pokreće ovu mladu ženu donosimo dio njenog govora iz listopada 2018. iz Londona.

“Kada sam imala 8 godina, prvi sam put čula za nešto što se naziva klimatskim promjenama ili globalnim zagrijavanjem. Navodno je to nešto što smo mi ljudi stvorili svojim načinom života. Rečeno mi je da isključim svjetlo kako bih uštedjela energiju i da recikliram papir kako bih štedjela resurse. Sjećam se da sam mislila da je čudno što su ljudi, jedna od brojnih životinjskih vrsta, sposobni mijenjati Zemljinu klimu. Jer ako se to doista događa, onda bi se o tome svugdje govorilo. Čim bismo upalili TV sve bi bilo o toj temi. Naslovi u medijima, radio, novine… Nikad ne biste čitali ili slušali o ičemu drugom. Kao da se nalazimo u ratu. Ali nitko nikad nije pričao o tome. Ako su fosilna goriva toliko loša, ako ugrožavaju naše samo postojanje, kako možemo nastaviti kao i prije? Zašto ne postoje restrikcije? Zašto to nije proglašeno ilegalnim? Meni to nije bilo jasno, činilo mi se nestvarnim. Imam Aspergerov sindrom i za mene je skoro sve crno ili bijelo. Ponekad mi se čini da smo mi autistični ljudi normalni dok je ostatak ljudi čudan. Kako je moguće govoriti da su klimatske promjene egzistencijalna prijetnja i najvažnija tema, a nastaviti kao prije? Ako emisije plinova moraju stati, onda moramo zaustaviti emisije plinova. Za mene je to crno-bijela tema. Nema sive zone kada je riječ o opstanku. Ili ćemo nestati kao civilizacija ili ćemo opstati. Moramo se promijeniti”, rekla je Thunberg.

Mnogi su kritičari Gretinog lika i djela prije svega  usmjereni na činjenicu da jedna tako mlada osoba ne može biti legitiman izvor kritike svjetskim vođama te da je njena reakcija i retorika pretjerana. S druge strane, pristaše ideja koje Greta promovira smatraju da takva oštra i direktna kritika kakvu Greta upućuje svima odgovara kritičnosti i hitnosti stanja u kojem se nalazi naša planeta.

Na kojoj god strani priče da se nalazite, Gretin primjer aktivizma i utjecaja koji mlada osoba može ostvariti,  svakako jesu primjer i ohrabrenje mladim ljudima da se izraze i da sudjeluju u odlučivanju o stvarima koje se njih možda i najviše tiču. Povijesno je poznato da su sve važnije revolucije i promjene u društvu bile potaknute od strane mladih osoba upravo u trenucima kada je bilo izrazito važno da se njihov glas čuje.  Bez obzira na to kakva su vaša uvjerenja i kako zamišljate društvo u kojem živite, nemojte propustiti priliku da budete njegovi aktivni članovi jer samo na takav način možemo stvarati i oblikovati budućnost.

Autor: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autori teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Tijekom ovih godinu i pola pisao sam dosta o programima  za međunarodnu mobilnost mladih, razlikama među njima te kako se možete uključiti. Također, dao sam i dosta primjera programa ili aktivnosti koje se provode na ili kao međunarodna mobilnost mladih.

U velikoj većini slučajeva radi se o volonterstvu, multikulturalnosti, toleranciji, pomoći u zajednici ili izgradnji zajednice što su zaista hvale vrijedne situacije. Osim ovakvih slučajeva koji čak čine većinu sadržaja programa i projekata međunarodne mobilnosti mladih postoje i razni tematski / drugačiji projekti i programi koji su totalno drukčije fokusirani od gore spomenutih.

Jedan od primjera takvog projekta je projekt “Design Your Job II” u kojem je Udruga IKS sudjelovala a sufinanciran je kroz program Erasmus+ u koje su sudjelovali mladi lideri iz Hrvatske, Srbije i Albanije. U tom projektu su mladi lideri bili obučavani kao vršnjački edukatori za konkretne IKT vještine a nakon obuke je onda svaki od vršnjačkih edukatora u period od 3 mjeseca educirao još 10-15 mladih osoba.

Razlika u ovom programu je ta što je mladima osim međunarodne mobilnosti, interkulturalnosti, tolerancije, rušenja predrasuda, pružena i mogućnost da steknu konkretna znanja i vještine koje su izuzetno tražena na tržištu rada. Neki od tih mladih su to konkretno iskoristili na način da sada rade u IT kompanijama ili su se samo zaposlili i bave se IT uslugama.

Poruka ovog teksta je da međunarodna mobilnost mladih ne samo da obogaćuje pojedinca / osobu već da ona može da vam otkrije životni put ili usmjerenje, iskoristite to!

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autori teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

“Ako kontroliraš online vrijeme, možeš postati što god želiš”, geslo je kojim u centru nazvanom “The Internet Dream Vilage” (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=uOm5aXXjzzM )(klinici za odvikavanje) u Južnoj Koreji, motiviraju bivše ovisnike da prežive još jedan dan bez ekrana. Iako se glagol “preživjeti” u ovom smislu može činiti pretjeranim, nakon igranja video igara između 10 i 14 sati dnevno, pacijenti spomenute klinike uistinu uče preživljavati drugačije. Pritom prevladavaju duboki osjećaj anksioznosti, a svojim ponašanjem pokazuju sve simptome apstinencijske krize: grizu nokte, preosjetljivi su, svađaju se oko sitnica i mnogo psuju.

Sa igranjem igrica mnogi započinju iz zabave ili kako bi prevladali dosadu, no kada izgube osjećaj za vrijeme ili za stvarnost općenito, ovisnost o igranju igrica može biti jednako opasna kao i svaka druga ovisnost.  Pristupajući ovoj temi krajnje ozbiljno, stručnjaci u Japanu ovisnike o igranju igrica službeno su prozvali “hikikomori”. Naziv je to za igrače koji ne izlaze iz svojih domova, ne idu u školu niti na posao, već po cijele dane igraju igrice. Kad ne jedu i ne spavaju, onda igraju. Postepeno izgube pojam o vremenu pa neki od njih provedu i prestaju komunicirati sa osobama iz stvarnog života. Kada takvo ponašanje potraje duže od 6 mjeseci, postane jasno da će osoba vrlo teško izaći iz te situacije. Primjerice, Ryoji Tani u svojih 32 godine života 8 godina je bio hikikomori.

(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=wE1UIK85E3E)

Kada uzmemo u obzir koliko vremena pojedinci troše na igrice, logično je zapitati se zašto to uopće rade. Neki japanski stručnjaci smatraju da razlog tome (ne)funkcioniranje obitelji u toj zemlji. Naime, očevi često mnogo rade i nedovoljno su prisutni u odgoju djeteta, a majke su prisutne, ali fokusirane na to da svojoj djeci prenesu što više životnog znanja i osiguraju što bolje obrazovanje. U školi djeca nerijetko proživljavaju vršnjačko nasilje, koje može biti i jedan od razloga zašto “bježe” u virtualni svijet.

Kada svladaju vještinu igranja neke igrice i njihovi rezultati to počnu pokazivati, igrači dobivaju neku vrstu (lažnog) samopouzdanja. (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=EHmC2D0_Hdg) Mladi Korejac Changhee Bae, koji je odrastao u SAD-u, kao bivši ovisnik o igranju igrica, poštovanje drugih igrača navodi kao jedan od razloga zašto je igrao. (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=3U0bjF5ucg8) Osim toga, igrice su Baeu pružale prilike za socijalnu interakciju s ljudima koji imaju iste interese kao i on, a njihova bi povezanost dodatno rasla ako su govorili istim jezikom. Igrači u igricama imaju kontrolu nad događajima, npr. zapovijedaju u nekom izmišljenom carstvu, što nije nevažno ako ispred ekrana provode toliko vremena da sve manje razlikuju virtualni od stvarnog svijeta.

Kako ne bi došlo do ovakve situacije, ranije spomenuta klinika u Južnoj Koreji, korisnike uči komunicirati i izražavati svoje emocije. Mnogo pričaju o snovima za budućnost, a svoj skriveni unutarnji svijet izražavaju i kroz poeziju, pišući o ljubavi, obitelji i prirodi.  Bivši ovisnici o igranju igrica uče se i samokontroli. Njihov liječnik, dr. Shim Young Chool, naglašava da je sat ili dva sata igranja igrica dnevno sasvim dovoljno, a sve više od toga je previše.

Kada osoba shvati da je ovisna o igranju igrica, najprije mora to sama sebi priznati, objašnjava Changhee Bae. Nakon tog koraka, Bae je prestao gledati videa igranja igrica i deinstalirao sve povezano s igricama. Ono što je isprva bila zabava, postalo je ovisnost na vrlo jednostavan način, no za potpuni izlaz iz ovisnosti o igranju igara Baeu su trebale tri godine. Ni njemu, kao ni mnogima koji javno progovaraju o ovoj temi, nije bilo lako pronaći nove stvari koje ga zanimaju, ali sada u stvarnom životu.

Neki provode više vremena u prirodi, neki u teretani, a neki čitajući knjigu, no u svemu je ključ – ravnoteža. Promjena uzrokuje da postanemo jači i bolje se suočavamo sa svakodnevnim teškoćama, no ako ne uspostavimo životnu ravnotežu, ono što je nekoć bilo zabava i razonoda, s vremenom može postati zatvor sa nevidljivim rešetkama. Stoga, sa svime što ti je na raspolaganju postupaj oprezno, pazeći da to ne preuzme kontrolu nad tobom.

Autor članka: Denis Marijon

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Jedna od kratica koja nas prati svakodnevno, no vrlo mali broj ljudi ustvari zna što to znači Startup. Često se i brka pojam te ljudi nazivaju sve i svašta startupovima no jedna od definicija je kako je to razvojna tvrtka kreirana s namjerom traženja repetitivnih i skalabilnih poslovnih metoda.

Je li svaki startup uspješan? Nažalost nije. Velika većina startupova doživi neuspjeh, no oni koji uspiju imaju iznimno brz rast. Koliko brz? Više od 10% tjedno. Tvrtke koje nazivamo startupovima pretežito se bave inovacijama, novim rješenjima i novim tehnologijama, nove tehnologije su i okosnica istih. Sve pokretače povezuje ista nit vodilja: kako će na novi „svoj“ način riješiti probleme i pokoriti svijet.

Kada sagledamo faze „razvoja“ startupa pojavljuju se:

1. Ideja
2. Razvoj
3. Ostvarivanje prihoda
4. Točka pokrića
5. Izlaz

Startup ima nekoliko faza te kao potporu najčešće koristi različite poduzetničke/startup inkubatore, akceleratore, tehnološke parkove i dr. Zašto su važna ta mjesta? Jednostavno osobe koje pokreću neku ideju imaju određena znanja, najčešće dobro razrađenu poslovnu ideju i prototip proizvoda, ponekad čak i gotov proizvod, no za uspjeh im nedostaju neka specifična znanja i kapital. Tada se u priču uključuju poslovi anđeli. Faze imaju „rok trajanja“ a neki okvirni rok 1-5 faze je 10ak godina od ideje do prodaje.

Tko su i čemu služe poslovni anđeli?

Poslovni anđeli su najčešće uspješni poduzetnici koji financiraju startup projekte, s obzirom kako su to investicije visokog rizika oni ulaze u vlasnički udio, te osim kapitala ulažu i svoje znanje i pružaju pomoć timu. U Hrvatskoj su poslovni anđeli okupljeni u „Hrvatsku mrežu poslovnih anđela“ (CRANE), neprofitnu organizaciju koja okuplja privatne i institucijske investitore koji imaju interesa u ulaganje u inovativne tvrtke u ranom stadiju razvoja. Do sada je to jedina takva platforma u Hrvatskoj, a ujedno je i jedna od najuspješnijih u Europi.

Startup u Hrvatskoj?

Kad bi trebali definirati nekoliko uspješnih startupova u Hrvatskoj pojavljuju se nezaobilazna imena kao što je npr. Rimac Automobili. Rimac Automobili su razvili Concept One električni automobil a krenuli su doslovce iz garaže, do danas bilježe samo uspjehe u svom području te su inovatori i jedna od uspješnica zbog koje u Hrvatsku dolazi velik broj stručnjaka.

Nedavno je novi hrvatski startup „ReversingLabs“ osvojio nagradu „Black Unicorn 2019“ na specijaliziranoj konferenciji o cyber-sigurnosti Black Hat USA, u Las Vegasu. Njihov razvojni centar je u Zagrebu, te trenutno broji oko 78 zaposlenika. Naravno tvrtka globalno posluje, a važna činjenica je kako imaju strateško partnerstvo s In-Q-Tel-om, VC fondom od CIA-e te ugovore s brojnim američkim državnim institucijama.

Hrvatski jednorog?

Kako bi postigli titulu jednoroga startup treba imati valuaciju od milijardu dolara. Nekima se od same cifre provuče misao kako smo mi daleko od toga, no trenutno u hrvatskoj postoji barem 5 startupova koji bi se u narednom periodu mogli približiti toj tituli, a za sada je najizgledniji InfoBIp.

Kako krenuti?

U samom startu potrebno je shvatiti kako se pogreške događaju, one su nezaobilazne ali i vrlo važne, iz njih treba izvući maksimalno. Treba uvijek biti na oprezu, vagati i preispitivati odluke, analizirati i stvarati različite planove, proći sve ideje i odvažiti se. Još jedan mali savjet, dobar tim je polovica uspjeha, no isto tako može biti glavni kamen spoticaja.

Autor: Dubravko Šopar

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Ako želiš uistinu iskoristiti dan, tjedan, mjesec ili pak čitavu godinu, onda bi definitivno trebao proučiti Erasmus+ program, istražiti o čemu je riječ, na koji način funkcionira te, naravno, kako se priključiti.

Na temelju dosadašnjeg iskustva, možemo reći kako je gotovo svaka ili barem svaka druga osoba nakon iskustva s Erasmus+ programom isto odlučila ponoviti ili preporučiti nekom trećem dok će većina ljudi, posebice mladih, prema ovakvom iskustvu isprva biti zatvorena. Koji je razlog tome? Je li to, posebice u današnje vrijeme, strah od putovanja zbog opasnosti o kojima čitamo iz medija, je li to općenito strah od nepoznatog, sram, nelagoda zbog osjećaja nedovoljnog poznavanja engleskog jezika ili pak nešto sasvim deseto? E pa sa svakim se od tih strahova valja suočiti, jer kako ćemo inače probuditi onog avanturista u sebi koji će iskoristiti priliku i putovati, upoznati ljude iz svih mogućih krajeva Europske Unije i šire, raditi i živjeti u interkulturalnom okruženje, raditi na sebi, razvijati se, učiti, umrežavati se i na kraju krajeva shvatiti da smo, unatoč mnogim različitostima, zapravo prilično slični. Posebice se to odnosi na mlade ljude. Shvatiš da je i ona mlada osobe iz Poljske, Malte, Rumunjske ili pak Finske jednako otkačena, voli putovanja, voli se zabavljati, družiti, ali i raditi s mladima, volontirati i sl. kao i ti. Engleski jezik? Najmanja briga. A zašto je Erasmus+ program tu? I to je jedan od njegovih bitnih dijelova, a i jedna od ključnih kompetencija koje se steknu sudjelovanjem. Mnogi će pokleknuti pred ovim izazovom no jednom kad se okušaš shvatiš da, kao i sve prethodno navedeno, i znanje engleskog jezika nam je zajedničko. Na koji način? Na način da nije svima lako pričati engleski i nisu svi na najvišoj mogućoj razini kao što ćeš si vjerojatno misliti i razbijati glavu prije nego kreneš putem Erasmusa. Ali, to su motivirani ljudi koji će ovo shvatiti kao izazov i nebrojeno mnogo puta, upravo zbog Erasmusa dići razinu znanja engleskog jezika na višu razinu. Ponekad smo i sami svjedoci nevjerojatnih napredaka gdje pojedine osobe od izrazito niske razine znanja engleskog kroz nekoliko sudjelovanja na projektima Erasmus+ programa toliko podignu ljestvicu da su gotovo neprepoznatljivi jednom kad počnu pričati. Nezavisna je udruga mladih proteklog tjedna provodila glavne aktivnosti još jednog u nizu projekata Erasmus+ programa, a ovoga puta riječ je bila o treningu za osobe koje rade s mladima pod nazivom ActiveOpoly. 29 osoba iz čak 8 zemalja 9 je dana u Šibeniku intenzivno radilo, učilo, ali i odlično se zabavljalo! Tema projekta bilo je aktivno građanstvo te kreiranje novih alata za rad s mladima s posebnim naglaskom na društvene mreže kao alata za rad s mladima. Jedan od ciljeva projekta bio je i kreirati nove alate, odnosno društvene igre za rad s mladima. Možda ti ovo trenutno zvuči nemoguće i mislit ćeš kako je uopće moguće samo tako osmisliti društvenu igru, ali ekipa u Šibeniku odradila je odličan posao i kroz svega nekoliko dana osmislila čak 5 društvenih igara s 5 različitih tematika koje mogu pomoći u radu s mladima. Eto, ovakve se stvari događaju kad se motivirani ljudi iz različitih krajeva Europe nađu na jednom mjestu.

Uz taj rad i učenje, mladi se upoznaju, stvaraju prijateljstva od kojih će poneka trajati i cijeli život, neki se čak zaljubljuju (ne samo u drugu osobu već i u sam program), neki počnu putovati, neki iz sasvim drugih profesija uđu u svijet rada s mladima i sl. Ako te do sad nismo motivirali, što još moramo napraviti da se pokreneš?

Autor: Renato Vuk

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Do sada smo dosta pisali o programima za mobilnost mladih kao i praktičnim primjerima I iskustvima mlnogih mladih koji su individualno ili grupno sudjelovali u mobilnosti. No međutim to nije cijela slika!

Da bi se slika međunarodne mobilnosti mladih upotpunila moramo navesti da postoji i mobilnost za osobe koje rade sa mladima. Te mobilnosti također mogu biti različite, kao što su: podijela osoblja, studijske posjete, stručni seminari, konferencije te treninzi. Svi ovi tipovi podaktivnosti su neophodni kako bi se razvila partnerstva, politike i/ili inicijative za mlade, mreže udruga mladih, programi za mlade i slično.

Ovo je zapravo sve ono prije što se izdešava prije nego što mladi odu na neki projekt mobilnosti jer bez politika za mlade, partnerstava ili programa za mlade ne bi bilo ni mogućnosti za organiziranu mobilnost mladih.

Želim vam odmah navesti primjer mobilnosti osoba koje rade sa mladima. Riječ je o treningu koji se održao u Lorca-I u Španjolskoj, na kome su radnici sa mladima educirali za korištenje digitalnih alata za rad sa mladima, s fokusom na digitalnim alatima za gejmifikaciju odnosno učenje kroz igranje. Tijekom 8 dana treninga 12 radnika sa mladima je učilo, testiralo i kreiralo svoje digitalne alate za rad sa mladima. Digitalni alati koje su koristili najviše su: ActionBound i Open Badgets

Tijekom treninga nismo samo učili o digitalnim alatima nego smo i testirali neke platforme i učili kako da ih sami napravimo kako bi slične stvari mogao raditi svaki partner u svojoj lokalnoj / regionalnoj zajednici.

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne održavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Dragi čitatelju, u ovom članku bih vam želio prenijeti iskustvo jedne mlade osobe iz Hrvatske koja još traži svoj put u životu a na tom putu je naišao i na Europsku Volontersku Službu  unutar Erasmus+ programa, a koji je preko Udruge IKS uspio dobiti 8-mjesečnu službu u Velikoj Britaniji. Evo njegovih impresija..

Moje ime je Alen Šabanagić, imam 20 godina, iz Hrvatske.

Čuo sam za EVS od moje tetke, samo me pitala: “Alen, što misliš o odlasku izvan Hrvatske nekoliko mjeseci ili godinu dana?” Razmišljao sam o tome da sam imao nekoliko intervjua za posao koji nigdje nisu otišli jer su ljudi povlačili veze kako bi bili iznad mene, pa rekoh, znate što – zašto ne!

Dan nakon toga dobio sam Info paket o ovo EVS projektu i udruzi „Youth Action“ koja ga realizira. Moje najveće iznenađenje je bilo da dobijete smještaj, hranu i mjesto za poboljšanje sebe te mjesečnu naknadu – mislio sam da zvuči predobro da propustim, plus postoji intervju. Mislio sam da je to previše dobro da bi bilo istinito ili su šanse da me prihvate nikakve ali hajmo probati. Želim promjene u svom životu.

Nekoliko dana kasnije otišao sam u Udrugu IKS koja je partner na ovom projektu iz Hrvatske. Kako ovo radi? Što trebam poslati toj nepoznatoj organizaciji u Velikoj Britaniji? Kad su mi rekli da moram poslati životopis i motivacijsko pismo, bio sam poput: Što je motivacijsko pismo ?! Pitao sam svog najboljeg prijatelja kako ga napisati, poslao mi je cijelo predavanje sa fakulteta o tome kako napisati motivacijsko pismo. Trebala su mi 3 dana, jedan dan sam pisao na hrvatskom, drugi dan sam preveo na engleski, treći dan je bio za poboljšanja.

Otkrio sam da sam prihvaćen za ovaj EVS dok sam bio na zabavi u kući prijatelja. Imali smo još jedan razlog za slavlje.

Došao napokon dan da letim u Veliku Britaniju. Moram napomenuti da mi je to bilo prvi put da sam ikada bio u avionu. Vjerojatno zato mi je avion kasnio 45 minuta. Avion je napokon stigao, a usred leta, pilota je rekao da svi koji idu u Manchester trebaju doći do izlaza 111, ali je bio zatvoren pa smo otišli na 107, gdje smo dobili karte za let za Manchester preko Münchena. Bilo je to zabavno iskustvo. Kad sam napokon stigao ovdje u Blackburn bio sam umoran i samo sam želio spavati.

Kad je započela obuka i Amar (voditelj udruge) je počeo razgovarati o tome što je „Youth Action“ i što su postigli tijekom godina, Ja sam mislio molim vas prestanite. Ne vidim sebe da mogu tako nešto napravit. Trening mi je osobno bio zanimljiv jer volim znanje a prvih nekoliko tjedana bilo vrlo zanimljivih zadataka, mislim da ih nikad neću zaboraviti.

Prvi je bio upoznavanje Blackburn-a kroz  intervjuiranje 6 slučajnih prolaznika koji žive u Blackburnu. Postavili smo im nekoliko pitanja o Blackburnu, što im se sviđa i ne sviđa, omiljeni gablec. Najbolji dio toga je što smo morali imati video ili slikovne dokaze o tom intervjuu. Drugi je bio posjetiti Blackburn muzej i saznati o povijesti Blackburn-a. Oba ova zadatka morala su biti napravljena u PowerPointu i predstavljena pred drugima. Ovi zadatci smo bili osmišljeni i organizirani na  način da smo postali bolji prijatelji jedni s drugima jer smo uvijek bili u različitim parovima.

Najvažniji trening koji je morao proći bio je Zaštita djece razine 1 i 2 jer smo započeli pripreme za naš prvi veliki projekt Junior Jam. Dorina i ja dobili smo umjetnost i obrt. Ne znam više kako je odlučeno, ali znam da smo odabrali origami. Ideja je bila da u Studio 2 imamo Origami zanatsku sobu, dok ćemo u Studio 1 imati turnire s onim istim origamijem koji su radili u Studiju 2. Bio je to omiljena radionica djece tijekom čitavog tjedna. Prvi dan sam bio toliko nervozan kada je Junior Jam počeo, ali imali smo toliko treninga i sve što smo planirali prije toga bilo je ok. Tayyaba, nova članica osoblja, bila je razlog zašto sam se lako „provukao“ kroz Junior Jam, jer sam vidio kako se ona bavi s djecom u ponedjeljak, a isto sam i ja učinio u utorak, kad je bio moj red. To je puno pomoglo.

Takvo je moje iskustvo bilo biti ovdje EVS volonter 8 mjeseci, bilo je uspona i padova. Ne toliko padova koliko uspona. Uvijek sam bio podalje od problema, jer mi to u životu ne treba. Možda se čini da jedina stvar koje sam radio jesu radionice i treninzi ali bilo je i puno mogućnosti učenja. Kao što su Prva pomoć u uredu, Seksualno ponašanje i kako ga prepoznati unutar djece, rad s mladima 1 i mnogi drugi.

Hvala vam što ste pročitali ovo nadam se da ćete uživati ​​čitajući onoliko koliko sam i ja napisao.

Autor: Borisz Negeli

Stavovi i mišljenja autora teksta osobni su i ne odražavaju nužno stavove udruge.

Članak je napisan u sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade Zagor”. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.